Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) GUFOVA – Odrastanje bez nasilja i zlostavljanja – stvaranje otpornosti i osnaţivanje djece izloţene nasilju u porodici Patriša Bel, Ravi K. Tijara i Kris Harison Uvod Rasprostranjenost nasilja u porodici i njegov uticaj na djecu Projekat GUFOVA, koji je Evropska unija finansirala u okviru Programa „Građani, jednakost i prava“ od februara 2019. do januara 20211, nastao je iz činjenice da je nasilje u porodici2 problem za veliki broj žena pri čemu s mnogima od njih žive djeca. Statistički podaci u Njemačkoj procjenjuju da skoro 25% žena doživljava nasilje u porodici te da polovina njih ima djecu koja žive s njima dok se dešava to nasilje3, dok britanske studije ukazuju da je 29,5% sve djece izloženo nasilju u porodici prije uzrasta od 18 godina4. Austrija i Danska prijavljuju da oko jedne tredine svih žena doživljava nasilje u porodici, dok je taj procenat za Bosnu i Hercegovinu bio preko 38%5. Istraživanja jasno pokazuju da de veliki procenat djece trpjeti usljed nasilja u porodici, čime je utvrđeno da mnoge žene prijavljuju da se nasilje u porodici javlja ili eskalira kada im se rodi prvo dijete6. Samim tim, predškolska djeca su prezastupljena u domadinstvima gdje je nasilje u porodici problem7 te je vjerovatnoda da žene s uzdržavanom djecom budu žrtve nasilja u porodici tri puta veda nego kod žena bez uzdržavane djece8. Procjenjuje se da de uticaj na djecu koja žive sa nasiljem u porodici koštati 0,5% bruto domadeg proizvoda (pogledati metod izračunavanja troškova dr Karin Schönpflug na web stranici GUFOVA website www.gufova.eu). Djeca imaju dugoročne posljedice zbog porodičnog nasilja9. Uticaj nasilja zavisi od određenih situacija/konteksta, učestalosti, intenziteta i obima faktora otpornosti kod djeteta koji mogu ublažiti dugoročne posljedice. Uprkos tome, poznato je da su djeca koja su izložena porodičnom nasilju u povedanom riziku od fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja10. Nasilje i zlostavljanje ne završavaju se uvijek rastankom roditelja11, a mogu obuhvatati uhođenje, nasilje i zlostavljanje žena kada se djeca predaju drugom roditelju radi viđanja i nasilje nad djecom u toku kontakta12. Mnoga istraživanja naglašavaju stalni uticaj nasilnih bivših partnera na život djece i njihovih majki mnogo godina nakon razdvajanja, uključujudi stalnu prisilnu kontrolu djece od strane roditelja koji nema starateljstvo nad djetetom13. Stoga, iako razdvajanje roditelja možda nije stavilo tačku na nasilne napade kod kude, djeca su mnogo godina prisiljena da žive s „nasilnim muškarcima i ženama sa limitiranim mogudnostima“14, što predstavlja kontinuiranu stvarnost u njihovom životu, a „odsutno prisustvo“ i dalje stavlja sjenku na njihove živote.15 Posljedice kontakta nakon razdvajanja mogu biti ozbiljne, a za neku djecu čak i fatalne16. Djeca su izložena nasilju i zlostavljanju prije i poslije razdvajanja roditelja te su nasilje u partnerskim vezama u domadinstvu i seksualno napastvovanje djece povezani17. Teško je procijeniti rasprostranjenost, ali meta-analiza izvora na engleskom jeziku ustanovila je minimalnu procjenu od 15% do 20% djevojčica i od 7% do 8% dječaka18, što je slično nalazima u Njemačkoj19. Suprotno opštem mišljenju, kao i iskustvima odraslih žena, seksualno nasilje nad djecom javlja se najčešde kod kude20. Mnogi problemi s kojima se djeca suočavaju kada govore o svojim iskustvima slična su i 1 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) problemima s kojima se suočavaju odrasle žrtve nasilja u partnerskim odnosima, te istraživanja pokazuju da vedina djece to ne otkrije dok ne odraste21. Podrška ţenama i djeci Ženama i njihovoj djeci pomod i podrška putem skloništa za žene, koja im je spasila život, prvi put je pružena 70-ih godina 20. vijeka. Prvo sklonište za žene otvoreno je u Čiziku u Londonu 1971. godine koji je nudio nužni smještaj ženama i djeci koji su pobjegli od nasilja u sopstvenom domu. Ta inicijativa se veoma brzo proširila Evropom. Do 1976. postojalo je preko 100 skloništa za žene u Ujedinjenom Kraljevstvu, dok su tri otvorena u Njemačkoj – u Berlinu, Kelnu i Frankfurtu. Prvo sklonište za žene u Beču je otvoreno 1978, a u Danskoj 1979. Kako je pokret skloništa za žene bio rezultat drugog talasa feminizma skloništa su organizovana kao nehijerarhijski vidovi samopomodi i sestrinstva koje pruža podršku. Vlada UK odbila je Preporuku Parlamentarnog odabranog odbora UK za nasilje u braku22 iz 1975. da se u skloništima obezbijedi jedno porodično mjesto na 10.000 stanovnika zato što je pokret za skloništa bio toliko nov da se borio s nagomilanim zahtjevima koji nisu mogli biti riješeni23. Postojeda mreža od 1.914 skloništa širom Evrope24 dokaz je stalne potrebe minimalne preporuke za jedno porodično mjesto na 10.000 stanovnika, koja je sada utvrđena Istanbulskom konvencijom25 i i dalje je opravdana. Njen cilj, kako tada tako i danas, jeste iskorjenjivanje nasilja muškaraca nad ženama, ali niko nije pretpostavio da de se 50 godina kasnije skloništa i dalje boriti s potrebom žena i djece koji bježe od nasilja u svom domu za smještajem i podrškom. Ratifikacija Istanbulske konvencije, koja obavezuje zemlje na uslove Sporazuma, završena je u Austriji, Bosni i Hercegovini i Danskoj 2014, a u Njemačkoj 2018. godine. U vrijeme pisanja ovog priručnika, početkom 2021, Ujedinjeno Kraljevstvo je potpisalo, ali ne i ratifikovalo Sporazum dok se Turska sasvim povukla iz njega. Uspjeh pokreta skloništa za žene, kao model borbe protiv nasilja u porodici, nesumnjivo je uslijedio zbog žara i intenziteta s kojim su organizovane lokalne feminističke političke inicijative. To je imalo širok društveni uticaj, uključujudi doprinos edukaciji širokog spektra stručnjaka/kinja, kao što su socijalni radnici/ce i policajci/ke. Postignute su i izmjene zakona, na primjer, silovanje u braku je inkriminisano i donesene su nove zaštitne mjere za isključivanje nasilnih muškaraca iz porodičnog doma kako bi se osigurala veda bezbjednost žena i djece. Od 1990-ih ovaj problem, kao i dodatne službe kao što su one koje imaju programe za počinioce, se sve više prepoznaju u društvenim strukturama. Štaviše, državne službe naširoko prepoznaju uticaj nasilja u porodici na djecu koja su na neki načini bila „skrivene žrtve“. Rezultat toga nesumnjivo je depolitizacija problema i prebacivanje pažnje na žene. Djeca se sada prepoznaju kao žrtve nasilja u porodici, ali još uvijek je potrebno postidi to da im se obezbijedi zaštita od počinilaca koji koriste argument „zajedničkog vaspitanja“ da bi nastavili s kontrolom i zlostavljanjem. Projekat CEINAV (Dijalog među kulturama u intervencijama protiv nasilja) koji je finansirala EU, a koji je istraživao kulturu intervencije širom Evrope utvrdio je negativan pomak kroz standardizaciju procedura u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja, a koje doprinose smanjenju prilike žrtava-preživjelih da učestvuju u donošenju odluka. To predstavlja opasnost ako se prepoznavanje uticaja nasilja u porodici na djecu svodi samo na zaštitu djeteta, gdje intervencija „za njihovo dobro“ može postati vid prisilne kontrole26. Ovo je pogotovo slučaj kada intervencije definišu žene kao „propale majke“, a počiniocima se rijetko suprotstavljaju i veoma rijetko budu tuženi27. Ti izazovi naveli su neke da tvrde da je neophodno ponovno povezivanje s 2 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) feminističkom politikom kako bi se na efikasan način osigurala dugoročna dobrobit, kako za žene tako i za djecu. Istorijski gledano skloništa za žene neprestano su vodila kampanju za prepoznavanje i priznavanje djece kao žrtava nasilja u porodici28. Studije su dale detaljno objašnjenje ekspertize profesionalaca/ki koji/e rade s djecom u skloništima za žene, a specijalizovane službe za nasilje u porodici razvile su se u smislu izgradnje otpornosti kod djece, mehanizama preživljavanja i samopouzdanja29. Putem rada u grupama, individualnog savjetovanja i niza rekreativnih aktivnosti s drugom djecom, njihovi horizonti su se proširili što im je omogudilo da nauče drugačije ponašanje od agresivnog ponašanja, razumiju svoja iskustva i promijene način na koji vide sebe i postignu uspjeh u obrazovanju i karijeri. Skloništa za žene su razvila i vještine za slamanje tabua o nasilju u porodici, što je pomoglo djeci da se oporave od nasilja i zlostavljanja (uključujudi seksualno zlostavljanje), pomoglo u vidljivosti porodičnog nasilja i popravilo poremedene odnose između djeteta i majke30. Uprkos obilju znanja i vještina kojim raspolažu stručne/i radnice/i skloništa, uslovi za rad s djecom nisu jednaki prvenstveno zbog neadekvatnog finansiranja takvog rada. U Njemačkoj neka skloništa za žene imaju specifične timove koji rade s djecom i dobre finansijske uslove za rad s djecom, što uključuje i rekreaciju djece u zatvorenom prostoru i na otvorenom. U drugim mjestima skloništa se oslanjaju na donacije za neophodne materijale za igru i volontere koji vode djecu na izlete 31. Rad s djecom se ne smatra glavnom aktivnošdu, a budžet za ovaj rad je često prva stvar koja se umanjuje kada nema dovoljno izvora finansiranja. Međutim, podrška djeci predstavlja