Scenarij1 - Korisnik

Please enable JavaScript to view the full PDF

STANJE STRAHA napisao DANIJEL ŠPELIĆ Još dok traje zamračenje na ekranu, pojavljuju se blagi i umirujući zvukovi. Ulazimo u-- OTAMNJENJE. EXT. NEGDJE U SLAVONIJI -- DAN --i razotkrivamo što je uzrok zvuka. Radi se o postojanom šumu šumskih krošnji kroz koje struji povjetarac. Nalazimo se u šumovitom području, nepoznatom. Drveće, zelene krošnje, potok i mračne sjene u unutrašnjosti iza linije drveća. Nedirnuta priroda. Ali, postoji cesta. Neasfaltirana i djeluje kao da se jedva koristi. Zadržavamo se ondje jer se iz daljine pojavljuje zvuk vozila. Na cesti se pojavljuje crni Land Rover Discovery iz '91 godine. Nema usporavanja. Nema zaustavljanja. Land Rover nastavlja dalje niz cestu. Zadržavamo se na istom mjestu dovoljno dugo da vidimo kako automobil ponovo nestaje iza linije drveća, a onda-- ZATAMNJENJE. NASLOV FILMA: STANJE STRAHA NATPIS NA CRNOM FILM JE INSPIRIRAN STVARNIM DOGAÐAJIMA. NEKA OD IMENA SU PROMJENJENA RADI POLICIJSKE ISTRAGE KOJA JE JOŠ UVIJEK U TIJEKU. OTAMNJENJE. EXT. NEGDJE U SLAVONIJI -- DAN -- KASNIJE Pažnju nam privlači lice djevojke. Neodređeno gleda u nešto ispred nje, djeluje zamišljeno. Kosa joj je povezana u široki rep. Povjetarac joj baca nepovezane pramenove. Ime joj je MIROSLAVA HITREC (22) Odjevena je u isprane traperice, majicu kratkih rukava i crni prsluk, jedan do onih s desetak džepova po sebi. Ruke drži u džepovima traperica. Cijela njezina pojava jednostavna je i opuštena. MIROSLAVA Trebam li postaviti očito pitanje? Nemamo pojma kome se obratila jer vidimo samo nju. MUŠKI GLAS (O.S) Ako te baš vuče da ga postaviš-- MIROSLAVA Hoćeš reći da se nismo izgubljeni? Miroslava se okreće prema-- --muškoj osobi naslonjenoj na prednju haubu istog onog crnog Land Rover Discovery kojeg smo vidjeli da prolazi šumskim putem. MATKO STARČEVIĆ (25) gleda u raširenu autokartu. Također nosi traperice, tamnije, crnu majicu kratkih rukava i sličan crni prsluk s manje džepova. MATKO Već kad te toliko zanima-- nalazimo se točno tamo gdje se ne bi trebali nalaziti. Miroslava se leđima oslanja o obližnje drvo. MIROSLAVA Sad me zanima zašto zvučiš kao da je to dobra vijest. MATKO Zato što više nismo izgubljeni. MIROSLAVA A-ha, znači priznaješ da smo jedno vrijeme bili izgubljeni? Matko odlazi do vozačeve strane automobila, odakle kroz spušteni prozor izvlači cigaretu i zippo upaljač. MATKO Jedno jako kratko vrijeme. Zabrinutost je trajala sekundu. MIROSLAVA Samo sekundu--? Matko pali cigaretu te se opet oslanja o prednju haubu Land Rovera. MATKO Dovoljno da mi propadne cijeli plan impresioniranja nekoga svojim poznavanjem Slavonije. MIROSLAVA Ti si to mene pokušavao impresionirati? (pauza) To je tako slatko. Stvarno. MATKO A i odrastao sam u blizini, pa bi bilo glupo izgubiti se na području koje bih trebao poznavati. Miroslava se polako spušta u čučanj, leđima se i dalje oslanjajući o deblo. MIROSLAVA (zbunjeno) Nisam znala da si odrastao ovdje. MATKO (otpuhujući dim) Sad zamisli moju šokiranost jer Ratko taj podatak baš nikome ne prešuti. MIROSLAVA A ti misliš da smo ja i Ratko uopće stigli razgovarati nasamo? Malo je i reći kako je cijeli ovaj vikend ispao neplanirano. MATKO Sad već prigovaraš samo da prigovaraš. Miroslava mu pokazuje srednji prst desne ruke. MIROSLAVA I, smijem pitati gdje je bila pogreška? MATKO (podiže autokartu) U Ratkovim uputama. (odlaže autokartu) Krivo je upisao lijevo i desno, što nas je i dovelo u ovu situaciju-- (glavom pokazuje na šumsko područje) --gdje jednostavno moram naglasiti da nikada nismo bili posve izgubljeni. MIROSLAVA Znači-- jednostavno samo strašni? Matko diže ruku u zrak. Stisnuta šaka. Power to the people. MATKO Neponovljivi. MIROSLAVA I, što sad? MATKO Vraćamo se tri kilometra natrag, do onog raskrižja i idemo desno. MIROSLAVA Zvuči, tako je jednostavno? Samo što ti govoriš da moramo ići onom lošijom cestom, ne? Za koju si rekao da nema šansa da je prođemo osim ako se ne vozimo u tenku? Matko uzima autokartu i odlazi do spuštenog prozora. Ubacuje kartu u unutrašnjost. MATKO Rekao sam ti da će ovo biti zabavan vikend. MIROSLAVA Strašno zabavan ako zaglavimo negdje. Miroslava se okreće i gleda u panoramu šumskog krajolika. Gledamo preko njezina ramena u gusto pošumljeno područje. Između drveća linije ravnih livada. Nigdje nikakvih tragova civilizacije. MATKO (O.S) Vidiš nešto što ti se sviđa? MIROSLAVA Znaš, ponekad mi ne izgleda loše izgubiti se na neko vrijeme. Zaboraviti na neke stvari. Matko otvara vozačeva vrata Land Rovera i zastaje. Gleda po prirodi. MATKO Gradsko sivilo zna tako djelovati na ljude. Miroslava se okreće prema Matku i shvaća da je on promatra sa zanimanjem. Nema nikakvih seksualnih naznaka u pogledu, Matko djeluje kao da se dobro zabavlja. MIROSLAVA Što? Nešto sam krivo rekla? MATKO Samo mi je zanimljivo kako skoro svi reagiraju slično kad se maknu do gradskog betona i izgube signal na mobitelu. MIROSLAVA I zato gledaš mene umjesto krajolika? MATKO Zaboravila si da sam ja lokalni dečko? Jednom kad vidiš ovakvu šumu teško da ćeš drugi put u njoj pronaći nešto zanimljivo. (pauza) Zato gledam tebe. Shvati to kao kompliment. (slegne ramenima) Zanimljivija si mi od drveća. Miroslava prilazi automobilu s neodređenim osmjehom na licu. Oboje ulaze u unutrašnjost Land Rovera. Land Rover radi U-okret, a onda odlazi cestom. REZ NA: INT. SOBA ZA ISPITIVANJE -- NEODREÐENO RATKO HRUNIĆ (26) sjedi u jednostavnoj prostoriji. Dvije stolice, udobne, ali svakodnevne, i stol obične dužine. Prostorija djeluje sterilno. Ratko izgleda nervozno. Pogled mu vrluda po maloj prostoriji, jedna noga cupka na mjestu, prsti isprepleteni na stolu kuckaju neku melodiju. Slika i prilika osobe kojoj nije ugodno. S