Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 1 GUFOVA – Odrastanje bez nasilja i zlostavljanja – stvaranje otpornosti i osnaţivanje djece izloţene nasilju u porodici Patri ša Bel, Ravi K. Tijara i Kris Harison Uvod Rasprostranjenost nasilja u porodici i njegov uticaj na djecu Projekat GUFOVA, koji je Evropska unija finansirala u okviru Programa „Građani, jednakost i prava “ od februara 2019. do januara 2021 1 , nastao je iz činjenice da je nasilje u porodici 2 problem za veliki broj žena pri čemu s mnog ima od njih žive djeca. Statistički podaci u Njemačkoj procjenjuju da skoro 25% žena doživljava nasilje u porodici te da polovina njih ima djecu koja žive s njima dok se dešava to nasilje 3 , dok britanske studije ukazuju da je 29,5% sve djece izloženo nasil ju u porodici prije uzrasta od 18 godina 4 . Austrija i Danska prijavljuju da oko jedne tredine svih žena doživljava nasilje u porodici, dok je taj procenat za Bosnu i Hercegovinu bio preko 38% 5 Istraživanja jasno pokazuju da de ve liki procenat djece trpjeti usl jed nasilja u porodici, čime je utvrđeno da mnoge žene prijavljuju da se nasilje u porodici javlja ili eskalira kada im se rodi prvo dijete 6. Samim tim, predškolska djeca su prezastupljena u domadinstvima gdje je nasilje u porodici problem 7 te je vje rovatnoda da žene s uzdržavanom djecom budu žrtve nasilja u porodici tri puta veda nego kod žena bez u z državane djece 8 Procjenjuje se da de uticaj na djecu koja žive sa nasiljem u porodici koštati 0,5% bruto domadeg proizvoda (pogledati metod izračunavanja troškova dr Karin Schönpflug na web stranici GUFOVA website www.gufova.eu). Djeca imaju dugoročne posljedice zbog porodičnog nasilja 9 . Uticaj nasilja zavisi od određenih sit uacija/konteksta, učestalosti, intenzite ta i obima faktora otpornosti kod djeteta koji mogu ublažiti dugoročne posljedice. Uprkos tome, poznato je da su djeca koja su izložena porodičnom nasilju u povedanom riziku od fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja 10 . Nasilje i zlostavljanje ne završavaju se uvijek rastankom roditelja 11 , a mogu obuhvatati uhođenje, nasilje i zlostavljanje žena kada se djeca predaju drugom roditelju radi vi đanja i nasilje nad djecom u toku kontakta 12. Mnoga istraživanja naglašavaju stalni uticaj nasilnih bivših partnera na život djece i njihovih majk i mnogo godina nakon razdvajanja , uključujudi stalnu prisilnu kontrolu djece od strane roditelja koji nema starateljstvo nad djetetom 13 . Stoga, iako razdvajanje roditelja možda nije stavilo tačku na nasilne napade kod kude , djeca su mnogo godina prisilj ena da žive s „nasilnim muš karcima i ženama sa limitiranim mogudnostima“ 14, št o p redstavlja kontinuiranu stvarnost u njihovom životu, a „odsutno prisustvo“ i dalje stavlja sjenku na njihove živote. 15 Posljedice kontakta nakon razdvajanja mogu biti ozbiljne, a za neku djecu čak i fatalne 16 Djeca su izložena nasilju i zlostavljanju prije i poslije razdvajanja roditelja te su nasilje u partnerskim vezama u domadinstvu i seksualno napastvovanje djece povezani 17. Teško je procijeniti rasprostranjenost, ali meta-analiza izvora na engleskom jeziku ustanovila je minimalnu procjenu od 15% do 20% djevojčica i od 7% do 8% dječaka 18, što je slično nalazima u Njemačkoj 19 . Suprotno opštem mišljenju , kao i iskustvima odraslih žena, seksualno nasilje nad djecom javlja se najčešde kod kude 20 . Mnogi problemi s kojima se djeca suočavaju kada govore o svojim iskustvima slična su i Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 2 problemima s kojima se suočavaju odrasle žrtve nasilja u partnerskim odnosima, te istraživanja pokazuju da vedina djece to n e otkrije dok ne odraste 21. Podrška ţenama i djeci Ženama i njihovoj djeci pomod i podrška putem skloništa za žene, koja im je spasila život , prvi put je pružena 70- ih godina 20. vijeka. Prvo sklonište za žene otvoreno je u Čiziku u Londonu 1971. godin e koji je nudio nužni smještaj ženama i djeci koji su pobjegli od nasilja u sopstvenom domu. Ta inicijativa se veoma brzo proširila Evropom. Do 1976. postojalo je preko 100 skloništa za žene u Ujedinjenom Kraljevstvu, do k su tri otvorena u Njemačkoj – u Berlinu, Kelnu i Frankfurtu. Prvo sklonište za žene u Beču je otvoreno 1978, a u Danskoj 1979. Kako je pokret skloništa za žene bio rezultat drugog talasa feminizma skloništa su organizovana kao nehijerarhijski vidovi samopomodi i sestrinstva koje pruža podršku. Vlada UK odbila je Preporuku Parlamentarnog odabranog odbora UK za nasilje u braku 22 iz 1975. da se u skloništima obezb ijedi jedno porodično mjesto na 10.000 stanovnika zato što je pokret za skloniš ta bio toliko nov da se borio s nagomilanim zahtjevima koji nisu mogli biti riješeni 23. Postojeda mreža od 1.914 skloništa širom Evrope 24 dokaz je stalne potrebe minimalne preporuke za jedn o porodično mjesto na 10. 