nemjerljivu podršku njihovim majkama. Nadalje, posljedice neulaganja u dječije službe, kao što je nizak nivo postignutog obrazovanja, smanjeni izgledi za zaposlenje i psihološki problemi koji traju cijeli život predstavljaju ogroman trošak za društvo. Skloništa za žene se nalaze u jedinstvenoj poziciji da daju objedinjenu podršku djeci i njihovim majkama. Za vrijeme boravka u skloništu osoblje koje radi s majkama i djecom je u mogudnosti da s djecom ostvari neformalnu interakciju, što im omogudava da brzo izgrade odnos pun povjerenja. To može biti prvi put da se dijete susrede s odraslom osobom koja otvoreno govori o nasilju, osuđuje ga i poziva dijete da joj kaže šta osjeda. To može da mu promijeni život. Međutim, skloništa za žrtve porodičnog nasilja po svojoj prirodi nude privremeni boravak i vedina djece nema pristup takoj vrsti pomodi dugoročno. Dugoročna dobrobit i rehabilitacija djece zavisi od drugih stručnjaka/kinja s kojima dolaze u kontakt, te od njihove sposobnosti da djeci obezbijede kvalitetnu podršku. Nesumnjivo postoji potreba za stalnim pružanjem podrške djeci koja su boravila u skloništima, ali i velikom broju djece koja nikada ne dospiju u sklonište za žene iz različitih razloga. Stoga je glavni cilj ovog projekta korištenje ekspertize skloništa za žene u cilju kreiranja i sprovođenja obuke za širok spektar stručnjaka/kinja o tome kako efikasno raditi na izgradnji otpornosti i jačanju djece koja se suočavaju s nasiljem u porodici. Ograniĉenja podrške u skloništu Pokret skloništa za žene je pokazao da je nasilje u porodici široko rasprostranjen i ozbiljan društveni problem s dugoročnim posljedicama za žene i djecu koji zahtijeva adekvatno finansirane intervencije koncentrisane na izgradnju povjerenja i samopouzdanja žrtava-preživjelih. Činjenica da problem 3 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) nasilja u porodici nije riješen u posljednjih 50 godina nije argument za odustajanje, ved za unapređenje podrške. Činjenica da su skloništa za žene još uvijek puna i odbijaju žene i djecu u nuždi nije znak neuspjeha, nego znak da put ka bezbjednosti postoji. Postignut je veliki napredak u privlačenju marginalizovanih grupa kao što su žene koje se suočavaju s mnogim preprekama i žene iz različitih migrantskih grupa. U nekim zemljama kao što je UK postoji autonomno organizovanje žena crne kože i žena iz manjinskih grupa protiv nasilja nad ženama i djecom od kraja 70-ih godina 20. vijeka. Promjene zakona, kao što je mogudnost izbacivanja nasilnih muškaraca iz porodičnog doma i razvoj savjetodavnih službi povezanih sa skloništima, omogudava mnogim ženama da se rastanu od svog nasilnog partnera bez pribjegavanja smještaju u skloništu. Te promjene uticale su na profil korisnica skloništa, a radnici/e u skloništima kažu da rijetko pružaju podršku ženama čiji je jedini problem nasilje u porodici32. Zahvaljujudi razvoju zakona, politike i službi žene imaju vedi izbor opcija kada odlučuju o tome šta da preduzmu kada se suoče s nasiljem u porodici. Mogu na legalan način isključiti partnera iz porodičnog doma, a neke mogu kupiti ili iznajmiti stan. Imaju pristup savjetodavnim centrima koji vode skloništa za žene ili usko sarađuju s njima ili čak imaju pristup prilično nezavisnim službama. Mnogo više žena sada je dio radne snage nego 70-ih godina 20. vijeka kada su se otvarala prva skloništa za žene. Zaštita djeteta od strane države se u nekim kontekstima poboljšava, iako ne tempom koji zadovoljava potrebe. Otuda više žena zarađuje novac i nalazi se u poziciji da ima pristup pravnim savjetima i podršci koja im je potrebna, međutim, zloupotreba i kontrola finansija odlika je nasilja u porodici i mnoge žene nede imati pristup nezavisnim resursima čak i ako nastave da zarađuju dok traje njihov odnos. Žene koje primaju podršku kroz zbrinjavanje u sklonište za žene ne predstavljaju presjek društva, nego odražavaju efekat šire društvene diskriminacije. Stoga, žene koje ulaze u sklonište možda bježe od nasilnog partnera istovremeno vodedi borbu protiv ekstremnog siromaštva, velikih dugova, nedostatka podrške porodice ili zajednice, nepoznavanja lokalnih institucija i administrativnih struktura i lošeg poznavanja lokalnog jezika. Tim ženama pomod se pruža u skloništima i još uvijek postoji potreba za osiguranjem i produženjem usluga u skloništu. Mnoge žene dobiju pomod, ali postoji velika grupa žena koje ne dobiju pomod od postojedih službi. Žene crne kože i žene iz manjinskih grupa zbog kombinacije faktora i svog mjesta u društvu suočavaju se s mnogim preprekama u borbi da stanu ukraj nasilju u svom životu. U nasilnim vezama ostaju duže zbog rasizma, nepoznavanja i poznavanja standardnih sistema i nedostatka adekvatne nadoknade za njih i njihovu djecu. Opštepriznata stvar je da postoji veoma malo specijalizovanih službi koje vode žene crne kože i žene iz manjina za žene crne kože i žene iz manjina. Projekat SNAP koji finansira EU definisao je posebne grupe žena koje ne dobijaju adekvatnu uslugu od postojedih skloništa u Evropi. Tu spadaju žene koje su marginalizovane zbog fizičkih, kognitivnih i mentalnih problema, žene migranti i izbjeglice s nesigurnim imigracijskim statusom i žene lošeg mentalnog zdravlja. Pored toga, žene u ruralnim sredinama i žene s mnogo djece, takođe, imaju ograničen pristup uslugama u postojedim skloništima33. U nekim kontekstima tvrdi se da postoji potreba za lokalnijim skloništima, a ne klasterima skloništa u gradovima. Mnoga skloništa za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja su veoma efikasna kod umrežavanja s drugim subjektima zaštite u lokalnim zajednicama i potrebno im je više resursa da bi to mogli kontinuirano realizovati. Prisustvo i angažman osoblja skloništa u pravosudnim postupcima u kojima 4 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) se djeca pojavjuju kao žrtve/svjedoci i saradnja s različitim organizacijama/institucijama i službama čije su usluge namijenjene djeci na lokalnom nivou je vrlo važno u procesima rehabilitacije i reintegracije djece koja su preživjela porodično nasilje. Doprinos i ekspertiza stručnog osoblja skloništa su značajna i u sprovođenju različitih kampanja i procesa zagovaranja za unapređenje ljudskih prava djece, s posebnim fokusom na porodično nasilje i njegove posljedice na djecu. Napomena o terminologiji U ovom priručniku žene i djeca bide opisani kao žrtve i preživjeli nasilja u porodici, a muškarci i očevi kao počinioci. To je u svrhu lakode čitanja jer je muško nasilje prema ženama najučestaliji oblik nasilja u porodici. Nije nam namjera da ignorišemo ili poričemo da u nekim slučajevima žene mogu biti počiniteljke, a muškarci žrtve nasilja u porodici i da do nasilja u porodici može dodi u istopolnim vezama. Nasilje u porodici opisuje lokaciju nasilja u kudi, što znači da ono tu prevladava i da nema predaha od stalne prijetnje od fizičkih, verbalnih, emocionalnih ili seksualnih napada. Stvarni napadi mogu biti učestali i teški ili rijetki, a njihov rezultat ne mora biti neka trajna povreda. Međutim, živjeti s počiniocem znači postojanje stalne opasnosti i nepostojanje sigurnog utočišta. Uticaj na žene i njihovu djecu ulazi u sve pore i sprečava „njihovu slobodu da žive i razmišljaju bez pomišljanja na mogudnost zlostavljanja“34. Ponekad se koristi termin nasilje u partnerskim vezama koji opisuje odnos između žrtve i počinioca. Termin „prisilna kontrola“ koji je uvršten u zakonima UK 2015. godine, a u zakonima u Danskoj 2020. godine ne koristi se jer taj termin nije popularan u jezičkim debatama drugih država. Ipak je prihvadeno da stvarno nasilje ne mora biti nužno da bi se kontrolisale žene i djeca i da bi se prisilili da se povinuju očekivanjima počinioca. Takođe se smatra da je prisilna kontrola sastavni dio vedine situacija nasilja u porodici, a ovaj termin se povremeno koristi u Priručniku da bi se istakla ova konstatacija. U Bosni i Hercegovini ovaj termin se još uvijek ne koristi, ali njegova upotreba svakako može doprinijeti punom razumijevanju manifestacija porodičnog nasilja i posljedica na žene i djecu. Upotreba termina „seksualno zlostavljanje djece“ stavljena je pod znak pitanja jer može implicirati da postoji legitimno „seksualno korištenje djece“. Uzeta je u upotrebu alternativna terminologija, kao što je „seksualno napastvovanje djece“ i „seksualizovano nasilje nad djecom“. Međutim, pošto se termin „seksualno zlostavljanje djece“ naširoko koristi taj termin se koristi i u ovom priručniku jer su mnogi upoznati s njim i razumiju šta se pod njim misli. Ovaj priručnik određuje djecu kao subjekte, pojedince/ke s pravima uključujudi pravo na život bez nasilja i zlostavljanja. Djeca se prečesto tretiraju kao objekti koji pripadaju roditeljima, a to je nažalost jasno iz nekih kontakata s djetetom i sporova oko zajedničkog života nakon razdvajanja roditelja. Ovaj priručnik polazi iz perspektive djeteta, na primjer, djetetovo pravo na kontakt s oba roditelja osim ako mu to može naškoditi. U toku projekta Austrija i Njemačka su uključile prava djeteta u svoj ustav. Prerano je redi kakav uticaj de to imati na stručnu praksu u radu s djecom. Jedna očigledna korist jeste pojednostaviti procedure za zaštitu