druge strane-- --MATKO GUNDULIĆ (45) sjedi nasuprot Ratka i djeluje kao najmirniji čovjek na svijetu. U rukama drži crni neprovidni fascikli. RATKO Nije da želim zvučati negativno, ali hoćemo li uskoro početi? Gundulić kao da nije čuo pitanje. A onda naglo zatvara fascikl i svu svoju pažnju usmjerava na Ratka. GUNDULIĆ Ispričavam se, jednostavno sam morao proći kroz materijal prije nego krenemo. RATKO O čemu se ovdje radi? GUNDULIĆ Imamo neka pitanja za vas, možda nam možete pojasniti neke stvari. Niste uhićeni, da to razjasnim, ali ako mislite da možda posjedujete podatke koji bi vas mogli optužiti, slobodni ste u svako vrijeme pozvati odvjetnika ili zatražiti da vam bude dodijeljen. Razumijete li sve to--? (Ratko mu potvrdno kima glavom) Koliko dobro poznajete Miroslavu Hitrec i Matka Starčevića? Ratko djeluje kao da se premišlja. Smiruje cupkanje noge, smiruje kuckanje prstiju. RATKO Gledajte, znam što im se dogodilo, ali ne vidim-- GUNDULIĆ (prekidajući Ratka) Gospodine Hrunić, ovo je vrlo jednostavna igra s vrlo jednostavnim pravilima. Ja pitam. Vi odgovarate. Svako odstupanje do pravila čini me sumnjičavom i jako neugodnom osobom. Ne vjerujem da želite da na takav način obavimo razgovor. (pauza) Da pokušamo ponovo, što kažete? Koliko dobro poznajete Miroslavu Hitrec i Matka Starčevića? Ratko se poraženo osmjehne i spušta pogled na površinu stola, svoje ruke. RATKO Izašli smo zajedno na par mjesta. Ne mogu reći da ih dobro poznajem. GUNDULIĆ Sigurni ste u to? Imam poprilično dobre informacije da ih poznajete više nego priznajete. Ratko uzdahne i prstima prolazi kroz kosu. RATKO Da, valjda se može reći da ih poznajem dobro. GUNDULIĆ Rekli ste da znate što im se dogodilo na vašem imanju-- RATKO (prekidajući Gundulića) Znam nešto. Nitko mi nije ništa precizno rekao. Ne-- GUNDULIĆ Detalji su važni za istragu, pa vam ih ne možemo otkrivati. Zanima nas jeste li ih vi uputili onamo? RATKO Zašto bih to napravio? Gundulić iz fascikla kojeg je čitao izvlači jednu A4 sliku te je gura preko stola do Ratka. Ratko je uzima, polako, u ruke. Preko njegova ramena vidimo da slika prikazuje autokartu raširenu po prednjoj haubi nekakvog crnog vozila. GUNDULIĆ Samo potvrdite ili negirajte, gospodine Hruniću, ako vam nije problem, da informativno prođemo kroz ovaj početni materijal. To je vaša autokarta. Upute na njoj ste vi napisali, da? RATKO (oklijevajući) Da, ja sam ih napisao. Ali-- To nije ono što vi mislite-- GUNDULIĆ Ne mislimo ništa, gospodine Hruniću, samo provjeravamo pozadinu. Znači, vi ste napisali Matku Starčeviću i Miroslavi Hitrec upute kako da dođu do vašeg imanja? RATKO Da-- GUNDULIĆ Tamo ste se trebali svi sastati? RATKO Ovaj,da-- GUNDULIĆ Ali, vi se niste pojavili? Možete mi pojasniti zašto? Ratko ima poraženi izgled lica. Odmahuje glavom u nevjerici i luta pogledom po prostoriji, svaku riječ prati gestikuliranjem ruku. RATKO Gledajte-- Nešto je iskrsnulo, ali u ovom se trenutku ne mogu sjetiti točno što. Ako bih mogao malo razmisliti-- GUNDULIĆ (uslužno) Možda da posjetite doktora, gospodine Hruniću, to je bilo prije svega dva dana. I inače imate problema sa pamćenjem? (polaže ruku na fascikl) Imam ovdje nekoliko različitih izjava od vaših prijatelja, pa ako vas treba podsjetiti-- RATKO Ne-- nije to-- Uglavnom je nešto iskrsnulo i taj dan mogli doći na imanje. (JOŠ) RATKO (OPET) Mislili smo da će se oni jednostavno krenuti i vratiti natrag. GUNDULIĆ Inače imate naviku poslati prijatelje na put od tristo kilometara, opskrbiti ih pogrešnim uputama i onda očekivati da se samo tako vrate? RATKO Izvrćete moje riječi. GUNDULIĆ Koje riječi? Još niste ništa rekli, gospodine Hruniću. Ratko udara rukama o stol, bez intenziteta. Prstima opet prolazi kroz kosu. Sada više ne djeluje tako poraženo, više iznervirano, ali se kontrolira. RATKO Ovo je prokleta ludnica. Da, napisao sam im upute, Matko-- Matko ih je tražio jer nije poznavao taj kraj-- poslao sam ih na sigurni put jer je onaj drugi prije bio zatvoren. Da, teško je prohodan, ali Matko vozi Land Rover i nije trebao biti problem proći njime. (pauza i opravdavajuće) Upozorio sam ga na težinu puta. GUNDULIĆ Znači-- nešto je iskrsnulo i vi ste odustali od puta. A niste ništa ni javili. Imamo ispise telefonskih poziva. I Anica Badrić je izjavila da ste rekli kako im neće biti ništa ako ostanu nasamo na imanju. (izvlači novi papir i čita s njega) Citiram - "čemu se zamarati sa javljanjem. Tamo ionako nema nikoga da im smeta". (odlaže papir na stol) Ispravite me ako griješim ali nije li riskantno imati vas za prijatelja? RATKO Ja nisam kriv za ono što im se dogodilo-- (pauza u kojoj Ratko dolazi na vrhunac svoje nervoze) Planirate li me optužiti za nešto? GUNDULIĆ Osjećate li se krivim za nešto, gospodine Hruniću? RATKO Ne, ali ne želim više odgovarati na vaša pitanja. Ratko ne može Gundulića pogledati u oči, spušta pogled prema podu. I dok gledamo kako njih dvojica u šutnji sjede jedan nasuprot drugog, prelazimo na-- PRETAPANJE U: EXT. NEGDJE U SLAVONIJI -- DAN --otvorenu livadu i srednje visoku travu koju povija povjetarac. Iznenada Land Rover prolazi pokraj nas, jako blizu, i nastavlja dalje. REZ NA: EXT. IMANJE -- MALO KASNIJE Kuća. Široka prizemnica. Goli zidovi. Prozori čvrsto zatvoreni drvenim kapcima. Nešto dalje-- --spremište za drva. Kombinacija drveta i cigle. Dovoljno prostrano za tri automobila. Još malo dalje-- --tipični bunar. Drvo, okrugli kolovrat. Sve zajedno djeluje prazno i napušteno. Nigdje nikoga. NATRAG U PRIZOR Gledamo prilaženje Land Rovera s prednje strane, a onda i njegov ulazak u dvorište. Automobil se zaustavlja u hladovini, a Matko i Miroslava izlaze van. Miroslava odlazi ispred automobila i preko njezina ramena gledamo u opisane objekte na