Smešten u jednom od najlepših kvartova Los Anđelesa, Lejkvudu, restoran „Altadena“ je privlačio sve veći broj gostiju, koji su voleli da jedu nesvakidašnje specijalitete internacionalne kuhinje, u modernom i elegantnom ambijentu. Zbog prijatne atmosfere, perfektne usluge i izuzetno bogate vinske karte, mesto u restoranu se zakazivalo mesecima unapred. Hostesa restorana,Medison Bozvort, je svakodnevno primala na desetine poziva ljudi, zainteresovanih za rezervaciju stola u udarnom, večernjem terminu. Niko nije imao posebne povlastice, pa ni stalni gosti koji su pravili visoke račune i ostavljali izdašne napojnice. Medison je, po pitanju odabira gostiju, bila neumoljiva. Za nju su svi biii podjednako važni, uprkos tome što su slavne ličnosti podizale rejting restoranu. Nimalo se nije obazirala na zvučna imena, na intervencije agenata i publicista, na pokušaje podmićivanja i šarmiranja. Zbog takvog stava je umela da izazove bes onih, kojima su svi drugi izlazili u susret, kojima su se svi drugi dodvoravali. Ona se na to nije obazirala. UživaIa je u zahvalnosti anonimnih građana, za koje je znala da su dugo štedeli kako bi, bar jednom u godini dana, probali kvalitetnu hranu i bili bogovski usluženi. Koleginica koja ju je povremeno menjala, Skarlet Finigan, je bila daleko popustljivija, pa je često pravila duple rezervacije, kako bi nekome udovoljila. Skarlet je, za razliku od Medison, bila veoma slaba prema poznatim glumcima i pevačima. I sama je imala ambiciju da zauzme svoje mesto u Holivudu. Bila je mlada i lepa, i sa završenom glumačkom školom. Za razliku od nje, Medison je imala ambicije da radi sa decom, da postane trener sinhronog plivanja, vodenog baleta kojim se i sama do nedavno bavila. Njena interesovanja su bila okrenuta ka sportu, dobroj kondiciji, zdravlju, eleganciji. Nimalo nije bila impresionirana dešavanjima u Holivudu ili na muzičkim scenama. Nije volela glumce, ali je izgledala kao glumica. Bavljenje sinhronim plivanjem je njeno telo, držanje, hod i pokrete učinilo veoma gracioznim. Medison su svi posmatrali dok bi, ritmično i lako, kao da klizi po ledu, hodala između stolova u restoranu, demonstrirajući gipkost svojih zglobova. Lepo oblikovani mišići su se jasno ocrtavali ispod bledosive uniforme, sastavljene od uzane suknje i košulje, dodatno ukrašene belim detaljima. Tokom radnog vremena, Medison je svoju poludugu kosu boje meda savijala u punđu, čime joj je lice dobijalo na izrazu ozbiljnosti. Šminkom je vešto isticala zelene oči, visoke jagodice, kao i pune, lepo izvajane usne. Medison su mnogi čežnjivo gledali, ali je bilo malo onih koji bi smogli hrabrosti da joj se obrate ili udvaraju. Zazirali su od njene ozbiljnosti, od toga što se uvek ponašala strogo profesionalno. Imala je stav, umela je da se snađe u svakoj situaciji, raspolagala je odličnim komunikacionim sposobnostima, i zato je vlasnik restorana, Vejn Palmer, odbijao da je grdi ili kazni kada bi dobijao pritužbe na njen rad. Te pritužbe su izricale slavne ličnosti, kojima Medison nije želela da izađe u susret, povodom prihvatanja rezervacija. On bi se, kasnije, izvinjavao u njeno ime, ali bi nju samu štedeo bilo kakvih komentara. Gajio je puno razumevanje za njene profesionalne kriterijume, ali je kao vlasnik restorana imao obavezu da bude fleksibilniji, da povlači poteze koji su se ticali njegovog najvišeg interesa. Tako je, usred letnje sezone, kada su vladale najveće gužve, postao prinuđen da otkaže nekoliko rezervacija, kako bi dodelio stolove važnim gostima. Nije mu bilo jednostavno da o tome obavesti Medison, ali nije imao drugog izbora. Pozvao je nju i Skarlet, u svoju kancelariju, ne krijući nelagodnost. – Upravo sam prihvatio molbu Brajtona Čeninga da mu obezbedim stolove za momačko veče njegovog prijatelja, Fredija Hopkinsa – objavio je, unapred podižući ruke, u aktu odbrane. – Tražili su ukupno dvadeset mesta. Dakle, potrebno je da otkažeš pet rezervisanih stolova, Medison. I ne misli da ne znam koliko to nije fer, koliko nije pošteno! Sve znam! Samo uradi ono što sam tražio od tebe, molim te! – Brajton Čening i Fredi Hopkins dolaze večeras u restoran?! – Skarlet se sva zarumenela od uzbuđenja. – Ne mogu da verujem! Njih dvojica su najlepši muškarci na svetu! – Na stranu to što su lepi – ubacio se Vejn Palmer, prateći kako bes sve više narasta u Medison. – Brajton Čening je trenutno užasno popularan! Kroz nekoliko godina će harati Holivudom! Sa njegovim dolaskom ćemo dobiti fantastičnu reklamu! Da sam ga odbio, verovatno bi svima razglasio kako nismo uslužni, niti dostojni poverenja! – Mi nismo uslužni, niti dostojni poverenja, gospodine Palmer – nadovezala se Medison, sa dramatičnom ozbiljnošću. – Upravo će tako da nas okarakterišu ljudi kojima ćemo morati da otkažemo rezervacije. – Brajton Čening je glumac koji gostuje u svim mogućim medijima! On daje intervjue na televiziji, radiju, portalima, u novinama! Ima ga na svim stranama! Kada bi samo prilikom jednog gostovanja rekao nešto protiv restorana, čuli bi ga milioni! To nije slučaj sa ljudima, kojima ćeš da otkažeš rezervaciju, Medison. – Kakvo je to momačko veče, koje se ne zakazuje mesecima unapred? – interesovala se Medison nabusito. – Koliko sam shvatio, budući mladoženja je bio na nekom snimanju u Evropi i ništa nije stigao da organizuje. Ne vredi da ulazimo u detalje, Medison! Samo uradi ono što sam tražio! Otkaži rezervacije, a onda organizuj momke da sastave stolove za glumce i njihove prijatelje! – U redu – Medison je nevoljno prihvatila, uviđajući da nije imala izbora. – Šta ćemo da ponudimo gostima, kao izvinjenje zbog otkazanih rezervacija? – Neki novi, fini termin. – Mislim da im dugujemo besplatne obroke. – Ne dolazi u obzir! – Vejn Palmer je samo odmahnuo rukom. – I drugi restorani otkazuju rezervacije. Nismo mi jedini. Šta bi bilo da nas je zatvorila neka inspekcija? – Besplatni deserti? – Medison je nastavila da insistira, na njoj svojstven, hladnokrvan način. Vejn Palmer je pomirljivo uzdahnuo. – U redu. Obećaj im besplatne deserte. Po našem izboru. – To jednostavno nije elegantno, gospodine Palmer. Budite na visini, kao što ste to uvek. – Popustiću ti, kao što to uvek činim, Medison! – ljutnuo se Vejn Palmer. – Još samo da otkrijem zašto... – dodao je sebi u bradu. Tek što su zakoračile u hodnik, po izlasku iz Palmerove kancelarije. Skarlet je ushićeno poskočila. – Mogu li ja da budem zadužena za Čeninga i njegovu ekipu?! Molim te, Medison! – Ne možeš! – do njih je dopro glas Vejna Palmera, koji je očigledno čuo ono što je Skarlet zatražila. – Drži se podalje od njih! – Više nisi klinka, Skarlet! – opomenula ju je Medison. – Kako je moguće da se i dalje oduševljavaš fiktivnim likovima?! – Brajton Čening nije fiktivan. On je stvaran! – Ali ga ti ne poznaješ u stvarnosti! Poznaješ ga preko njegovih uloga! Ko zna kakav je, u privatnom životu?! – Božanstven je, eto kakav! Moraću da ga zamolim da se fotografišemo, uprkos uputstvu koje mi je Palmer dao! – Samo mene ne petljaj u to, molim te! Dovoljno si me iznervirala, za danas! – Zaista mi nije jasno šta imaš protiv glumaca, Medison. Svi ih jure, a jedino ti bežiš od njih. – Hej! – Medison je naterala Skarlet da zastane i obrati pažnju na nju. – Trebalo je, već, da uvidiš, na osnovu iskustva stečenom u restoranu, da su poznate ličnosti sujetne, umišljene, uobražene, sebične i izveštačene. Što su manje uspešne, to su više iritantne. Naravno da ću da bežim od njih, takvih. – E, pa, nazovi me nezrelom i detinjastom, ali se ja radujem dolasku Brajtona Čeninga! On je veoma uspešan! I nije nimalo iritantan, na protiv, uvek je opušten i nasmejan! – Na filmu – ironisala je Medison. – I u prirodi! – branila ga je Skarlet. – To ćemo, tek, da vidimo... – promrmljala je Medison nezadovoljno, odlazeći da izarši dobijene instrukcije. *** Ignorišući snažan unutrašnji bunt, Medison je brzo i efikasno sprovela Palmerove naloge u delo. Otkazala je, uz brojna izvinjenja, nekoliko davno rezervisanih stolova, organizovala je njihovo spajanje u odvojenom delu restorana, pripremila je veći broj jelovnika, platnenih salveta i komada obaveznog pribora. Bila je potpuno pribrana kada je primetila da veoma bučna grupa mladića ulazi u restoran, iako je u sebi osećala veliku odbojnost prema njima. Pozdravila ih je i usiljeno se osmehnula, držeći se kruto i ne pokazujući nijedan znak ushićenja. – Ja sam Fredi Hopkins! – predstavio se zgodni glumac, stupivši pred nju. – Uskoro se ženim! Pozvao sam moje drugare da se proveselimo, dok sam još momak! Obećao sam svojoj verenici da ću to da uradim na pristojnom mestu! A ovaj restoran je takvo mesto, zar ne? Nakon što joj je postavio to pitanje, Fredi Hopkins joj je namignuo i bezobrazno se iscerio. To je samo uvećalo tihi prezir koji je osećala prema njima. – U pravu ste. Ovaj restoran je pristojno mesto. Ponašajte se u skladu sa tim. – Uuu...! – uzviknuo je Fredi oduženo, dok su se drugi momci nasmejali. – Šta si ti, srce? Ministarka kulture? – Nisam. A nisam ni srce! – strogo je odbrusila, učinivši napor da ne reaguje još burnije. Za razliku od nje, Skarlet nije mogla da sakrije svoje uzbuđenje. Oči su joj bile širom otvorene dok je pozdravljala pridošle goste, prepoznajući, među njima, mnogo poznatih javnih ličnosti. Savladala ju je potpuna euforija kada je, kao poslednji, u restoran ušao Brajton Čening. I Medison ga je prepoznala, s obzirom na to da je zaista bio popularan, i da je nedavno odgledala film, u kome je igrao glavnu ulogu. Dobar deo njene odbojnosti se otopio, kada je konstatovala da je, u prirodi, zračio beskompromisnom privlačnošću. Kao žena je postala prinuđena da ustukne pred njegovom klasičnom lepotom, pred okolnošću da je zadovoljavao sve standarde muške lepote. Medison se, uglavnom, nisu dopadali plavooki i plavokosi muškarci, ipak, izgledu Brajtona Čeninga baš ništa nije moglo da se prigovori. Bio je visok, zgodan, lep. Erotičan. Posedovao je sve atribute istinske muškosti. Nosio je odlično skrojeno tamno odelo, uz ležerno otkopčanu, belu košulju. Širina njegovog blještavog osmeha je jednostavno obarala sa nogu. Čak je i Medison zaključila daje neodoljiv, da je njegova pojava upečatljiva na hipnotišući način. Uprkos tome, nije pokazala ni najmanji gest naklonosti prema muškarcu, na koga su žene uvek burno reagovale. Međutim, njeno telo je to učinilo umesto nje... Hemijska reakcija, lučenje feromona, neverbalni signali... Brajton ih je sve osetio i prepoznao. I u njemu se nešto pokrenulo. Odmerio je Medison od glave do pete i zadovoljno se osmehnuo. Procenio je da je njena figura bila besprekorna, a lice izrazito lepo. Pokušao je da joj uhvati pogled, ali mu je Medison okrenula leđa. Pozvala je bučnu grupu da je slede do, za njih, nameštenih stolova. Podelila im je jelovnike, predstavila im konobare i poželela prijatno veče. Kada se vratila za pult, za kojim je inače stajala, zatekla je Skarlet i Brajtona u živom razgovoru. Brajton Čening se obilato rasipao svojim nepresušnim šarmom, dok je Skarlet jedva hvalata vazduh, između dve izgovorene rečenice. Prekršila je sva pravila profesionalnog ponašanja kada je zamolila jednog od konobara da fotografiše nju i Čeninga. Medison se na svoj način izborila sa tom neprimerenom situacijom. Jednostavno je okrenula glavu. Za Brajtona je ta reakcija predstavljala prvorazredni izazov. Već je imao na umu da se obrati Medison, jer mu se veoma dopala na prvi pogled, a nakon njenog hladnokrvnog gesta nije oklevao da to učini. Stupio je pred nju i obasjao je veličanstvenim osmehom, od koga su ženama klecala kolena. Pročitao je pločicu sa njenim imenom i zavodljivo joj se obratio. – Medison... – Ja sam gospođica Bozvort – ispravila ga je, odolevajući strelicama Brajtonove neumoljive muževnosti koje su joj bockale kožu. – Gospođice Bozvort... – mazno ju je oslovio. – Stojim vam na raspolaganju, ako i vi želite da se slikate sa mnom... – Vrlo ljubazno od vas. Ipak, ne bih vas zadržavala. Prijatelji čekaju da im se pridružite. – Ako vi ne želite da se slikate sa mnom, mogu li ja da se slikam sa vama? Učinili biste mi čast... Pre nego što je Medison stigla da reaguje, Brajton je stao uz nju, obavio joj rukom ramena i okrenuo se ka Skarlet koja je stajala u neposrednoj blizini, ne skidajući pogled sa slavnog glumca. – Slikaj nas, sunčice! – zatražio je, pokazujući rukom na njen mobilni telefon. Skarlet je odmah reagovala i napravila nekoliko fotografija.Na jednoj je Medison bila izenađena, a na svim ostalim je izgledala besno i gotovo uvređeno. Na jednoj se, čak, videlo da pokušava da se izmakne van domašaja Brajtonovih ruku. – Zamoliću vas da me više ne dodirujete! – ?Medison je oštro zatražila, odmičući se. – U protivnom ću da pozovem obezbeđenje! lli policiju, još bolje! – Čemu taj bes, gospođice Bozvort? – Brajton je nastavio da se izmotava. – Sasvim je izlišan! Žene obožavaju da se fotografišu sa mnom! – Ne sumnjam da je tako – procedila je Medison kroz zube, uz kiseli osmeh. Brajton je tada izvadio novčanicu od sto dolara i spustio je na pult – Ovo je za vas. gospođice Bozvort. Potrudite se da momci maksimalno uživaju. – Uzmite svoj novac – poručila mu je Medison, hladno i strogo. – Ovde se maksimalan tretman gostiju podrazumeva. – Mislio sam da se i uzimanje napojnice podrazumeva! – Odvešću vas do vašeg mesta gospodine! – namerno ga nije oslovila, na šta se Brajton bezobrazno nasmejao. Nimalo joj se nije dopalo to što su novopridošli gosti bili bučni i što ju je Fredi Hopkins odmeravao na veoma nepristojan način. Pokazala je Brajtonu na slobodno mesto, a kada je htela da se povuče, Fredi joj je mahnuo jelovnikom. – Uputite nas u izbor jela u restoranu, gospođice... – zastao je, kako bi pročitao ime sa pločice i uspu tjoj pogledom obuhvatio grudi. – Bozvort! Drugarima je, gestikulacijom, stavio do znanja da mu se dopalo to što je video, nakon čega su svi krenuli da odmeravaju Medison i došaptavaju se među sobom. Ona je pocrvenela od besa, ali se uzdržala od neke nagle i nepromišljene reakcije. – Ovde je sva hrana vrhunskog kvaliteta. Šta god da izaberete, ne možete da pogrešite. – A vina? – Fredi Hopkins je nastavio da se interesuje, u očiglednoj nameri da zadirkuje Medison. – Predložite nam neko! I ne obraćajte pažnju na cene! Ja večeras častim! – Dobro vino ne mora da bude skupo – procedila je Medison. – Rado bih vam preporučila neko, međutim, izbor vina zavisi od izbora hrane. Moje kolege su tu, da prime narudžbine! Medison je dala znak kelnerima da priđu, a ona se brzo udaljila, osećajući nebrojene poglede na svojim leđima. *** Jedva je disala od besa kada je došla do svog pulta. Otkrivši da ne uspeva da se umiri, odlučila je da izađe na trenutak na svež vazduh, iako to nije bilo u skladu sa propisima. Na samom ulazu ju je sustigla Skarlet koja se, pak, nalazila u potpuno drugačijem raspoloženju. – Moram da ti pokažem tvoje fotografije sa Brajtonom, Medison! Na jednoj ga gledaš kao da ti je najveći neprijatelj na svetu! A ja sam super ispala! Pogledaj! – Prestani! – Medison je ljutito ciknula na Skarlet. – Ponašaš se kao nezrela šiparica! Ti više nisi tinejdžerka, Skarlet! Živiš u Los Anđelesu i radiš u vrhunskom restoranu u koji svakodnevno dolaze poznate ličnosti! Nije mi jasno zbog čega si baš večeras izgubila razum! – Zbog Brajtona, jasno! Ja sam njegova obožavateljka! Presrećna sam zbog toga što imamo zajedničku fotografiju! Jedva čekam da je objavim na svim društvenim mrežama i da odgovaram na ljubomorne komentare! – Brajton Čening je prostak, kao i svi njegovi prijatelji! A ti, Skarlet.. Odrasti! Još više uznemirena, Medison je izašla iz restorana i otišla do dela na parkingu, gde nije bilo nikoga. Sela je na obod zidane žardinjere i duboko udahnula vazduh. Zatvorila je oči i oslušnula tišinu, u pokušaju da savlada nervozu. Kada ju je Skarlet oprezno dodirnula, naglo je ustala. – Želim