djeteta tako što de dječija prava biti jasno navedena u jednom zakonu, umjesto obilja državnih i lokalnih zakona o obrazovanju, socijalnoj zaštiti ili stanovanju. U Priručniku se naglašavaju praktični primjeri stručne prakse organizacija koje su učestvovale u projektu. Na primjer, praksa Skloništa za žene u Libeku u Njemačkoj koje uvodi djecu u demokratske strukture koje štite njihova prava. Djeca odlaze u policiju, odsjeke za zaštitu djece i gradsku skupštinu kako bi stručnjaci/kinje i djeca bili vidljivi jedni drugima, a pogotovo stručnjacima/kinjama koji/e 5 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) odlučuju o njihovoj dobrobiti. Djeca tako dobijaju informaciju da imaju svoja prava, budu stimulisana da nađu svoj glas i instrukcije kako se njihov glas može efikasno iskoristiti da se odbrana ta prava. Organizacije koje su uĉestvovale ZÖF, Udruženje austrijskih skloništa za žene, Austrija KJA, Udruženje za zagovaranje pitanja djece i adolescenata u Beču, Austrija Grad Beč, Podrška djeci i porodici, Austrija Fondacija „Udružene žene“ Banja Luka, Bosna i Hercegovina LOKK, Državna organizacija skloništa za žene u Danskoj Sklonište za žene u Holstebrou, Danska Dansko ministarstvo za djecu, Danska Angelou Centre, Njukasl na Tajnu, Engleska Panahghar, Koventri, Engleska Cheshire without Abuse, Engleska Grad Libek, Odsjek za pomod djeci i porodici, Njemačka Sklonište za žene u Libeku, Njemačka Grad Hanover, Odsjek za žene i jednakost, Njemačka Sklonište za žene u Hanoveru, Njemačka KIS, Koordinacija i intervencija protiv nasilja u porodici i uhođenja, Lajpcig, Njemačka Grad Lajpcig, Kancelarija za djecu, porodice i obrazovanje, Njemačka Svi/e učesnici/e i partneri su dali/e doprinos međunarodnim sastancima, davali komentare na Priručnik za obuku i pisali preporuke za politiku u zemljama učesnicama. Priručnik je, takođe, preveden na danski, njemački i srpski jezik i sve verzije su dostupne online. Karin Šonflug iz Instituta za napredne studije u Beču uradila je procjenu troškova djece koja odrastaju s nasiljem. Iz procjene je proizvedeno sredstvo lobiranja za stvaranje uslova za rad s djecom koje je dostupno na sajtu GUFOVA. Priruĉnik za obuku Stručnjaci/kinje koji/e rade s djecom možda ne shvataju da su oni/one specijalizovani/e za rad na polju nasilja u porodici. Analiza njihovog obima posla s posebnim naglaskom na nasilje u porodici pokazuje da skoro 80%35 svih procjena o dječijoj zaštiti u UK obuhvata djecu koja žive s nasiljem u porodici. Bilo da je to jasno priznato ili ne, s ciljem pružanja efikasnih usluga stručnjaci/kinje koji/e se bave dječijom zaštitom moraju izgraditi samopouzdanje i vještine za rad s djecom koja pate od nasilja u porodici kao dio pomodi ženama koje odgajaju djecu. Da bi to postigli oni/one moraju: Priznati da nasilje u porodici predstavlja glavni uzrok štete nanesene djeci; Povedati svoje znanje i svijest o potrebama djece i mladih ljudi koji pate od nasilja u porodici; Povezati to s intervencijom u kriznim situacijama direktnim radom i dugoročnom pomodi i podrškom u kontekstu saradnje između različitih službi; Primijeniti usvojena profesionalna znanja i vještine radi poboljšanja odgovora službi i servisa na potrebe žena i djece; Razmotriti kako se odnosi između djece i njihovih majki mogu poboljšati da bi se pružila podrška dječijim potrebama; 6 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Razumjeti složene potrebe za bezbjednošdu djece (i žena) kada se razmatra kontakt s očevima, kada se on održava ili kada ga naredi sud; Podizati svijest o raznolikosti među djecom i ženama izloženim nasilju i zlostavljanju u porodici, te o efektima različitih vrsta ugnjetavanja. Uzeti u obzir i razmišljati o uticaju nasilja na djecu i za vrijeme trudnode, prije samog rođenja; Razmotriti uticaj nasilja na žene u vezi s uticajem na djecu i obrnuto; Priznati da majčinstvo može biti meta nasilja i zlostavljanja u porodici; Prepoznati razmjere i posljedice nasilja nakon razdvajanja koje ponekad mogu biti fatalne za žrtve; Uvidjeti poteškode prouzrokovane posttraumatskim stresnim poremedajem zbog nasilja koje mogu biti produbljene drugim vrstama ugnjetavanja. Struktura Priruĉnika za obuku Priručnik je podijeljen na tri glavna dijela koji opisuju: Kroz šta prolaze djeca izložena nasilju u porodici i šta im je potrebno. Posljedice izloženosti nasilju na djetetov odnos s majkom. Posljedice izloženosti nasilju na djetetov odnos s ocem. Razvod može okončati ženin odnos s nasilnim partnerom, ali djeca mogu ostati u stalnom kontaktu s ocem, a to znatno utiče na njen i život njenog djeteta godinama kasnije. Stoga je u Priručnik integrisan dio o problemima djece (i majki) nakon razdvajanja kako bi se podcrtao i naglasio dugoročni efekat koji nasilni muškarci imaju na žene i djecu godinama nakon razdvajanja ili razvoda. Izlazak iz nasilne zajednice i prevazilaženje nasilja u porodici više je od zaustavljanja fizičkog napada. To ne znači samo identifikovanje vrste nasilja i zlostavljanja, nego uspostavljanje povjerenja sa žrtvom i osiguravanje njene bezbjednosti. Sam pristup socijalnim mehanizmima, mehanizmima krivičnopravnog sistema i preventivnim mjerama protiv nasilja, kao što su programi rada s počiniocima, nisu dovoljni. Tretman žrtava porodičnog nasilja zahtijeva stalan pristup praktičnoj i terapijskoj pomodi za žene i djecu kroz niz povezanih službi i intervencija, što ženama i djeci omogudava razvijanje „prostora za djelovanje“ 36. Svih 12 modula obuke koji slijede kreirani su kao cjelodnevni događaji s ciljem da se omogudi umrežavanje. Odluka da se moduli predstave kao cjelodnevni događaji donesena je kao rezultat sprovođenja i ocjenjivanja modula obuke u Austriji, Engleskoj i Njemačkoj. Eksperimentalne obuke su jasno pokazale da je izuzetno korisno dati stručnjacima/kinjama dovoljno vremena da diskutuju o ovim problemima. Njihovi strahovi, nesigurnosti i brige mogu se razmotriti bez pritiska kako bi se blagovremeno donijela odluka o zaštiti djetetove dobrobiti koja mijenja život. Ta mogudnost daje im osjedaj da su vještiji i samouvjereniji kada se hvataju u koštac sa složenim i ozbiljnim problemima. Nadalje, veoma je važno omoguditi najizloženijim stručnjacima/kinjama da s lokalnim kolegama/icama iz različitih službi neformalno komuniciraju, a u toku prezentacije modula/podmodula se mora obezbijediti vrijeme za pauzu za osvježenje i prostor učesnicima/ama da se druže i razgovaraju. Lokalne neformalne mreže su izvor podrške u slučaju krize u zaštiti djeteta i uvedavaju sposobnost stručnjaka/kinja u nalaženju rješenja putem unapređivanja saradnje između službi. Osoblje mora razumjeti uloge, odgovornosti, prioritete i pritisak koji se izvršava na druge 7 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) službe. Učesnici/e koji/e su imali/e sredu da pohađaju sesije obuke uživo ocijenili/e su dugačke pauze veoma korisnim. Ako je, međutim, obuku potrebno izvesti za krade vrijeme svaki modul se može podijeliti na dva pri čemu se jedan modul sastoji od uvoda i rada u grupama 1, a drugi od rada u grupama 2 i finalnog rada u grupama. Kao alternativa moderator/ica izlaže sadržaj rada u grupama 1 u dužoj uvodnoj sesiji. Veoma je bitno dati dovoljno vremena za neformalno povezivanje i diskusiju za razvoj robusnog lokalnog sistema podrške za žene i djecu te se posebno preporučuje obuka koja traje cijeli dan. Cilj je da se okupe stručnjaci/kinje na lokalnom nivou radi umrežavanja, a ovi moduli obuke su kreirani za lokalne grupe najizloženijih stručnjaka/inja iz više službi koji/e dolaze u kontakt s djecom, kao što su socijalni/e radnici/e, nastavnici/e u školama, vaspitači/ice u vrtidu, osobe koje čuvaju djecu, zdravstveno osoblje, policajci/ke, službenici/e u sudovima, osobe koje rade s mladima, savjetnici/e za djecu i porodicu i slični stručnjaci/kinje. Obuka je korisna i kao pomod osoblju i osobama koje neformalno rade s djecom, kao što su sportski klubovi. Dijete ne bira odraslu osobu kojoj de se požaliti na svoje probleme na osnovu njenih stručnih kvalifikacija. Na primjer, dijete se može povjeriti teti koja služi ručak u školi ili volonteru/ki koji/a nadgleda juniorski fudbalski tim. I ove osobe morale bi znati da reaguju na odgovarajudi način i odmah ohrabre dijete, prije nego što obavijeste nekoga ko je u poziciji da se pozabavi datim problemom. Obuka je posebno osmišljena da udovolji potrebama stručnjaka/kinja koji/e imaju veliko iskustvo s datim problemom, te onima koji/e imaju malo iskustva u tome ili ga uopšte nemaju. Svi moduli imaju isti format. Da bi se stimulisala interakcija učesnici/e de biti podijeljeni u male grupe te je pri formiranju grupa potrebno ohrabriti povezivanje između službi. Koliko god je to mogude u svakoj grupi bi trebali biti različiti stručnjaci/kinje iz raznih organizacija s različitim nivoom iskustva, kao i mladi/e stručnjaci/kinje i oni/one s mnogo godina staža. Najbolja pomod za dijete koje proživljava bilo koji vid maltretiranja ili tegoba jeste efikasna lokalna mreža odgovarajudih stručnjaka/kinja koji/e razumiju njegove probleme. Stručnjaci/kinje moraju imati šansu da se povežu kako bi razvili sposobnost da razumiju kako funkcionišu druge službe, kako one vide