000 stanovnika, koja je sada utvrđena Istanbulskom konvencijom 25 i i dalje je opravdana. Njen cilj, kako tada tako i danas, jeste iskorjenjivanje nasilja muškaraca nad ženama , ali niko nije pretpostavio da de se 50 godina kas nije skloništa i dalje boriti s potrebom žena i djece koji bježe od nasilja u svom domu za smješt ajem i podrškom. Ratifikacija I stanbulske konvencije, koja obavezuje zemlje na uslove S porazuma, završena je u Austriji, Bosni i Hercegovini i Danskoj 2014, a u Njemačkoj 2 018. godine. U vrijeme pisanja ovog p riručnika, početkom 2021, Ujedinjeno Kraljevstvo je potpisalo , ali ne i ratifikovalo Sporazum dok se Turska sasvim povukla iz njega. Uspjeh pokreta skloništa za žene, kao model borbe protiv nasilja u porodici, nesumnjivo je uslijedio zbog žara i intenziteta s kojim su organizovane lokalne feminističke političke inicijative. To je ima lo širok društveni uticaj, uključujudi doprinos edukaciji širok og spektra stručnjaka /kinja , kao što su socijalni radnici/ce i policajci/ke. Postignute su i izmjene zakona, na primjer, silovanje u braku je inkriminisano i donesene su nove zaštitne mjere za isključivanje nasilnih muškaraca iz porodičnog doma kako bi se osigurala veda bezbjednost žena i djece. Od 1990 -ih ovaj problem, kao i dodatne službe kao što su one koje imaju programe za počinioce, se sve više prepoznaju u društvenim strukturama . Štaviše, državne službe naširoko prepoznaju uticaj nasilja u porodici n a djecu koja su na neki načini bila „skrivene žrtve“ . Rezultat toga nesumnjivo je depolitizacija problema i prebacivanje pažnje na žene. Djeca se sada prepoznaju kao žrtve nasilja u porodici , ali još uvijek je potrebno postidi to da im se obezbijedi zaštita od počinilaca koji koriste argument „zajedničkog vaspitanja“ da bi nastavili s kontrolom i zlostavljanjem. Projekat CEINAV (Dijalog među kulturama u intervencijama protiv nasilja) koji je fi nansirala EU, a koji je istraživao kulturu intervencije širom Evrope utvrdio je negativan pomak kroz standardizaciju procedura u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja, a koje doprinose smanjenju prilike žrtava - preživjelih da učestvuju u donošenju odluka . To predstavlja opasnost ako se prepoznavanje uticaja nasilja u porodici na djecu svodi samo na zaštitu djeteta, gdje intervencija „ za njihovo dobro “ može postati vid prisilne kontrole 26. Ovo je pogotovo slučaj kada intervencije definišu žene kao „propale majke“, a počinioci ma se rijetko suprotstavljaju i veoma rijetko budu tuženi 27 . Ti izazovi naveli su neke da tvrde da je neophodno ponovno povezivanje s Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 3 feminističkom politikom kako bi se na efikasan način osigurala dugoročna dobrobit , kako za žene tako i za djecu. Istorijski gledano skloništa za žene neprestano su vodila kampanju za prepoznavanje i priznavanje djece kao žrtava nasilja u porodici 28 . Studije su dale detal jno objašnjenje ekspertize profesionalaca/ki koji/e rade s djecom u skloništima za žene, a specijalizovane službe za nasilje u porodici razvile su se u smislu izgradnje otpornosti kod djece, mehanizama preživljavanja i samopouzdanja 29 . Putem rada u grupama, individualnog savjetovanja i niza rekreativnih aktivnosti s drugom djecom, njihovi hori zonti su se proširili što im je omogudilo da nauče drugačije ponašanje od agresivnog ponašanja, razumiju svoja iskustva i promijene način na koji vide sebe i postignu uspjeh u obrazovanju i karijeri. Skloništa za žene su razvila i vještine za slamanje tabua o nasilju u porodici, što je pomoglo djeci da se oporave od nasilja i zlostavljanja (uključujudi seksualno zlostavljanje), pomoglo u vidljivosti porodičnog nasilja i popravilo poremedene odnose između djeteta i majke 30 Uprkos obilju znanja i vještina k ojim raspolažu stručne /i radnice/i skloništa , uslovi za rad s djecom nisu jednaki prvenstveno zbog neadekvatnog finansiranja takvog rada. U Njemačkoj neka skloništa za žene imaju specifične timove koji rade s djecom i dobre finansijske uslove za rad s dj ecom, što uključuje i rekreaciju dje ce u zatvorenom prostoru i na otvorenom. U drugim mjestima skloništa se oslanjaju na donacije za neophodne materijale za igru i volontere koji vode djecu na izlete 31. Rad s djecom se ne smatra glavnom aktivnošdu , a budžet za ovaj rad je često prva stvar koja se umanjuje kada nema dovoljno izvora finansiranja. Međutim, podrška djeci predstavlja nemjerljivu podršku njihovim majkama. Nadalje, posljedice neulaganja u dječije službe, kao što je nizak nivo postignutog obrazovanj a, smanjeni izgledi za zaposlenje i psihološki problemi koji traju cijeli život predstavljaju ogroman trošak za društvo. Skloništa za žene se nalaze u jedinstvenoj poziciji da daju objedinjenu podršku djeci i njihovim majkama. Za vrijeme boravka u skloniš tu osoblje koje radi s majkama i djecom je u mogudnosti da s djecom ostvari neformalnu interakciju , što im omogudava da brzo izgrade odnos pun povjerenja. To može biti prvi put da se dijete susrede s odraslom osobom koja