imanju. Matko pripaljuje cigaretu i pravi nekoliko koraka iza automobila. Ispred njega se može vidjeti da postoji još jedan put koji odlazi u obližnju šumu. Podjednako je zarastao, ali djeluje prohodno. Matko odmahuje glavom i ispuhuje dim. MIROSLAVA (O.S) Nije da želim nešto prigovarati, ali ne osjećaš li izostanak prisustva drugih ljudi? Matko joj prilazi i gleda istu sliku praznog imanja kao i ona. Još jedanput odmahuje glavom i ispuhuje dim prije odgovora. MATKO Sad barem znamo koliko smo popularni u njihovom društvu. MIROSLAVA Zašto mi se ne sviđa kako to zvuči? Matko i Miroslava prilaze prizemnici i zastaju. Šumska linija počinje dvjestotinjak metara dalje, polumrak u unutrašnjosti. Nema nekakvih posebnih zvukova. Mjesto je stvarno napušteno. MATKO Ne sviđa se ni meni, ali sve ovo mi nekako vuče na to-- MIROSLAVA (rezignirano) --da oni neće ni doći. MATKO Točno ono što sam htio reći. Miroslava se okreće oko sebe i gleda uokolo. Djeluje ljutito i razočarano u isto vrijeme. MIROSLAVA Ne djeluješ posebno uznemiren činjenicom da su nas prijatelji poslali na putovanje koje nema smisla. MATKO Imao sam jako loš predosjećaj što se ovoga tiče. (gasi cigaretu nogom) Zato sam sinoć i tražio rezervni ključ do Ratka. Matko se okreće i odlazi natrag do auta. Kroz spušteni prozor izvlači ključeve iz kontakt-brave. MATKO (OPET) (vraćajući se natrag) Ali svejedno nisam bio uvjeren da se neće pojaviti. MIROSLAVA Možda se i pojave. Matko pogleda na ručni sat, pa uokolo sebe. MATKO Skoro, pa će tri. Da su i krenuli iza nas već su trebali biti ovdje. MIROSLAVA I, što sad? Koliko ćemo ih dugo čekati prije nego postane službeno da su nas zeznuli? MATKO Imamo još par sati vremena. (podižući ključeve) A možemo vidjeti i kakve to prljave obiteljske tajne Ratko ovdje skriva do javnosti. MIROSLAVA (prolazeći prstima kroz kosu) Nije da opet želim zvučati negativno, ali shvaćaš da to što si nabavio ključ i što smo sami ovdje-- MATKO Opusti se, curo iz grada-- (prilazi vratima) --da ti se nešto dogodi bio bih prvi osumnjičeni-- (otključava vrata) --što mi nije pojam zabavnog provoda. Matko otvara ulazna vrata. REZ NA: INT. PRIZEMNICA -- U NASTAVKU Iz same unutrašnjosti gledamo kako Matko i Miroslava ulaze u unutrašnjost prizemnice. Prostor je u polumraku, sunce se probija kroz zatvorene drvene kapke i to je jedino osvjetljenje. Za sada vidimo dvije prostorije. Kuhinja i dnevni boravak. Oboje prostrano i spartanski namješteno, ovo je prostora u kojem nitko ne boravi i to se vidi po jednostavnim stvarima. Miroslava prilazi kuhinjskom stolu i kažiprstom povuče crtu po površini istog. Pogleda prst, a onda po ostatku prostorije. Matko ulazi u područje boravka. Niski stolić, kutna klupa, jedna pohabana fotelja i nešto što je kombinacija dugačkog ormara i police za knjige. MIROSLAVA Smijem pitati kakav je to vikend Ratko ovdje planirao provesti? Ovdje kao da je vrijeme stalo 1985. MATKO (poseže rukom na vrh ormara) Što si očekivala do osobe koja je ovdje bila svega jedanput. Matko sa ormara skida dvocijevnu lovačku pušku. Fićukne do iznenađenje. Miroslava se okreće te mu prilazi baš u trenutku kad rasklopi oružje. MATKO (OPET) Ovo je neočekivano iznenađenje. MIROSLAVA Već vidim da bi vama dvojici ovdje bilo baš krasno. Matko sklapa cijev i vraća pušku natrag odakle ju je skinuo. MATKO Tko zna, možda ti budeš bolje sreće i pronađeš kakvu zlatnu polugu koju Ratko ovdje čuva za crne dane. MIROSLAVA (vraćajući se u kuhinju) Sve se bojim da ne pronađem nešto puno gore. Miroslava se zaustavlja i okreće prema Matku. MIROSLAVA (OPET) Šta je Ratko ovdje bio samo jedanput? Zar imanje nije njegovo? Matko otvara jednu ladicu na ormaru i u njoj se nalazi samo šest patrona za pušku. MATKO (zatvarajući ladicu) Imanje je dobio njegov stari kao kompenzaciju za nekakav dug. Planiraju ovdje pokrenuti nekakav posao s vinogradima, ali još ništa do toga. Miroslava otvara jedna do troja vrata. Prazna soba. U njoj je samo okvir do kreveta i ništa više. MIROSLAVA Aha. Matko otvara nove ladice na ormaru. MATKO Zato nema blagog pojma o prilaznim putovima. Miroslava zatvara vrata i otvara druga. Nova soba, U njoj je još jedna kutna klupa, dvije stolice, noćni ormarić i nekoliko složenih kartonskih kutija. MIROSLAVA Nije da nešto podcjenjujem, ali ovdje se stvarno ne isplati provaljivati i gubiti vrijeme na odnošenje ovih stvari. Miroslava zatvara vrata i odlazi u kuhinju. Matko je već ondje, naslonjen na sudoper. MIROSLAVA (OPET) Ima ovdje kakva zlatna poluga? MATKO Pronašao sam tri kuhinjska noža, paket krekera starih kao Noina arka i praznu kutiju od prve pomoći. Toliko o tome. (pripaljuje cigaretu) Izgubili smo dvadeset minuta na proučavanje praznine. I, ovo. Matko Miroslavi pruža komad papira. Ona ga čita, jako kratko, a onda podiže. Upitni pogled na njezinu licu. MATKO (OPET) To je ono što si gledala. Onaj krov u šumi. Ostaci starog mlina. MIROSLAVA Stvarno? Zakon. MATKO Tako je to Ratko opisao prije nego je obećao šetnju do ruševina nakon što pojedemo onaj veliki roštilj o kojem je pričao tjedan dana. MIROSLAVA Žališ za šetnjom ili roštiljem? MATKO Ja sam nešto kao renesansni ljudi. Mogu raditi više stvari odjedanput. (ispuhne teatralno dim) Idemo van, ovdje mi je užasno zagušljivo. REZ NA: EXT. PRIZEMNICA -- U NASTAVKU Miroslava i Matko izlaze van iz prizemnice. Ona silazi na dvorište. Matko sjeda na jednu do par betonskih stepenica kod ulaza. Miroslava dlanom zaklanja oči i gleda u smjeru udaljene šume. Preko njezina ramena vidimo da je nešto dolje, ali je predaleko da bi se moglo točno reći što. MATKO (O.S) Pretpostavljam da te zanima mlin? MIROSLAVA (i dalje gleda u šumu) Tebe ne? Ponovo ih vidimo zajedno u kadru. MATKO Ne, ne posebno. MIROSLAVA Mislila sam da si ti nešto kao