problem i koji su njihovi prioriteti. Kada se to postigne to razumijevanje može pomodi da se na efikasan način odredi lokalna struktura podrške. Cilj je zajednička percepcija problema kao osnova za dalje djelovanje. Institucionalne prepreke za zajednički rad se mogu polako prevazilaziti kako se stiče iskustvo, pri čemu se obezbjeđuju bolje usluge za žene i djecu. Koncept „kude djetinjstva“ koji je razvijen u Skandinaviji i ved preuzet u nekim gradovima u Njemačkoj predstavlja jedan model za unapređenje saradnje između više sužbi. U slučajevima u kojima se sumnja na zlostavljanje djeteta, dijete se dovodi u mjesto gdje ga mogu pregledati doktori/ce i ispitati policija, kao i službe za dječiju zaštitu. Sve se to odvija u jednoj zgradi prilagođenoj djeci koliko god je mogude. Njeno osoblje čine stručnjaci/kinje iz raznih institucija koji/e su posebno obučeni/e za ispitivanje djece, a razgovori se snimaju. Stručnjaci/kinje zatim te informacije razmjenjuju između sebe čime se eliminiše potreba da dijete ide od službe do službe i ponavlja svoj iskaz. Poboljšanje ovog modela koje je predloženo na sastancima bilo bi da dijete dobija kontinuiranu podršku u istom okruženju. Trenutno, takve kude djetinjstva najviše koriste stručnjaci/kinje koji/e istražuju djelo nasilja i zlostavljanja djece. Kada se ispune pravni zahtjevi kontinuirana podrška djetetu, kao što je savjetovanje ili terapija, se mora organizovati posebno. 8 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Pružanje takve kontinuirane podrške umnogome varira od mjesta do mjesta, te u osnovi nedostaje kontinuirana terapijska podrška za djecu. Ove usluge se moraju dalje razvijati. Materijali za obuku više službi Namjera je da materijale za obuku izlaže osoblje iz specijalizovanih službi koje se bavi nasiljem u porodici, koje može koristiti svoje praktično iskustvo u radu sa ženama i djecom koja su doživjela porodično nasilje (ili prolaze kroz nasilje) u svom domu. Ovaj nivo znanja i vještina osoba koje realizuju treninge je potreban ne samo da bi im omogudio prenos znanja i primjenu edukativnih materijala za obuku, nego i da poznaju i razumiju kontekst kako bi se s izazovima koji se javljaju u praksi nosili na adekvatan način. Na primjer, postoji rastudi trend da se posljedice nasilja u porodici kategorizuju kao poremedaj koji zahtijeva medicinski tretman. To može dovesti do individualizacije problema umjesto do prepoznavanja konteksta nasilja u porodici kao nečega što je ukorijenjeno u strukturalnu nejednakost polova. Slično tome, posmatranjem nasilja u porodici kao problema javnog zdravlja koji se prenosi s generacije na generaciju, ne prepoznaje se kako drugi oblici društvene diskriminacije zasnovane na rasi, klasi, polu i invaliditetu (samostalno ili u korelaciji) smanjuju prilike pojedinca/ke da postigne promjenu37. Mnogo je lakše izraziti frustraciju oko neuspjeha pojedinca/ke da iskoristi savjete i prilike za promjenu, umjesto direktne frustracije oko uzroka ograničenog pristupa resursima koji izgledaju nepromjenjivi. Struktura sesija Sljededi grafikon predstavlja strukturu obuke. Između svih blokova aktivnosti moraju biti dugačke pauze za osvježenje kako bi se učesnici/e stimulisali/e da se neformalno druže i povežu. 9 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Uvod Cilj: Koje organizacije su zastupljene Konačni cilj rada u grupama: Cilj rada u grupama 1: Utvrditi Napraviti vizuelni rezime naučenog postojedi nivo znanja i omoguditi i koraka koje učesnici/e mogu onima s manje znanja da ga preduzeti da prevaziđu prepreke i nadoknade poteškode Povratne informacije i nalaženje Podijeljene povratne informacije i rješenja za prepreke i teškode. radni materijal. U njih se mogu Definisati promjene potrebne u unositi izmjene i mogu biti radu i postupcima, na prilagođeni lokalnim prilikama. organizacionom ili nivou zakona. Cilj rada u grupama 2: Primjena znanja. Cilj NIJE riješiti problem NEGO definisati očekivane prepreke i teškode 10 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Radni materijal koji se dijeli na kraju prve sesije rada u grupama moderator/ica može mijenjati prije obuke kako bi uzeo/la u obzir lokalne uslove, nova iskustva i promjene. Radni materijali nisu detaljni i namjera je da upotpune postojede znanje i stručnjacima/kinjama ponude nove poglede i ideje za razmatranje. Učesnici/e bi trebali/e da im dodaju svoja zapažanja i ponesu ih sa sobom na kraju obuke. Moderatori/ice moraju navesti sajt GUFOVA i unijeti logo EU u sve radne materijale. Nakon finalnog rada u grupama postavljaju se posteri i svi čitaju postere svih grupa. Umjesto postera može se postaviti pano s karticama različitih oblika ili dijagramom toka itd. U zavisnosti od teme o kojoj se diskutuje opet je na moderatoru/ici da odluči koji format da upotrijebi. Međutim, važno je imati vizuelni prikaz naučenog. U posljednjoj fazi moderator/ica sastavlja sadržaj datog dana. U kojoj mjeri su uključeni stručnjaci/kinje definisali/e promjene koje mogu primijeniti u praksi da bi poboljšali/le usluge koje pružaju djeci? U kojoj mjeri je bilo mogude definisati promjene koje se moraju napraviti kako bi stručnjaci/kinje optimizovali/le usluge koje pružaju djeci? Za te promjene se mogu boriti u okviru organizacija, lokalnih vlasti, s lokalnim političarima/kama i na državnom nivou ako su potrebne promjene zakona. Djeca su naša bududnost i za njih se vrijedi boriti. Didaktički metod38 je interaktivan i stimuliše lokalne grupe stručnjaka/inja da zajedno pronalaze rješenja za izazovne slučajeve zaštite djece. Instrukcije za moderatore/ice su opšti vodič. U zavisnosti od toga ko pohađa obuku instrukcije se mogu prilagođavati, pogotovo za drugi krug rada u grupama u svakom modulu jer nede sva predložena pitanja koja se razmatraju biti relevantna. Svaka od tri kategorije, dijete, majka, otac, ima četiri modula od kojih se svaki bavi određenom situacijom. Plan je da svaki modul predstavlja jednodnevnu obuku kako slijedi: Modul 1: U intervenciji u slučaju krize Modul 2: U slučaju sumnje na nasilje u porodici Šta je djeci potrebno? Modul 3: Nakon razdvajanja roditelja Modul 4: Ako se sumnja na seksualizovano nasilje Modul 5: Posljedica nasilja u partnerskim vezama na majčino vaspitanje Odnos između djeteta i Modul 6: Odnos između djeteta i majke nakon nasilja u porodici majke Modul 7: Reakcije cijele porodice na nasilje u porodici: pravljenje ključnog okvira Modul 8: Rad zajedno s majkama i djecom Modul 9: Zajedničko vaspitavanje djeteta nakon raskida odnosa usljed nasilja u porodici Odnos između djeteta i oca Modul 10: Rad s očevima Modul 11: Kontakt između djeteta i oca nakon razdvajanja roditelja Modul 12: Podrška djeci u slučajevima osporavanog kontakta s djetetom 11 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Modul 1: Šta je potrebno djeci koja su bila izloţena ili su i dalje izloţena nasilju u porodici u intervenciji u sluĉaju krize? Uvod Moderator/ica grupi poželi dobrodošlicu na sesiju obuke i svima da da kažu kako se zovu, iz koje organizacije dolaze i navedu svoju ulogu u njoj. Nakon toga moderator/ica daje veoma kratak uvod u temu. Uvod ne bi trebao da traje više od 10 minuta i morao bi da naglasi sljedede tačke: Djeca izložena nasilju u porodici i sama su pod povedanim rizikom od direktnog iskustva fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja; Svjedočenje verbalnom, fizičkom i seksualnom nasilju nad majkom, uključujudi prisilnu kontrolu, predstavlja zlostavljanje djeteta; Djeca imaju dugoročne posljedice od iskustva nasilja u porodici i potrebna im je pomod kao žrtvama nasilja u porodici; Djeca su pod rizikom od kontinuiranih ozbiljnih povreda nakon razdvajanja ili razvoda roditelja. Poĉetak Nakon uvoda učesnici/e se dijele u grupe od četvoro ili petoro. Važno je da grupe budu dobra kombinacija osoba u smislu profesionalne uloge i radnog mjesta. Pošto je obuka usmjerena na stručnjake/inje koji/e rade s djecom, očekuje se da oni/one ved imaju neko iskustvo u radu s djecom koja su bila izložena ili su trenutno izložena nasilju u porodici. Cilj ove prve sesije rada u grupama jeste saznati šta to učesnici/e ved znaju o ovoj temi. Svakoj grupi se daje ista situacija za diskusiju. Imaju vremena da govore o svom viđenju i iskustvu u datoj situaciji. Istovremeno se međusobno upoznaju i saznaju koje su različite uloge, odgovornosti i prioriteti raznih službi uključenih u dječiju zaštitu. Kreiraju i kontekst za drugi korak uvođenja novih informacija. Rad u grupama 1 – Situacija o kojoj se diskutuje Pozivaju se da intervenišu u slučaju krize, pojavilo se nasilje te su svi odrasli upleteni, veoma nervozni i pod stresom. Šta je u toj situaciji potrebno djeci? Predstavljena situacija je namjerno nejasna i učesnici/e mogu razmisliti o tome kako bi pristupili određenim mogudnostima, npr. majci je potrebno da odmah ide u bolnicu, sva djeca su predškolskog uzrasta itd. Grupni zadatak jeste postidi zajedničko razumijevanje situacije koju su dobili i, ako je mogude, redi šta očekuju od obuke pri tretiranju ovog pitanja. Kroz sve vježbe moderator/ica mora da se pobrine da svi/e učesnici/e uzmu u obzir preklapanje po službama i da se pozabave potrebama žena crne kože i žena iz manjinskih grupa, djece mješovitog porijekla, kao i žena i djece s fizičkim i mentalnim problemima. Posebne potrebe svake porodice ponaosob određuje to kako ovi i drugi faktori utiču na njihovu sposobnost da pristupe resursima i podršci. Uloga moderatora/ice je da prošeta od grupe do grupe, oslušne ih, doda informacije, ako je potrebno, povede diskusiju i zajedno s njima dođe do ideja. 