otvoreno govori o nasilju, osuđuje ga i poziva dijete da joj kaže šta osjeda. To može da mu promijeni život. Međutim, skloništa za žrtve porodičnog nasilja po svojoj prirodi nude privremeni boravak i vedina djece nema pristup takoj vrsti pomodi dugoročno. Dugoročna dobrobit i rehabilitacija djece zavisi o d drugih stručnjaka/kinja s kojima dolaze u kontakt, te od njihove sposobnosti da djeci obezbijede kvalitetnu podršku. Nesumnjivo postoji potreba z a stalnim pružanjem podrške djeci koja su boravila u skloništima, ali i velikom broju djece koja nikada ne dospiju u sklonište za žene iz različitih razloga Stoga je glavni cilj ovog projekta korištenje ekspertize skloništa za žene u cilju kreiranja i s provođenja obuke za širok spektar stručnjaka /kinja o tome kako efikasno raditi na izgradnji otp ornosti i jačanju djece koja se suočavaju s nasiljem u porodici. Ograniĉenja podrške u skloništu Pokret skloništa za žene je pokazao da je nasilje u porodici široko rasprostranjen i ozbiljan društveni problem s dugoročnim posljedicama za žene i djecu ko ji zahtijeva adekvatno finansirane intervencije koncentrisane na izgradnju povjerenja i samopouzdanja žrtava - preživjelih. Činjenica da problem Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 4 nasilja u porodici nije riješen u posljednjih 50 godina nije argument za odustajanje, ved za unapređenje podrške. Činjenica da su skloništa za žene još uvijek puna i odbijaju žene i djecu u nuždi nije znak neuspjeha, nego znak da put ka bezbjednosti postoji. Postignut je veliki napredak u privlačenju marginalizovanih grupa kao što su žene koje se suočavaju s mnogim p reprekama i žen e iz različitih migrantskih grupa. U nekim zemljama kao što je UK postoji autonomno organizovanje žena crne kože i žena iz manjinskih grupa protiv nasilja nad ženama i djecom od kraja 70-ih godina 20. vijeka. Promjene zakona, kao što je mogudnost izbacivanja nasilnih muškaraca iz porodičnog doma i razvoj savjetodavnih službi povezanih sa skloništima , omogudava mnogim ženama da se rastanu od svog nasilnog partnera bez pribjegavanja smještaju u skloništu. Te promjene uticale su na profil korisnica skloništa , a radnici/e u skloništima kažu da rijetko pružaju podršku ženama čiji je jedini problem nasilje u porodici 32. Zahvaljujudi razvoju zakona, politike i službi žene imaju vedi izbor opcija kada odlučuju o tome šta da preduzmu kada se suoče s nasiljem u porodici. Mogu na legalan način isključiti partnera iz porodičnog doma, a neke mogu kupiti ili iznajmiti stan. Imaju pristup savjetodavnim centrima koji vode skloništa za žene ili usko sarađuju s njima ili čak imaju pristup prilično nezavisnim službama. Mnogo više žena sada je dio radne snage nego 70 -ih godina 20. vijeka kada su se otvarala prva skloništa za žene. Zaštita djeteta od strane države se u nekim kontekstima poboljšava, iako ne tempom koji zadovoljava potrebe. Otuda više žena zarađuje novac i nalazi se u poziciji da ima pristup pravnim savjetima i podršci koja im je potrebna, međutim, zloupotreba i kontrola finansija odlika je nasilja u porodici i mnoge žene nede ima ti pristup nezavisnim resursima čak i ako nastave da zarađuju dok traje njihov odnos. Žene koje primaju podršku kroz zbrinjavanje u sklonište za žene ne predstavljaju presjek društva, nego odražavaju efekat šire društvene diskriminacije. Stoga , žene koje ulaze u sklonište možda bježe od nasilnog partnera istovremeno vode di borbu protiv ekstremnog siromaštva, veliki h dugova, nedostatka podrške porodice ili zajednice, nepoznavanj a lokalnih institucija i administrativnih struktura i loš eg poznavanja lokalnog jezika. Tim ženama pomod se pruža u skloništima i još uvijek postoji potreba za osiguranjem i produženjem usluga u skloništu. Mnoge žene dobiju pomod , ali postoji velika grupa žena koje ne dobiju pomod od postojedih službi. Žene crne kože i žene iz manjinskih grupa zbog kombinacije faktora i svog mjesta u društvu suočavaju se s mnogim preprekama u borbi da stanu ukraj nasilju u svom životu. U nasilnim vezama ostaju duže zbog rasizma, nepoznavanja i poznavanja standardnih sistema i nedostatka adekvatne nadoknade za njih i njihovu djecu. Opštepriznata stvar je da postoji veoma malo specijalizovanih službi koje vode žene crne kože i žene iz manjina za žene crne kože i žene iz manjina. Projekat SNAP koji finansira EU definisao je posebne grupe žena koje ne dobijaju adekvatnu uslugu od postojedih skloništa u Evropi. Tu spadaju žen e koje su marginalizovane zbog fizičkih, kognitivnih i mentalnih problema, žene migranti i izbjeglice s nesigurnim imigracijskim statusom i žene lošeg mentalnog zdravlja. Pored toga, žene u ruralnim sredinama i žene s mnogo djece, takođe , imaju ograničen pristup uslugama u postojedim skloništima 33 . U nekim kontekstima tvrdi se da postoji potreba za lokalnijim skloništima, a ne klasterima skloništa u gradovima. Mnoga skloništa za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja su veoma efikasna kod umrežavanja s drugi m subjektima zaštite u lokalnim zajednicama i potrebno im je više resur sa da bi to mogli kontinuirano realizovati. Prisustvo i angažman osoblja skloništa u pravosudnim postupcima u kojima Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 5 se djeca pojavjuju kao žrtve/svjedoci i saradnja s različitim organizacijama/institucijama i službama čije su usluge namijenjene djeci na lokalnom nivou je vrlo važno u procesima rehabilitacije i reintegracije djece koja su preživjela porodično nasilje Doprinos i ekspertiza stručnog osoblja skloništa su značajna i u s provođenju različitih kampanja i procesa zagovaranja za unapređenje ljudskih prava djece, s posebnim fokusom na porodično nasilje i njegove posljedice na djecu. Napomena o terminologiji U ovom priručniku žene i djeca bide opisani kao žrtve i preživjel i nasilja u porodici, a muškarci i očevi kao počinioci. To je u svrhu lakode čitanja jer je muško nasilje prema žen ama najučestaliji oblik nasilja u porodici. Nije nam namjera da ignorišemo ili poričemo da u nekim slučajevima žene mogu biti počiniteljke , a muškarci žrtve nasilja u porodici i da do nasilja u porodici može dodi u istopolnim vezama. Nasilje u porodici opisuje lokaciju nasilja u kudi, što znači da ono tu prevladava i da nema predaha od stalne prijetnje od fizičkih, verbalnih, emocionalnih ili s eksualnih napada. Stvarni napadi mogu biti učestali i teški ili rijetki , a njihov rezultat ne mora biti neka trajna povreda. M eđutim, živjeti s počiniocem znači postojanje stalne opasnosti i nepostojanje sigurno g utočišta. Uticaj na žene i njihovu djecu ulazi u sve por e i sprečava „njihovu slobodu da žive i razmišljaju bez pomišlj anja na mogudnost zlostavljanja“ 34 . Ponekad se koristi termin nasilje u partnerskim vezama koji opisuje odnos između žrtve i počinioca. Termin „prisilna kontrola“ koji je uvršten u zakonima UK 2015. godine, a u zakonima u Danskoj 2020. godine ne koristi se jer taj termin nije popularan u jezičkim debatama drugih država. Ipak je prihvadeno da stvarno nasilje ne mora biti nužno da bi se kontrolisale žene i djeca i da bi se prisilili da se povinuju očekivanjima počinioca. Takođe se smatra da je prisilna kontrola sastavni dio vedine situacija nasilja u porodici , a ovaj termin se povremeno koristi u P riručniku da bi se istakla ova konstatacija. U Bosni i Hercegovini ovaj termin se još uvij ek ne koristi, ali njegova upotreba svakako može doprinijeti p unom razumijevanju manifestacija porodičnog nasilja i posljedica na žene i djecu. Upotreba termina „seksualno zlostavljanje djece“ stavljena je pod znak pitanja jer može im plicirati da postoji legitimno „seksualno korištenj e djece “ . Uzeta je u upotrebu alternativna terminologija, kao što je „seksualno napastvovanje djece“ i „ se ksualizovano nasilje nad djecom“. Međutim, pošto se termin „ seksualno zlostavljanje djece “ naširoko koristi taj termin se koristi i u ovom priručniku j er su mnogi upoznati s njim i razumiju šta se pod njim misli. Ovaj priručnik određuje djecu kao subjekte, pojedince/ke s pravima uključujudi pravo na život bez nasilja i zlostavljanja. Djeca se prečesto tretiraju kao objekti koji pripadaju roditeljima, a to je naža lost jasno iz nekih kontakata s djetetom i sporova oko zajedničkog života nakon razdvajanja roditelja. Ovaj priručnik polazi iz perspektive djeteta, na primjer, djetetovo pravo na kontakt s oba roditelja osim ako mu to može naškoditi. U toku projekta Austrija i Njemačka su uključile prava djeteta u svoj ustav. Prerano je redi kakav uticaj de to imati na stručnu praksu u radu s djecom. Jedna očigledna korist jeste pojednostaviti procedure za zaštitu djeteta tako što de dječija prava biti jasno navedena u jednom zakonu, umjesto obilja državnih i lokalnih zakona o obrazovanju, socijalnoj zaštiti ili stanovanju. U P riručniku se naglašavaju praktični primjeri stručne prakse organizacija koje su učestvovale u projektu. Na p rimjer, praksa Skloništa za žene u Libeku u Njemačkoj koje uvodi djecu u demokratske strukture koje štite njihova prav a. Djeca odlaze u policiju, ods jeke za zaštitu djece i gradsku skupštinu kako bi stručnjaci /kinje i djeca bili vidljivi jedni drugima, a p ogotovo stručnjacima /kinjama koji/e Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 6 odlučuju o njihovoj dobrobiti. Djeca tako dobijaju informacij u da imaju svoja prava, budu stimulisana da nađu svoj glas i instrukcije kako se njihov glas može efikasno iskoristiti da se odbrana ta prava Organizacije ko je su uĉestvovale ZÖF, Udruženje austrijskih skloništa za žene, Austrija KJA, Udruženje za zagovaranje pitanja djece i adolescenata u Beču, Austrija Grad Beč, Podrška djeci i porodici, Austrija Fondacija „Udružene žene“ Banja Luka, Bosna i Hercegovina LOKK , Državna organizacija skloništa za žene u Danskoj Sklonište za žene u Holstebrou, Danska Dansko ministarstvo za djecu, Danska Angelou Centre , Njukasl na