da budem sama, Skarlet! Ostavi me na nekoliko minuta, molim te! – Došla sam da ti se izvinim – Skarlet je to skrušeno izgovorila. – Ne volim kada si ljuta na mene. – Nisam ljuta na tebe. Samo sam... razočarana. Krivo mi je što tako površno posmatraš ljude. Ne mogu da razumem tvoju histeriju za nekim, koga ne poznaješ. – Pa, videla si da je Brajton baš fin! Pričljiv je i pristupačan. Međutim, mene najviše fascinira njegov izgled. Priznaj da dobro izgleda! – Da, Skarlet – procedila je Medison, gubeći strpljenje velikom brzinom. – Brajton Čening odlično izgleda! – Mislim da si mu se ti dopala. Flertovao je sa tobom. – A ja mislim da on flertuje sa svim devojkama, Skarlet. Ako to bude pokušao i sa tobom, dobro razmisli o tome kako ćeš da se postaviš. Skarlet je tužno uzdahnula i kratko slegla ramenima. – Eh... Nisam ja te sreće... Poznato je da se Brajton zabavlja sa veoma lepim devojkama, da ih traži među svojim koleginicama i manekenkama. – Tebi nije potreban momak, draga moja, već dostojanstvo! Pronađi ga, što pre! – poručila joj je Medison grubo. Vratila se u restoran, gde je popila čašu mineralne vode i posvetila se svojim obavezama. Pokušavala je da se ne obazire na buku koju su proizvodili gosti Fredija Hopkinsa, na njihov neprimereno glasan smeh. Ponavljala je sebi da će i to veče da se završi, i da ce se sve, veoma brzo, vratiti na staro. Prema očekivanju, ostali su među poslednjima u restoranu. Medison se radovala tome što će uskoro da ih isprati i što se približio kraj radnog vremena. Nije ni pretpostavila da ju je, pre odlaska kući, čekala još jedna, neprijatna obaveza. – Hoću da ti odneseš račun Frediju Hopkinsu i da ga naplatiš – saopštio joj je Vejn Palmer, pružajudi joj fasciklu, u kojoj se nalazio račun. – Zašto ja?! – pobunila se Medison, naglo crveneći. – Neka to učine momci koji su služili! – Zato što račun iznosi dvadeset i pet hiljada dolara. Logično je da ga naplati menadžer, a ne kelner. – U redu. Preživeću... – prihvatila je Medison, kojoj dobijena obaveza nimalo nije prijala. Prišla je stolu sa bučnim i pripitim mladićima, držeći pogled prikovan za fasciklu. U tom trenutku se baš nijedan od brojnih konobara, koji su bili zaduženi za služenje, nije nalazio u blizini stola, zbog čega je osetila nelagodnost. Prišla je Frediju Hopkinsu i spustila pred njega fasciklu. – Tražili ste račun! lzvolite! – Pretpostavljam da primate sve vrste kartica? – upitao je Fredi, nakon što je bacio brz pogled na iznos na računu. Zvučao je pristojno i utoliko više se Medison iznenadila kada je osetila njegov dlan na svojoj zadnjici. Nije reagovala na taj prvi dodir, za koji je pomislila da je slučajan, ali je naglo odskočila kada ju je Fredi Hopkins veoma sugestivno uštinuo. – Kako se usuđuješ?! Prostačino! – uzviknula je, da bi mu potom, sva crvena od gneva, opalila sočan šamar! II Prisutni mladići su burno reagovali. Skočili su sa svojih mesta i krenuli da upućuju Medison pogrdne uzvike. – Šta ti je?! – Fredi Hopkins ju je ljutito oslovio. – Šta sam ti uradio?! – Dobro ti znaš šta si uradio! – Medison se još više razjarila, kada je shvatila da se poznati glumac pravio blesav. – Ja nisam konobarica u drumskoj kafani, koja dozvoljava da je štipaju kamiondžije za mali bakšiš! – Hej! – Brajton Čening je tada stupio pred Medison, spreman da je optuži i da zaštiti svog prijatelja. – Svi ovde znamo šta radiš! Prestani! – O! A šta ja to radim?! – planula je, zagledavši se neustrašivo u Brajtonovo lice. – Nisi prva koja izmišlja napade slavnih ličnosti, da bi ostvarila neki svoj mizerni cilj! Ispunjena nevericom, Medison je dohvatila čašu sa vinom i prosula je Brajtonu u lice. Dogodilo se to upravo u trenutku kada je Vejn Palmer prišao stolu. – Medison! – oslovio ju je iznenađeno! – Kakvo je to ponašanje?! Zašto si to uradila?! – Zato što me je ovaj bednik nepristojno pipkao i uštinuo me! – žustro je odgovorila, uverena da će Vejn Palmer stati na njenu stranu. – Nisam te ni dotakao! – odvratio je Fredi, glumeći da je veoma uvređen i da mu nije jasno za šta je optužen. – U pitanju je jeftina izmišljotina! – Garantujem za svog prijatelja! – ponovo se oglasio Brajton, brišući vino sa lica. – On se uskoro ženi! I znate sa kim? Sa Valerijom Pragom! Zar mislite da bi, uoči samog venčanja,rizikovao svoj brak?! – Ne, ne mislim – usledio je odgovor Vejna Palmera, odgovor koji je Medison šokirao. – Izvinjavam se zbog ovog incidenta. Svima. Ako ste spremni da zaboravite šta se dogodilo, mi smo spremni da vam, na ime predstojećeg venčanja, poklonimo ovu večeru. – Gospodine Palmer! – Medison nije imala nameru da odustane, uprkos tome što su je svi besno gledali, uključujući i vlasnika restorana. – Oni nama duguju izvinjenje, a ne mi njima! Ne mogu da verujem da ćete da im platite večeru, koja košta dvadeset i pet hiljada dolara! Vejn Palmer je podigao fasciklu, u kome se nalazio račun, i predao je Medison. – Ja neću da im platim večeru. Ali ti hoćeš. Fredi Hopkins je ustao od stola i pružio ruku Vejnu Palmeru. – Smatrajte da će, ovaj incident, ostati među nama. Vaš restoran će, od mene, dobiti najbolju moguću preporuku, ko god je bude zatražio. – Hvala vam gospodine Hopkins! I izvinite, još jednom, zbog nastale neprijatnosti! – Vejn Palmer je to izgovorio uz naklon, zbog koga ga je Medisou zapanjeno pogledala. Lično je ispratio sve goste, Uz razmenu izvinjenja, zahvalnosti i pozdrava. Medison mu je krenula u susret, ne krijući koliko je razočarana. – lzdali ste me... – tužno je izgovorila. – Zašto? – Ovo je veoma loš trenutak da razgovaramo o incidentu koji si zvala, Medison! – Vejn Palmer joj se obratio sa do tada neispoljenim besom. – Mogao bih da ti kažem i ono što ne želim, a što ti se nimalo ne bi dopalo! – Dovoljno ste rekli! – Medison nije imala nameru da ućuti ili da se povuče. Okrenuli ste mi leđa pred onim prostacima! Stali ste na njihovu stranu! – Dosta, Medison! Očigledno je da još uvek nisi naučila kako, u ugostiteljstvu, stvari funkcionišu! Neko, ko je doveo dvadeset ljudi na večeru, u ovaj restoran, ne može da se nazove prostakom! Prostaci se ne hrane u „Altadeni”! – Ali zato pipkaju hostese! To je prostački gest! Glumci nisu, obavezno, pristojni! Među njima ima velikih prostaka! Uverila sam se u to, upravo radeći u ugostiteljstvu! – Pa, možda ti je vreme da počneš da radiš u nekim drugim institucijama, u nekoj drugoj poslovnoj sferi: – Vejn Palmer je to izgovorio sa zastrašujućom hladnoćom. Medison je ustuknula, odbijajući da poveruje u ono što je čula. – Da li ste mi upravo uručili otkaz, gospodine Palmer? – Jesam. Smatraj da sutra ne moraš da dođeš na posao. Ali ćeš račun morati da platiš. Sva preneražena, Medison nije uspela da se pobuni, da kaže još nešto u svoju odbranu. Mogla je samo da nemo gleda kako Vejn Palmer odlazi u svoju kancelariju, čija je vrata snažno zalupio za sobom. *** Ovo nije moguće, Medison je to ponavljala u sebi, dok je paralisano zurila u vrata Palmerove kancelarije. Ovo nije fer! Ovo je neka greška! Neka gruba, ozbiljna greška! lako se trudila, Medison nije uspevala da prihvati ono što joj se upravo dogodilo. Sve vreme je očekivala da joj neko priđe i kaže joj kako je ispala žrtva neslane šale, dobro organizovane i dobro odigrane. U svemu su učestvovali glumci, uostalom! Oni su mogli sve to da odglume bez greške! Ali, niko se nije pojavio da joj kaže kako, konačno, i ona može da se smeje odigranoj sceni. Kako može svima da čestita na tome što su se uspešno našalili sa njom. Pogledom je zatražila podršku i razumevanje od svojih kolega, koji su ubrzano raspremali stolove, što su, prema protokolu, činili po završetku radnog vremena. Obično su me– đusobno ćaskali, međutim, tada su ćutali. Svi su, očigledno, čuli ono šta joj je Vejn Palmer rekao. Niko se nije usudio da joj priđe, da je ohrabri ili uteši. Niko nije želeo da se suprot– stavi Palmeru i time dovede u pitanje svoju poziciju, svoje radno mesto. To je dodatno porazilo i razočaralo Medison. Uhvatila je vazduh, u nameri da vikne i svima poruči da su kukavice, ali se u poslednjem trenutku uzdržala. Shvatila je da su njene kolege lakše pristajale na to da budu kukavice, nego da budu bez posla. Mediison se, tada, zapitala kako je Skarlet razmišljala.Sa žaljenjem je konstatovala da ona nije videla šta se dogodilo u sali, s obzirom da je imala administrativna zaduženja. Pronašla ju je u kancelariji, u kojoj je proveravala redosled dolazaka dobavljača. – Da li bi mogla da večeras prespavaš kod mene? – jednostavno ju je upitala, osećajući potrebu za njenim društvom. Skarlet joj je uvek bila naklonjena i uvek joj je slepo verovala. A to je, te noći, Medison bilo potrebno. – Šta se dogodilo? – Skarlet je intuitivno osetila da nešto nije bilo u redu. – Pričaću ti. Hoćeš li brzo da završiš posao? Ja bih da krenemo što pre. – Krenućemo odmah! – prema očekivanju, Skarlet je ugasila računar, spremna da postupi po želji svoje koleginice i bliske prijateljice. Dobro ju je poznavala i mogla je da pretpostavi da joj se nešto vanredno dogodilo, nešto što ju je učinilo napetom, i pomalo nesigurnom. Naviknuta na to da Medison uvek demon– strira unutrašnju snagu, Skarlet se zapitala šta je moglo da je ugrozi, u tolikoj meri da zatraži njeno društvo, tokom noći. Nije reagovala na poveću torbu, koju je Medison iznela iz restorana, torbu u kojoj su se nalazile njene stvari. Ona je očekivala da Medison napreduje u restoranu, nikako da iz njega bude izbačena. Obe devojke su ćutale tokom vožnje do zgrade, u kojoj je Medison imala stan. Kada je izašla iz taksija, Medison se ozbiljno zapitala hoće li uspeti da zadrži taj stan, s obzirom na to da je ostala bez posla i da je dugovala Vejnu Palmeru dvadeset i pet hiljada dolara. Ona je volela svoj stan, stanare četvorospratne zgrade, kao i ulicu. Nalazila se u umereno prometnom kraju, na desetak minuta hoda od plaže. Medison se samoironično nasmejala, pri pomisli na to da će, možda, morati da se preseli kod Skarlet. Ona ju je odavno pozivala da to uradi. Međutim, Medison je volela svoj svoju rutinu, i iako je volela i Skarlet, smetala joj je njena neumerena pričljivost, kao i nedostatak zrelosti. –Trebalo je da kupimo pivo... – konstatovala je Medison, kada su ušle u stan. –Ili bilo kakav alkohol... –Ti ne piješ pivo, Medison – podsetila ju je Skarlet. – Niti bilo kakav alkohol. Otkud, sada, potreba za tim? – Dobila sam otkaz! – Medison je to poverila Skarlet, bacajući se na sofu. – I dugujem Palmeru dvadeset i pet hiljada dolara! *** Dobijena informacija je bila potpuno neočekivana i svakako dramatična, ipak, Skarlet je odmah uvidela da je bila istinita. Medison nije imala razloga da izmišlja takve stvari, potom, videlo se na njoj da je uznemirena, da je doživela nepravdu. – Ne mogu ni da pretpostavim šta se dogodilo... – izustila je, sedajući u fotelju, nasuprot Medison. – Fredi Hopkins me je uštinuo za zadnjicu, dok sam mu pružaja račun – Medison je morala da duboko udahne vazduh i potisne navreli bes. – Negirao je to, naravno. A Brajton Čening ga je u tome podržao. Rekao je da Fredi ne bi rizikovao predstojeće venčanje sa Valerijom Pragom. Polila sam ga vinom, a Hopkinsu sam opalila šamar. – Oh, Medison... – Skarlet ju je saosećajno pogledala. – Žao mi je što si doživela tu neprijatnost, ali ti čestitam na tome što si se suprotstavila tim drznicima. – Pa, to me je skupo koštalo... – Medison je umorno promasirala slepoočnice. – Ko je ta Valerija Praga, sa kojom se Fredi Hopkins ženi? – Čerka holivudskog producenta – Skarlet je, prema očekivanju, bila dobro upućena u sva tabloidna dešavanja. – Prebogata je i prelepa. Ona i Fredi Hopkins se zabavljaju svega tri meseca. Mislila sam da je u pitanju velika ljubav, kada su odlučili da se tako ishitreno venčaju, ali sada sumnjam u to... – Ta Valerija nije svesna za koga se udaje... Trebalo bi joj blagovremeno javiti da je izabrala prostaka za muža... – Da li je Fredi Hopkins bio pijan, kada je to uradio? – Ne zanima me! Ništa ne opravdava njegov gest! – Ne, naravno... – Skarlet je besno huknula. – Koliko shvatam, niko nije stao na tvoju stranu? – Niko nije video šta se zaista dogodilo. Palmer se uplašio da bi incident mogao da dospe u javnost i ugrozi reputaciju restorana. Zato je poklonio Hopkinsu večeru, odnosno, naložio je meni da platim taj račun. Ne bi me iznenadilo ako bi se pokazalo da me je Hopkins uštinuo upravo sa tim motivom, sa tom namerom... – Medison se ta mogućnost naprasno učinila kao krajnje logična. – Imaš li ideju o tome u kom pravcu se kreće karijera Fredija Hopkinsa? – On odavno nema karijeru! – uzviknula je Skarlet prezrivo. – Pre par godina je bio zaista izuzetno popularan, a onda je nestao sa javne scene! Negde sam pročitala da je počeo da se drogira, međutim, novinari umeju da lažu i da preteruju. Pogotovo oni tabloidni. – Hm... – Medison se polako uspravila – Fredi Hopkins je prestao da dobija uloge. Postoji sumnja da se drogira. Odlučio je da se naprasno oženi sa ćerkom holivudskog producenta. To zaista liči na bankrot, na totalni životni sunovrat, iz koga pokušava da se izvuče ženidbom. Ha! Kada je došao u „Altadenu" kladim se da nije imao ni dolara na kreditnim karticama! Sigurno je sve vreme razmišljao kako da izbegne plaćanje računa! I, eto, dosetio se! I taj prljavi plan mu je uspeo! Vejn Palmer je na njega naseo, a ja sam ispala žrtva! – Bojim se da ne postoji način da sve to dokažeš... – Skarlet je u potpunosti prihvatila teoriju koju je Medison izložila. – Kakvi prevaranti... Pitam se da li je Brajton Čening bio deo tog plana, s obzirom na to da je podržao Hopkinsa! – Ne verujem! On nije prostak. Na njega bi pre ličilo da preuzme na sebe plaćanje računa, nego da podrži ono što je njegov prijatelj uradio. – I dalje ga idealizuješ! Sve i da si u pravu, on je ipak prijatelj jednog drznika i prevaranta! Zašto se nas dve ne družimo sa takvim ljudima, Skarlet?! Zato što smo i same poštene! – Fredi Hopkins je glumac, Medison. U stanju je da odglumi sve, pa i poštenje. On se, pretpostavljam, ponaša kao najveći pravednik, dok kuje zavere kako da se dokopa novca, droge, slave, ili šta mu je već potrebno. – Verovatno sve to zajedno! – Medison je prezrivo huknula. – Eto, bila sam u pravu kada sam se bunila protiv dolaska te grupe nitkova! I kada sam tebe, Skarlet, grdila zbog oboža– vanja istih! – Zaista si bila u pravu! – priznala je Skarlet, uzimajući mobilni telefon. – Odmah ću da izbrišem sve naše fotografije sa Čeningom! – Jednu bih mogla da odštampam i da ga naružim – Medison je nemoćno uzdahnula. – Ništa mi drugo ne preostaje, iako bih volela svima da natrljam nos, da im se osvetim! – Možda bi mogla nekom tabloidu da ispričaš šta se dogodilo – Skarlet je glasno razmišljala, dok je pregledala fotografije napravljene u restoranu. – Ha, kako si mrzovoljno gledala u Čeninga, kao da si znala šta će da se dogodi! – Daj mi da vidim! – zatražila je Medison, uzimajući telefon. Kockice su, odjednom, same počele da se slažu. – U pravu si, Skarlet... – promrsila je, lukavo se osmehujući. – Zaista bih mogla da prodam svoju priču nekom tabloidu. Za dvadeset pet hiljada dolara. Ali ne o onome, što se dogodilo u restoranu. Za to nemam nikakav dokaz. Ova fotografija, na kojoj Čening mene gleda zavodiljivo, a ja njega mrzovoljno, je dokaz. – Dokaz čega? – Statusa naše izmišljene veze... III – Sada te baš ništa ne razumem, Medison! – uzviknula je Skarlet, sluteći da je njena prijateljica smislia pakleni plan. – Zar hoćeš da prikažeš da si u vezi sa Čeningom?! Kome?! – Ko god bude želeo da za izmišljenu priču i pravu fotografiju plati dvadeset i pet hiljada dolara! Beti Mejdžors, na primer! Ona piše za jedan tabloid i često dolazi u restoran! U katalogu rezervacija imamo broj njenog telefona! Ti ćeš ga sutra naći, a ja ću da uradim ostalo! – Ali, Brajton Čening će da opovrgne ono što Beti Mejdžors bude napisala! – Neka opovrgne! Do