12 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Nakon određenog vremena (svi moraju imati dovoljno vremena da daju svoj doprinos) svaka grupa predstavlja rezime svoje diskusije drugima. Te prezentacije omogudavaju moderatoru/ici da sazna šta ko zna. Učesnici/e koji/e imaju više iskustva ili znanja o sadržaju obuke mogu više doprinijeti diskusiji, a oni/one kojima su informacije nove mogu učiti tokom diskusije tako da svi manje ili više budu na istoj početnoj tački. U toku prezentacija moderator/ica se može osvrnuti na sljedede tačke: Ova stranica se može kopirati (može joj se nešto dodati ili se može promijeniti) i podijeliti. Nakon povratnih informacija i diskusije grupi se daje dugačka pauza za vrijeme koje učesnici/ce mogu razgovarati o tačkama u neformalnom razgovoru. Radni materijal M1:1 – Pozivaju se da intervenišu u sluĉaju krize, pojavilo se nasilje, odrasle osobe koje su dio toga su veoma nervozne i pod stresom. Šta je u ovoj situaciji potrebno djeci? Djeci su potrebne informacije. Djeca moraju znati da zlostavljanje nije normalna stvar i da za to nisu oni krivi (iako je nešto što su oni uradili izazvalo provalu bijesa). Djeca moraju znati gdje mogu otidi po pomod i kome se mogu obratiti u slučaju krize. Djeca moraju znati svoja prava i šta da očekuju (na primjer, ako je u njihov dom pozvana policija). U kriznim situacijama djeci se mora pružiti pomod kako bi razumjeli da de se stvari promijeniti i moraju biti spremni za mogude velike promjene u životu. Ako djeca budu uklonjena iz svog doma (s ili bez majke), da li djeca znaju gdje se nalaze i zašto? Da li sklonište/dječiji dom ima odgovarajudu dječiju literaturu? Da li djeca znaju koji resursi su im na raspolaganju (telefonska linija za pomod djeci, literatura ili slični materijali, službe za podršku)? Djeci je potrebna intervencija. Mora se planirati bezbjednost i same djece. Hode li biti bezbjedna u školi ili na putu do i od škole itd? Pažnju je potrebno posvetiti ne samo djetetu čije je ponašanje zabrinjavajude, nego i djeci koja se previše pokoravaju. Djeci je potrebna pomod u kontroli konflikta jer mogu biti rastrzana između odanosti prema oba roditelja i drugim srodnicima uključujudi bradu i sestre. Prvi cilj mora biti bezbjednost i zaštita, a to se najbolje može postidi aktiviranjem resursa, pomaganjem djeci da definišu ljude i mjesta koja su za njih bezbjedna i koja im pružaju podršku. Potrebno je pozabaviti se tabuima o čuvanju porodičnih problema za sebe ili o izazivanju nevolja odraslima kako bi djeca mogla da izraze svoje strahove i brige. Preventivan rad znači dati djeci način da izraze svoja osjedanja i potrebe. Kada god je to mogude djeci treba dati pomod na maternjem jeziku. Djeca s invaliditetom imaju ista prava i potrebe kao druga djeca, dok radniku/ci mogu biti potrebne drugačije vještine u komunikaciji i direktnom radu. 13 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Sva djeca u ovoj situaciji imaju ista prava i jednake potrebe, ali način na koji se one komuniciraju i kako de biti zadovoljene razlikuje se prema uzrastu djeteta i njemu specifičnom okruženju. Reorganizujte se tako da sada svaka grupa ima nove članove/ice koji/e ranije nisu bili/e zajedno. Svim grupama se daju iste informacije i imaju isti zadatak. Članovi/ice grupe trebaju da pročitaju tri teksta. Kako biste uštedjeli na vremenu podijelite tekstove članovima/icama svake grupe tako da svaka osoba ima da pročita samo jedan tekst. Tekstovi pokrivaju ove tri teme: Kako raditi na aspektu dječijih prava; Preventivni rad – neki primjeri; Kako graditi otpornost kod djece. Grupni zadatak NIJE PRONADI RJEŠENJA nego DEFINISATI PREPREKE I TEŠKODE. Rad u grupama 2 – Situacija koja se razmatra Vrativši se na intervenciju u slučaju krize o kojoj je prethodno diskutovano, razmotrite u kojoj mjeri učesnici/e mogu djelovati iz ugla dječijih prava, baviti se preventivnim radom i razvijati otpornost djece u svom odgovoru. Informacije koje su im date ni u kom slučaju nisu detaljne i namjera je da stimulišu nove ideje o načinu rada. Koje promjene su potrebne: U njihovom načinu rada? U načinu na koji organizacija funkcioniše? Na institucionalnom nivou? Na zakonskom nivou? Mogu li se procedure pojednostaviti? Postoje li resursi? Šta bi zaista pomoglo da se postigne pozitivan ishod? Svaka grupa predstavlja rezultate svoje diskusije. Pošto svaka grupa ima iste informacije kojima se bavi, moderator/ica mora sakupiti glavna pitanja i probleme od svih grupa. U toku diskusije s povratnim informacijama svi mogu dati doprinos tako što de odgovarati na pitanja i nalaziti rješenja za probleme pod vođstvom moderatora/ice. Nakon ove sesije ide pauza za osvježenje radi neformalnih razgovora i upoznavanja. Priručnik M1:2 – Perspektiva dječijih prava Djeca imaju pravo na život bez nasilja i pravo na kontinuiran kontakt s oba roditelja osim ako to nije štetno po njih. Čak i mala djeca mogu izraziti svoje mišljenje o tome da li žele kontakt s oba roditelja ili ne i u kojoj mjeri. Dijete se mora saslušati i imati pravo da nakon nekog vremena promijeni mišljenje. 14 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Djeci je potreban osjedaj pripadnosti, ali oni nisu vlasništvo svojih roditelja, oni su osobe koje imaju svoja prava. Djeci se mora dati glas i moraju biti saslušana. Niko ne može govoriti u njihovo ime. Stručnjaci/kinje koji/e rade s djecom trebaju imati demokratski pristup u slušanju djece i radu s njima, mogu predstavljati njihove interese i moraju biti prepoznati kao eksperti/ice. Perspektiva dječijih prava znači da radnici/e koji/e najbliže rade u direktnom kontaktu s djecom budu na vrhu piramide za zastupanje dječijih interesa. U interesu zaštite djeteta korisno je imati lokalne mreže svih stručnjaka/kinja koji/e dolaze u kontakt s djecom, npr. obrazovne institucije (škola i predškolske ustanove), policija, socijalni rad, radnici/e suda, zdravstveni/e radnici/e i radnici/e iz specijalizovanih službi kao što su skloništa za žene i službe za savjetovanje djece. Takve mreže jačaju saradnju između službi i grade profesionalne odnose. Tako je različitim službama omogudena dobra koordinacija u slučajevima kada se sumnja na zlostavljanje ili u slučaju stvarnog zlostavljanja djeteta, a djeca ne prolaze kroz muke kontinuiranog ponavljanja uznemirujudih detalja. Stručnjaci/kinje koji/e rade s djecom rade jedan važan posao oblikovanja našeg bududeg društva. Taj rad se mora cijeniti i mora se više investirati u povedanje kapaciteta. Stručnjaci/kinje koji/e imaju odgovornost predstavljanja djece moraju voditi računa o politikama koje se odnose na dječija prava. Dječija prava su ljudska prava i naša bududnost. Radni materijal M1:3 – Preventivni rad, neki primjeri Škole Moraju naučiti djecu šta je zdrav, a šta zlostavljački odnos. Moraju naučiti djecu da imaju pravo na život bez nasilja. To bi trebalo da rade redovni nastavnici/e kako bi se istaklo da je škola sigurno mjesto za djecu, a da osoblje zna kako da adekvatno odgovori djeci kada im je potrebna pomod. Djeca moraju znati kome se mogu obratiti u školi i u svojoj zajednici da bi govorila o svojim iskustvima u vezi s nasiljem. Starija djeca mogu se obučiti da budu vršnjački savjetnici/ce, pružaoci/teljke podrške za djecu. Time nestaju prepreke za djecu koja traže pomod. Službe za dječiju zaštitu Mogu ponuditi grupama za majke i djecu da prevaziđu prepreke u traženju pomodi. Logično je da se uradi procjena bezbjednosti za djecu koja su bila izložena ili su trenutno izložena nasilju u porodici. o Na primjer, da li nastavnici znaju ko može preuzeti djecu poslije škole, a ko ne može? Da li su djeca bezbjedna na putu do i od škole? Mogu li odrediti bezbjedna mjesta/bezopasne ljude na svim lokacijama koje posjeduju? o Priznavanje i potvrđivanje majčinih pokušaja da zaštiti svoje dijete dobra je polazna tačka za unapređenje zaštite djeteta. Žene se ne smiju kriviti za muško nasilje, a mnoge od njih čine najbolje što mogu za svoju porodicu pod teškim okolnostima. Saradnja između više službi Stručnjacima/kinjama su potrebni standardizovani protokoli postupanja kako bi se izbjegle nejednake intervencije, a one se moraju usaglasiti s drugim službama, na primjer, moraju postojati 15 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) standardizovani protokoli za dijeljenje informacija između službi (policija, sudovi, dječija zaštita, skloništa za žene itd). Problem povjerljivosti se mora riješiti tako da se unapređuju dječija prava i dobrobit djece (na primjer, može li policija tražiti uvid u zdravstveni karton?). Konflikti u radnim procedurama različitih službi uključenih u slučajeve zlostavljanja djece moraju se riješiti u interesu dobrobiti djeteta. Komunikacija i transparentnost su od ključne važnosti, a projekti kao što su kude djetinjstva (vidi praktične