renesansni ljudi. Istraživanje, otkrivanje novih stvari i slične stvari. MATKO Renesansni ljudi su s razlogom prestali biti renesansni ljudi. Dosadilo im je stalno otkrivanje stvari koje ne bi smjeli otkrivati. MIROSLAVA Onda bi trebao razmisliti o svojem ugledu. MATKO Nasjest ću i pitat zašto? Miroslava sklanja ruku s očiju, okreće se prema njemu. MIROSLAVA Zato što ću svima u Zagrebu ispričati kako si bio loš turistički vodič. I da si bio jako zločest što me nisi želio odvesti tamo. I da sam-- MATKO (prekidajući je) Vou, lakše malo, što je ovo? Dan zeznimo Matka. (gaseći cigaretu) Što sve neću raditi da sačuvam ugled kojeg nemam. MIROSLAVA Vidiš, nije bilo tako teško. Strašan si. Svima ću to reći. MATKO To bi bilo stvarno lijepo do tebe. Matko se ustaje i sad zajedno hodaju prema automobilu. MIROSLAVA Po tvojoj procjeni, koliko imamo do tamo i natrag? Dolaze do auta. Matko otvara vozačeva vrata i podiže spušteno staklo. MATKO Ako se Ratko i Anica ne pojave u vremenu koje nam je potrebno za odlazak i povratak, možemo se mirne duše pokupiti i otići bez žaljenja. (pauza) Oko dva sata. Možde tri, i mogli bi se vratiti baš da vidimo spektakularan zalazak sunca. Jesi ikada vidjela zalazak sunca nad Slavonijom?-- Miroslava niječno odmahuje glavom MATKO (OPET) (zatvara vrata) --dolazi u paketu sa obilaženjem starih ruševina. Ako si spremna za pokret-- REZ NA: INT. SOBA ZA ISPITIVANJE -- NEODREÐENO Ponovo smo u sterilnoj sobi za ispitivanje, ali ovaj put prepoznajemo jedino Gundulića. Sjedi na jednoj strani stola s HELENOM (kasne 20-te, zgodna na prvi pogled, plavuša, odjevena u poslovni kostim, hlače, bijela košulja i sako) koja nešto zapisuje u blok ispred sebe. Suprotno do njih sjedi ANICA BADRIĆ (jedva da ima 18, uske traperice, crna dolčevita i jeans jakna) Do nje sjedi HURIĆ (rane 50-te, prosijeda kosa, rohavo lice, naočale bez okvira i poslovno odijelo) Hurić na stolu drži crnu aktovku, papiri ispred njega. Čita jedan do papira. GUNDULIĆ (zajedljivo) Kad god budete spremni. gospodine Hurić. HURIĆ (poslovno) Ispričavam se, gospodine Gundulić, ali valjda ne očekujete do mene da budem površan u svojem poslu. To što ste pozvali moju klijenticu-- GUNDULIĆ (prekidajući Hurića) Vašu klijenticu smo pozvali na informativni razgovor u vezi dva smrtna slučaja. Ne da dovede odvjetnika koji se nalazi na putu da bude optužen za ometanje službene istrage. HURIĆ (uslužno) Već sam imao posla s policijskim istragama, gospodine Gundulić-- GUNDULIĆ Viši inspektor Gundulić, ako nije problem. Osjetljiv sam na titulu. (Anici) Gospođice Badrić, moram biti iskren i reći da nisam impresioniran vašim postupkom. U mojem poslu takve osobe, koje se pojave naoružane odvjetnikom, odmah napreduju na mojoj ljestvici osumnjičenih. Helena prestaje pisati. Klikne kemijskom, kao na znak, i Gundulić zašuti, ali nastavlja gledati odvjetnika. Bez imalo ljubavi u pogledu. HELENA (Huriću) Gospođica Badrić nije optužena, kao ni osumnjičena za događaje u Slavoniji, ali indirektno je uključena u cijelu priču. Ako vjeruje da bi je odgovori mogli u nekom smislu inkriminirati, neka to odmah izjavi da možemo promijeniti pristup. HURIĆ Drago mi je da smo to razriješili. Gospođica Badrić će drage volje odgovoriti na vaša pitanja. (Gunduliću) Inspektore, moja prisutnost ovdje nije u svojstvu odvjetnika već kao obiteljskog prijatelja Badrićevih. Vaše insinuacije mi se ne sviđaju i ne bih želio da moram podnositi službenu prijavu radi vašeg ponašanja. HELENA (Anici) Gospođice Badrić, poznajete li Miroslavu Hitrec i Matka Starčevića? Anica, koja cijelo vrijeme ima blazirano držanje, prvo pogleda u odvjetnika, a tek onda krene odgovarati. ANICA Poznajem ih oboje. Matka manje nego nju. Miroslava mi je bila najbolja prijateljica. HELENA Trebali ste se sastati s njima 23 listopada na imanju koje pripada obitelji Hrunić, ne? Vi i Ratko Hrunić. ANICA Nisam sigurna zašto me to pitate ako već znate odgovor. GUNDULIĆ Odgovorite na pitanje, gospođice Badrić. Poprilično je jednostavno. ANICA Da, da, trebali smo se sastati na imanju i tamo provesti vikend. HELENA Ali, niste. ANICA (koluta očima) Molim vas, to mjesto je napušteno već par godina. Bila je to samo jedna glupa ideja. HELENA Želite li to malo pojasniti, gospođice Badrić? ANICA Miroslavi je trebao izlazak. Ona i Matko su se dobro slagali, pa smo pomislili da bi bilo zgodno da ih uputimo da budu malo nasamo. HELENA Jesu li Matko i Miroslava bili u romantičnoj vezi? ANICA Da sam ja bila na njezinu mjestu-- GUNDULIĆ Gospodine Hurić, zamolio bih vas da upozorite klijenticu da mi je strpljenje pri kraju. Hurić se naginje prema Anici i nešto joj kratko šapće na uho. Ona ponovo iziritirano prekreće očima. ANICA Nisu bili u romantičnoj vezi, ali su bili dobar par. Netko tko bi mogao biti u vezi. GUNDULIĆ (Anici) Nije bilo teško,ne? HELENA I čija je to bila ideja? Ta da ih se pošalje na imanje? Vaša? ANICA (suzdržano) Moram li odgovoriti na to pitanje? HURIĆ (Anici) Ako misliš da bi-- GUNDULIĆ (prekidajući Hurića) Ratko Hrunić nam je već rekao čija je to ideja bila, ne naprežite se previše. Samo potvrdite. ANICA Bila je to zajednička ideja. GUNDULIĆ I od početka se niste mislili pojaviti tamo? ANICA Ja-- Moram li uistinu odgovarati na sva ta pitanja? GUNDULIĆ To je već drugi put da postavljate isto pitanje. Iskreno, imamo izjave do vaših prijatelja, gospođice Badrić, i jedna stvar je posve jasna. HURIĆ (poslovno) Može li se znati koja je to stvar, inspektore? GUNDULIĆ Naravno. Čim optužimo vašu klijenticu za sudjelovanje u dvostrukom umorstvu. A onda i za ometanje službene istrage. Nije nužno da optužnice idu tim redom. HURIĆ (Anici) Završili smo ovdje. Hurić sprema svoje papire i zatvara torbu. Napuštaju prostoriju bez da to vidimo, čujemo