tada će šteta već biti naneta! I moja osveta neće biti manje slatka! – Šta, konkretno, planiraš da kažeš o tvojoj i Čeningovoj navodnoj vezi? – Da je kratko trajala i brzo se prekinula zato što se Čening pokazo kao sebičan i loš ljubavnik! – Molim?! – Pogledaj sliku, Skarlet! On deluje zadovoljno, a ja uskraćeno! To je to! Biće to epohalni, apokaliptični udarac za njegov ego! – Vau! – Skarlet je potvrdno klimnula glavom. – Za jednog muškarca, koji drži do svoje reputacije, nema neprijatnije stvari... Oh, Medison! Tvoja ideja je zaista fantastična! Ubićeš dve muve jednim udarcem! Dobićeš novac, koji Vejn Palmer traži od tebe, i osvetićeš se Brajtonu Čeningu! Jedva čekam da taj plan sprovedeš u delo! – I ja, takođe! Ipak, neću se smiriti dok ne raskrinkam i Fredija Hopkinsa. Imam utisak da će se i za to, veoma brzo, stvoriti adekvatni uslovi. – To bi bilo pravedno! Medison je zadovoljno uzdahnula. – Nema lepše stvari od borbe za pravdu! I od pobede! – Možda bismo, ipak, mogle da odemo da kupimo pivo? – predložila je Skarlet, koja se i sama osećala uzbuđeno. – Pivo?! – ponovila je Medison, ustajući sa kauča. – Kupićemo šampanjac! *** Beti Mejdžors, novinarka veoma čitanog tabloida „Sjaj", nije oklevala da objavi priču, koju joj je Medison ponudila. I ne samo da ju je objavila, već ju je stavila i na naslovnu stranu! Uz fotografiju, na kojoj se Brajton Čening zadovoljno cerio, a Medison ga mrzovoljno gledala, stajao je komentar: Dobar glumac – loš ljubavnik. Na unutrašnjim stranicama je Medison, prikladnim rečima, objasnila kako se kratko zabavljala sa Čeningom, jer on nije mogao da joj pruži zadovoljstvo u postelji, zato što je previše mislio na sebe i na svoje potrebe. Za Beti Mejdžors je ta priča predstavljala senzaciju, tako da ju je objavila po hitnom postupku, i to u duplom tiražu. Bila je spremna da plati Medison i više od dvadeset i pet hiljada dolara, međutim, ona je to odbila. Uzela je samo onoliko, koliko je dugovala Vejnu Palmeru, koliko joj je bilo potrebno da bi se, bez lične štete, izvukla iz situacije u kojoj je ispala nedužna žrtva. Prema očekivanju, sav tiraž tabloida se rasprodao već prvog dana, po objavIjivanju na kioscima, i naloženo je njegovo doštampavanje. Sočan trač o lošim ljubavničkim sposobno- stima Brajtona Čeninga se preneo na sve medije i činilo se da je čitav Holivud pričao samo o tome. Skarlet je pratila sve reakcije medija i prenosila ih Medison, a potom bi se obe naslađivale time što su uspele da ugroze, do tada besprekoran, imidž Brajtona Čeninga. Medison je uživala u tome što joj je pošlo za rukom da se osveti Čeningu, koji se nepravedno okrenuo protiv nje i podržao svog prijatelja, i nadala se da se on pušio od gneva, da je demantovao priču na sve strane i ulagao mnogo energije u to da sačuva svoj poljuljani ugled. Nadala se da je bio besan i da se osećao nemoćno, kao ona, one večeri, po dobijenom otkazu i nalogu da plati tuđi račun. Da se krio u kući, kako bi izbegao navale novinara, željnih još pikantnih informacija o njegovim ljubavničkim sposobnostima. Želela je da ga vidi rastrojenog, kako bi se još više nasladila efektima svoje osvete, ali je verovala da ga nikada više neće videti. Brajton ju je veoma brzo demantovao. Jednoga dana ju je, sedeći u beloj limuzini, čekao ispred ulaza u njenu zgradu. Kada se Medison pojavila na stepeništu, sređena za izlazak u grad, nonšalantno je izašao iz limuzine, i mahnuo joj. Nije delovao nimalo rastrojeno već, naprotiv, veoma raspoloženo. Bio je uredan, nasmejan, sav u belom. I gledao je u Medison bez imalo ljutnje, kao da mu nije napravila prvorazrednu pometnju u životu. Medison nije znala šta da misli o tome što je Brajton Čening stajao ispred njene zgrade. Da ju je gledao ratoborno, bilo bi joj jasno da je došao da se obračuna sa njom. Ovako ju je zbunio, veoma. – Zdravo, Medison! – pozdravio ju je Brajton, veselo joj mahnuvši. – lzgledaš lepo, kao i obično! Ti si zaista vanserijski lepa devojka! – Šta radiš ovde, Brajtone?! – Medison mu se grubo obratila. – Odakle ti moja adresa?! – Odakle?! Ti si moja bivša devojka, Medison! Valjda znam gde stanuješ! – O... – izustila je Medison oduženo, uviđajući kontekst Brajtonovih reči. – Ne znam kako si saznao gde ja živim, ali bi bilo dobro da sada to zaboraviš! Htela je da prođe pored Brajtona produži niz ulicu, ali ju je on čvrsto uhvatio za članak na ruci. – Daj mi šansu da se iskupim za sve ono što sam ti uskratio, draga... – zavodljivo je mrmljao, držeći je toliko čvrsto, da je članak počeo da je boli. – Pusti me! – vrisnula je Medison, počinjuću da se otima. – Boli me tvoj stisak! – Ljubav ponekad boli, draga! Hajde, uđi u kola! Vidi kakvu sam limuzinu unajmio, specijalno zbog tebe! – Šta ti pada na pamet?! – Medison se sve upornije otimala, a Brajton ju je sve čvršće stezao. – Nemam nameru da krenem sa tobom! – Zašto si takva, srce? – umiljavao se Brajton, i dalje delujući nevino i bezazleno, dok je stisak njegovih prstiju odražavao pravo stanje u kome se nalazio. – Sve što želim je da mi pružiš još jednu šansu! Uvidevši u kom pravcu su se kretale Brajtonove misli i namere, Medison je počela da doziva pomoć na sav glas! Vikala je i vrištala, obraćajući se slučajnim prolaznicima i gubeći snagu na pokušaje da izvuče ruku i otrgne se. Svi su je ignorisali jer zgodnog momka, u limuzini, nisu doživljavali kao pretnju. Da će uspeti da se spasi, Medison je pomislila kada je ugledala policijski automobil. Počela je da maše svom snagom, pozivajući ih da dođu. Dva policajca, iz automobila, su odmah dotrčali. – Šta se to ovde događa?! – upitali su, zatečeni uvidom u to da je devojku, koja je dozivala u pomoć, držao za ruku poznati glumac koga su odmah prepoznali. – U pitanju je samo ljubavna svađa! – Brajton se prvi oglasio. – Moja devojka malo drami, ništa drugo! – Ja nisam tvoja devojka! – prasnula je Medison. – Ovo nije svađa, nego čista agresija! Recite mu da me pusti! Brajton je tada kucnuo o prozor limuzine i preuzeo od vozača tabloid, sa naslovnom stranom koja je govorila u prilog onome što je on tvrdio.Širom je otvorio vrata limuzine i po– kazao policajcima zadnje sedište, na kome su se nalazile kese iz najpoznatijih butika. – Kupio sam mnoštvo poklona svojoj devojci, a ona odbija da ih primi. Zašto? Žene su čudne, zar ne? Imam poklone i za vas dvojicu, poštovane čuvare reda! Ne ispuštajući Medison, Brajton je podelio policajcima kese, u kojima su se nalazili diskovi sa njegovim filmovima posteri, notesi, olovke, i razni propagandni materijal. Vidno zadovolj– ni time i uvereni da je Brajton imao najbolje namere, a da je Medison samo glumila žrtvu, policajci su otišli. Medison je, ispunjena nevericom, nemo gledala za njima, sluteći da joj se spremalo pravo ropstvo, iz koga će teško uspeti da se oslobodi. *** Brajton je iskoristio to što se Medison nalazila u čudu i vešto ju je naveo da uđe u limuzinu. Ona se ustremila na suprotna vrata, u nameri da pobegne, ali su ona bila zaključana. Posegnula je za mobilnim telefonom u ručnoj torbi, međutim, Brajton ju je oteo i dobacio je svom vozaču. Potom je otvorio mini bar i krenuo da razgleda ponudu alkoholnih pića. – Šta želiš da popiješ, draga moja? – mirno je upitao Medison, glumeći bezazlenost – Slobodno izvoljevaj, ponuda je više nego odlična! – Sve što želim je da me pustiš, siledžijo! – zatražila je besno, uvidevši da je limuzina počela da se kreće. – Kuda me vodiš?! Tužiću te za nanošenje telesnih povreda! Pogledaj kako mi se kožs crveni na članku! Mogao si da ga slomiš! – lzvini. Žao mi je što sam morao da pribegnem tolikoj sili. Ne kajem se, međutim. Najvažnije od svega je da si sa mnom i da je pred nama duga, luda noć. – Molim?! – Medison je to uspela da izusti, iako joj se presekao dah. – 0 čemu to govoriš?! Brajton je ponudio Medison čašu sa viskijem, a kada je ona odbila, mirno je otpio gutljaj. – Mnogo sam razmišljao o nama, o onome na šta si se žalila... – glumatao je Brajton, potpuno uživljen u svoju ulogu. – Uvideo sam da si potpuno u pravu. Ja sam zaista sebičan, u posteIji, naviknut na žene kojima je jedini cilj da me usreće. Ti si drugačija. TrebaIo je da to uvidim na vreme. Prava je sreća što ni sada nije kasno, što imam još jednu priliku da se iskupim za sve ono, što sam ti do sada uskratio. Oh, bože, uzdahnula je Medison u sebi, uviđajući Brajtonove namere. Telom joj je prostrujao strah. Bilo joj je jasno da je Brajtonova namera, da joj održi lekciju, više nego snažna. Na jedan način je, čak, morala i da mu čestita na tome što je smislio tako originalnu predstavu, tokom koje će da joj naplati doživljeno poniženje. On se ponašao u skladu sa ulogom, koju je igrao, ali je Medison slutila njegov prikriveni bes. Na kraju, bilo je dovoljno da pogleda modricu, na svom članku, pa da spozna razmere njegove odlučnosti da je kazni. Gledano iz njegovog ugla, ona je tu kaznu zaslužila. Nanela mu je ogromnu štetu, stavila ga je na stub srama, učinila da postane tema za ismejavanje. Niko, na njegovom mestu, ne bi mogao da pređe preko toga. – Slušaj, Brajtone... – počela je Medison, odlučna u nameri da se oslobodi, da izbegne ono što je glumac planirao. – Verovao ili ne, razumem ovaj tvoj potez. Uradila sam nešto što ti je ugrozilo reputaciju. Pokušaj, sada. da razumeš i ti mene! Da se staviš na moje mesto! Kako bi ti postupio da te je neko pljesnuo po zadnjici na radnom mestu, a onda te još i optužio da si to izmislio? Brajton se kratko namrštio, otpijajući novi gutljaj viskija. – Neko te je pljesnuo po zadnjici, draga? Nadam se da si mu uzvratila istom merom! – Zašto se praviš blesav, Brajtone? Možemo o ovome da pričamo kao odrasli ljudi! Nema potrebe da izvodimo ovu uvrnutu predstavu, sa primesama nasilja! – Nasilja? Oh, draga... Pa ja planiram da te mazim do iznemoglosti... Da budem nežan, da te milujem do beskraja, da plešem u tebi, da... – Da plešeš u meni?! – ponovila je Medisou zgranuto. – Tako će biti ovoga puta, najdraža. Dosta sam ja, hm, galopirao dok sam te voleo, jureći, ispuštenih uzda, isključivo za svojim zadovoljstvom. Sada ću da se, u potpunosti, posvetim tebi. Počeću sa veoma, veoma dugom predigrom. Ljubiću te lepršavao i odreći ću se svoje preterane žustrine. To je očigledno nešto što ti ne prija. Hoću da ti nadoknadim sve! Da te ljubim po čitavom telu, sa kompletnom predanošću, vodeći računa isključivo o tvom uživanju. Nahraniću sva tvoja čula! Nateraću te da izgubiš glavu, da postaneš slepi, bespomoćni podanik sopstvene požude! Onda ćeš me moliti da te uzmem! A ja ću to da učinim polako, navodeći te da osetiš svaki moj pokret, svaki moj trzaj! Voleću tvoje telo predano, uz savršen osećaj za kontrolu. Biću usidren u tebi, sve dok ne osetim da si na ivici da doživiš vrhunac uživanja, vrhunac zadovoljstva! Nadam se da si u dobroj kondiciji, draga moja! Jer, planiram da te volim do poslednjeg atoma snage! IV Nahraniću sva tvoja čula... Voleću te predano... Biću usidren u tebi... Medison se vrtelo u glavi od Brajtonovih reči. Njen um ih je doživljavao kao pretnju, ali je njeno telo sve doživIjavalo kao obećanje. I to slatko! Počela je da se vrpolji na sedištu, sva rumena od prezira prema sopstvenoj slabosti. – Kuda me vodiš?! – upitala je oštro, ipak, u glasu joj se osetila izdajnička hrapavost. – U hotel, najdraža – Brajton je dalje istrajavao u svojoj predstavi. – lznajmio sam apartman sa ogromnim krevetom. Tamo ćemo da počnemo, ko zna gde ćemo da završimo? Pod tušem, u fotelji, na stolu... – Prestani! – kriknula je Medison, povlačeći se u ugao limuzine. – Neću ti dozvoliti ni da me dotakneš! – U tom slučaju neću ni da tražim dozvolu – Brajton se mirno nadovezao. – Zar... Zar ćeš da me siluješ?! – Ne, naravno – usledio je novi, iritantno spokojni odgovor. – Ovo su pokloni za tebe! – Brajton je gurnuo ka Medison dekorativne kese. – Nadam se da će ti se dopasti! Medison je odgurnula kese nazad, ka Brajtonu. – Ne želim da primim bilo šta od tebe! – Ne budi tvrdoglava! – naizgled blago ju je ukorio, otvarajući jednu od kesa. Izvadio je veoma luksuzan komplet, sastavljen od minimalnih, čipkanih gaćica i grudnjaka, komplet koji očigledno nije bio dizajniran za nošenje, već, naprotiv, za skidanje. – Nadam se da sam ti pogodio veličinu. Tek da znaš, uživao sam zamišljajući te u ovim seksi stvarčicama. – A ja uživam zamišljajući te sa modricom na oku, koju ćeš zaraditi ako me budeš makar i dotakao! – Ah, stigli smo! – objavio je Brajton, jer se limuzina upravo tada zaustavila. – Često ovde odsedam. Menadžer hotela mi je prijatelj. On zna da smo nas dvoje u vezi, draga. To ti kažem za slučaj da ti neka glupa ideja padne na pamet. Brajton je uhvatio Medison za ruku i povukao je ka sebi. Ona nije oklevala da, po izlasku iz limuzine, krene da doziva u pomoć. Ućutala je kada je otkrila da su se nalazili u podze– mnoj garaži, koja je u tom trenutku bila prazna. Počela je da se otima, ali ju je Brajton još čvršće stegao, vodeći je prema liftu. Bilo je očigledno da je već ulazio na taj način u hotel, očigledno u želji da izbegne susrete sa paparacima. Da je sve unapred organizovao, Medison je uvidela po tome što je vozač limuzine krenuo za njima, noseći kese sa poklonima. – Hej! Ti! – Medison mu se uspaničeno obratila. – Pomozi mi, u protivnom ćeš biti saučesnik u zločinu! Vozač je ostao hladnokrvan i nem, i nijednim gestom nije pokazao nameru da pomogne Medison. Ona je shvatila da bi postupio upravo suprotno! Da bi pomogao Brajtonu, u slučaju njenog bekstva! Očigledno je dobio instrukcije, koje je verno sledio. Lift se zaustavio na poslednjem spratu, a kada su izašli u hodnik, Medison je učinila još jedan napor da se otrgne. Čak je i udarila Brajtona, na šta se on oglušio. Počela je da viče na sav glas, dok je Brajton otključavao apartman. A onda se našla u njemu, i znala je da joj više niko neće pomoći. Vozač je ostavio kese i izašao napolje. Zaposleni u hotelu su bili spremni da ugode poznatom glumcu. Da mu dozvole da radi šta god poželi. Sa njom... Medison je krenula da smišlja reči, kojima bi doprla do Brajtonovog razuma, ali su se one raspršile, izdavši je u najgorem trenutku. Onom, u kome je Brajton počeo da se skida. Činio je to polako, gledajući je kao plen, ulovljen u zamku iz koje nije bilo izlaza. Mogla je da se koprca, ali ne i da pobegne. Unapred je bila savladana, najpre dobro organizovanom otmicom, potom i prizorom koji joj se ukazao pred očima. Mora da sam poludela, Medison je cvilela u sebi,uviđajući da je Brajtonova nagost izazivala u njoj žensku fascinaciju. Da su okolnosti bile drugačije, mogla je to da oprosti sebi. Brajton je izgledao nestvarno dobro, sav mišićav, muževan, dobro građen. Snažan... I sa dovoljno razloga da bude samouveren... *** Kada je, potpuno nag, Brajton krenuo da joj prilazi, Medison je ispustila zvuk, koji je najavljivao njenu predaju. Pokušavala je da se pomeri, da pobegne, makar u kupatilo, ali je noge nisu slušale. Bila je kao začarana, kao sprečena nekim demonskim silama da se odupre strašnom iskušenju. Samo do trenutka, u kome ju je Brajton uzeo u zagrljaj. Tada je sva oživela, postala je pokretna, fleksibilna i meka. I potpuno nemoćna da se odupre utiscima koje je Brajton izazivao u njoj. Mogla je da čuje sopstveni razum kako vrišti, kako je opominje da se nalazila na korak od gubitka dostojanstva, na korak od prepuštanja pobede čoveku, koji je posezao za njom samo da bi je kaznio, da bi joj očitao zasluženu lekciju. A čula je i poruke svog tela, koje ju je nagovaralo da se prepusti, nezavisno od onoga što bi moglo da se dogodi posle. Medison se našla u nekoj vrsti opojnog transa kada je Brajton spustio svoje usne na njene. Učinio je to lagano, plaho, više je izazivajući, nego je ljubeći. Ta čednost Brajtonovih poljubaca je zavarala Medison. Navela ju je da ih prihvati, da oseti njihovo munjevito dejstvo. Očaralo ju je to što je Brajton udisao njen dah, što ju je ljubio zatvorenih očiju, oslanjajući se samo na pokrete njihovih usana, koji su postajali sve aktivniji. Uskomešanog stomaka,Medison je sve vatrenije ljubila Brajtona, ali ju je on smišljeno usporavao. Držao se onoga, što je najavio. Onoga što je smislio, planirao.