Tajnu, Engleska Panahghar , Koventri, Engleska Cheshire without Abuse , Engleska Grad Libek, Odsjek za p omod djeci i porodici, Njemačka Sklonište za žene u Libeku, Njemačka Grad Hanover, Odsjek za žene i jednakost, Njemačka Sklonište za žene u Hanoveru, Njemačka KIS, Koordinacija i intervencija protiv nasilja u porodici i uhođenja, Lajpcig, Njemačka Grad Lajpcig, Kancelarija za djecu, porodice i obrazovanje, Njemačka Svi/e učesnici /e i partneri su dali/e doprinos međunarodnim s astancima, davali komentare na P riručnik za obuku i pisali preporuke za politiku u zemljama učesnicama. Priručnik je , takođe , prevede n na danski, njemački i srpski jezik i sve verzije su dostupne online Karin Šonflug iz Instituta za napredne studije u Beču uradila je procjenu troškova djece koja odrastaju s nasiljem. Iz procjene je proizvedeno sredstvo lobiranja za stvaranje uslova za rad s djecom koje je dostupno na sajtu GUFOVA. Priruĉnik za obuku Stručnjaci /kinje koji/e rade s djecom možda ne shvataju da su oni /one specijalizovani/e za rad na polju nasilja u porodici. Analiza njihovog obima posla s posebnim naglaskom na nasilje u porodici pokazuje da skoro 80% 35 svih procjena o dječijoj zaštiti u UK obuhvata djecu koja žive s nasiljem u porodici. Bilo da je to jasno priznato ili ne, s ciljem pružanja efikasnih usluga stručnjaci /kinje koji/e se bave dječijom zaštitom moraju izgra diti sa mopouzdanje i vještine za rad s djecom koja pate od nasilja u porodici kao dio pomodi ženama koje od gajaju djecu. Da bi to postigli oni/one moraju: Priznati da nasilje u porodici predstavlja gl avni uzrok štete nanesene djeci; Povedati svoje znanje i svijest o potrebama djece i mladih ljudi koji pate od nasilja u porodici; Povezati to s intervencijom u kriznim situacijama direktnim radom i dugoročnom pomodi i podrškom u kontekstu saradnje između različitih službi ; Primijeniti usvojena profesionalna znanja i vještine radi pobolj šanja odgovora službi i servisa na potrebe žena i djece; Razmotriti kako se odnosi između djece i njihovih majki mogu poboljša ti da bi se pru žila podrška dječijim potrebama; Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 7 Razumjeti složene potrebe za bezbjednošdu djece (i žena) kada se raz matra kontakt s očevima, kada se on održava ili kada ga naredi sud; Podizati svijest o raznolikosti među djecom i ženama izloženim nasilju i zlostavljanju u porodici, te o efektima različitih vrsta ugnjetavanja. Uzeti u obzir i razmišlj ati o uticaju nasilja na djecu i za vrijeme trudnode, prije samog rođenja; Razmotriti uticaj nasilja na žene u vezi s uticajem na djecu i obrnuto; Priznati da majčinstvo može biti meta nasilja i zlostavljanja u porodici; Prepoznati razmjere i posljedice nasilja nakon razdvajanja koje ponekad mogu biti fatalne za žrtve ; U vidjeti poteškode prouzrokovane posttraumatskim stresni m poremedaj em zbog nasilja koje mogu biti produbljene drugim vrstama ugnjetavanja. Struktura P riruĉnika za obuku Priručnik je podije ljen na tri glavna dijela koji opisuju: Kroz šta prolaze djeca izložena nasilju u porodici i šta im je potrebno. Posljedice izloženo sti nasilju na djetetov odnos s majkom. Posljedice izloženo sti nasilju na djetetov odnos s ocem. Razvod može okončati ž enin odnos s nasilnim partnerom, ali djeca mogu ostati u stalnom kontaktu s ocem, a to znatno utiče na njen i život njenog djeteta g odinama kasnije. Stoga je u P riručnik integrisan dio o problemima djece (i majki) nakon razdvajanja kako bi se podcrtao i naglasio dugoročni efekat koji nasilni muškarci imaju na žene i djecu godinama nakon razdvajanja ili razvoda. Izlazak iz nasilne zajednice i prevazilaženje nasilja u porodici više je od zaustavljanja fizičkog napada. To ne znači samo identifikovanje vrste nasilja i zlostavljanja, nego uspostavljanje povjerenja sa žrtvom i osigura vanje njene bezbjednosti. Sam pristup socijalnim mehanizmima, mehanizmima krivičnopravnog sistema i prev entivnim mjerama protiv nasilja, kao što su programi r ada s počiniocima, nisu dovoljni. Tretman žrt a va porodičnog nasilja zahtijeva stalan pristup praktičnoj i terapijskoj pomodi za žene i djecu kroz niz povezanih službi i intervencija, što ženama i djeci omogudava razvijanje „ prostora za djelovanje“ 36 Svih 12 modula obuke koji sl ijede kreirani su kao cjelodnevni događaji s ciljem da se omogudi umrežavanje. Odluka da se moduli predstave kao cjelodnevni događaji donesena je kao rezultat s provođenja i ocjenjivanja modula obuke u Austriji, Engleskoj i Njemačkoj. Eksperimentalne obuke su jasno pokazale da je izuzetno korisno dati stručnjacima /kinjama dovoljno vremena da diskutuju o ovim problemima. Njihovi strahovi, nesigurnosti i brige mogu se razmotriti bez pritiska kako bi se blagovremeno donijela odluka o zaštiti djetetove dobrobiti koja mijenja život. Ta mogudnost daje im osjedaj da su vještiji i samouvjereniji kada se hvataju u koštac sa složenim i ozbiljnim problemima. Nadalje, veoma je važno