samo otvaranje i zatvaranje vrata. Helena prijekorno gleda u Gundulića. Gundulić se ustaje i odlazi do jednog zida. Naslanja se na njega. Ruke zabija u džepove traperica. Glavu naslanja na zid i zatvara oči. Zadržavamo se malo u širokom pregledu cijele prostorije, a onda-- PRETAPANJE U: EXT. ŠUMA -- POSLIJEPODNE --ulazimo u središte šumskog područja. Drveće oko nas. Čuje se konstantni šum krošnji u pozadini. Iznenada, iz određene daljine i izvan našeg pogleda-- MIROSLAVA (O.S) Koja je tvoja priča? MATKO (O.S) Kakva priča? MIROSLAVA (O.S) Kako si se našao u društvu s Ratkom i ostalima? MATKO (O.S) Zašto? I onda ih ugledamo, nedaleko nas, kroz liniju drveća kako hodaju kroz šumu. Približavamo im se i ostajemo uz njih. MIROSLAVA Svjestan si toga da se ističeš među njima? Mislim, stvarno ističeš. Kao netko tko nema što tražiti među njima. MATKO Baš ti hvala. MIROSLAVA Hej, to je bio kompliment. MATKO Onda si očajna u davanju komplimenata. Miroslava udara Matka po ruci. Nema snage u tom udarcu, tek prijateljsko zezanje. MIROSLAVA Udobrovolji mi. MATKO Gledaj na mene kao tipa koji poznaje tipa koji pak poznaje prijatelja od tipa koji poznaje trećeg tipa. Jednom sam se prilikom pronašao u situaciji da sam poznavao tipa koji je poznavao suprotnog tipa i zahvaljujući tom poznanstvu iz treće ruke, Ratko i Bernard nisu izlazak završili posjetom bolnici. Nakon toga sam se nekako zadržao u njihovoj blizini. MIROSLAVA Svjestan si toga da si upravo ispričao nešto zanimljivo bez da si išta konkretno rekao? Znam jako malo ljudi koji to znaju. MATKO Pa-- hvala ti. Tako se daju komplimenti. MIROSLAVA Cura sam koja sporo uči. I dalje se zadržavaš u njihovoj blizini jer su sada i oni postali tipovi koje poznaješ ili imaš neke svoje skrivene motive? MATKO Ostao sam u njihovoj blizini jer su oni ostali u mojoj. MIROSLAVA Čudna ste kombinacija. MATKO Pazi tko mi govori. Jednog se dana pojavim i dobijem-- (drugačijom intonacijom) --Matko, ovo je Miroslava, upoznaj se i budi dobar prema njoj. Miroslava ga ponovo udara u ruku, ovaj put jače nego prvi put. MIROSLAVA Ne izmišljaj. Sama sam se predstavila kad je postalo očito da te se nećemo samo tako riješiti. MATKO Ti stvarno moraš raditi na davanju komplimenata-- ZVUK--iznenada. Zvuči kao da je prelamanje suhe grane. Miroslava i Matko se zaustavljaju, neodređeno gledaju oko sebe jer smjer odakle je zvuk došao nije jasno određen. MIROSLAVA Koji je to vrag? MATKO (kao da je to očito) Grana. Ovo je šuma,znaš. Grane pucaju. MIROSLAVA Stvarno, Sherlock? To nije bilo spomenuto u uvodnom dijelu ove šetnje. MATKO Hej, ti si htjela šetati kroz šumu do ruševina. Ja sam bio pametniji i htio ostati gore. MIROSLAVA Ne pomažeš. Nastavljaju hodati, ali još uvijek znaju pogledati oko sebe. Šuma je ponovo u tišini. Matko djeluje gotovo zadovoljno. MIROSLAVA (OPET) Tebi je ovo zabavno? MATKO Malo. MIROSLAVA Ti imaš problem. MATKO Kažu mi i više do jednog. MIROSLAVA Nisam ti se zahvalila za ovo. Što si me dovezao ovdje i što mi praviš društvo. Izlaze na malu čistinu. Kamenita obala, uski šumski potok ispred njih. MATKO Već kad smo kod toga-- Samo ideja, bez da bude pogrešno shvaćana, nije nužno da se večeras vratimo natrag u Zagreb. Imam ujnu u Požegi. Velika kuća, dosta prostora, rođakinje su mi tvojih godina-- Zaustavljaju se ispred potoka. Nikakvih znakova ruševina oko njih. Vidimo čistu šumsku prirodu u svojem nedirnutom izdanju. MIROSLAVA (povezuje kosu u rep) Nismo malo požurili sa upoznavanjem obitelji? MATKO Moramo odnekud krenuti, ne? To je u slučaju da si obavijestila hrpu ljudi kako ideš na dugi vikend, pa da ti ne bude neugodno ako se ranije vratiš natrag. MIROSLAVA Obzirno do tebe. MATKO Strašan sam kad me uhvati trenutak. Matko se spušta u čučanj i polijeva lice vodom iz potoka. Miroslava zabija ruke u džepove prsluka i djeluje kao da razmišlja o ponudi. MIROSLAVA OK. MATKO (uspravljajući se) Što OK? MIROSLAVA OK, pristajem-- neće biti prva glupa stvar koju sam napravila ako ispadne loše, a ujedno mi je bezveze vraćati se natrag već kada si ispao poprilično dobar s ovim putovanjem tako da-- imaš šansu da impresioniraš curu. MATKO (otresajući mokre ruke) Blago meni-- ZVUK,ponovo iznenada. Opet zvuči kao lom suhog drveta, ali ovaj put je glasniji, bliži. Miroslava i Matko zajedno, u istom trenutku, pogledaju u smjeru iz kojeg su došli. Matko otire ruke o prsluk. Miroslava svoje izvlači iz džepova. Oboje su sad napeti, vidljivo po njihovu držanju. MIROSLAVA Prvi put je slučajno, drugi put je previše. MATKO Nismo nikoga vidjeli na putu, ne? MIROSLAVA Ne otkako smo skrenuli s glavne ceste. MATKO To sam si i mislio. (pauza) Još uvijek imaš volje za šetnjom? MIROSLAVA Kvragu, ne. Požega mi sad zvuči kao pravo mjesto za posjetu. MATKO Da se vratimo natrag? Zadržavamo se iza njihovih leđa i gledamo u liniju gdje počinje šuma. Jako kratko jer polako ulazimo u-- ZATAMNJENJE. OTAMNJENJE. EXT. IMANJE -- JUTRO SNIMANO RUČNOM KAMEROM Ponovo smo na imanju, ali ovaj put nešto je drugačije. Vidimo sliku, no ton je drugačiji, ustvari, nema ga. Na snimci se vidi ulaz na imanje, a nešto dalje Matkov Land Rover. Ispred njega je postavljena policijska traka upozorenja. Polako mu se približavamo, a jedva par sekundi otkako gledamo snimku, kreće ton digitalnog biranja telefonskog broja. Zvoni jedanput i-- ŽENSKI GLAS (O.S) Policijska postaja, kako vam mogu pomoći? MUŠKI GLAS (O.S) Imamo ubojstvo za prijaviti. Uh, ovaj, na nekakvom imanju. ŽENSKI GLAS (O.S) Što se-- Možete li jasnije objasniti u čemu je problem, gospodine? Kod Land Rovera smo. Ondje se nešto dogodilo. Suvozačka vrata su otvorena, staklo na njima razbijeno, na suvozačkom sjedalu, vanjskom limu i travi vidljivi krvavi tragovi. MUŠKI GLAS (O.S) Nama djeluje