Što je tada sprovodio. Očigledno se poigravao sa Medison, vešto i predano, što je ona, na nekom nivou svesti, dobro znala. I htela je da se pobuni, da odgurne Brajtona od sebe. Spustila je dlanove na njegove napete, čvrste grudi, ali umesto da ga odgurne, počela je da ga miluje. Da se nepovratno upetljala u klupko ljubavnog žara, uvidela je kada je Brajton počeo da je dodiruje, najpre po licu, potom po vratu, i sve niže. Ne prestajući da je ljubi, svojim znalačkim dodirima je istraživao prevoje njenog savršenog tela, odajući mu priznanje. Sve što je radio navodilo ju je da se nađe u mračnoj vlasti požude. Da je ta strast postala snažnija i od razuma, i od volje, Medison je otkrila kada je dozvolila Brajtonu da je odvede do kreveta. Legla je na njegovu površinu, spremna da bude poslušna i krotka, da upije sve Brajtonove poljupce,da krene sa njim kud god da je naumio da je povede. Brajton je pomazio Medison po butini, budeći u njenom telu žestoki naboj. On sam je predstavljao dovoljan izazov, dovoljan izvor požude, s obzirom na to da je izgledao neodoljivo, da mu je svaki pokret odisao velikim iskustvom. Umeo je sa ženama, bez svake sumnje. I bio je rešen da to svoje umeće pokaže Medison. Uveo ju je u stanje omamljenosti, time što ju je ludo i smelo ljubio, što ju je znalački dodirivao, što joj je svojim dahom grejao kožu do usijanja. Prožeta vatrenim nadražajima, Medison je nesvesno podizala kukove i uranjala glavom u jastuk, prepuna nestrpljivog iščekivanja. Nije se pobunila kada je Brajton legao preko nje, kada ju je uhvatio za ruke i zarobio ih kao kleštima. Da, bila je pokorena i izgubila je glavu, i nimalo nije hajala za svojim ponosom. Brajton joj je otkopčao košulju i krenuo da se naslađuje njenim grudima, koje su nabujale i ošamutile ga svojom čvrstinom. Medison je ispustila sladostrasni krik i instinktivno obavila noge oko Brajtonovih bokova. Osećala je njegovu čvrstinu i želela je da se spoje, silno je to želela. Imponovalo joj je to što je Brajton tako nedvosmisleno burno reagovao na nju, što je njegova potreba za njom bila tako očigiedna. U oboma je strast postala razbuđena do krajnjih granica. Nije znala šta da misli kada se Brajton uspravio i pogledao je zamućenim pogledom. Nalazio se na samoj ivici, telo mu je mahnito pulsiralo u neodoljivoj potrebi da se spoji sa drugim telom, da se zajedno upuste u raspusnu, neobuzdanu igru. Samo ih je jedan trenutak delio od toga... Jedan pokret... Umesto toga, Brajton se, angažujući sve svoje snage, naglo odvojio od Medison i odjurio u kupatilo, gde je ispustio krik i žaljenja i gneva, pre nego što je, vreo poput lave, stao pod hladan tuš. V Vrati se... Želim da ti pripadnem... Medison je nemo dozivala Brajtona dok je, smirujući ubrzano disanje, gledala u zatvorena vrata kupatila. Svaka ćelija u telu joj je pulsirala od probuđenog naboja, od želje, od neutoljene strasti. Koža ju je toliko pekla, da je i ona poželela da stane pod hladan tuš, ili uskoči u zaleđeno jezero, još bolje. U glavi, baš kao i u telu, joj je vladao košmar što ju je činilo nemoćnom da razume zbog čega ju je Brajton napustio, u poslednjem trenutku, onda, kada se nalazio na rubu ispunjenja svojih namera. Odgovor joj se naprasno nametnuo. On je dokazao ono, što je želeo. Učinio ju je zavisnom od sebe, od svoje ljubavi. Više od toga mu i nije bilo potrebno da bi se osetio kao pobednik, da bi smatrao kako je ispunio sve svoje pretnje. Dalje nije morao da ide. A to što nije išao, bilo je džentImenski od njega. Taj uvid je, na jedan način, još više opio Medison, a na drugi ju je otreznio. Naveo ju je da skoči iz kreveta, zakopča košulju i izleti iz apartmana. Bila je sva zajapurena dok je trčala ka liftu, želeći samo da pobegne što dalje od Brajtona, od onoga što bi on mogao da kaže. Od njegovog likovanja koje, svakako, ne bi izostalo. Koliko je bila usplamtela i užarena, Medison je otkrila kada je osmotrila svoj odraz u ogledalu, montiranom u kabini lifta. To, što joj je odeća bila pogužvana, je smatrala za najmanje upadIjivo u njenom izgledu. Njeno lice je bilo ono koje je otkrivalo kako se osećala, koliko je gorela iznutra i šta je upravo preživela. I manje iskusni ljubavni znalci su mogli da pogode da je upravo istrčala iz kreveta, u kome ju je neko uveo u ludilo. Nosila je otiske Brajtonovih poljubaca i dodira na svojoj koži, kada je istrčala iz lifta, vođena slepom potrebom da se što pre domogne najpre ulice, a potom i svog doma. Torba joj je ostala kod Brajtonovog vozača zajedno sa novčanikom i mobilnim telefonom, ipak, planirala je da uzme taksi i odveze se do stana, gde je imala gotovine za plaćanje vožnje. Slepa od potrebe da se što pre domogne ulice, Medison je furizno izjurila iz hotela. Prekasno je shvatila da su je tamo čekali paparaci kojima je, očigledno, neko od hotelskog osoblja javio da je ona, navodna ljubavnica Brajtona Čeninga, upravo tu sa njim. Paparaci su krenuli da je besomučno fotografišu i dobacuju pitanja, od kojih su neka bila krajnje nepristojna. Nenaviknuta na takve situacije, Medison je unezvereno gledala oko sebe, tražeći izlaz, tražeći neki put kojim bi mogla bezbedno da se udalji. Ali, njega nije bilo, a paparaci su praktično stezali obruč oko nje, sve više je navodeći da im se obrati, ili da zauzme poze koje su tražili od nje. Obuzeta očajem, Medison je odlučila da se vrati u hotel, makar i u Brajtonov apartman, samo da se izbavi iz te nezavidne situacije, da se spasi tog grupnog napada, od koga nije umela da se odbrani. Kada je ugledala Brajtona kako joj prilazi, nakon što su ga sa recepcije obavestili o onome što se dešavalo ispred hotela, Medison nije znala da li je trebalo da se smeje ili da plače. Da li je Brajton došao da je izbavi, ili da je gurne u još veću nevolju? Neznatno se opustila kada je stao pored nje i obavio joj jednu ruku oko ramena, dok je drugu podigao uvis, zahtevajući tišinu. – Znam da ste radoznali, po pitanju mog odnosa sa Medison. Nas dvoje smo se upravo pomirili. lmali smo prolaznu krizu, kao i svi parovi. Prevazišli smo je, na obostrano zadovolj– stvo. Sledeći put ćete nas zajedno videti na predstojećoj premijeri mog najnovijeg filma! Hvala vam! Kao da je to oduvek radio pred gomilom znatiželjnih paparaca, Brajton je poljubio Medison u usta, intimno i sočno. Još ju je zagrlio i povio je unazad, a čak ju je i pomazio po zadnjici. Ošamućena od te zbrke i kao zaslepljena blicevima foto–aparata, Medison se čvrsto držala za Brajtona, koji joj je predstavljao jedinu tačku oslonca. Na nekom nivou svesti je uviđala da je on bio poslednji čovek na koga je smela da se osloni, kome je smela da veruje, ali ju je slabost nadvladala. U čitavoj toj zbrci ni njen bes nije stigao da se ispolji, jer se sve odvijalo mimo njene kontrole. Bila je marioneta, koju su pokretali veštiji od nje. Brajton ju je uveo u predvorje hotela gde su svi gledali u nju, i krišom je fotografisali mobilnim telefonima. Najgore od svega je bilo to što joj je telo i dalje vrištalo za Brajtonom, glasnije nego što joj je um histerično urlao, tražeći izlaz, tražeći spas. Takav napad na čitav organizam Medison nikada nije doživela. Zato je dozvolila da Brajton uradi ono što je uradio, zato se bez pogovora kretala sa njim, ne znajući kuda ju je vodio. Najviše od svega je želela da ode u svoj stan i zato se obradovala kada je videla da ju je Brajton odveo do hotelske garaže. Smesio ju je u limuzinu, gde ju je čekala njena torba, koju je Medison prigrlila kao ključ spasa. Konačno je imala svoj novac i mobilni telefon. Nije se nalazila ni u čijoj nemilosti. Sem one, koja se ticala njene neutoljene žudnje za Brajtonom. *** Bila mu je neizmerno zahvalna na tome što nije krenuo za njom, što joj je dozvolio da diše da misli, da se pribere. Sedela je sama na zadnjern sedištu udobne i prostrane limuzine, ipak, i dalje je imala utisak da se nalazila u Brajtonovom zagrljaju, da se podatno uvijala pod njegovim telom. To je, i dalje, predstavljalo realnost u kojoj je boravila, koje nije želela da se odrekne. Da joj vraćanje u normalno stanje neće biti ni lako ni brzo, Medison je uvidela po tome što je vožnju do kuće provela u grču, nemoćna da se opusti, da ukroti misli, ohladi glavu. Da shvati gde se zaista nalazila. Ništa bolje se nije osećala ni kada je ušla u svoj stan. Tamo je legla na krevet, pitajući se ko je, i gde je nestala njena standardna mirnoća, i šta ju je tako moćno, nepovratno zavelo, lišavajući je svega na šta se oduvek oslanjala. Sećanja su nemilosrdno navirala, odbijajući da se povuku, da joj dozvole da ponovo postane svoja, da se distancira od ispoljene slabosti. Medison je uzaludno čekala da osećanja izblede, da joj se koža ohladi, da joj se misli saberu. To je značilo da je ono, što joj se dogodilo, bilo ozbiljno. I iako ju je taj odgovor uža– snuo, Medison se čvrsto uhvatila za njega, jer se jedini jasno isticao, u odnosu na druge. Ona se zaljubila u Brajtona. To je bilo objašnjenje za izostanak besa, za izostanak bilo kakve reakcije, primerene onome što joj je on priredio. Umesto ljutnje i besa, Medison je osećala jedino čežnju za njim. Zaveo ju je, a ona se zaljubila. Time se svrstala u red njegovih površnih obožavateljki, zaljubljenih u ono što je on predstavijao, a ne u ono što je on zaista bio. Iako ga nije dovoljno poznavala, Medison je, ipak, mnogo toga zaključila o njemu na osnotm toga što je odbio da vodi Ijubav sa njom. Mogao je to da učini, da ostvari sve što je najavio, da likuje, da dobije bar neku nadoknadu za ono što mu je priredila. Medison je tada postalo jasno da on, ni u jednom trenutku, nije planirao da vodi ljubav sa njom. Ni kada joj je kupovao izazovni veš, ni kada je glumio da su stari ljubavnici, ni kada je pričao šta je sve planirao da joj radi. Imao je nameru tek da je uplaši. Da je kazni zbog tajne objave u tabloidu. Oglašavanje mobilnog telefona je nateralo Medison da se trgne, da oseli krevet pod svojim leđima, da vidi plafon svoje sobe. Sačekala je da telefon prestane da zvoni, tek tada je pogledala u ekran. Imala je nekoliko propuštenth poziva i svi su poticali od Skarlet. Umesto da joj odgovori na poziv, Medison joj je poslala poruku da dođe kod nje. Nije želela da bude sama, sama sa svojim zastrašujućim mislima i osećanjima koja su je navodila da strepi od budućih dana. Posebno onih, koje će morati da provede sa Brajtonom. Jer, on je najavio da će je povesti na premijeru filma, kao svoju zvaničnu pratilju. Bio je davoljno rešen da tu najavu sprovede u delo, ma šta ona o tome mislila. Video je u tome način da navede javnost da zaboravi na ono što je ona objavila, da im zamaže oči drugačijom izmišljotinom, ovog puta onom koja je mogla da mu imponuje, da mu laska. Činio je sve kako bi opravdao imidž fatalnog zavodnika koji je ona, Medison, neznatno ugrozila. Morala je da mu čestita na planu koji se ticao toga da ga upravo ona vrati na staze stare slave, ona, koja ga je ugrozila svojim lažima. Za njega će, njihov predstojeći susret, da bude tek deo posla, ništa više. Za nju, pak, će da predstavlja najveće od svih iskušenja, sa kojima se do tada suočila. Da bi bar donekle razbistrila glavu. Medison je otišla u kupatilo i dugo stajala pod hladnim tušem. Kada je izašla mogla je da diše, i da misli, ali ne i da prestane da strepi od dana koji su dolazili, od novog suočavanja sa muškarcem u koga se neoprezno zaljubila. VI Po prvi put, od kada ju je upoznala. Medison je osetila stid pred Skarlet. Njihov odnos se, sve do tog trenutka, odvijao upravo u suprotnom smeru. Skarlet je bila ta koja se ponašala neozbiljno i nezrelo, i često dovodila sebe u situacije kojih je trebalo da se stidi. Imala je veoma dobru narav, ali su joj reakcije bile burne, preterane i neprimerene. Nedostajalo joj je kućno vaspitanje, iskustvo, kao i namera da radi na sebi, da uči, da se menja. Nakon što je prestala da se oslanja na roditelje, Skarlet je počela da se oslanja na Medison. U njoj je videla roditeljsku figuru, uprkos tome što su bile vršnjakinje. Medison je na sve načine pokušavala da je navede da razmišlja svojom glavom, da samostalno donosi odluke i proverava sebe, ali se Skarlet tome opirala. Nije raspolagala dovoljnom količinom samopouzdanja, zato je pribegavala lakšim rešenjima. Volela je i poštovala Medison, i slepo je sledila sve njene savete. Posebno one koji su se ticali lažnog sjaja lažnih ljudi, neiskrenih muškaraca, prividnih vrednosti. Pokušavala je da pred njom sputa koliko ju je intrigirao svet slavnih, koliko je želela da dopre do njih. Medison ju je uvek odvraćala od tih ambicija, uvek ju je grdila i pozivala je da ne preteruje, da se ne zanosi. Za sve godine, koliko ju je poznavala, Skarlet se jedino, kao ushićena šiparica, vrzmala oko poznati ličnosti, dobro pazeći i uspevajući da ne postane žrtva svoje detinjaste opsesije. A ona, Medison, gnevni savetnik i oštri kritičar, je pala na prvom ispitu! Zaljubila se u prvu slavnu ličnost sa kojom je ostvarila prisniji kontakt! I ne samo to! Poklonila je osećanja muškarcu koji ju je napao i osudio da je lagala, zbog koga je izgubila posao, ugled u očima nekadašnjih kolega, i postala prinuđena da plati tuđi račun. Kako je sve to mogla da objasni Skarlet, pitala se Medison. Kako je sve to mogla da objasni sebi?! Imala je utisak da ju je razum napustio, da se sva svela na čula, na telo, na osećanja. Više je pratila otiske sa kože, nego sugestije razuma, nadjačane njenim čestim uzdasima. Ustručavala se da pogleda Skarlet u oči, kada je ona ušla u njen stan, sa zabrinutim izazom na licu. – Malo je nedostajalo da dignem pravu uzbunu, pitajući se gde si, Medison! – uzviknula je Skarlet, grleći Medison sa olakšanjem. – Toliko sam brinula! Ne liči na tebe da mi ne odgovaraš na pozive! Da li si dobro? – Hm, jesam... – Medison je taj odgovor promrmljala, jer se nije osedala dobro. I dalje se nalazila u svojevrsnom kovitlacu, zahvaljujući čemu je gubila tlo pod nogama, baš kao i niti uzburkanih misli. – Bolje je da ne znaš šta mi je prolazilo kroz glavu, dok sam se pitala zašto mi ne odgovaraš na pozive! Navikla sam da mi uvek budeš dostupna! – Žao mi je što sam te navela da brineš. Na neki način si i imala razloga za to. – Molim?! Šta ti se dogodilo, Medison? – Bila sam... Kidnapovana! Oteta! Odvedena protiv svoje volje! Nazovi to kako god hoćeš! Skarlet je sela na obod kauča i uporno se zagledala u Medison. – Ne Igraj se sa mnom... Ko te je kidnapovao, Medison? – Tvoj ljubimac. Brajton Čening. Taj odgovor je ostavio Skarlet bez reči. Toliko ju je zatekao i iznenadio. – Ništa se nije dogodilo! – Medison je požurila da umiri Skarlet, kojoj su oči blie širom otvorene. – Tačnije, dogodilo se mnogo toga, ali ništa što je ugrožavalo moju bezbednost! Bar ne onu, koja se ticala mog života, jer li... – Knnem ti se da te ništa ne razumem, Medison... Samo primećujem da su ti obrazi užareni. I da si nekako... uznemirena. I da ne ličiš na sebe! – Pa... – Medison je oborila glavu toliko, da je bradom pritisla grudni koš. – Ja i jesam drugačija... Promenila sam se.. Sada sam... Zaljubljena! *** Skarlet jeste doživela veliki šok, zbog dobijene informacije, ali ga je lako i brzo savladala. Mnogo lakše i mnogo brže nego što je Medison to očekivala. – Znala sam! – trijumfalno je uzviknula, pljesnuvši rukama. – Znala sam da bi to moglo da se dogodi! – Ne preteruj, Skarlet! – opomenula ju je Medison. – Ko je ovo mogao da predvidi?! Brajton i ja smo neprijatelji! Naneli smo veliku štetu jedno drugom! Trebalo bi da ga mrzim! Taj čovek mi se nije dopao od prvog trenutka! – Lažeš! – objavila je Skarlet zadovoljno. – Budi