primjere) pomažu u rješavanju ovih pitanja. Da li sve službe koje se bave dječijom zaštitom na isti način tumače zakone i propise? Da li to varira od jednog mjesta do drugog? Na primjer, da li subjekti zaštite definišu svjedočenje nasilju u porodici kao zlostavljanje djeteta? Ova pitanja moraju se pojasniti i obraditi u cilju jednakog sprovođenja zakona. Radni materijal M1:4 – Građenje otpornosti kod djece Otpornost je sposobnost prilagođavanja nesredi ili neželjenoj promjeni i svaka služba koja je u interakciji s djecom izloženom nasilju u porodici može doprinijeti stvaranju otpornosti kod djeteta. Zbog izloženosti nasilju u porodici (tj. nasilju u partnerskoj vezi između roditelja ili roditeljskih figura) djeca su i sama podložnija fizičkom, emocionalnom, finansijskom i seksualnom nasilju i zlostavljanju. Važno je utvrditi da je u vedini slučajeva djetetov odnos s majkom primarni faktor otpornosti. Čak i pozitivne intervencije, kao što je ona kada majka napusti nasilnog partnera, predstavljaju remetilački faktor u smislu mjesta gdje žive, gdje idu u školu, mreže prijatelja. U zavisnosti od okolnosti suočavaju se s dodatnim preprekama u razvoju jer potiču iz neke manjinske etničke grupe ili se suočavaju s diskriminacijom zbog svog ili roditeljskog fizičkog invaliditeta ili psihičkih problema. Otpornost se gradi na spoljnim i unutrašnjim zaštitnim faktorima i resursima. Spoljni faktori: o Djeci je potreban pristup stimulativnom okruženju za učenje, ne samo u školi nego i u toku slobodnog vremena. Potrebna im je prilika da se sprijatelje s drugom djecom (koja im je možda bila ograničena); o Djeci je potreban pristup pozitivnim uzorima i pouzdanim odraslim osobama na koje mogu računati. Unutrašnji resursi: o Djeca razvijaju odnose povjerenja u kojima se osjedaju vrijedni, poštovani i prihvadeni; o Kroz igru i druge vidove grupne rekreacije djeca uče da se hvataju u koštac s problemima i nalaze rješenja. Tako jačaju kapacitet da se bore sa stresom, preuzimaju odgovornost i od žrtve postaju samouvjerene osobe koje mogu postidi uspjeh. Važno je da stručnjaci/kinje pomažu djeci da definišu karakteristike i faktore okruženja kako bi stvorili otpornost. Nužno je definisati vještine, atribute ili talente koje djeca imaju. To se radi da bi se djeci dale pozitivne reakcije. Koja pomod za pristup resursima (sportski objekti, školski bendovi, klubovi itd) im se može obezbijediti? Kakva podrška postoji da im se pomogne? 16 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Koje faktore (ljudi i mjesta) djeca mogu definisati u svom životu, a koji mogu ublažiti uticaj negativnih životnih iskustava? Kako im stručnjaci/kinje mogu pomodi da pristupe informacijama i resursima koji de im omoguditi da razviju osobine koje de smanjiti njihovu ugroženost i izgraditi zaštideno okruženje? Pobrinuti se da djeca znaju šta se dešava, šta bi moglo da im se desi, koja su njihova prava i gdje mogu otidi po informacije i savjete. Finalni rad u grupama Cilj ove finalne runde jeste sumirati i ocijeniti iskustvo učenja. Svaka grupa ima isti zadatak – da napravi poster ili neki drugi vizuelni prikaz naučenog koji opisuje korake preduzete da se riješe problemi i daju odgovori na pitanja postavljena u drugoj rundi rada u grupama. U ovoj fazi je važno pokazati šta mogu uraditi u sopstvenoj praksi na primjeni novih postupaka i ideja kako bi bolje zadovoljili potrebe djece s kojima dolaze u kontakt u svakodnevnom radu. Postavljaju se posteri i svi čitaju postere svih grupa. U posljednjoj fazi moderator/ica sastavlja sadržaj datog dana. U kojoj mjeri su uključeni stručnjaci/kinje definisali/e promjene koje mogu koristiti u praksi da bi poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? U kojoj mjeri je bilo mogude definisati promjene koje se moraju napraviti kako bi stručnjaci/kinje poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? Važno je pobrinuti se da svaki učesnik/ca ode s obuke s minimalno jednom idejom koju može upotrijebiti u radu i, nadati se, nekim korisnim novim kontaktom. PRAKTIĈNI PRIMJER M1: POŢELJETI DJECI DOBRODOŠLICU U SKLONIŠTE Važno je da se djeci poželi dobrodošlica u novi dom pri dolasku u sklonište za žene. U Skloništu za žene u Libeku djeci se daje brošura koja je kreirana posebno za njih, puna dječijih crteža i citata o životu u skloništu. To im pomaže da osjete da je to i njihov dom. Dobijaju i letak dobrodošlice koji je napisan na nekoliko jezika. U Skloništu za žene u Holsterbrou u Danskoj djeca koja dolaze u sklonište dobijaju ruksak s igračkama, praktičnim predmetima i informacijama pisanim za njih. Sve to donira humanitarna organizacija koju vodi princeza Marija. Sklonište djeci i majkama daje i kopije Konvencije UN-a o dječijim pravima koji je vodič za njegov rad. 17 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Modul 2: Šta je potrebno djeci za koju se sumnja da su izloţena nasilju u porodici? Uvod Moderator/ica grupi poželi dobrodošlicu na sesiju obuke i svima da da kažu kako se zovu, iz koje organizacije dolaze i navedu svoju ulogu u njoj. Nakon toga moderator/ica daje veoma kratak uvod u temu. Uvod ne bi trebao da traje više od 10 minuta i morao bi da naglasi sljedede tačke: Djeca koja su izložena nasilju u porodici i sama se nalaze pod povedanim rizikom od direktnog iskustva fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja; Svjedočenje verbalnom, fizičkom i seksualnom nasilju nad majkom, uključujudi prisilnu kontrolu, predstavlja zlostavljanje djeteta; Stručnjacima/kinjam čija je uloga zaštita djece potrebna je pomod da stvore vještine i samopouzdanje za razgovor s djecom o sumnji na nasilje kod kude39. Početak Nakon uvoda učesnici/ce se dijele u grupe od četvoro ili petoro. Važno je da grupe budu dobra kombinacija osoba u smislu profesionalne uloge i radnog mjesta. Pošto je obuka usmjerena na stručnjake/kinje koji/e rade s djecom, očekuje se da oni/one ved imaju neko iskustvo u radu s djecom koja su bila izložena ili su trenutno izložena nasilju u porodici. Cilj ove prve sesije rada u grupama jeste saznati šta to učesnici/e ved znaju o ovoj temi. Svakoj grupi se daje ista situacija za diskusiju. Imaju vremena da govore o svom shvatanju i iskustvu u datoj situaciji. Istovremeno se međusobno upoznaju i saznaju koje su različite uloge, odgovornosti i prioriteti raznih službi uključenih u dječiju zaštitu. Kreiraju i kontekst za drugi korak uvođenja novih informacija. M2: Rad u grupama 1 – Situacija o kojoj se diskutuje Znaju ili sumnjaju da je dijete s problemima izloženo nasilju u porodici. Kako de o tome razgovarati s djetetom? Grupni zadatak jeste postidi zajedničko razumijevanje situacije koju su dobili i, ako je mogude, redi šta očekuju od obuke pri tretiranju ovog pitanja. Kroz sve vježbe moderator/ica mora da se pobrine da svi/e učesnici/e uzmu u obzir preklapanje po službama i da se pozabave potrebama žena crne kože i žena iz manjinskih grupa, djece mješovitog porijekla, kao i žena i djece s fizičkim i mentalnim problemima. Posebne potrebe svake porodice ponaosob određuje to kako ovi i drugi faktori utiču na njihovu sposobnost da pristupe resursima i podršci. Uloga moderatora/ice je da prošeta od grupe do grupe, oslušne ih, doda informacije, ako je potrebno, povede diskusiju i zajedno s njima dođe do ideja. Nakon određenog vremena (svi moraju imati dovoljno vremena da daju svoj doprinos) svaka grupa predstavlja rezime svoje diskusije drugima. 18 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Te prezentacije omogudavaju moderatoru/ici da sazna šta ko zna. Učesnici/e koji/e imaju više iskustva ili znanja o sadržaju obuke mogu više doprinijeti diskusiji, a oni/one kojima su informacije nove mogu učiti tokom diskusije tako da svi manje ili više budu na istoj početnoj tački. U toku prezentacija moderator/ica se može osvrnuti na sljedede tačke: Ova stranica se može kopirati (može joj se nešto dodati ili se može promijeniti) i podijeliti. Nakon povratnih informacija i diskusije grupi se daje dugačka pauza za vrijeme koje učesnici/ce mogu razgovarati o tačkama u neformalnom razgovoru. Radni materijal M2: 1 – Znaju ili sumnjaju da je dijete s problemima izloženo nasilju u porodici. Kako de o tome razgovarati s djetetom? U svakoj prilici posvetite se djetetu, dajte mu do znanja da vas zanima i da može s vama razgovarati. Manje je više. S mlađom djecom možete se povezati na razigran način, npr. pjevajte s njima, izrecitujte pjesmu. Djeci je potrebno vrijeme da otvoreno progovore o svojim problemima i moraju izgraditi povjerenje. Može se desiti da testiraju odrasle i čekaju da vide kako de reagovati. Zadržite smirenost, bodrite ih i recite im da cijenite što razgovaraju s vama i da želite da im pomognete. Posmatrajte kako se djeca ponašaju prema drugima i prema sebi. Svako dijete je drugačije. Uzrast, pol, sposobnost/invaliditet i etnička pripadnost utiču na to kako se djeca odnose prema odraslima. Od pomodi je ako djeca vide sebe u stručnjacima/kinjama s kojima dolaze u kontakt. Mogude je da zbog nasilja kod kude djeca vjeruju da je njihovo bilo da dute i da budu odani. Može im biti veoma teško da razgovaraju s nekim van porodice o nečemu što je možda velika porodična tajna. Nasilje