kao nekakav napad-- Neznam-- Nešto-- ŽENSKI GLAS (O.S) Napad? Ima li ozlijeđenih, gospodine? MUŠKI GLAS (O.S) Mislim da ima mrtvih. Ne znamo što se dogodilo. Išli smo u lov, vidjeli smo otvoreni auto i ima krvi posvuda. Netko leži na travi-- ima krvi po cijelom prokletom imanju. Obilazimo Land Rover i dolazimo na stražnju stranu. Peta su vrata djelomično otvorena. Po njima također ima tragova krvi. Naglo se okrećemo i gledamo prema prizemnici. Slika je mutna, ali naglo se izoštrava. Vidimo betonsko stepenište i jednu stranu zatvorenih prozora, no ne i sama ulazna vrata. ŽENSKI GLAS (O.S) Gdje se točno nalazite, gospodine? MUŠKI GLAS (O.S) Na glavnoj cesti Pakrac-Požega. Morao sam doći ovamo jer na imanju nema signala za mobitel. ŽENSKI GLAS (O.S) Uh, koja je-- na kojoj je adresi imanje? Snimka podrhtava kao kad netko hoda s kamerom. Prilazimo prednjoj strani prizemnice i vidimo širom otvorena vrata. U unutrašnjosti je nekakav aktivnost, vidimo tek nejasne figure djelatnika policije. Pažnja na snimci se fokusira na krvave tragove po stepeništu i samim vratima. MUŠKI GLAS (O.S) Ovaj-- To je skretanje sa glavne ceste. Mislim da ni ne postoji nekakva adresa. Ima par praznih imanja razbacanih uokolo-- ŽENSKI GLAS (O.S) Bili ste osobno na imanju i pronašli tijela? Možete li mi, ovaj-- možete li potvrditi broj ozlijeđenih? MUŠKI GLAS (O.S) Nisam siguran-- ja-- ja sam vidio jedno. Netko je rekao da ima još jedno u kući. INT. PRIZEMNICA -- U NASTAVKU Ulazimo u unutrašnjost i odmah vidimo nered. Kuhinjski stol i stolice prevrnute, po stvarima se vide znakovi kakvi obično ostaju nakon pucanja vatrenim oružjem. Krvavi su tragovi ovdje veći, izraženiji. Okrećemo se i gledamo dnevni boravak. Ormar/police djelomično razbijene, drvo leži na podu, niski stolić prevrnut. Po podu također vidljivi tragovi krvi. Dok sve to prolazimo zapažamo detalje kao što su nož široke oštrice, ispucane patrone za pušku, razbijeno staklo-- ŽENSKI GLAS (O.S) Tamo su dva tijela? MUŠKI GLAS (O.S) Mislim da da. ŽENSKI GLAS (O.S) Javit ću dežurnima u Pakracu da pošalju patrolu. Zamolila bih vas da se zadržite kod ceste da ih možete uputiti do imanja. MUŠKI GLAS (O.S) Ma, samo im recite da požure-- Snimka završava kratkom nefokusiranom zbrkom i naglim prekidom-- ZATAMNJENJE. OTAMNJENJE. EXT. IMANJE -- POSLIJEPODNE Miroslava i Matko prilaze Land Roveru. U njihovu hodu nema nikakve žurbe, kao da je napetost iz šume iza njih. MIROSLAVA Ovo je bilo zabavno. MATKO Svakako, moramo to ponoviti idući vikend. Matko otključava vrata. Miroslava zastaje i gleda oko sebe. MIROSLAVA Hoćemo biti pošteni i priznati da usamljene šetnje nisu naša specijalnost? Matko otvara vrata. MATKO Samo da pošteno priznanje ostane između nas. Nećeš doći u napast da prijateljici očitaš glasnu lekciju o pravilima lijepog ponašanja radi ovog danas? MIROSLAVA Pokušat ću biti tiho dok joj budem držala lekciju. Ali, ništa ne obećavam. MATKO Kod tebe nema nekog uljepšavanja, zar ne? Ono što vidiš to i dobiješ. Matko zaobilazi auto i staje pokraj nje. Sad oboje promatraju neodređeno u daljinu. MIROSLAVA Nisam baš tip koji voli gubiti vrijeme na uvijene razgovore. Matko kreće nešto reći, otvara usta, ali Miroslava podiže kažiprst. MIROSLAVA (OPET) Ni riječi. Mi se tek upoznajemo, pa moram biti pristojna. MATKO Stvarno? Koliko obično dugo traje taj period upoznavanja u kojemu biraš riječi da ostaviš što bolji dojam? Tek toliko da znam vremenski okvir u kojem sam siguran. MIROSLAVA Imaš malo manevarskog prostora. MATKO Zato što sam tako strašan tip? MIROSLAVA Zato što nisi ispao tipično muško i išao provjeravati što to pravi čudne zvukove u šumi. Matko se okreće i počinje vraćati natrag do auta. Iznad i oko njih je sve mračnije, sunce je u zalasku i dolazi noć. Miroslava kreće za njim. MATKO Nas dvoje poznajemo sasvim drugačije primjerke tipičnih muškaraca. Riječima velikog Erica Claptona-- ja sam ljubavnik, a ne ratnik. A i većina onih ljudi koje se usuđujem nazvati prijateljima. MIROSLAVA Tek toliko da znaš-- ni jedan od navedenih ne mora nužno značiti dobro. Ako ispadneš loš ljubavnik, jer na dami je da to ocjeni, a nisi ni ratnik-- loše ti se piše. (JOŠ) MIROSLAVA (OPET) Također-- macho stavovi nisu zanimljivi, kao ni pretjerana emocionalnost. MATKO Što bi rekla kad bih ti rekao da si izbirljiva? MIROSLAVA Hvala? MATKO To sam si i mislio. Matko se zaustavlja. Gleda po imanju. MATKO (OPET) (govori praznom prostoru) Ratko, bilo je nezaboravno. Nemoj slučajno zaboraviti ponovo nas pozvati. Oboje ulaze u auto. REZ NA: INT. LAND ROVER -- U NASTAVKU MIROSLAVA (zakopčava pojas) Koliko imamo do Požege? MATKO (zakopčava pojas) Jedno sat vremena. Nema smisla da sad žurimo. Matko ubacuje ključ u kontakt-bravu, pokreće motor. REZ NA: EXT. IMANJE -- U NASTAVKU Land Rover baca dugačka svjetla koja obasjavaju dvorište imanja. Radi spori okret oko drveta i počinje odlaziti na suprotnu stranu do one s koje su došli. REZ NA: INT. LAND ROVER -- U NASTAVKU MATKO (pokazujući prstom ispred njih) Što sam ti rekao za još jedan pristup ovom mjestu? (odmahuje glavom) Ratko i njegove upute. REZ NA: EXT. ŠUMSKI PUT -- U NASTAVKU Gledamo kako nam automobil prilazi. Kao da tek počinje dobivati na brzini, ali-- --nagli MEHANIČKI ZVUK. Nešto nije kako treba. Land Rover iznenada gubi brzinu, motor ima nekoliko trenutaka glasnog i prekidajućeg rada, a onda se uz cimanje-- REZ NA: INT. LAND ROVER -- U NASTAVKU --zaustavlja. Matko i Miroslava se trzaju u sjedalima. Nastupa neočekivani trenutak tišine. MATKO Koji-- Matko ponovo okreće ključ. Motor se upali, odradi nekoliko taktova i opet prestaje s radom. Ponovo okreće ključ, ali samo da kontakt osvijetli kontrolnu ploču. MATKO (OPET) Nemoguće da smo ostali bez goriva-- Matko otkopčava