iskrena prema sebi, ako to ne želiš da budeš prema meni, i priznaj da nisi ostala sasvim ravnodušna kada si, one večeri u restoranu, ugledala Brajtona! I on je tebe odmah primetio! Među vama su prštale varnice! Proradila je hemija, koja nema veze sa racionalnim mišljenjem! Ja sam jasno osetila naboj među vama! Priznaj da si i ti! – U redu, priznajem! Sve to što se, te večeri, probudilo u meni se odigralo mimo moje volje. Jesam reagovala na Brajtona. Ko zna šta bi se dalje događalo, da nije počeo da se nedolično ponaša. A o tome kako se poneo nakon Hopkinsovog incidenta da i ne govorimo! – Da ti ste vi uopšte razgovarali o tome? – Ne! Nismo uopšte razgovarali! Ni o čemu! Brajton me je sačekao ispred stana i praktično na silu me uveo najpre u limuzinu, a potom u hotelsku sobu! Glumio je priču, koju sam plasirala tabloidu! Da smo ljubavnici, koji su se rastali zbog njegove sebičnosti u seksu! Sa ove distance, moram da mu odam priznanje na ubedljivosti kojom je to radio! Zaista je dobar glumac! Perfektan! Naterao me je da se milion puta pokajem zbog spletke koju sam mu napravila! To mu je, uostalom, i bio cilj! – Šta se dogodilo u hotelskoj sobi?! – Skarlet je, od svega, najviše to zanimalo. – Dogodilo se to da – Medison se razneženo osmehnula. – Da smo se ljubili... I bilo je divno, iako jc Brajton hteo da me ponizi, potčini i očita mi lekciju. Uspeo je u tome. Uspeo je da me navede da ga poželim. Bila sam apsolutno spremna da mu pripadnem. Toliko me je opojno ljubio... – Koliko shvatam, vas dvoje niste išli do kraja...? – Brajton je odlučio da sve prekine, u trenutku u kome je sve, u stvari, trebalo da počne. Čestitam mu na tome što se obuzdao. Time me je, u stvari, naveo da se zaljubim u njega. Pored toga što izgleda vrhunski bez odeće, i što su mi prijale razmenjene nežnosti sa njim. Skariet jo nesvesno oblizala usne. – Videla si Brajtona Čeninga bez odeće? – O, da! Moram da priznam da je to antologijski prizor! Nešto što se ne zaboravlja! Brajton nije samo zgodan, on je neverovatno erotičan. I prilično je iskusan. Bez sumnje je odličan ljubavnik. A ja sam ga, u javnosti, optužila da je sebičan. – Možda ćeš doći u situaciju da to demantuješ? – Ta situacija se već odigrala, Skarlet – Medison ju je pozvala da je sledi do kuhinje, gde je nameravala da skuva kafu. – Neko iz hotela je javio paparacima gde se nalazimo. Sačekali su nas pred ulazom. Za razIiku od mene, koja sam se našta u čudu, Brajton je bio krajnje pribran. Izjavio je da smo se nas dvoje pomirili i da ću ga pratiti na predstojećoj filmskoj premijeri. Time je bacio u drugi plan ono što sam ja objavila o njemu. Sve mu je išlo na ruku. – I tebi je, ludice! – Za Skarlet je bilo nemoguće da sputava svoje oduševljenje, baš kao i svoja predviđanja. – Bićeš Brajtonova pratilja na festivalu! A posle – ko zna?! Medison se kiselo nasmejala. – Ja znam! Poslužiću mu za ono, što mu je potrebno. Nakon toga će da zaboravi na mene, kao što, pretpostavljam, zaboravlja sve devojke sa kojima se emotivno ne poveže. – Postoji ogromna šansa da se Brajton Čening upravo sa tobom poveže na emotivnom nivou! – Skarlet je čvrsto verovala u to. – Ti si idealna devojka za njega! Nisi obožavateljka koja ga juri samo zbog imena, nisi od onih koje su spremne na sve samo da bi bile sa njim, ne želiš da ga iskoristiš, dovoljno si lepa, pametna, dostojanstvena! Bolju od tebe ne bi mogao ni da pronađe, ni da poželi! Sve što je Skarlet izgovorila, navelo je Medison da je zagrli. – Volim tu tvoju naivnost, draga moja, iako me ponekad iznervira. Tako si beznadežno romantična! Priznaj mi, sada, nešto! – Šta?! – Priznaj mi da zamišljaš kako ćemo se Brajton Čening i ja venčati! – Da! – potvrdila je Skarlet, skakućući poput devojčice. – Upravo to zamišljam! Pogledaj, samo, šta se sve dogodito, za vaša dva susreta! Koliko burnih događaja! Da ne govorimo o tome da si se ti, tako skeptična i oprezna, zaljubila! I on se zaljubio u tebe, kladim se u to! Medison je uštinula Skarlet za obraz i poslužila je kafom. – Draga moja... jedino što sa sigurnošću znam je da ne mogu da dočekam da prođe ta premijera, i da se potom vratim svom mimom i dosadnom životu, u kome me niko neće otimati nasred ulice i činiti stvari protiv moje volje! – Zar ti Brajton neće nedostajati? – Verovatno ću da razmišIjam o njemu. A onda ću da prestanem! – objavila je Medison, i sama sumnjajući u uspeh i delotvornost onoga što je najavila. VII Ni prespavana noć nije bila dovoljna Medison da prestane da gori, da voli, da utiša glasove u glavi, glasove koji su je upozoravali da je čekaju dani prepuni čežnje, neutoljene čežnje. I da se smeje svemu što je, do tada, doživela sa svojim malobrojniin ljubavnicima! Verovala je da je neke od njih volela, da je sa njima doživela lepa iskustva. Dva sata provedena sa Brajtonom, dva sata tokom kojih je on glumio, bila su dovoljna da izbrišu sve, do tada, utisnute poljupce sa njene kože. Da razveju sve emocije, da potisnu sve uspomene. Niko je nije ljubio kao Brajton. Ni ona nikoga nije ljubila kao Brajtona. I iako je u pozadini njegovih poljubaca čučala mržnja, oni su je učinili ženom, više nego bilo šta drugo. Medison je cvetala i mučila se, istovremeno. Izgarala je u svojoj požudi, i prezirala jačinu svoje slabosti. A tek je trebalo da se, tog puta bez glume, suoči sa Brajtonom. Do tog susreta je došlo još te večeri kada se Brajton, bez najave, pojavio na vratima njenog stana. Da je izronio iz svoje uloge, Medison je otkrila po tome što ju je gledao ozbiljno i strogo, odlučan da, od tada, sve bude po njegovom. Medison je očekivala to, ipak, osetila se kao polivena hladnim tušem. Nimalo joj nije prijalo to što ju je momak, u koga se bezglavo i munjevito zaljubila, posmatrao kao omraženu osobu, kao nekoga ko je zaslužio jedino osudu. Tada je još snažnije zažalila zbog nesporazuma koji ih je učinio neprijateljima i onemogućio ih da se povežu na neki lepši način. – Doneo sam ti haljinu! – rekao je, umesto pozdrava, pružajući joj veliku, belu kutiju. – Hoću da to obučeš za predstojeću premijeru mog novog filma! – Tvoj prijatelj me je zaista uštinuo! – uzviknula je Medison, u kojoj je proradio prkos. – Sva drama je počela od toga, Brajtone! Ništa nisam izmislila! Prvo je spustio svoj dlan na moju zadnjicu i tamo ga zadržao nepristojno dugo, a onda me je uštinuo! Zašto ti je tako teško da poveruješ u to?! – Zato što dobro poznajem Fredija. On nije primitivac. Često Izlazim sa njim i nisam primetio da se bilo kada ponašao na nepristojan način. Hoćeš li me pusliti u stan? – upitao je, u svakom trenutku svestan toga da bi neko mogao da ga vidi i prepozna, da mu se obrati, što mu nije uvek bilo po volji. Medison je propustila Brajtona u stan, ali je odbila da prihvati kutiju. On ju je spustio na sto, nakon čega je prošetao po stanu i odabrao mesto na koje će da sedne. Iz fotelje ju je odmerio od glave do pete, nakon čega mu je izraz u očima smekšao. – Mislim da sarn pogodio tvoju veličinu... – zavodljivo je promrmljao, očigledno se sećajući njihovog valjanja po krevetu. I Medison se, u mislima, nalazila na tom krevetu. I u mislima je svlačila Brajtona, iako je izgledao neodoljivo u tamnoplavoj majici i svetlim bermudama. Ponašao se veoma komotno. Kao da je često boravio u tom stanu, i kao da je na sve imao pravo. Na sve, pa i na nju. – Hoću da uzmeš u obzir jednu mogućnost, Brajtone... – počela je Medison i sama sedajući na kauč. – Da je tvoj prijatelj postupio onako prostaćki prema meni sa nekom namerom. Sa nekim smišljeni ciljem. – Aha... Kojim, na primer? – Onim, koji mu je urodio plodom! Sa ciljem da ne plati veoma skupu večeru! Znaš li da je račun iznosio dvadeset i pet hiljada dolara?! Brajton je kratko slegao ramenima. – Fredi ima novca. Uvek ga je imao. – Verujem da ga je nekada imao. Koliko sam čula, on odavno nije dobio neki glumački angažman. Nije nemoguće da je potrošio sve što je nekada zaradio. – Nije nemoguće ni da si ti ostala bez novca i da si želela da tužiš Fredija, kako bi se domogla lake zarade:! Hajde, probaj haljinu! – predložio je Brajton, nevoljan da i dalje razgovara o započetoj temi. – Ja nisam lažjivica, Brajtone! – uzviknula je Medison, uviđajući da joj je, naprasno, najviše bilo stalo do toga da Brajton prestane da je optužuje za nešto što nije uradila. – I nisam proračunata! Moja karijera je bila bez ijedne mrlje, baš kao i moja reputacija! Nije mi bio potreban skandal! Tvrdim da je Frediju bio potreban! – Svima su potrebni skandali sa poznatim ličnostima. Mnogi su se obogatili zahvaljujući tome. lli su i sami postali, na kratko, poznati. Kao što si ti učinila, pojavivši se u onom tabloidu. – Jedini cilj mi je bio da tebi doskočim, da se tebi osvetim, a ne da jurim popularnost! Ja sam poslednja osoba na svetu koja bi to učinila! – Zašto se nisi osvetila Frediju, nego si to učinila meni? – Imala sam fotografije sa tobom. Mogla sam da sročim uverljivu priču. Na kraju, ti si podržao Fredija i time mi oduzeo svaku mogućnost da dokažem ono, što mi je učinio. – I, tako će ostati, zauvek – Brajton je to čvrsto izgovorio, stavIjajući tačku na tu temu, na tu raspravu koja nije vodila nikakvom razrešenju. *** Jače od besa, od nemoći, Medison je osećala žaljenje zbog okolnosti da je u Brajtonovim očima izgledala kao prevarantkinja, kao lažov, kao lovac na skandale i dobiti od istih. Ona je bila sve, samo ne to, a Brajton je odbijao da to uvidi. Njene dobre osobine će ostati u senci nečega što nije uradila, što joj je bilo strano. Medison je želela da se dopadne Brajtonu, ali je, više od toga, želela da stekne njegovo poštovanje. Teško je prihvatala to što ju je osuđivao, posebno s obzirom na to da je ona prevazišla bes prema njemu, da su lepa osećanja postala izraženija od prvobitnih, ružnih utisaka. Više se gotovo nije ni sećala događaja iz restorana. Pitala se da li bi Brajton mogao da nju vidi u novom svetlu, nezavisno od konflikta koji ih je, u startu, učinio neprijateljima. – Zar nisi radoznala da vidiš haljinu, koju sam ti kupio? – upitao je Brajton, pokazavši rukom na kutiju. Sedeo je u fotelji, i činilo se da se osećao sasvim opušteno. Bio je ozbiljan, ipak, u očima bi mu se povremeno pojavio bljesak, a glas zatreperio zavodljivošću. Medison je mogla da računa sa tim da nije bio ravnodušan prema njoj. Dokazano je budila želje njegovog tela, dokazano ga je privlačila. Otvorila je kutiju i izanžajno raširila oči, kada je ugledala haljinu od šantili čipke ispod koje se blago presijavala gotovo prozirna postava. Ruka joj je sama krenula ka haljini boje starog zlata, za koju je, već na prvi pogled, bilo jasno da je mnogo koštala. Izvadila ju je i otkrila da je kroj haIjine bio veoma smeo. Pored dubokog dekoltea, i izrez na leđima je dosezao do tačke, čijim prelaskom bi se model smatrao neukusnim. Sasvim pripijena uz telo, haljina se raškošno širila tek od kolena i razmetljivo se vukla po podu u zadnjem delu. – Da li ti se dopada? – oglasio se Brajton prigušenim glasom, zabavljen time što je Medison bila ushićena. – Haljina mi se dopada, ali ne i to što ispod nje neću moći ništa da nosim. Mislim na veš. – O?! Brajton se bezobrazno iscerio. – Nisam razmišljao o tome! Hajde, obuci je! Hoću da vidim da li ti veličina odgovara! – Odgovara mi! – odgovorila je Medison nabusito, vraćajući haljinu u kutiju. Tada je primetila i par sandala adekvatne boje, kao i tašnicu. Sve je bilo u skladu, očigledno izabrano i uklopljeno rukom veštog stiliste. Probala je sandale i odmah shvatila da je dosta propuštala, time što je obično nosila ravnu obuću. Sandale sa visokom potpeticom i neobičnim kaišićima su istakle lepotu njenih nogu. – Bićeš najlepša na premijeri... – prokomentarisao je Brajton. – Ti si veoma lepa devojka, Medison. Šteta što si prevarantkinja. – Ti si veoma zgodan momak, Brajtone, šteta što si naivan – uzvratila mu je istim tonom. On se zagonetno osmehnuo i potom ustao iz fotelje. – Moram da idem. Trebalo bi da se vidimo još jednotn, pre premijere. – Zašto? – Moramo bolje da se upoznmo. Ako se, već, pretvaramo da smo u vezi, onda to moramo da odradimo ljudski. Na premijeri bi mogli da ti se obrate novinari, ili moje kolege, sa nekim pitanjem o meni. Ne bi bilo zgodno da ih ostaviš bez odgovora. Isto važi i za mene kada si ti u pitanju. Da li si slobodna sutra uveče? Restoran „Frida" drži moja dobra prijateljica. Ona ima separe u kome nas niko neće ometati. Moći ćemo da razgovaramo u miru. I da večeramo, naravno. Doći ću po tebe. Limuzinom – dodao je, uz značajno izdizanje obrva. – Oh, bože... – uzdahnula je Medison. – Večera, premijera, pretvaranje, ispitivanje, novo fotografisanje...! U šta sam se to upetljala...?! – Ako ti je sve ovo naporno ili neprijatno, zamisli kako je, tek, meni? I kako mi je bilo onoga dana, kada je na kioscima osvanuo tabloid, sa naslovnom stranom na kojoj sam ismejan?! – A ti zamisli kako je meni bilo kada me je tvoj prijatelj napastvovao! Da, Brajtone, on je bio nasilan prema meni! Učinio je nešto protiv moje volje! I zamisli kako mi je bilo kada si ti skočio da zaštitiš njega, a optužiš mene! I kada sam dobila otkaz i nalog da platim tuđi račun! Brajton je odmahnuo rukom, prilazeć vratima. Do kada ćeš da se držiš te priče? Krajnje je neuverljiva! – Vreme će da dokaže da govorim istinu! Tvoj prijatelj Fredi će da napravi još neki gaf! Onda deš doći da mi se izviniš! – U redu. Doći ću da ti se izvinim. Do tada smatraj da si mi i dalje dužna! – Brajton je uputio Medison te reči, neposredno pre izlaska iz njenog stana. VIII Zašto...? Zašto...?! Zašto?!!! Medison je sto puta postavila sebi to pitanje dok se, naredne večeri, pripremala za izlazak sa Brajtonom. Zašto se tako dugo i predano spremala, kada je znala da ju je Brajton prezirao, da ju je smatrao za lažIjivu prevarantkinju. Zašto je vodila računa o svakom detalju, kada je on razmišljao samo o tome kako da ispravi štetu koju mu je ona nanela? I zašto je bila uzbuđena, kada je Brajton, njihov predstojeći susret, smatrao za mrsku obavezu? Gotovo profesionalnu! Želja da izgleda lepo je nadjačala sva pitanja, sve logične dileme. Odabrala je svoju odeću veoma brižljivo, baš kao i ostale detalje. Sredila je frizuru, našminkala se, nanela na kožu kapi omiljenog parfema. Nosila je jednostavnu, letnju haljnu, ali pritom onu koja je otkrivala njene preplanule noge, lepo oblikovana ramena i obrise grudi. Namerno je obula ravne sandale, ne želeći da deluje preterano doterano, kako Brajton ne bi posumnjao u njene motive koji su se ticali toga da ostavi dobar utisak na njega. Uvek je mogla da kaže kako se doterala za slučaj da ih ponovo fotografišu paparaci. Sa kolikim nestrpljenjem je očekivala da vidi Brajtona, otkrilaje po tome što se razočarala kada je poslao svog vozača da je obavesti da je stigao. Delile su je sekunde, od susreta sa njim, a ona je žalila što njena čežnja, i za tako kratko vreme, nije mogla da bude utoljena. Kada bi ovo bilo stvarno... Medison je sa tom mišlju ušla u limuzinu u ko joj se, nehajno zavaljen na sedištu, nalazio Brajton. Kada bi ovo mogao da bude naš pravi ljubavni sastanak, a ne onaj organizovan sa namerom da spreči nove skandale. Znala je da je to moglo da je usreći. Da je to nedostajalo njenom životu. Ljubavno ispunjenje, zanos, sreća uz nekog muškarca. Jedva da je uspevala sebi da oprosti to što se zaljubila u Brajtona, u momka koga je slabo poznavala i koji joj je napravio ozbiljne probleme. Pripisivala je to onome, što je uočila još prilikom njihovog prvog susreta, snažnoj reakciji njenog tela, bujanju feromona, hemijskom poklapanju. Nešto ih je povezivalo, nešto što je nadvladavalo njihove umove. Medison je osetila da Brajton nije bio ravnodušan, da se mnogo toga u njemu uskomešalo kada je sela pored njega. U jednom trenutku joj se, čak, učinilo da će je zgrabiti u zagrljaj, i da se uzdržao krajnjim naporima. Možda zato nije preterano pričao sa