omoguditi najizloženijim stručnjacima /kinjama da s lokalnim kolegama/icama iz različitih službi neformalno komuniciraju, a u toku prezentacije modula/podmodula se mora obezbijediti vrijeme za pauzu za osvježenje i prostor učesnicima /ama da se druže i razgovaraju. Lokalne neformalne mreže su izvor podrške u slučaju krize u zaštiti djeteta i uve davaju sposobnost stručnjaka /kinja u nalaženju rješenja putem unapređivanja saradnje između službi . Osoblje mora razumjeti uloge, odgovornosti, prioritete i pritisak ko ji se izvršava na druge Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 8 službe. Učesnici /e koji/e su imali/e sredu da pohađaju sesije obuke uživo ocijenili /e su dugačke pauze veoma korisnim. Ako je, međutim, obuku potrebno izvesti za krade vrijeme svaki modul se može podijeliti na dva pri čemu se jedan modul sastoji od uvoda i rada u grupama 1 , a drugi od rada u grupama 2 i finalnog rada u grupama. Kao alternativa moderator/ica izlaže sadržaj rada u grupama 1 u dužoj uvodnoj sesiji. Veoma je bitno dati dovoljno vremena za neformalno povezivanje i diskusiju za razvoj robusnog lokalnog sistema podrške za žene i djecu te se posebno preporučuje obuka koja traje cijeli dan. Cilj je da se okupe stručnjac i/kinje na lokalnom nivou radi umrežavanja , a ovi moduli obuke su kreirani za lokalne grupe najizloženijih stručnjaka /inja iz više službi koji/e dolaze u kontakt s djecom, kao što su socijalni /e radnici/e, nastavnici/e u školama, vaspitač i/ice u vrtidu, osobe koje ču vaju djecu, zdravstveno osoblje, policajci/ke, službenici /e u sudovima, osobe koje rade s mladima, savjetnici/e za djecu i porodicu i slični stručnjac i/kinje. Obuka je korisna i kao pomod osoblju i osobama koje neformalno rade s djecom, kao što su sportski klubovi. Dijete ne bira odraslu osobu kojoj de se požaliti na svoje probleme na osnovu njenih stručnih kvalifikacija. Na primjer, dijete se može povjeriti teti koja služi ručak u šk oli ili volonteru/ki koji/a nadgleda juniorski fudbalski tim. I ove osobe morale bi znati da reaguju na odgovarajudi način i odmah ohrabre dijete , prije nego što obavijeste nekoga ko je u poziciji da se pozabavi datim problemom. Obuka je posebno osmišljena da udovolji potrebama stručnjaka /kinja koji/e imaju veliko iskustvo s datim problemom, te onima koji/e imaju malo iskustva u tome ili ga uopšte nemaju. Svi moduli imaju isti format. D a bi se stimulisala interakcija učesnici /e de biti podijeljeni u male gr upe te je pri formiranju grupa potrebno ohrabriti povezivanje između službi. Koliko god je to mogude u svakoj grupi bi trebali biti različiti stručnjaci /kinje iz raznih organizacija s različitim nivoom iskustva, kao i mladi /e stručnjaci /kinje i oni/one s m nogo godina staža. Najbolja pomod za dijete koje proživljava bilo koji vid maltretiranja ili tegoba jeste efikasna lokalna mreža odgovarajudih stručnjaka /kinja koji/e razumiju njegove probleme. Stručnjaci /kinje moraju imati šansu da se povežu kako bi razvi li sposobnost da razumiju kako funkcionišu druge službe , kako one vide problem i koji su njihovi prioriteti. Kada se to postigne to razumijevanje može pomodi da se na efikasan način odredi lokalna struktura podrške. Cilj je zajednička percepcija problema k ao osnova za dalje djelovanje. Institucionalne prepreke za zajednički rad se mogu polako prevazilaziti kako se stiče iskustvo, pri čemu se obezbjeđuju bolje usluge za žene i djecu. Koncept „ k ude djetinjstva“ koji je razvijen u Skandinaviji i ved preuzet u nekim gradovima u Njemačkoj predstavlja jedan model za unapređenje saradnje između više sužbi. U slučajevima u kojima se sumnja na zlostavljanje djeteta, dijete se dovodi u mjesto gdje ga mogu pregledati doktori/ce i ispitati policija, kao i službe za dječiju zaštitu. Sve se to odvija u jednoj zgradi prilagođenoj djeci koliko god je mogude. Njeno osoblje čine stručnjaci /kinje iz raznih institucija koji/e su posebno obučeni /e za ispitivanje djece, a razgovori se snimaju. Stručnjaci /kinje zatim te informaci je razmjenjuju između sebe čime se eliminiše p otreba da dijete ide od službe do službe i ponavlja svoj iskaz. Poboljšanje ovog modela koje je predloženo na sastancima bilo bi da dijete dobija kontinuiranu podršku u istom okruženju. Trenutno , takve kude dje tinjstva najviše koriste stručnjaci /kinje koji/e istražuju djelo nasilja i zlostavljanja djece. Kada se ispune pravni zahtjevi kontinuirana podrška djetetu, kao što je savjetovanje ili terapija, se mora organizovati posebno. Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 9 Pružanje takve kontinuirane podrške umnogome varira od mjesta do mjesta , te u osnovi nedostaje kontinuirana terapijska podrška za djecu. Ove usluge se moraju dalje razvijati. M aterijali za obuku više službi Namjera je da materijale za obuku izlaže osoblje iz specijalizovanih službi koje se bavi nasiljem u porodici, koje može koristiti svoje praktično iskustvo u radu sa ženama i djecom koja su doživjela porodično nasilje (ili prolaze kroz nasilje) u svom domu. Ovaj nivo znanja i vještina osoba koje realizuju treninge je potreban ne samo da bi im omogudio prenos znanja i primjenu edukativnih materijala za obuku, nego i da poznaju i razumiju kontekst kako bi se s izazovima koji se javljaju u praksi nosili na adekvatan način. Na primjer, postoji rastudi trend da se posljedice nasilja u p orodici kategorizuju kao poremedaj koji zahtijeva medicinski tretman. To može dovesti do individualizacije problema umjesto do prepoznavanja konteksta nasilja u porodici kao nečega što je ukorijenjeno u strukturalnu nejednakost polova. Slično tome, posmatr anjem nasilja u porodici kao problema javnog zdravlja koji se prenosi s generacije na generaciju, ne prepoznaje se kako drugi oblici društvene diskriminacije zasnovane na rasi, klasi, polu i invaliditetu (samostalno ili u korelaciji) smanjuju prilike pojedinca/ke da postigne promjenu 37 . Mnogo je lakše izraziti frustraciju oko neuspjeha pojedinca /ke da iskoristi savjete i prilike za promjenu, umjesto direktne frustracije oko uzroka ograničenog pristupa resursima koji izgledaju nepromjenjivi. Struktura sesija Sljededi grafikon predstavlja strukturu obuke. Između svih blokova aktivnosti moraju biti dugačke pauze za osvježenje kako bi se učesnici /e stimulisali/e da se neformalno druže i povežu. Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 10 Uvod Cilj: Koje organizacije su zastupljene Cilj rada u grupama 1: Utvrditi postojedi nivo znanja i omoguditi onima s manje znanja da ga nadoknade Podijeljene povratne informacije i radni materijal. U njih se mogu unositi izmjene i mogu biti prilagođeni lokalnim prilikama. Cilj rada u grupama 2: Primjena znanja. Cilj NIJE riješiti problem NEGO definisati očekivane prepreke i teškode Povratne informacije i nalaženje rješenja za prepreke i teškode. Definisati promjene potrebne u radu i postupcima, na organizacionom ili nivou zakona. Konačni cilj rada u grupama: Napraviti vizuelni rezime naučenog i koraka koje učesnici/e mogu preduzeti da prevaziđu prepreke i poteškode Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 11 Radni materijal koji se dijeli na kraju prve sesije rada u grupama moderator/ica može mijenjati prije obuke kako bi uzeo/la u obzir lokalne uslove, nova iskustva i promjene. Radni materijali nisu detaljni i namjera je da upotpune postojede znanje i stručnjacima /kinjama ponude nove poglede i ideje za razmatranje. U česnici /e bi trebali/e da im dodaju svoja zapažanja i ponesu ih sa sobom na kraju obuke. Moderatori/ice moraju navesti sajt GUFOVA i unijeti logo EU u sve radne materijale. Nakon finalnog rada u grupama postavljaju se posteri i svi čitaju postere svih gru pa. Umjesto postera može se postaviti pano s karticama različitih oblika ili dijagramom toka itd. U zavisnos ti od teme o kojoj se diskutuje opet je na moderatoru/ici da odluči koji format da upotrijebi. Međutim, važno je imati vizuelni prikaz naučenog. U posljednjoj fazi moderator/ica sastavlja sadržaj datog dana. U kojoj mjeri su uključeni stručnjaci /kinje definisali/e promjene koje mogu primijeniti u praksi da bi poboljšali /le usluge koje pružaju djeci? U kojoj mjeri je bilo mogude definisati promjene ko je se moraju napraviti kako bi stručnjaci /kinje optimizovali/le usluge koje pružaju djeci? Za te promjene se mogu boriti u okviru organizacija, lokalnih vlasti, s lokalnim političarima /kama i na državnom nivou ako su potrebne promjene zakona. Djeca su naša bududnost i za njih se vrijedi boriti. Didaktički metod 38 je interaktivan i stimuliše lokalne grupe stručnjaka /inja da zajedno pronalaze rješenja za izazovne slučajeve zaštite djece. Instrukcije za moderatore /ice su opšti vodič. U zavi snosti od toga ko poh ađa obuku instrukcije se mogu prilagođavati, pogotovo za drugi krug rada u grupama u svakom modulu jer nede sva predložena pitanja koja se razmatraju biti relevantna. Svaka od tri kategorije, dijete, majka, otac, ima četiri modula od kojih se svaki bavi određenom situacijom. Plan je da svaki modul predstavlja jednodnevnu obuku kako slijedi: Šta je djeci potrebno? Modul 1: U intervenciji u slučaju krize Modul 2: U slučaju sumnje na nasilje u porodici Modul 3: Nakon razdvajanja roditelja Modul 4: Ako se sumnja na seksualizovano nasilje Odnos između djeteta i majke Modul 5: Posljedica nasilja u partnerskim vezama na majčino vaspitanje Modul 6: Odnos između djeteta i majke nakon nasilja u porodici Modul 7: Reakcije cijele porodice na nasilje u porodici: pravljenje ključnog okvira Modul 8: Rad zajedno s majkama i djecom Odnos između djeteta i oca Modul 9: Zajedničko vaspitavanje djeteta nakon raskida odnosa usljed nasilja u porodici Modul 10: Rad s očevima Modul 11: Kontakt između djeteta i oca nakon razdvajanja roditelja Modul 12: Podrška djeci u slu čajevima osporavanog kontakta s djetetom Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 12 Modul 1: Šta je potrebno