pojas, pa se okreće i gleda unatrag jer-- REZ NA: EXT. IMANJE -- U NASTAVKU --vidimo da se Land Rover spušta natrag niz cestu. Zaustavlja se na mjestu gdje smo ga vidjeli u dijelu koji je sniman ručnom kamerom. REZ NA: INT. LAND ROVER -- U NASTAVKU Matko izlazi van. Vozačeva vrata ostaju otvorena i unutrašnje svjetlo obasjava Miroslavu. Gleda nešto preko retrovizora, okreće se i pokušava nešto vidjeti kroz bočna stakla. MIROSLAVA Kvragu-- Miroslava otvara vrata i-- REZ NA: EXT. IMANJE -- U NASTAVKU --izlazi van. Hodamo za njom uokolo auta i dolazimo do Matka koji je spušten na jedno koljeno. Rukom dodiruje tlo ispred sebe. MATKO (ustajući) Ne gubimo gorivo. Učini mi uslugu-- (vraćaju se natrag do auta) --otvori haubu da nešto pogledam. Miroslava sjeda na vozačevo sjedalo. Matko otvara prednju haubu. Oko njih mrak postaje mračniji, nebo je sad jedva vidljivo. Matko spušta poklopac motora. MIROSLAVA I? MATKO Koliko mogu vidjeti-- sve je u redu. Imamo goriva, instalacije su spojene-- (otire ruke jednu do rugu) Pokušaj ga ponovo upaliti. REZ NA: INT. LAND ROVER -- U NASTAVKU Miroslava okreće ključ. Čuje se samo zvuk naprezanja sistema za paljenje. Kliktavi zvuk. MIROSLAVA Što sad--? --ali Matko više nije pokraj nje. Miroslava izlazi van. REZ NA: EXT. IMANJE -- U NASTAVKU Vrata Land Rovera ostaju otvorena. Svjetlo iz unutrašnjosti je jedino osvjetljenje. Miroslava prilazi Matku. Matko je u čučnutom položaju kod poklopca za rezervoar. Na poklopcu nedostaje čep. Matko prstima dodiruje metal, a onda trlja prste kao da isprobava prašinu. MATKO (tiho sebi u bradu) Efikasno. MIROSLAVA Što? Matko se ustaje i gleda oko njih. MATKO Netko nam je nabacao nešto u rezervoar. MIROSLAVA Daj-- Miroslava radi isto što i Matko. Prstima dodiruje ulaz i trlja nešto između prstiju. Matko zaobilazi auto. Otvara suvozačka vrata. Iz pretinca za rukavice izvlači duguljastu baterijsku svjetiljku. Vraća se natrag. Miroslava se uspravlja. Odlazi par koraka dalje. Matko osvjetljava stražnji kraj auta. MIROSLAVA (OPET) (gleda oko sebe) Hoću ispasti previše naivna ako upitam možeš li to popraviti? MATKO Ovo? (gasi svjetlo) Nema šanse. Jedino servis. I to generalni. MIROSLAVA (vraća se do Matka) Ozbiljno? MATKO Najozbiljnije. Ovo je-- (kucne po vanjskom limu) --jezivo uspješan način da nekoga zaustaviš i zadržiš ga na jednom mjestu. MIROSLAVA Zašto bi netko želio da ostanemo na jednom mjestu? MATKO Mene više zanima tko nego zašto. (gleda po mračnom području i s pauzom) --jer Ratko ovo nije napravio. PRETAPANJE U: EXT. IMANJE -- MALO KASNIJE Matko postavlja autokartu na haubu Land Rovera. Miroslava stoji do njega. Koristi se svjetlom baterije za osvjetljavanje. MATKO Imamo nekoliko kilometara do glavne ceste. (pokazuje glavom prema prizemnici) Ili možemo ovdje provesti noć, pa ujutro krenuti prema gradu. MIROSLAVA Koliko bi mogli proći prije nego upadnemo u stvarnu noć? MATKO Možda četvrtinu. Radi se o osam kilometara. Poduža šetnja. Ne baš ugodna, ako ćemo iskreno. (kucne prstom po karti te pogleda Miroslavu) Na tebi je odluka. MIROSLAVA Na meni? Tvoj je auto. Misliš da ga možeš ostaviti ovdje? MATKO (odlazi do stražnjih vrata) Moram ga ujutro opet ostaviti bez nadzora. (otvara vrata i skida prsluk) A nije mi ni do nekakvog razdvajanja. (izvlači crnu vestu te je brzo navlači) Stoga, odluči. Koja ti se opcija više sviđa? (zatvara vrata) MIROSLAVA Nijedna. (otvara bočna vrata) Ali nisam tip osobe koja bi mogla prosjediti noć na nepoznatom mjestu-- (izvlači svoju crnu vestu i skida prsluk) --zato mi je draže da smo u pokretu. (navlači vestu) Ali, postoji mogućnost da nismo sami ovdje, zar ne? Mislim, ovo se nije napravilo samo do sebe. MATKO (navlači prsluk natrag) Pos-- Matko ostaje zagledan u daljinu. MIROSLAVA Što-- Stojimo iza njih i u daljini vidimo dugačka svjetla. Automobilski farovi. Upaljeni, stoje mirno na mjestu. Nikakvi zvukovi ne dopiru do nas. MIROSLAVA (OPET) Ratko? MATKO Nema šanse. Svjetla se naglo ugase. Zamračenje. Miroslava i Matko jednostavno stoje na mjestu. Miroslava polako navlači prsluk. Svjetla se ponovo pojave. MIROSLAVA Ako nije Ratko, tko je onda? MATKO Uzrok naših problema. (zatvara njezina vrata) I netko tko ima loš smisao za humor. Jedno kratko vrijeme opet samo stoje i promatraju svjetla. Svjetla se gase. Udaljeno područje opet je u crnom mraku. MATKO (OPET) Jesi uzela sve što ti treba ili je vrijedno iz auta? MIROSLAVA Nisam ni nosila ništa vrijedno. MATKO (zaključava auto) Onda je vrijeme da se izgubimo odavde. REZ NA: EXT. NEASFALTIRANI PUT -- U NASTAVKU Miroslava i Matko odlaze do auta. Povremeno se jedno do njih okrene i gleda oko sebe. Hodaju umjereno, bez neke posebne žurbe, ali ni ne vuku korak. Iznenada - SVJETLA. Dugačka, pripadaju nevidljivom automobilu. Ispred njih. Svjetla nisu usmjerena u njih već osvjetljavaju cestu. Miroslava i Matko se zaustavljaju, iznenađeno, u pola koraka. MIROSLAVA Šta-- MATKO Dođi-- Matko i Miroslava skreću u šumu koja je odmah uz put. REZ NA: EXT. ŠUMA -- U NASTAVKU Matko se spušta u čučanj. Miroslava radi istu stvar. Skrivaju se iza podebljeg drveta, jedva su vidljivi i stisnuti jedno uz drugo. Matko stavlja prst na usta. Miroslava kima glavom u znak razumijevanja. Gledamo prema cesti preko njihovih ramena. Jako smo blizu izvora svjetla. Dijeli nas jedva nekoliko metara. ZVUK--otvaranje automobilskih vrata. ZVUK--netko izlazi van iz vozila. ZVUK--netko polako hoda. Pojavljuju se obrisi nečijeg tijela na liniji svjetla. Nema jasno vidljivih detalja. KUT NA. Miroslavu i Matka. Napeto promatraju cestu. Miroslava pogleda u Matka. Matko odmahuje glavom. I dalje gledajući prema cesti, približava glavu njezinoj. MATKO (šaptom) Vratimo se natrag. MIROSLAVA (šaptom) Siguran si? MATKO (šaptom) Ne, ali