njom, pomislila je. Oboje su teško disali i teško podnosili napetost, koja je ispunjavala zadnji deo Iimuzine. Odahnuli su kada su stigli pred restoran i udahnuli večemji vazduh. A onda je, za Medison, nastupilo novo iskušenje. Brajtona je na ulazu dočekala sredovečna, ali pritom izuzetno lepa cmokosa žena, bujnog poprsja. Prisno se oslonila na Brajtona i spustila mu ruku na rame, demonstrirajući stepen njihove bliskosti. Nešto mu je šapnula na uho, nakon čega su se oboje slatko zakikotali. Medison su se obrazi zarumeneli pri pomisli na to da je Brajton bio ljnbavnik te crnokose žene. Bila je petnaestak godina starija od njega, ali pritom veoma negovana i očigledno ulepšavana uz pomoć estetske hirurgije. Videlo se da je bila iskusna, samouverena, i da se nije smatrala ugroženom zbog svojih godina, od strane mlađih žena. Stomak joj se zgrčio pri pomisli da su ona i Brajton bili ljubavnici. Nimalo joj se nije dopalo to što ga je slobodno dodirivala, što je opipavala njegove mišice i divila mu se. A nju, njegovu pratilju, je potpuno ignorisala! Kao da je znala da je nevažna, da je sporedni igrač. Medison nikada snažnije i jasnije nije poželela da nekome bude važna, najvažnija, kao tada Brajtonu. Iz svih dosadašnjih veza se povlačila, ako bi osetila da su njeni partneri počeli previše da se vezuju za nju. Smetalo joj je to, jer nije mogla da im uzvrati istom merom. Sada se ona našla u toj nezavidnoj poziciji, u poziciji nekoga ko je voleo više, želeo više, čeznuo više. I pritom bio pakleno ljubomoran. *** – Medison! – Brajton joj se obratio sa osmehom, blago je dodirnuvši po leđima. – Ovo je Frida Sepulveda! Moja dobra prijateljica i vlasnica ovog restorana! Frida, ovo je... – Znam ko je to! – Frida Sepultveda je to uzviknula sa blagim prezirom u glasu. – Čitav grad zna ko je ona! Verujem da se svi, kao i ja, pitaju zbog čega si i dalje sa njom! – Zar vi, i svi ostali, nemate pametnija posla, sem da razmišljate o tome?! – Medison joj se obratila u svom stilu, oštro, i bez imalo snishodljivosti. Umesto da besno reaguje, Frida je prasnula u smeh. Udarila je Brajtona po grudima i potom ga pljusnula po licu. – Eto odgovora! Ova devojka ima petlju! Zato si ti sa njom! Ne ostaje nema, već se bori za sebe! Svaka čast na izboru! Samo, dušo... – Frida se tada direktuo obratila Medison – nije trebalo da objaviš ono o Brajtonu... – Vi ne možete da znate da li je to trebalo da uradim, ili ne! – ponovo je Medison imala spremnu repliku. – Tek ste me upoznali! Zamislite kada bih ja, sada, rekla nešto o vama! Frida Sepulveda se nadmeno isprsila. – Šta, na primer?! Hajde, reci! – Ne znam da li vam je to ime pravo, ili umetničko, ali znam da je pretenciozno i ružno! Frida je, mimo svih očekivanja, iznova prasnula u smeh. – Brajtone, dragi! Hoćeš li se ožeeniti ovom devojkom?! – Možda – odgovorio je Brajton zagonetno, ne krijući to da ga je zabavio verbalni duel izmedu Fride i Medison. – Rekla bih da je prava za tebe! Lepa, pametna i prkosna! Tako se razlikuje od svih tvojih dosagašnjih devojaka! – U tom slučaju ću morati da se potrudim da je zadržim – nadovezao se Brajton, hvatajući Medison za ruku. – Upravo zbog ovoga sam objavila ono u novinama, gospodo Sepulveda! – Medison se brzo snašla. – Kako bi Brajton uvideo da mora da se trudi! Više! – Da li je naš separe spreman? – upitao je Brajton, na čijim je usnama titrao osmeh. – Jeste, dragi! – Frida se ponovo mazno obratila Brajtonu. – Poslaću vam svog najboljeg konobara! Biće vam na raspolaganju svakog trenutka! Uživajte u večeri! Proslediću vam flašu vrhunskog vina, na račun kuće! – Hvala, Frida! – Brajton joj je poslao poljubac kroz vazduh, nakon čega je poveo Medison ka separeu. Čvrsto ju je držao za ruku, uprkos tome što niko nije mogao da ih vidi. Ona se prepustila tom stisku., ali nije mogla previše da uživa u njemu, jer se naprasno zapitala o tome koliko je devojaka Brajton imao pre nje. Frida Sepulveda je izjavila da se ona razlikovala od svih. Od koliko njih? Da li ih je voleo? Da li mu se neka i dalje nalazila u srcu i navodila ga da joj se uvek iznova vraća? Da li je postao prezasićen, zahvaljujući tome što je toliko devojaka pokušavalo da dopre do njega, zgodnog momka i poznatog glumca? Medison je bila iznenađena jačinom ljubomore, koja je počela da je muči i brojem pitanja čiji odgovori nisu mogli ništa da joj znače, ništa da promene u njenom i Brajtonovom odnosu. Ona nije bila jedna od devojaka, kandidatkinja za mesto u njegovom srcu. Nije bila čak ni ona, koju je planirao da ostavi i zavede. Bila je prevarantkinja i lažov. Neko, sa kim je morao da provede još neko vreme, kako bi poništio efekte njenih objava u tabloidu. Moraću da se napijem, kako bih ublažila ljubomoru i usporila sopstvene misli, zaključila je Medison, sedajući u separe. Sve je, u njemu bilo podešeno za uživanje. Udobna sedišta, elegantno dekorisan sto, svetlost aromatčnnih sveća, tiha muzika... Moglo je da se pretpostavi i da je hrana bila vrhunska. Krišom je pogledala Brajtona i otkrila da je on bio opušten i spreman da maksimalno iskoristi to veče. Da uživa u hrani i piću, u ambijentu, u tome što je mogao da večera bez bilo čijeg ometanja. Njega nije mučila ljubomora, niti pitanja o tome koliko se mladića sladilo njenim telom. Iako je znala da je to bilo detinjasto, Medison je poželela da Brajtona učini ljubomornim. Već sledećeg trenutka je dobila priliku da to i pokuša. Do njih je došao konobar, zadužen za to da ih, te večeri, služi. Kada je otkrila da je to bio Džimi, momak koji je nekada radio u „Altadeni“ i sa kojim se kratko zabavljala, Medison je shvatila da je to odlična prilika! *** – Hej, Džimi! – pozdravila je nekadašnjeg kolegu i momka entuzijazmom čiji je intenzitet i njega samog zatekao i iznenadio. – Tako mi je drago što te vidim! Otkud ti ovde?! Zar nisi, posle „Altadene", otišao da radiš u onaj novi hotel?! – Dobro veče i dobrodošli! – Džimi se uljudno naklonio oboma, pokušavajući da deluje što profesionalnije. – Stojim vam na raspolaganju po pitanju svega! lzvolite vaše jelovnike! Tek nakon toga se okrenuo ka Medison, koja mu je uputila čaroban osmeh. – Dobrodošla, Medison! U pravu si, radio sam u hotelu nekoliko meseci, a onda sam, od gospođe Fride, dobio ponudu koja se ne odbija. Da li ste spremni da naručite aperitive? Džimi se ponašao u skladu sa svim pravilima službe, ali to Medison nije odgovaralo. Primetila je da je Brajton, skupljenih obrva, počeo da odmerava Džimija, što ju je navelo da postane rešena da ga i dalje izaziva. – Da sam znala da radiš ovde, svakako bih došla ranije – cvrkutala je Medison, zvučeći koketno. – Meni donesi ono što ja obično pijem! – I meni donesi ono što ja obično pijem, Džimi! – obratio mu se Brajton, otvarajući jelovnik. Prilično zbunjeni Džimi se uslužno naklonio, pre nego što se udaljio. – Ti si ovde, znači, redovan gost? – upitala je Medison, smišljajući na koje bi, sve, načine mogla da iskoristi Džimijevo prisustvo. – Mislim, s obzirom na to da Džimi zna šta obično naručuješ? – Koliko ljudi zna za to da nas dvoje samo glumimo ljubavni par? – obratio joj se Brajton strogo. – Niko. Odnosno, zna Skarlet, moja prijateljica i koleginica. Sa njom si se fotografisao one večerl, u „Altadeni". Bila je tvoja obožavateIjka, dok nije saznala koliko si se ogrešio o mene. Sada te prezire. Baš kao i ja. I da nije zvučala neubedIjivo, koliko jeste, Brajton bi se svakako nasmejao njenoj izjavi. Njih dvoje su, onoga dana u hotelu, prestali da preziru jedno drugo. Koliko god su ih okolnosti navodile na to da osećaju ljutnju, toliko su ih osećanja prisiljavala da zaborave sve ružne uspomene. – Hoću da prestaneš da se ponašaš kao da si slobodna, Medison. Dok ne okončamo ovu spletku, koju si ti započela, moraćeš da se ponašaš u skladu sa našim dogovorom. Ti si, u očima javnosti, moja devojka. Niko ne sme da posumnja u to. Niko, a posebno ne konobar u restoranu, u koji dolaze mnogi koji me poznaju. – Nisam sigurna čime sam te isprovocirala da mi na sve to skreneš pažnju – Medison se napravila naivnom. – Nisi, a? – Brajton je sevnuo očima. – U redu. Neka ti bude. Medison se nije dopala mirnoća. kojom je to izgovorio. Brajton se nije tako lako povlačio. Ubrzo je shvatila da je sa pravom posumnjala u to da je imao neki plan. Taj plan se ticao zamene konobara. Nakon što ih je Džimi poslužio aperitivom, Brajton mu je jednostavno saopštio kako bi narudžbu, koja se ticala hrane, želeo da saopšti nekom od njegovih kolega. Ne pokazujući ni najmanje znak ljutnje, Džimi je saglasno klimnuo glavom i najavio da će odmah poslati drugog konobara_ – Zašto si to uradio?! – Medison je ljutito zatražila objašnjenje. – Mogao bi da mu napraviš problem kod gospođe Fride! – Ja ću lako da objasnim Fridi šta se dogodilo. Ne znam kako ćeš ti da objasniš Džimiju svoje ponašanje, neprimereno tome što si se nalazila u društvu drugog muškarca. – Pa, ako je čitao novine, shvatiće i sam! – Medison se drznula da to izgovori. – Flertovala sam sa njim jer nisam zadovoljna našom vezom! IX Bio je to komentar koji je svakalco mogao da razbesni Brajtona. Međum, umesto da burno reaguje, on se slatko nasmejao! – Frida je u pravu. Stvarno si posebna! Pričaj mi o sebi, Medison! – zatražio je, probajući svoje piće. – Nisam prevarantkinja, lažov i lovac na skandale! – još jednom mu je sve to stavila do znanja. – Pobesnela sam kada sam čula da, bez najave i rezervacije, grupa glumaca dolazi u restoran! Morala sam da se izvinjavam nedužnim, anonimnim ljudima, i molim ih da prihvate neke druge termine! I tek da znaš, nimalo nisam impresionirana slavnim ličnostima, glumcima posebno! – O?! Smem li da pitam zbog čega?! – Zar je posle onoga, što je Freedi Hopkins uradio, potrebno da nešto dodatno objašnjavati? Prema mom iskustvu, stečenom radom u restoranu, glumci su sujetni, umišljeni, nadmeni i bez sluha za realnost! Identifikuju sebe s kolektivnom fikcijom koju su smislili mediji ili oni koji ih eksploatišu! Agenti, producenti i ostali! Većina glumaca je zavisna od svoje popularnosti i doživljava je kao meru vrednosti! Zaista je jadno to što zamišljate da ste nešto posebno, da vam pripada više nego drugima, da više vredite od običnih, anonimnih ljudi! Brajton je sve to slušao sa izrazom čuđenja na licu. – Misliš li da sam i ja takav? – Apsolutno! Stao si na stranu svog kolege, kao da se podrazumeva da je on u pravu! Potom si dao sebi slobodu da me kidnapuješ! Onda si me, praktično, primorao da idem sa tobom na neku premijeru, gde ću morati da se družim sa nepoznatim ljudima! Sve to govori o tome kako sebe doživljavaš! Sa neprimerenom i nezasluženom važnošću! – Znaš, Medison, mnoge devojke bi bile veoma srećne, da sam im ponudio da me prate na predstojećoj premijeri. – Ja nisam jedna od mnogih devojaka – izjavila je Medison odvažno. – Ja sam autentična. – Nazdravljam, u to ime! – rekao je Brajton, podižući uvis čašu. Njihovom separeu je tada prišao novi konobar koji im se, baš kao i Džimi, stavio na raspolaganje. Brajton i Medison su tek tada pogledali u jelovnik. Kratko su ga razgledali, a onda ga istovremeno zatvorili. Razmenili su poglede i spontano se osmehnuli. – Donesite nam specijalitet kuće! – Brajton je tim rečima otpustio konobara. – Šta god to bilo... – Hoće li nam doneti vino? – interesovala se Medison, zureći u dno svoje prazne čaše. – Da li si htela još jedan koktel? I nešto posebno za večeru? – Ne! – odmahnula je rukom. – Nisam preterano gladna. – Imaš divnu figuru. Sigumo paziš šta jedeš. Medison je veoma prijao Brajtonov komentar. – Godinama sam trenirala sinhrono plivanje, što je, svakako, uticalo na to kako izgledam. Imam pnlično razvijenu mišićnu masu, tako da ne moram da pazim šta jedem. Na kraju, redovno treniram, što me dodatno štiti od gojenja. – Vau! – uzviknuo je Brajton, ne krijući svoje oduševijenje. – Trenirala si sinhrono plivanje?! Poznato mi je da je to izuzetno težak sport! – Jeste, zaista. Potrebno je imati veliku snagu za izvođenje kompleksnih figura, osećaj za muziku i sinhronizovanost sa ostalim plivačicama, biti kreativan i, naravno, imati dobar kapacitet pluća. – Oduvek su mi se dopadale vodene balerine, moderne sirene – priznao je Brajton. – Verovatno zato što su sve odlično građene, jako našminkane, nasmejane i u atraktivnim kupaćim kostimima. Malo ko uzima u obzir da se magija sinhronog plivanja sastoji od ronjenja, gimnastike, akrobatike, baleta, plesa, ritmike i naravno plivanja. Treba pobediti sile potiska i gravitaciju, a zna se koliko je to u vodi teško. – Sve to zvuči sjajno! – konstatovao je Brajton oduševljeno. – Sada mi je jasno šta je odgovorno za tvoje damsko držanje i elegantan hod! – Hvala ti! – Medison je iznova osetila kako je obliva prijatnost, zbog Brajtonovih komentara. – Da li si se profesionalno bavila sinhronim plivanjem ili samo rekreativno? – Takmičila sam se nekoliko godina, ali ne na reprezentativnom nivou. Volela bih, međutim, da mi sinhrono plivanje u budućnosti postane profesija. – Na koji način? – Treniranjem početnika. Na početničku obuku mogu da se prijave i devojčice od tri, četiri godine. – Pa? Šta te sprečava da to učiniš? – Prevelika konkurencija. Već sam se prijavIjivala za ovaj posao, ali se čini da su sva mesta popunjena. – Ja poznajem vlasnika sportskog centra „Terzej", u okviru koga postoji nekoliko bazena. Možda bih mogao da te preporučim? Medison je naglo pogledala Brajtona. – Zar si zaboravio da sam prevarantkinja, lažov i lovac na skandale? – upitala je, ne štedeći sarkazam. – Nisam zaboravio! Upravo zato i želim da ti pomognem! Vidim da ti je očajnički potreban neki pristojan posao, koji bi te sprečio da lažno optužuješ nedužne glumce! – Kloni se Fredija, Brajtone – Medison mu je to ozbiljno poručila. – On nije nedužan. I svakako ti nije prijatelj. – Samo gubimo vreme, vraćajući se na taj incident. Moramo još mnogo toga da saznamo jedno o drugom. – Da li si ti nešto trenirao? – Medison se odmah prebacila na drugu temu. – Ne, nisam. Često surfujem za svoju dušu. Eto, oboje smo, u odnosu na fizičke aktivnosti, vezani za vodu... Brajton se neočekivano nagnuo ka Medison, uputivši joj vragolasti pogled. – Da li si nekada vodila ljubav u bazenu? Ili u okeanu? – Ne, nisam... – priznalaje Medison, čiji je pogled počivao na Brajtonovim usnama. lz sve snage je želela da je poljubi. Tako snažno i sočno, da joj se zavrti u glavi. Makar je posle pustio da se koprca od neutoljene čežnje, kao što je to učinio onoga dana, u hotelskoj sobi. – Mnogo si propustila... – poručio joj je Brajton. Konobar je došao u pravom trenutku, onom, u kome je oboma bilo potrebno da ohlade glave, da izbrišu slike, da odvrate misli. Servirana hrana je izgledala odlično, ipak, oboje su se pre uhvatili čaša sa vinom, nego escajga. *** – Ako te neko bude pitao kolilto smo dugo zajedno, reći ćeš da smo se upoznali pre dva meseca i da je to bila ljubav na prvi pogled – Brajton je krenuo da deli uptitstva Medison, pripremajući je za predstojeći odlazak na premijeru. Sve drugo slobodno improvizuj. Dovoljno si pametna za to. – Šta da kažem, ako me neko bude pitao koji mi se, od svih filmova koje si snimio, najviše dopada? Brajton je prestao da žvaće, da bi naglo pogledao u Medison. – Zar nisi odgledala nijedan moj film? – Jesam, jedan. Zaboravila sam kako se zove. – Budi ljubazna i, koliko večeras, pronađi podatke o mojoj profesionalnoj karijeri na internetu. Šta je to sa tobom, Medison? Zašto ne gledaš filmove? – Gledam filmove. Ali ne one koji se snimaju u Holivudu. Volim evropske filmove. – Dobro! – Brajton je mrzovoljno uzdahnuo. – Šta još voliš? – Da ne gubim vreme na isprazne zabave! – Zašto, uopšte, živiš u Los Anđelesu?I – Brajton je neočekivano prasnuo. – Ne podnosiš glumce, ne gledaš holivudske filmove, ne voliš da gubiš vreme na isprazne zabave! Zašto se ne preseliš u neki intelektualniji grad?! U Boston, na primer?! – Zato