djeci koja su bila izloţena ili su i dalje izloţena nasilju u porodici u intervenciji u sluĉaju krize? Uvod Moderator/ica grupi poželi dobrodošlicu na sesiju obuke i svima da da kažu kako se zovu, iz koje organizacije dolaze i navedu svoju ulogu u njoj. Nakon toga moderator/ica daje veoma kratak uvod u temu. Uvod ne bi trebao da traje više od 10 minuta i morao bi da nagla si sljedede tačke: Djeca izložena nasilju u porodici i sama su pod povedanim rizikom od direktnog iskustva fizičkog, seksualn og i emocionalnog zlostavljanja; Svjedočenje verbalnom, fizičkom i seksualnom nasilju nad majkom, uključujudi prisilnu kontrolu, predstavlja zlostavljanje djeteta; Djeca imaju dugoročne posljedice od iskustva nasilja u porodici i potrebna im je pomod kao žrtvama nasilja u porodici; Djeca su pod rizikom od kontinuiranih ozbiljnih povreda nakon razdvajanja ili razvoda roditelja. Poĉe tak Nakon uvoda učesnici /e se dijele u grupe od četvoro ili petoro. Važno je da grupe budu dobra kombinacija osoba u smislu profesionalne uloge i radnog mjesta. Pošto je obuka usmjerena na stručnjake /inje koji/e rade s djecom, očekuje se da oni /one v ed ima ju neko iskustvo u radu s djecom koja su bila izložena ili su trenutno izložena nasilju u porodici. Cilj ove prve sesije rada u grupama jeste saznati šta to učesnici /e ved znaju o ovoj temi. Svakoj grupi se daje ista situacija za diskusiju. Imaju vremena d a govore o svom viđenju i iskustvu u datoj situaciji. Istovremeno se međusobno upoznaju i saznaju koje su različite uloge, odgovornosti i prioriteti raznih službi uključenih u dječiju zaštitu. Kreiraju i kontekst za drugi korak uvođenja novih informacija. Rad u grupama 1 – Situacija o kojoj se diskutuje Pozivaju se da intervenišu u slučaju krize, pojavi lo se nasilje te su svi odrasli upleteni, veoma nervozni i pod stresom. Šta je u toj situaciji potrebno djeci? Predstavljena situacija je namjerno nejasna i učesnici /e mogu razmisliti o tome kako bi pristupili određenim mogudnostima, npr. majci je potreb no da odmah ide u bolnicu, sva djeca su predškolskog uzrasta itd. Grupni zadatak jeste postidi zajedničko razumijevanje situacije koju su dobili i , ako je mo gude , redi šta očekuju od obuke pri tretiranju ovog pitanja. Kroz sve vježbe moderator/ica mora da se pobrine da svi/e učesnici /e uzmu u obzir preklapanje po službama i da se pozabave potrebama žena crne kože i žena iz manjinskih grupa, djece mješovitog p orijekla, kao i žena i djece s fizičkim i mentalnim problemima. Posebne potrebe svake porodice ponaosob određuje to kako ovi i drugi faktori utiču na njihovu sposobnost da pristupe resursima i podršci. Uloga moderatora/ice je da prošeta od grupe do grupe, oslušne ih, doda informacije, ako je potrebno, povede diskusiju i zajedno s njima dođe do ideja. Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) 13 Nakon određenog vremena (svi moraju imati dovoljno vremena da daju svoj doprinos) svaka grupa predstavlja rezime svoje diskusije drugima. Te prezentacije omo gudavaju moderatoru /ici da sazna šta ko zna Učesnici /e koji/e imaju više iskustva ili znanja o sadržaju obuke mogu više doprinijeti diskusiji , a oni/one kojima su informacije nove mogu učiti tokom diskusije tako da svi manje ili više budu na istoj početnoj tački. U toku prezentacija moderator/ica se može osvrnuti na sljedede tačke: Ova stranica se može kopirati (može joj se nešto dodati ili se može promijeniti) i podijeliti. Nakon povratnih informacija i diskusije grupi se daje dugačka pauza za vrijeme koje učesnici /ce mogu razgovarati o tačkama u neformalnom razgovoru Radni materijal M1:1 – Pozivaju se da intervenišu u sluĉaju k rize, pojavilo se nasilje, odrasle osobe koje su dio toga su veoma nervozne i pod stresom. Šta je u ovoj situaciji potrebno djeci? Djeci su potrebne informacije. Djeca moraju znati da zlostavljanje nije normalna stvar i da za to nisu oni krivi (iako je nešto što su oni u radili izazvalo provalu bijesa). Djeca moraju znati gdje mogu otidi po pomod i kome s e mogu obratiti u sl učaju krize. Djeca moraju znati svoja prava i šta da očekuju (na primjer, ako je u njihov dom pozvana policija). U kriznim situacijama djeci se mora pružiti pomod kako bi razumjeli da de se stvari promijeniti i moraju biti spremni za mogude velike promjene u životu. Ako djeca budu uklonjena iz svog doma (s ili bez majke), da li djeca znaju gdje se nalaze i zašto? Da li sklonište/dječiji dom ima odgovarajudu dječiju literaturu? Da li djeca znaju koji resursi su im na raspolaganju (telefonska linija za po mod djeci, literatura i li slični materijali, službe za podršku)? Djeci je potrebna intervencija. Mora se planirati bezbjednost i same djece. Hode li biti bezbjedna u školi ili na putu do i od škole itd? Pažnju je pot rebno posvetiti ne samo djetetu čije j e ponašanje zabrinjavajude, nego i djeci koja se previše pokoravaju. Djeci je potrebna pomod u kontroli konflikta jer mogu biti rastrzana između odanosti