ne možemo ostati ovdje. Matko i Miroslava se polako uspravljaju i naglo zaustavljaju. Ostaju mirno stajati priljubljeni uz drvo. Na cesti-- --netko odlazi. ZVUK koraka. ZVUK otvaranja vrata. ZVUK zatvaranja vrata. MATKO (OPET) (tiho) Idemo. Polako se povlače istim putem koji su došli. Izlaze na-- REZ NA: EXT. NEASFALTIRANI PUT -- U NASTAVKU --neasfaltirani put. Ovaj put ostaju pri njegovu rubu, bliže šumi. Dok se vraćaju natrag prema Land Rover, pogledavaju iza sebe. Svjetla nastavljaju osvjetljavati dio puta. REZ NA: EXT. IMANJE -- U NASTAVKU Dolaze do Land Rovera. Oboje teško dišu, duboko. Miroslava prolazi rukom kroz kosu. Zaustavlja se u pola pokreta. MIROSLAVA (preplašeno) Matko-- Matko pogleda prema u smjeru livade kojom su hodali. Iznenada- - MATKO U kuću-- --počinju trčati. Brzo. Uopće ne vidimo zašto su počeli trčati. Oboje se zaustavljaju kod ulaznih vrata. Matko stoji ispred vrata kao da ih pokušava otključati. Vrata se neočekivano otvaraju i oni-- REZ NA: INT. PRIZEMNICA -- U NASTAVKU --silovito upadaju u unutrašnjost. Miroslava pada na pod. Matko se uspijeva zadržati na nogama. Odmah se baca na vrata te ih uz snažan udarac zatvara. Iznenada-- UDARAC s vanjske strane o vrata. Pojavljuje se mračni obris na staklu. Matko nespretno zaključava vrata. Novi UDARAC. Matko se odmiče do vrata. UDARAC. Miroslava se povlači do zida. Ostaje sjediti na podu, desnu ruku drži uz tijelo. UDARAC. Debelo staklo na vratima napukne. UDARAC. Novo napuknuće. Matko ulazi u mrak dnevnog boravka, nestaje nam s vidika. Nešto radi. Zvukovi struganja, povlačenja, neodređeni zvukovi. Miroslava se polako uspravlja na noge. Matko se pojavljuje. Zauzima položaj na suprotnoj strani vrata. Shvaćamo što je radio u mraku. U ruci mu je lovačka puška. Nespretno se spušta u sjedeći položaj-- KUT NA. Ulazna vrata. Netko stoji ispred njih. Nema novih udaraca. Mračni obris jednostavno nestaje sa svjetla, više ga ne vidimo. REZ NA: INT. PRIZEMNICA -- U NASTAVKU Matko rasklapa pušku i-- zastaje. Oboje gledaju u vrata, duboko i teško dišu. Miroslava se opet spušta u čučanj klizeći niz zid. Napeto promatraju okvir na vratima i linije napuklog debelog stakla. Čekaju-- ZVUK. Nečiji trčeći koraci. Dopiru izvan prizemnice. Teški koraci. Pretrčavaju ispred ulaznih vrata, sjena zakriva osvjetljenje. U istom trenutku, novi ZVUK. Ponovo trčeći koraci, ali iz suprotnog smjera. Sjena opet prelazi preko osvijetljenog dijela vrata. Koraci se udaljavaju. Tišina. MIROSLAVA (duboko dišući i tiho) Isuse, Matko-- Tip na glavi ima jebenu skijašku masku! Matko iz džepa prsluka izvlači dvije patrone te ih ubacuje u dvostruku cijev. Sklapa pušku. MATKO (tiho) Jesi dobro--? MIROSLAVA Ne-- Iznenada--UDARAC o jedan do vanjskih kapaka. Snažan, odjekujući. Miroslava vrisne, kratko. Rukom si prekriva usta. Matko se ustaje. Pušku drži usmjerenu ispred sebe. Nastavlja stajati kod vrata. Novi UDARAC. Neodređeno. Kratko odjekuje po unutrašnjosti. ZVUK--trčećih koraka. Ponovo tišina. Matko duboko diše, napeto promatra unutrašnjost. Pušku oslanja o desno rame. Cijev usmjerena prema podu. MATKO Mislim da ne mogu samo tako ući unutra. Matko se povlači unatrag. Sjeda na pod do Miroslave. Ona je maknula ruku s usta. Polako masira zglob jedne ruke. MIROSLAVA Misliš ili si siguran? MATKO Nijedno i oboje. Što ti je s rukom? MIROSLAVA Udarila sam je kad smo ušli. Mislim da nisam ništa slomila, ali sam pala na nju. (gledajući vlastite ruke) I ne prestaju se tresti. MATKO Adrenalin. Pokušaj duboko disati i proći će samo do sebe. (gleda po unutrašnjosti) Moramo provjeriti ostale prostorije tek toliko da budemo sigurni da nitko nije ušao dok nas nije bilo. Miroslava potvrdno kima glavom. Oboje se ustaju istodobno. Matko ponovo oslanja o desno rame. Cijev usmjerena ispred njega. MATKO (OPET) (polako i duboko diše) Tko bi rekao da će nam danas biti ovako prokleto sretan dan. Odjekne novi ZVUK. HODANJE. Netko pravi polagane korake, bez žurbe, ali ovaj put zvuči kao da se nalazi u unutrašnjosti prizemnice. Matko naglo usmjerava cijev prema stropu prostorije. Koraci im odzvanjaju iznad glave. MIROSLAVA (napeto i promatrajući plafon) Ima li prolaz do unutrašnjosti s tavana? Matko ne odgovara. Prati korake pomičući cijev puške, no onda je usmjerava ispred sebe, prema vratima odvojenih soba. MATKO Nema. Ima ulaz s vanjske strane. Imaš bateriju? Miroslava je polako izvlači iz džepa. MATKO (OPET) (pogleda je) Čim otvorim vrata, osvijetli unutrašnjost. Miroslava potvrdno kima glavom. Ulaze u mali prostor između dvoja vrata. Matko odmah, bez najave, iznenada otvara jedna do njih. Miroslava osvjetljava unutrašnjost. Praznina. Krug svjetla se gasi. Matko se okreće i zastaje. MATKO (OPET) Spremna? MIROSLAVA Ne. MATKO Kako ruke? Smirile se? MIROSLAVA Sad si me to našao pitati. Matko joj se kratko osmjehne. Nema veselja u tom osmjehu. Opet iznenada otvara druga vrata. Miroslava radi istu stvar, stoji do njega i osvjetljava unutrašnjost. Opet praznina. Matko se naslanja na zid u hodniku, vidljivo opušteniji. Pušku nemarno oslanja o rame, cijev usmjerena prema stropu. Kratko gleda prema gore, osluškuje korake, a onda klizne u čučnuti položaj. Pušku prebacuje preko nogu. Miroslava radi istu stvar te su na kraju oboje u čučnutom položaju, jedno nasuprot dugog. Matko izvlači cigaretu. Pripaljuje je zippo upaljačem. Koraci iznad njih naglo prestaju odjekivati. ZVUK udarca o tlo, netko je skočio s tavana. ZVUK koraka koji trčeći odlaze. MATKO (naslanjajući glavu na zid i zatvarajući oči) Čovječe-- MIROSLAVA Što sad? MATKO (zatvorenih očiju) Nemam blagog pojma. Vidimo ih kako sjede u polumraku i polako ulazimo u-- ZATAMNJENJE. Dok traje zamračenje čuju se neodređeni zvukovi. Kao kad netko namješta kameru. OTAMNJENJE.