što ovde mogu da pravim skandale sa propalim glumcima! Medison je to izgovorila sa izazivačkom drskošću u glasu i sa pogledom koji je otkrivao njenu spremnost da, uvek iznova, provocira Brajtona. On je, na sve to, odgovorio na njemu blizak način. U jednom skoku se našao tik pored Medison i okrenuo je ka sebi. Ne tražeći dozvolu, obrušio joj se na usne i počeo da ih ljubi. U tom činu je bilo prvenstveno posesivnosti, a potom i strasti, ipak, Medison se sasvim prepustila pohlepi Brajtonovih usana. Uzvraćala mu je poijupce, odbijajući da razmišlja o bilo čemu. Uživanje je, veoma brzo, krenulo da joj potresa telo, toliko da su joj slatki trnci završavali na samim vrhovima osetljivih nerava. Sasvim se privila uz Brajtona, svesno ga dražeći svojim grudima i dodirujući ga po vratu i ramenima. – Moram da te imam... – prostenjao je, obuzet ogromnom željom. – Da... – Medison je to izgovorila pre nego što je stigla da razmisli, da se zapita šta bi bilo pametno da učini. Ni Brajton nije imao veliku želju da angažuje sopstveni um, po pitanju onoga što je trebalo da se odigra između njega i Medison. lzgarao je od neodoljive potrebe da ljubi Medison do kraja, da joj bez sputavanja pokaže koliko ju je želeo. Budila je u njemu vatre koje je morao da ugasi, da udovolji onome što mu je komešalo krv. Jednostavno je izveo Medison iz restorana i uveo je u limuzinu. Dao je vozaču znak da krene i zatvorio pregradu, pre nego što je, pun eksplozivnog naboja, podigao Medison i naveo je da mu se smesti u krilo. Taj položaj im je dozvoljavao da se prvo ljube, žudnjom koja ih je lišavala svake kontrole, a potom i spoje, ne skidajudi previše odeće sa sebe. Obarač je bio povučen i oni nisu imali drugog izbora, sem da priušte sebi slatko oslobađanje od uzbuđenja, sem da udovolje nabojima u svojim telima, od kojih je sve drugo bilo manje važno. Medison i Brajton su se, čvrsto spojeni, voleli furioznim ritmom koji je bio okončan kolosalno jakim vrhuncem zadovoljstva, od koga su se oboje našli na rubu svesti, kao razneti u kulminaciji uživanja kakvo nikada pre nisu doživeli. X Iz veoma dubokog i okrepljujućeg sna, neko je počeo da budi Medison tihim, ali upornim dozivanjem. Mahnula je rukom, tražeći tim gestom da bude ostavljena na miru, da i dalje plovi divnim snovima, međutim, to joj nije bilo uslišeno. – Ko je to? – odazvala se, ne otvarajući oči, na nečije neposustajuće pokušaje da je probudi. – Skarlet! Zar još neko ima ključ od tvog stana? Dobro jutro, uspavana lepotice! Medison se nije obradovala dolasku svoje prijateljice. – Šta radiš ovde? – Imamo zakazano kod frizera. Dogovorile smo se da idemo zajedno. – Otkaži to! Ne mogu sada da se friziram. Spava mi se. – Večeras ideš sa Brajtonom na premijeru. Rekla si kako želiš da izgledaš lepo. – Ah, da... – Medison je tek tada otvorila oči. – Koliko je sati? – Prošlo je podne. Ti obično ustaješ ranije. Jesi li kasno legla? – Jesam – potvrdila je Medison, šireći usne u osmeh. – Legla sam polovinom noći. Potpuno iscrpljena – zagonetno je dodala. – Da li je Brajton odgovoran za to? Sinoć je trebalo da večerate zajedno? – O, da... – Medison se mazno zakikotala, uspravljajući se u krevetu. – Išli smo na večeru, koju nismo pojell. Ali smo zato bili nevaljali... Zasitili smo se na neke druge načine... Skarlet je širom otvorila oči. – Zar ste vodili ljubav?! – Više puta. I to u limuzini, vozeći se po Los Anđelesu. Bilo je to jedno divlje, egzibiciono iskustvo. Kao da smo oboje poludeli! Verovatno i jesmo. – Medison! – Skarlet je uzbuđeno poskočila. – Pričaj mi o svemu! Mislim, ne baš o svemu, već o onom najvažnijem! – A to bi bilo...? – Da li i dalje misliš da si zaljubljena u Brajtona?! – O, Skarlet.. – Medison se razneženo osmehnula. – Toliko ga volim... – Voliš ga?! – Niko me nije ljubio kao on... Prosto mi je proždirao usne... Nas dvoje budimo ogromnu strast jedno u drugom... Jedva smo se razdvojili... Sve me je bolelo kada sam došla u stan i legla u krevet. Još uvek osećam posledice akrobatike na zadnjem sedištu limuzine... Skarlet se neočekivano namrštila. – To što pričaš ne liči na tebe, Medison... Koliko je meni poznato, ti si romantična. Veoma ti je stalo do udobnosti i estetike u spavaćoj sobi. A noćas nisi ni stigla do kreveta! – Šta da ti kažem, Skarlet? Savladalo nas je uzbudđenje! Oboje smo se, sporazumno, odrekli kontrole i poštovanja granica! Da li bi mogla da mi skuvaš kafu? – zatražila je, mazno se protežući. – Mogla bih! A ti bi mogla da se istuširaš hladnom vodom... – nadovezala se Skarlet, odlazeći ka kuhinji. Dve prijateljice su ubrzo sele za trpezarijski sto, kako bi popile kafu i doručkovale pecivo koje je Skarlet donela. Medisou je sa velikim apetitom jela tople kifle, na koje je mazala krem sir. – Užasno sam gladna! – objavila je, punih usta. – Hvala ti što si donela hranu! Mislim da sam u kući imala samo pahuljice i mleko! To me, ovoga jutra, ne bi zasitilo! – Tako si čudna, Medison... – Skarlet nije mogla da sakrije svoju zbunjenost. – Nikada pre te nisam videla takvu... Zbunjuju me tvoje izjave... Nisam siguma da li bi trebalo da budem radosna zbog tebe ili tabrinuta? – Zabrinuta., naravno! – uzviknula je Medison, nakon čega se, potpuno neočekivano, naglo rasplakala. *** Tek je ta njena reakcija navela Skarlet da se ozbiljno zapita šta se to dešavalo sa Medison. Šta ju je navodilo na to da se smeje i plače istovremeno? Imala je potrebu da pomogne Medison, međutim, samo ju je bez pokreta posmatrala kako se bori sa suzama, kako gorko jeca, pokazujući da je nesrećna, veoma nesrećna. Ona, koja je uvek bila zavidno hrabra, odlučna, sposobna da se izbori sa svim problemima, da ispliva iz svih nevolja. Skarlet je bila ta koja se uvek oslanjala na Medison, na njenu snagu, na njene savete, a sada se taj odnos promenio. Sada je Medison bio potreban neko ko bi je utešio i nadahnuo je optimizmom. Ko bi umeo da je navede da prestane da plače i počne da se smeje. – Ako si se noćas lepo provela sa Brajtonom, a očigledno je da jesi, ne razumem zbog čega si zabtinuta... – Skarlet je zatražila da joj objasni. – Kako ne razumeš?! Brajton me i dalje smatra za prevarantkinju, lažova i lovca na izmišljene skandale sa pravim ili kvazl glumcima! On se nijednom nije odrekao tog mišljenja, nijednom se nije ogradio od njega! Ono što se noćas dogodilo je za njega predstavljalo samo zabavu, kakvu je proživeo sa ko zna koliko devojaka! Za mene je to bilo više od znbave! Ja sam se, još više, emotivao vezala! I sada patim! – Odbijam da poverujem u to da Brajton baš ništa ne oseća prema tebi, Medison. On nije glup momak. Imao je dovoljno vremena da te upozna. Da li ste, sinoć, uopšte uspeli da razgovarate? – Jesmo. Ali ja nisam uspela da ga ubedim da nisam ono, za šta me smatra, Skarlet! Moram da pronađem način da raskrinkam Freda Hopkinsa! Da ga navedem da prizna šta je uradio! To je jedini način da Brajton promeni mišljenje o meni, i da, samim tim, dobijem pristup njegovom srcu! Ništa ne želim više od toga, Skarlet! Ništa! Skarlet se saosećajno osmehnula Medisou. – Vidim da si se zaista zaljubila. I znam koliko ti je stalo do toga da se istina o onom skandalu otkrije. Samo... Bojim se da to nije moguće... Zašto bi Fredi Hopkins sada priznao šta je uradio? Očigledno je da je najobičniji bestidnik! – Šta mi, u tom slučaju, preostaje da uradim, Skarlet?! Nakon večerašnje premijere se više neću videti sa Brajtonom! Svako će da nastavi svojim putem, kao da se ništa nije dogodilo! A meni se dogodila tjubav! Prava ljubav! – Izvini, Medison! – rekla je Skarlet, jer je naprasno prasnula u smeh. – Ti si se zaljubila u glumca! Ko je tako nešto mogao da pretpostavi?! – Brajton je stvaran. On nije virtuelan, on ima svoj život i svoju ličnost, mimo filmskih ekrana. Nije lažan. Samo ima lažnog prijatelja! Tako bih volela da neko raskrinka tog propalicu! – Hajde da se nadamo da bi, upravo to, moglo da se dogodi! U nekom trenutku će on ponovo pokušati da nekoga prevari, i to mu neće poći za rukom! Tada bi istina mogla da izađe na videlo! – Da... To će možda da se dogodi... A možda i neće... – Medison je to sumomo konstatovala. – Moj predlog ti je da se, večeras, usredsrediš na premijeru! Na to da izgledaš lepo i da ostaviš najbolji mogući utisak. Na Brajtona, i na javnost. – Neće mi biti teško da impresioniram Brajtona. On lako reaguje na mene. Preciznije, na moje telo. Jasno je da gaji prezir prema mojoj ličnosti. – Sve bi to, u jednom trenutku, moglo da se promeni! – najavila je Skartet optimistično, želeći to svim srcem. – Naravno... – potvrdila je Medison, uz osmeh tuge i nemoći. – Samo, taj trenutak se čini tako dalekim i nedostižnim... XI Medison nimalo nije uživala u pripremama za odlazak na filmsku premijeru, iako je, nakon svakog završenog segmenta, izgledala sve bolje i bolje. Postala je samoj sebi gotovo neprepoznatIjiva, nakon završenih tretmana kod frizera, kozmetičara, manikira, pedikira i šminkera. Kada je obukla haljinu i obula sandale, uvidela je da je izgledala spektakularno dobro, da je ličila na zvezde sa holivudskih crvenih tepiha, da je njena lepota zračila glamuroznošću. Mogla je da računa sa tim da će privući pažnju javnosti, međutim, njoj je jedino bilo stalo do toga da se dopadne Brajtonu, da mu izmami komplimente. Ni na šta više od toga i nije mogla da računa, s obzirom daje imao loše maljenje o njoj, kao osobi. Uživanje u doterivanju joj je bilo uskraćeno zbog neprekidne svesti o tome da se, nakon premijere, završavala njena obaveza. prema Brajtonu. Provodili su, zajedno, poslednje veče, nakon čega im je sledio rastanak. Medison se, zbog toga, neprekidno nalazila na ivici suza. Gotovo da ju je hvatala panika od predstojećih dana, jer će morati da se bori sa patnjom, sa neispunjenom čežnjom, sa neuzvraćenom ljubavlju. Duboko je žalila zbog toga što joj je, nepravedno, bila oduzeta svaka mogućnost da probudi neke emocije u Brajtonu. On, prema njoj, nije gajio ni elemeutarno poštovanje, što je predstavljalo glavnu prepreku razvoju ljubavi. Brajton je, te večeti, lično došao po nju. Nimalo nije krio svoje divljenje zbog njene lepote, niti svoje zadovoljstvo zbog okolnosti da će upravo ona biti njegova pratilja, što je Medison veoma imponovalo. – lzgledaš savršeno, Medison... – promrmljao je Brajton. – Ipak, tvom izgledu nešto nedostaje... – dodao je, vadeći plišanu kesicu iz džepa. – Štaje to? – umiljavala se Medison, kojoj je Brajtonov besprekoran izgled oduzimao dah. Mrzela je to što je znala da mu ne može odoleti, da ju je privlačio na dubok, nagonski način. Njegov izgled, samouverenost i zavodljivost su predstavljali moćni koktel, koji ju je izbacivao iz ravnoteže. Želja za njim je počela da nezadrživo raste kada ju je dodirnuo po vratu, kako bi joj zakačio ogrlicu. Prisetila se furiozne strasti koju je lako budio i pokretao u njoj, strasti koju je vešto uspevao da nahrani. – Ovo ti je nedostajalo... – prošaputao je, spustivši joj brzi i plahi, ali pakleno vreli poljubac na kožu. Sva naježena i blago ošamućena, Medison je osmotrila svoj odraz u ogledalu. Ništa nije videla sem otisaka Brajtonovih usana na svom vratu, otisaka koji su predstavljali najlepši ukras na njoj. – Ova ogrlica je pun pogodak! Definitivno šalje poruku da nisi štedljiv prema svojoj devojci! – Medison je nekako uspela da izroni iz slatke opijenosti i priseti se da je učestvovala u dobro izrežiranoj predstavi. Činilo se da je Brajton bio razočaran njenim komentarom. – Nije mi to bila namera kada sam kupovau ogrlicu. Želeo sam da te obradujem. – Evo, radujem se! – Medison se i dalje izmotavala. – Nosiću ogrlicu jedno veče, a onda ću ti je vratiti, zajedno sa haljinom i sandalamal – Ne moraš ništa od toga da mi vraćaš! Podrazumeva se da ćeš da zadržiš sve što sam ti dao! – Zašto? – Medison se silno začudila dobijenom informacijom. – Ja sam tvoja lažna devojka! Niz nevolja, započet one večeri u „Altadeni" će biti okončan večeras! – Medison! – Brajton ju je burno oslovio. – Želim da budem lepo raspoložen večeras! Imam mnogo razloga da slavim! Verujem u ovaj film koji sam snimio. Očekujem da mi donese preokret u karijeri i verovatno neku nagradu. Večeras ću ga prvi put gledati, od početka do kraja. Radujem se tome što ćeš i ti da ga pogledaš, kao i brojni prijatelji, koje sam pozvao da prisustvuju premijeri! Medison je naglo prebledela. – Zvao si prijatelje da prisustvuju premijeri tvog novog filma? – Naravno! To je običaj! Svi pozivamo jedni druge na manifestacije ovog tipa! – Da li... Da li to znači da će i Fredi Hopkins biti prisutan? – upitala je, gutajući knedle. – Ne! Njega nisam zvao! – Zar ste se posvađali? – interesovala se, prepuna nade. – Nismo. Fredija sam izostavio sa spiska zvanica zbog tebe, Medison. Znao sam da ti ne bi prijalo da se sretneš sa njim. A večeras mi je važnije od svega da ti budeš uz mene i da izgledaš opušteno! – Jasno... To je, uostalom, i deo našeg dogovora. Da se maksimalno uživim u ulogu tvoje devojke. Brajton je zakolutao očima. – Mogu li da te zamolim da, bar večeras, zaboraviš na to da si moja lažna devojka? – Možeš, naravno! – odmah je pristala – U pravu si. Ovo je tvoje veče. Paziću da ga ne upropastim. I ti si se dovoljno žrtvovao, time što si izbegao da pozoveš Fredija Hopkinsa na premijeru. – I ne samo to... – Brajton je tada zagrlio Medison i lagano je privukao sebi. – Odbio sam da organizujem zabavu posle premijere, jer želim da predstojeću noć provedem samo sa tobom... – poverio joj je, već savladan slatkim iščekivanjem – Reci mi da nisam pogrešio... – Nisi... – i Medison se sva ispunila napetošću. – Pod uslovom da noć provedemo na nekom udobnijem mestu, nego što je to limuzina... – Oh, ženo...! – Brajton je gromko uzdahnuo, kipteći od sreće i uzbuđenja. – Niko mi, sve do jutra, neće skinuti osmeh sa lica! *** I zaista, Brajton je, u nastavku večeri, bio neprekidno nasmejan, ispunjen zaraznom radošću, odlično raspoložen, ozaren i ponosan. Nije ispuštao Medison iz zagrljaja, niti je propuštao priliku da je svima predstavi. Zahvaljujući tome, ali i činjenici da je, svojim izgledom, zasenila druge gošće, Medison je bila meta novinara i fotoreportera. Ona se odlično snalazila u tom opštem metežu, najviše zbog toga što je Brajton bio neprekidno uz nju i što je dopunjavao njene odgovore, kada bi osetio da se našla na nepoznatom i nezgodnom terenu. Oboje su, ukupno, ostavili veoma pozitivan i jak utisak. Dobili su bezbroj laskavih komentara, koji su se najviše ticali toga da su savršeni par, da pristaju jedno drugom, da se vidi da su zaljubljeni. Medison jeste bila zaljubljena, i nije joj predstavljalo problem da se neprekidno osmehuje Brajtonu, da ga posednički drži za ruku, udeljuje mu komplimente i prolazi mu rukom kroz kosu. On je uživao u tome i često je ljubio u obraz ili u ruku. I sam je izgledao kao da je pronašao ljubav svog života, i kao da su sve avanture, sa drugim devojkama, ostale zakopane u njegovoj prošlosti. Utisak, koji su ostavili te večeri, potisnuo je u drugi plan skandal koji je Medison izazvala izmišljenom objavom u tabloidu. Niko, od prisutnih novinara, to nije spomenuo. Time su bili zadovoljni svi iz Brajtonove ekipe, njegov agent, publicista, menadžer, i brojne kolege. I svi su prihvatili Medison kao da, svojevremeno, svojim potezom nije zapretila da će Brajtonu naneti veliku štetu. Doživeli su to kao igru dvoje zaljubljenih, kao partnersko nadmudrivanje. Oboje su izgledali previše srećni da bi bilo ko razmišljao o onome što je prošlo, kao i o onome što je moglo da bude. U Medison su se osećanja, koja je gajila prema Brajtonu, razbuktala tokom emitovanja filma, u kome je igrao glavnu ulogu, na velikom, bioskopskom ekranu. Otkrila je da je bio veoma talentovan, da je odlično glumio, da je veoma ubedIjivo izražavao čitav speletar emocija. A to je značilo da ih je posedovao u sebi, da je mogao da ih iznese, jer ih je iskusio i razumeo. Mnago