u porodici može veoma da izoluje porodicu u cjelini, a može da izoluje i pojedine članove od ostalih članova porodice. Potrebno je uvjeriti djecu šta god da se desilo da nije bila njihova greška. Djeci je potrebno pružiti pomod da osvijeste svoja iskustva i ponovo spoznaju svoje osjedaje. Prepoznajte specifičnosti i sličnosti u onome što vam djeca govore. U prosjeku su djeca iz izbjegličkih sredina i manjinskih etničkih zajednica duže izložena nasilju u porodici, jer im je teže da traže pomod. Na primjer, neka se djeca iz manjinskih etničkih zajednica boje da i sami oni i majka ne budu deportovani ako progovore. Mogu biti svjesna straha od rasizma. Možda su djeca iz LGBTQI porodica u hraniteljskoj porodici ili usvojena i boje se da ne budu odvedena iz porodice. Slušajte djecu i ozbiljno shvatite njihove brige. Djeca su raznolika i potrebno je, na primjer, omoguditi djeci s invaliditetom da njihova iskustva budu prepoznata. Recimo, djeca s invaliditetom koriste sredstva neverbalne komunikacije. Ne namedite djeci shvatanja i norme odraslih. Slušajte šta vam kažu i koristite njihov jezik da opišete šta se desilo. Saznajte šta ih brine, možda ih muče neke konkretne prijetnje. Imajte na umu da su djeca koja koriste fantastične priče da opišu šta se desilo možda doživjela traumu. Neke žene ne mogu pribjedi javnim fondovima, međutim, njihova djeca i dalje imaju pravo na pomod i moraju je dobiti. Istraživanja u Njemačkoj40 i Norveškoj41 su otkrila da stručnjaci/kinje za dječiju zaštitu nevoljko razgovaraju s djecom o sumnji na nasilje, pogotovo kod kude. Majke su dragocjen izvor informacija o dobrobiti djeteta, o njihovom ponašanju kod kude, na primjer, da li dobro spavaju ili imaju nodne more. Ako žena osjeda da su njeni napori da zaštiti dijete 19 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) prepoznati i potvrđeni pozdravide pomod u zaštiti njenog djeteta. Za više informacija o ulozi majke vidi module 5–8. Reorganizujte se tako da sada svaka grupa ima nove članove/ice koji/e ranije nisu bili/e zajedno. Svim grupama se daju iste informacije i imaju isti zadatak. M2: Rad u grupama 2 – Situacija koja se razmatra Nakon razgovora s djetetom jasno vam je da je nasilje u porodici problem kod kude i da ima ozbiljan štetan uticaj na dijete. Šta da uradite i šta vam je potrebno da dođete do uspješnog rješenja? Grupni zadatak NIJE PRONADI RJEŠENJA nego DEFINISATI PREPREKE I TEŠKODE. Koje promjene su potrebne: U njihovom načinu rada? U načinu na koji organizacija funkcioniše? Na institucionalnom nivou? Na zakonskom nivou? Mogu li se procedure pojednostaviti? Postoje li resursi? Šta bi zaista pomoglo da se postigne pozitivan ishod? Svaka grupa predstavlja rezultate svoje diskusije. Pošto svaka grupa ima iste informacije kojima se bavi moderator/ica mora sakupiti glavna pitanja i probleme od svih grupa. U toku diskusije s povratnim informacijama svi mogu dati doprinos odgovaranjem na pitanja i nalaženjem rješenja za probleme pod vođstvom moderatora/ica. Nakon ove sesije ide pauza za osvježenje radi neformalnih razgovora i upoznavanja. Radni materijal M2:2 – Vaţnost umreţavanja izmeĊu sluţbi Istraživanje autorke Bookhagen42 o faktorima koji utiču na kontinuirano prisustvo različitih vidova nasilja nakon rastave zbog nasilja u porodici utvrdilo je paradokse i dileme u sistemu intervencija, a to se može riješiti umrežavanjem i saradnjom između službi da bi se promijenio okvir djelovanja. Stručnjaci/kinje moraju biti obučeni/e da prepoznaju nasilje u porodici koje nije samo fizičko nasilje, kao i efekte neuravnoteženosti snaga u odnosu. Obično su generičke službe one koje prve reaguju i moraju biti obaviještene o nasilju u porodici. Vedinom su žene i njihova djeca pod rizikom kada napuštaju nasilan odnos. Tada može dodi do eskalacije nasilja i ono može biti fatalno. Intervencije moraju biti pažljivo tempirane. Neuspjeh stručnjaka/kinja da se suprotstave počiniocima znači da ih ne smatraju odgovornim za njihova djela. To se ozbiljno odražava na kontakt s djecom nakon razdvajanja. Stajanje ukraj nasilju u porodici je interdisciplinarni cilj, ali propisi o tajnosti podataka klijenta mogu omesti zaštitu djeteta. 20 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Ograničenja i pretpostavke uloga utiču na to koje se informacije prenose kome i po kojim preporukama se postupa. Rezultat toga može biti da onaj koji je dobio najmanje informacija ima najvedu mod odlučivanja. Tri ključna paradoksa su: o Sistem intervencije u slučaju krize suočava se s hroničnim nasiljem. o Slučajevi koji zahtijevaju puno resursa suočavaju se sa sistemima s oskudnim resursima. o Spor proces krivičnog gonjenja s brzim potvrđivanjem prava na posjedivanje djeteta. Ovi paradoksi se mogu riješiti vještinama umrežavanja. Vještine umrežavanja podrazumijevaju: Sagledavanje stvari iz prakse drugih stručnjaka/kinja van sopstvenog institucionalnog okvira i iskorištavanje tog znanja u interdisciplinarnom okviru. Voljnost i sposobnost za preuzimanje i sprovođenje prijedloga i sopstvenoj instituciji koji su rezultat zajedničkog rada s drugim stručnjacima/kinjama. Bavljenje pitanjem otpora institucija i kreiranje izvodljivih alternativa. Sposobnost (samo)procjene rezultata postignutih za one koji su izloženi nasilju u porodici i njihovu djecu43. Adekvatna saradnja između službi potrebna je da bi se obezbijedilo: Da stručnjaci/kinje dovoljno poznaju dinamiku i posljedice nasilja u porodici po djecu. Postoji jasan stav protiv nasilja u porodici. Dostupni su resursi za sticanje znanja o datom slučaju i sprovođenje preporuka. Uspješno prenošenje stručnog znanja i preporuka na druge službe. Finalni rad u grupama Cilj ove finalne runde jeste sumirati i ocijeniti iskustvo učenja. Svaka grupa ima isti zadatak – da napravi poster ili neki drugi vizuelni prikaz naučenog koji opisuje korake koji su preduzeti da se riješe problemi i daju odgovori na pitanja postavljena u drugoj rundi rada u grupama. U ovoj fazi je važno pokazati šta mogu uraditi u sopstvenoj praksi na primjeni novih postupaka i ideja kako bi bolje zadovoljili potrebe djece s kojima dolaze u kontakt u svakodnevnom radu. Postavljaju se posteri i svi čitaju postere svih grupa. U posljednjoj fazi moderator/ica sastavlja sadržaj datog dana. U kojoj mjeri su uključeni stručnjaci/kinje definisali/e promjene koje mogu koristiti u praksi da bi poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? U kojoj mjeri je bilo mogude definisati promjene koje se moraju napraviti kako bi stručnjaci/kinje poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? Važno je pobrinuti se da svaki učesnik/ca ode s obuke s minimalno jednom idejom koju može upotrijebiti u radu i, nadati se, nekim korisnim novim kontaktom. 21 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) PRAKTIĈNI PRIMJER M2: POMOĆI DJECI DA DEFINIŠU OSJEĆANJA I NOSE SE S BRIGAMA Udruženje Cheshire Without Abuse iz Engleske upoznaje djecu s Majmunom Bobom kako bi kroz igru i bojenje definisali svoja osjedanja. Djeci se zatim daje Čudovište Briga i dobijaju zadatak da napišu ili nacrtaju svoje brige i daju ih Čudovištu Brizi s velikim ustima da ih pojede i ono ih sve pojede44. 22 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Modul 3: Šta je potrebno djeci ĉiji su se roditelji (ili roditeljske figure) razdvojili zbog nasilja u porodici? Uvod Moderator/ica grupi poželi dobrodošlicu na sesiju obuke i svima da da kažu kako se zovu, iz koje organizacije dolaze i navedu svoju ulogu u njoj. Nakon toga moderator/ica daje veoma kratak uvod u temu. Uvod ne bi trebao da traje više od 10 minuta i morao bi da naglasi sljedede tačke: Razdvajanje ili razvod se često smatra rješenjem za nasilje u porodici. Međutim, za žene i djecu to nije kraj problema. Djeci je potrebno vrijeme i pomod da se oporave od stresa zbog odrastanja u domu punom nasilja. Dugoročno gledano neka djeca de htjeti kontinuiran kontakt s oba roditelja i rođacima s obje strane porodice. Neka djeca ne žele takav kontakt, ali ih sud tjera na to. Mnoga djeca mogu biti u velikoj dilemi i/ili neodlučna u vezi s kontaktom s roditeljem koji se ne stara o njemu i drugim rođacima. Neke porodice su u stanju da organizuju skladan kontakt djeteta s obje strane porodice, ali često je nakon razdvajanja zbog nasilja u porodici teško imati održive pozitivne kontakte. Istraživanja su pokazala da, iako je vedina žena koje se rastaju zbog nasilja u porodici prvobitno pristala na kontakt između djeteta i njenog bivšeg partnera, u roku od dvije godine vedina žena bude zabrinuta zbog svog bivšeg partnera jer on loše utiče (75%), ne pokušava da bude dobar otac (66%), a više od polovine se boji za djetetovu i sopstvenu bezbjednost45. Sama djeca žele kontakt s ocem samo ako je on pozitivan i pouzdan46. Djeca su pod rizikom od kontinuiranog ozbiljnog povređivanja nakon razdvajanja ili razvoda roditelja kao rezultat: Uhođenja ili maltretiranja njih samih ili njihove majke koja je najčešde primarni staratelj. Svjedočenja nasilju i zlostavljanju majke kada ga predaje ocu radi posjete. Verbalnog, emocionalnog, fizičkog ili seksualnog zlostavljanja u toku posjete. Naviknutosti da daje informacije drugom roditelju i prenosi poruke roditelja. Bivanja u poziciji da mora birati između roditelja. Kada se nađe u konfliktu između roditelja vjerovatno i godinama nakon što su se roditelji razišli ili razveli, to može ozbiljno naštetiti djeci. Za neke može biti i fatalno. Pored toga, neka djeca pate jer ne mogu biti u kontaktu koji žele jer otac (roditelj bez starateljstva) nije voljan ili je u nemogudnosti da održava kontakt s djecom. Poĉetak Nakon uvoda učesnici/e se dijele u grupe od četvoro ili petoro. Važno je da grupe budu dobra kombinacija osoba u smislu profesionalne uloge i radnog mjesta. Pošto je obuka usmjerena na stručnjake/kinje koji/e rade s djecom, očekuje se da oni/one ved imaju neko iskustvo u radu s djecom koja su bila izložena ili su trenutno izložena nasilju u porodici. Cilj ove prve sesije rada u grupama jeste saznati šta to učesnici/e ved znaju o ovoj temi. Svakoj grupi se daje ista situacija za diskusiju. Imaju vremena da govore o svom shvatanju i iskustvu u datoj situaciji. Istovremeno se međusobno upoznaju i saznaju koje su različite uloge, odgovornosti i prioriteti raznih agencija uključenih u dječiju zaštitu. Kreiraju i kontekst za drugi korak uvođenja novih informacija. 