puta mu je, tokom pojedinih scena, stegla ruku, u znak podrške, ali i u znak svog poštovanja. Kada se film završio, gorela je od nestrpljenja i želje da ostane nasamo sa njim, da ga ima samo za sebe, da mu pokaže koliko ga je volela. Niko im nije zamerio na tome što su se povukli odmah nakon završetka filma, što su odbili da krenu sa ostatkom filmske ekipe u noćni klub. Onima, koji su dobro poznavali Brajtona, je bilo drago što je pronašao devojku sa kojom je žudeo da se osami. Ništa nije moglo da se poredi sa onim, što su Medison i Brajton podeliii tokom nastupajuće noći. Nezasito su se uzimali i davali, ludo strastveni, do maksimuma stimulisani i angažovani. Podelili su mnoštvo poljubaca, nezamislivo uživajući u erotskoj ekstazi, u bezobzirnoj sili požude koja ih je prosto mrvila, tražeći da joj se pokore. Zaspali su tek pred jutro, iscrpljeni i zagrljeni, ali i zapitani nad onim šta bi jutro moglo da im donese, jutro kog su se oboje plašili. Medison je mislila da je Brajton nije poštovao, a on se plašio istog kada je ona bila u pitanju, znajući za njeno mišljenje o glumcima i slavnim ličnostiraa, uopšte. XII Probudili su se oko podneva, previše tromi i zasićeni da bi pokretali bilo kakve bolne teme. Nemo su se sporazumeli da sve ostave za kasnije, bar za sledeci dan. U tome su želeli da još malo uživaju, prisećajući se nežnosti i strasti koju su podelili, i divnih osećaja u telima od kojih su oboje imali utisak kao da lebde. Brajton im je servirao doručak pored bazena, doručak koji je oboma veoma prijao. Pili su kafu, neobavezno razgovarali i posmatrali prelamanje sunčevih zraka na površini vode, kada su čuli zvuk automobilskog motora. S obzirom na to da nije očekivao posetioce, Brajton se namrštio. Bio je rešen da nikoga ne pusti u dvorište, sve dok, na interfonu, nije čuo uznemireni glas Valerije Prage, verenice Fredija Hopkinsa. – Moram da razgovaram sa tobom, Brajtone! Molim te pusti me, ako si kod Ikuće! Brajton je pogledao u Medison, a kada je ona saglasno klimnula glavom, on je daljinskim upravljačem otključao kapiju i propustio Valeriju u dvorište. Možda je ovo čudo, kom sam se nadala i za koje sam se molila, pomislila je Medison. Potrebno mi je to čudo, zavapila je, gledajući u nebo. Ustala je od stola, rešena da dozvoli Brajtonu i Valeriji da nasamo razgovaraju, ali joj on nije dozvolio da se udalji. – Nastavi da piješ kafu – kratko joj je poručio. – Gledaću da je što pre ispratim. Valerija Praga, zanosna crnokosa devojka, je neodlučno zastala kada je ugledala Medison. Videlo se da su nebrojene misli krenule da joj se roje po glavi, da se uzdrmala. Ipak, kada je sasvim prišla stolu, delovala je pomireno sa činjenicom da će, tokom njenog i Brajtonovog predstojećeg razgovora, i Medison biti prisutna. Brajton ih je upoznao, ali je Valerija odbila da joj pruži ruku. Samo se spustila na stolicu, ignorišući to što je Brajton pred nju spustio tacnu sa hranom. – Moram nešto da znam, Brajtone... još danas... – počela je, ne krijući svoju nervozu. – Zašto si izbegao da pozoveš Fredija i mene na sinoćnu premijeru svog novog filma? – Znam da ste zauzeti brojnim obavezama oko venčanja i svadbenog banketa – Brajton je imao spreman odgovor. – Da ste u gužvi. – Lažeš! – optužila ga je Valerija. – Na tebi je bilo da nas pozoveš, a na nama da prihvatimo ili ne prihvatimo poziv. Zašto nas nisi pozvao?! – O čemu se ovde radi, Valerija? – Brajton ju je smireno upitao. – Očigiedno je da nisi uznemirena zbog izostanka mog poziva na filmsku premijeru. Nešto drugo je u pitanju. – I kod tebe je nešto drugo u pitanju! Fredi je u pitanju, zar ne?! Posvađao si se sa njim?! – Ne, nisam. Ali Medison jeste – Brajton je to izgovorio bez imalo oklevanja ili krivice. – Nisam želeo da, nijedno od njih dvoje, dovodim u nezgodnu situaciju. – Meni se čini da je ova situacija već dovoljno nezgodna! – Valerija je zapadala u sve dublju histeriju. – Pozvao si na premijeru devojku koja ti je ugrozila ugled, umesto svog dobrog prijatelja i kolegu! I još doručkuješ sa njom, nakon što te je, u novinama, ophižila da si loš ljubavnik! Medison je, tada, iznova pokušala da ode, ali ju je Brajton sprečio. – Zašto ne bi ostao da nasamo pričaš sa svojom gošćom?! – zatražila je objašnjenje, ne krijući da se osećala neprijatno. – Zato što ništa ne krijem od tebe, Medison. Ako smo nas dvoje uspeli da prevaziđemo ono što se dogodilo, ne vidim zašto bi ta epizoda smetala bilo kome! Pa i tebi, Valerija! – Meni to ne smeta, samo sam zbunjena! Zbunjena sam, Brajtone! Nešto se dešava sa Fredijem, a ja ne mogu da procenim o čemu se radi! Preklinjem te da mi kažeš ako si i ti primetio da je promenio ponašanje, da je postao lažov i da... – Da je postao lažov?! – Brajton je burno reagovao na tu Valerijinu izjavu. – Nekoliko puta sam ga uhvatila u laži Posebno po pitanju novca – Valerija se, tada, gotovo rasplakala. – Ne smem to ni da izgovorim, ali... Ja mislim da je Fredi potpuno bez novca... *** Ovo se zaista dešava. Medison je tiho uzdahnula, čvrsto zatvorivši oči. Započeta ispovest Valerije Prade bi mogla da se završi na način koji bi raskrinkao Fredija i prikazao ga kao lažova. To bi joj otvorilo pristup Brajtonovom srcu, donelo joj sreću i spasilo je patnje. Bili su to sudbinski važni trenuci, oni, koji su mogli da joj donesu tako željeni preokret. Po načinu, na koji ju je Brajton pogledao, Medison je zaključila da je i on, sumnje Fredijeve verenice, povezao se nemilim događajem u „Altadeni“. Za njega je taj dogadaj odavno postao nevažan, ali mu je svakako bilo stalo do toga da se svaka sumnja skine sa Medison. Pored toga, i on je morao da se uveri u to da li je na Fredija i dalje mogao da računa, kao na prijatelja, ili je morao da preispita njihov odnos. On sam nije tolerisao laži i zato se ozbiljno zamislio nad onim što mu je Valerija sugerisala. – Nemam nikakav uvid u Fredijevo finansijsko stanje, Valerija – rekao je iskreno. – Ono što mogu da ti kažem je da Fredi odavno nije radio. Išao je na nekoliko audicija, ali ni na jednoj nije uspeo da ostvari angažman. – Mislila sam da ima ušteđevinu! – uzviknula je Valerija, grunuvši u plač. – Da je ulagao novac u neke poslove! Plašim se i da je u dugovima, jer mi je tražio novac, navodno zbog administrativnih problema sa računima! Vrhunac sumnje je probudio kada je odbio da potpiše predbračui ugovor! Šta bi to trebalo da znači, Brajtone?! Da se Fredi ženi sa mnom zbog novca?! Da planira da se, jednoga dana, razvede i samim tim obogati?! Čini mi se da ga više ne poznajem! – Pretpostavljam da Fredi negira sve tvoje sumnje i prtpostavke... – Apsolutno! Čak se i ljuti! Pravi se da je uvređen! Samo me jedan korak deli od toga da ga ostavim, Brajtone! Jedan korak! Zato sam i došla kod tebe! – Žao mi je... – Brajton je odmahnuo glavom. Ne mogu da ti pomognem da načiniš taj korak... – Ja mogu! – Medison se neočekivano oglasila, nevoljna da dalje odlaže ono čemu je svim srcem težila. – Sve tvoje sumnje su ispravne, Valcrija! Fredi Hopkins je bez novca! Ne znam da li je to razlog zbog koga se ženi sa tobom, ali znam da je spreman na sve, kako bi prikrio svoje siromaštvo! Valerija se začuđeno zagledala u Medison. – Kako ti to možeš da tvrdiš?! – Vidim da ti Fredi nije ispričao za račun u restoranu, od dvadeset i pet hiljada dolara, koji je uspeo da izbegne svojom podvalom! Račun koji sam ja morala da platim! – O kakvoj podvali je reč?! Pre nego što je Medison stigla da odgovori na Valerijino pitanje, pred kapiju Brajtonove kuće se zausavio automobil, iz koga se oglasio Fredi Hopkins. – To sam ja, Fredi! Vidim da je Valerija kod tebe, Brajtone! Moram da razgovaram sa njom! Brajton ga je pustio da uđe, iako mu nije odgovaralo to što su, dvoje verenika, planirali da se svađaju u njegovoj kući. Dozvolio im je to zato što se, ishod te svađe, ticao i njega, baš kao i Medison. Primetio je da je ona gorela od potrebe da se suoči sa Fredijem, i da pomogne Valeriji da dođe do željenih odgovora. – Valerija, draga...! – počeo je Fredi, a onda je naglo zastao, ugledavši Medison. – Šta ona radi ovde, Brajtone?! – drznuo se da zatraži to objašnjenje. – Kakvu podvalu si izveo, da bi izbegao pIaćanje računa u restoranu, Fredi?! – Valerija ga je dočekala tim pitanjem, kao i besnim pogledom. – Podvalu?! Ne znam šta ti je napričala ovde prisutna lažljivica, ali znam da je pokušala da napravi skandal i time dobije novac! Sva sreća da ju je Brajton prozreo, kao i svi ostali, i da joj pokušaj pravljenja skandala nije uspeo! Zato se, naknadno, osvetila Brajtonu, a vidim da sada pokušava da se osveti i meni! Fredi je zvučao nervozno i neubedIjivo, zbog čega je u Brajtonu probudio ogroman prezir. – Ovde je tvoja verenica, Fredi, i tvoj prijatelj – ozbiljnim glasom mu je skrenuo pažnju na tu okolnost. – Duguješ nam da budeš iskren. Oboje, već, sumnjamo u tebe. Prestani da nas obmanjuješ i reci nam istinu. Da li si u novčanim problemima? – Ne! – uzviknuo je neubedljivo, ubrzano trepćući. – Odakle vam to? Još uvek mi nisi odgovorio šta radiš sa devojkom, koja te je osramotila u novinarna! – Ne skreći pažnju sa sebe, Fredi! Ne tiče te se moj odnos sa Medison! Stalo mi je do nje i zato insistiram da mi kažeš šta se, zaista, dogodilo u restoranu! – Ti si najobičniji izdajnik! – optužio ga je Fredi, na čijem čelu su počele da se roje kapi znoja. – I slabić! Medison je, očigiedno, i tebi uspela da zamaže oči! – Dosta! – prodrao se Brajton, ustajući. – Ne moraš više ništa da govoriš! Dao sam ti priliku da kažeš istinu, a ti si je propustio! Sada napusti moju kuću! – Bedniče! – procedila je Valerija, odmahujući glavom u neverici. – Kako sam, uopšte, mogla da planiram udaju za tebe?! Pogledaj se! Tako si jadan i patetičan! – Jesam! – uzviknuo je Fredi, konačno pokazujući sav svoj očaj. – Priznajem da sam jadan i patetičan! Ne znam kako biste se vi osećali da ste na mom mestu! Poslednju ulogu sam dobio pre dve godine! Od tada su me odbili na više od pedeset audicija! To je toliko frustrirajuće! Bio sam perspektivan glumac, poznat i uvažen! Sada su me svi otpisali! Zar ćete i vi to da uradite?! – Ja hoću! – Brajton je fizički nasrnnuo na Fredija i uhvatio ga za revere od košulje. – Nakon što te nateram da se izviniš i meni i Medison! Samo bi jedan podlac uradio ono što si ti! Valerija je takođe ustala od stola. – Hoće li neko, konačno, da mi kaže šta je Fredi uradio Medison?! – Poneo se nepristojno u restoranu u kome sam radila, a kada sam mu zbog toga opalila šamar, rekao je da sam sve izmislila! – ponovo se Mdedison ubacila. – Zbog toga sam dobila otkaz i postala prinuđena da platim račun koji je napravio sa svojim društvom, račun koji je iznosio dvadeset i pet hiljada dolaral Taj iznos sam namirila prodavši tabloidu lažnu priču o Brajtonu! – A sada ćeš da sebe častiš zbog pretrpljenih nevolja! – uzviknula je Valerija, skidajući verenički prsten. Spustila ga je pred Medison, koja je sve to posmatrala u neverici. – Tvoj je, draga! Nadam se da ćeš, od Brajtona, dobiti drugi prsten, koji će zaista da simboliše vernost! Medison je zaustila da poruči Valeriji kako joj nije potreban njen prsten, ali je ona žustrim koracima krenula da izlazi iz dvorišta. Ubrzo je startovala svoj automobil i izvezla se na ulicu. – Mogu li... – Fredi je, sav očajan, krenuo da uzme prsten. – Mogu li ja da ga dobijem...? Brajton ga je u tome preduhitrio. – Prvo se izvini Medison. – Izvini – Fredi je slegao ramenima. – Izvini što sam bio nepristojan i što sam slagao da si ti to izmislila. Sve sam to učinio kako bih izbegao plaćanje računa. Ušao sam u restoran bez novca i sa blokiranim kreditnim karticama. Morao sam nešto da učinim. Nisam imao drugog izbora. – Sem da nas ne vodiš u restoran! I da živiš u skladu sa svojim mogućnostima! – Očekivao sam da se sve promeni u nekom trenutku... Jedna uloga bi me izvukla iz svih problema... – Ili venčanje sa Valerijom – ubacio se Brajton. Fredi se postiđeno osmehnuo. – U početku mi se zaista dopala. Kasnije sam krenuo da o njoj razmišljam na kalkulantski način. Moraću da je molim za oproštaj. – Ako ti pruži priliku za to — rekao je Brajton, dajući mu prsten. – Idi, sada. Vrati se u Kanzas i traži da igraš u lokalnom pozorištu. Svetla Holivuda su ti pomutila vid. – Očigledno... – priznao je Fredi Uzeo je prsten i udaljio se pognute glave. *** Brajton je sačekao da se njegov automobil dovoljno udalji, nakon čega se okrenuo ka Medison. Na licu mu je blo vidIjiv izraz strepnje, a u očima krivica. Imao je želju da mnogo toga kaže, međutim, reči mu nisu silazile sa usana. Gušila ga je velika trema, velika napetost. – I ja ti dugujem izvinjenje... – smogao je snage da se oglasi. – Zaista sam, u prvom trenutku, verovao Frediju. U drugom je to prestalo da mi bude važno. Moja razmišljanja o tebi, kao i osećanja, se nisu vezivala za ono što se dogodilo u restoranu. – Tvoja osećanja? – Medison je i sama postala napeta. Rešeni nesporazum sa Brajtonom joj je otvarao put do njegovog srca, a to je želela više nego bilo šta drugo. Suze su joj navrle na oči od jačine te želje, od jačine potrebe da pokaže Brajtonu šta je ona osećala prema njemu. Koliko ga je volela. – Da, Medison... – potvrdio je Brajton, ne uspevajući da se oslobodi neizvesnosti. – Verovatno ćeš se smejati, ali planirao sam da ti se udvaram čim sam te ugledao, one večeri, u restoranu. Još tada sam uvideo koliko si drugačija, koliko si posebna. Bila si ozbiljna, profesionalna, svoja. Zaintrigiralo me je to što si mi se suprotstavila, što mi nisi povlađivala, kao što su to druge devojke činile. Kada sam te poljubio, osetio sam da bih mogao da te ljubim večno... Da se na tvojim usnama nalazi nektar mog života... Beskrajno žalim zbog otpora, koji imaš prema meni... Medison je ustala od stola i prišla Brajtonu. Čitavo telo joj je pulsiralo u ritmu snažnih otkucaja srca. Videlo se da je bila uzbuđena i da se nalazila na domaku ogromne sreće. – Nemam nikakav otpor prema tebi, Brajtone... I ja sam pronašla na tvojim usnama neiscrpno vrelo ljubavi i strasti... I ja sam lako zaboravila na sve nesporazume i sve predrasude... Ljubav me je na to navela... – Oh, bože, Medison! – u Brajtonu je sve oživelo, sve je počelo da peva od radosti. – A ja sam mislio... Oh, toliko sam bio nesrećan! I toliko sam strepeo od tvog odlaska! Reci mi da me nećeš napustiti! – To bi bilo isto kao kada bih napustila sebe, Brajtone – rekla je Medison, obavijajući mu ruke oko vrata. – Ti si deo mene. Najslađi, najlepši, najluđi... Brajton je zgrabio Medison i počeo da je vrti u krug, dok je ona razdragano cičala. Oboje su se oslobađali svega što ih je sprečavalo da budu srećni, da se opuste i uživaju u uzajamnom odnosu. Kada su se zagrlili, postali su opijeni onim što im je ispunjavalo srca, što im je grejalo dušu. – Ti si sve što želim, Medison... – poverio joj je Brajton, mazeći je po licu. – Ništa mi nije važnije od tvoje naklonosti i podrške. Hvala ti što si se pojavila u mom životu, što si me prihvatila. – I zavolela – nadovezala se Medison, ogledajući se u Brajtonovim zenicama. Ti si jedini mladić koga sam zavolela i jedini koga ću voleti... Brajton se grIeno nasmejao, jače stegnuvši Medison. – U tom slučaju bi zaista, kao što je rekla Valerija, mogao da ti kupim verenički prsten... – Toliko me voliš?! – Medison je ushićeno poskočila. – Kako da te ne volim? Zar ne znaš da si neodoljiva? – upitao ju je Brajton mangupski, uštinuvši je za zadnjicu. Medison ga je šaljivo udarila po licu, a Brajton je odglumio ljutnju i iznenađenje. Posegnuo je za njom, ali se Medison izmakla, uz razdragani smeh. Počeli su da se rvu, nesvesni da se približavaju ivici bazena. Kada su istovremeno upali u vodu, prasnuli su u smeh koji je otkrivao njihovu uzajamnu naklonost i ljubav, snažniju od svih nesporazuma. KRAJ
Enter the password to open this PDF file:
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-