23 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) M3: Rad u grupama 1 – Situacija o kojoj se diskutuje Šta je potrebno djeci čiji su se roditelji (ili roditeljske figure) razdvojili zbog nasilja u porodici? Učesnici/e moraju da razmisle šta je djeci potrebno u kratkom periodu „oporavka“ i do kraja djetinjstva. Grupni zadatak jeste postidi zajedničko razumijevanje situacije koju su dobili i, ako je mogude, redi šta očekuju od obuke pri tretiranju ovog pitanja. Kroz sve vježbe moderator/ica mora da se pobrine da svi/e učesnici/e uzmu u obzir preklapanje po službama i da se pozabave potrebama žena crne kože i žena iz manjinskih grupa, djece mješovitog porijekla, kao i žena i djece s fizičkim i mentalnim problemima. Posebne potrebe svake porodice ponaosob određuje to kako ovi i drugi faktori utiču na njihovu sposobnost da pristupe resursima i podršci. Uloga moderatora/ice je da prošeta od grupe do grupe, oslušne ih, doda informacije, ako je potrebno, povede diskusiju i zajedno s njima dođe do ideja. Nakon određenog vremena (svi moraju imati dovoljno vremena da daju svoj doprinos) svaka grupa predstavlja rezime svoje diskusije drugima. Te prezentacije omogudavaju moderatoru/ici da sazna šta ko zna. Stručnajci/kinje koji/e ved imaju iskustva ili znanja o sadržaju obuke mogu više doprinijeti diskusiji, a oni kojima su informacije nove mogu učiti tokom diskusije tako da svi manje ili više budu na istoj početnoj tački. U toku prezentacija moderator/ica se može osvrnuti na sljedede tačke. Ova stranica se može kopirati (može joj se nešto dodati ili se može promijeniti) i podijeliti. Nakon povratnih informacija i diskusije grupi se daje dugačka pauza za vrijeme koje učesnici/ce mogu razgovarati o tačkama u neformalnom razgovoru. Radni materijal M3:1 Koje su dugoroĉne potrebe za pomoć djeci koja više ne ţive s oba roditelja? Djeci je potreban dar srede i da im se dopusti da ponovo budu djeca. Možda su morali preuzeti previše odgovornosti u incidentima nasilja (da bi zaštitili majku, brinuli se o mlađoj bradi i sestrama). U slučaju zamjene uloga i kada se djeca bave odgojem i brinu o svojoj bradi i sestrama, moraju biti oslobođeni te dužnosti. Djeci je potrebno slobodno vrijeme, a ne samo pažnja fokusirana na probleme. Djeci su potrebne prilike da se izraze. Primjeri projekata za djecu u skloništima za žene su projekti na radiju, izložbe likovnih radova (prodaja dječijih radova kao što su podloge za miš), projekti u vezi s knjigama, dječije muzičke grupe i dječije pozorišne trupe. Sve to daje djeci priliku da iskažu svoja osjedanja. Dječiji grupni projekti zahtijevaju stručni nadzor kako bi djeca naučila da se nose s konfliktom na nenasilan način. Djeci je potrebno da provode vrijeme s drugom djecom, vršnjacima i drugima, bez majki. Djeci su potrebne prilike da razgovaraju i ljudi s kojima de razgovarati (npr. starija djeca koja su obučena i imaju slična iskustva). 24 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Djeca su možda prošla kroz nekoliko tranzicija i iskusila višestruke gubitke – pomod je ekološka perspektiva47 da bi se ta iskustva razumjela iz djetetovog ugla. Slušajte dijete i odvojite vrijeme da saznate šta ga brine, na primjer, brine ga kako se njegov odsutni roditelj snalazi bez njega. Potrebno je više savjetovanja za djecu, npr: o Usluge pomodi online/preko telefona. o Djeci se mora dozvoliti da govore svojim tempom i da prestanu da osjedaju status žrtve. o Dječacima je potreban pristup muškim savjetnicima i pozitivni muški uzori. o Djetetu je potrebna podrška da uspostavi održiv kontakt s roditeljem koji nema starateljstvo nad njim. Nekoj djeci, koja su iskusila psihološko nasilje, potreban je pristup odgovarajudoj stručnoj pomodi. Skloništa za žene imaju 50 godina iskustva u pomaganju djeci i izgradila su značajna znanja i vještine. Međutim, pristup takvoj pomodi uvijek je kratkotrajan. Ako u svakom skloništu postoji imenovan/a stručnjak/inja za dječiju zaštitu, time se jača svijest o kontinuiranim potrebama djece što službe za dječiju zaštitu mogu obezbijediti nakon što djeca počnu ponovo da žive s majkom. Reorganizujte se tako da sada svaka grupa ima nove članove/ice koji/e ranije nisu bili/e zajedno. Svim grupama se daju iste informacije i imaju isti zadatak. M3: Rad u grupama 2 – Situacija koja se razmatra Majka čija su djeca miješane rase brine se da li da im dozvoli da viđaju oca. Ona i njen partner imali su veoma tradicionalnu podjelu uloga u porodici, a otac se nikada nije brinuo o djeci. Ali, on i njegova porodica žele da viđaju djecu i održavaju vezu sa svojim kulturnim nasljeđem. Šta možete učiniti da pomognete toj ženi? Šta je važno? Koji je vaš savjet? Grupni zadatak NIJE PRONADI RJEŠENJA nego DEFINISATI PREPREKE I TEŠKODE. Informacije koje su im date ni u kom slučaju nisu detaljne i namjera je da stimulišu nove ideje o načinu rada. Koje promjene su potrebne: U njihovom načinu rada? U načinu na koji organizacija funkcioniše? Na institucionalnom nivou? Na zakonskom nivou? Mogu li se procedure pojednostaviti? Postoje li resursi? Šta bi zaista pomoglo da se postigne pozitivan ishod? Svaka grupa predstavlja rezultate svoje diskusije. Pošto svaka grupa ima iste informacije kojima se bavi moderator/ica mora sakupiti glavna pitanja i probleme od svih grupa. U toku diskusije s povratnim informacijama svi mogu dati doprinos odgovaranjem na pitanja i nalaženjem rješenja za probleme pod vođstvom moderatora/ice. 25 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Nakon ove sesije ide pauza za osvježenje radi neformalnih razgovora i upoznavanja. Radni materijal M3:2 – Kako podržati djetetov kontakt s oba roditelja. Djeca imaju pravo na održavanje kontakta s oba roditelja dok god je to bezbjedno i doprinosi njihovom blagostanju. Važno je da u osudi nasilja svima bude jasno da se takvo ponašanje (nasilje) označi kao pogrešno, ali da ne bi trebalo počinioca označiti kao lošu osobu. Prije kontakta potrebno je procijeniti sposobnost vaspitanja. U intervjuu bi trebalo biti mogude razlučiti koji muškarci zaista žele da se viđaju s djecom, a koji dijete žele da iskoriste kao sredstvo kontinuirane prisilne kontrole bivše partnerke. Roditelji bijelci čija su djeca miješane rase imaju pristup specijalizovanim uslugama za žene crne kože i manjinske grupe u ime djeteta. Mogu se desiti situacije kada kontakt između djeteta i oca nije u najboljem interesu djeteta. U takvim situacijama kontakt je mogud s drugim srodnicima (ako je on pozitivan i ako potpuno razumiju potrebu prioriteta zaštite djeteta) ili u vidu povremenog kontakta poštom ili nekog drugog indirektnog kontakta (čestitke za rođendan, ocjene u školi). Stručnjaci/kinje moraju znati da neke majke osjedaju da se moraju saglasiti s aranžmanom kontakta za koji vjeruju da nije bezbjedan jer se boje da de isprovocirati dalje nasilje kod bivšeg partnera (uključujudi nasilje s fatalnim ishodom) ili kidnapovanje djece. Stručnjaci/kinje takođe moraju znati da porodice migranata i porodice iz manjinskih grupa imaju dodatni strah od nasilja protiv druge nacionalnosti i kidnapovanja, kažnjavanja zbog časti ili migrantskog statusa. Djeca mogu željeti da imaju vezu s ranijim životom i s ocem, ako se to može organizovati na način koji podstiče djetetovu dobrobit i blagostanje i ne podriva bezbjednost majke. Djecu je neophodno slušati o tome kakav kontakt žele i kada. Neka djeca jasno kažu da ne žele nikakav kontakt i to se mora poštovati. Kasnije mogu promijeniti mišljenje (ili ne), to je njihovo pravo. Djeca ne „pripadaju“ roditeljima. Prekid kontakta može biti prikladan, na primjer, nakon nasilnog incidenta čiji je rezultat da dijete i otac više ne žive zajedno. U takvim okolnostima djeci (i majci) je potrebno vrijeme i pomod da se oporave. Potrebno je raditi s počiniocem po pitanju nasilja u porodici i odgoja djece. Kada se kontakt ponovo uspostavi, to može biti preko telefona, putem pisama, elektronske pošte, a cijeli proces mora pratiti odrasla osoba kako bi se osiguralo da se djeca ne zlostavljaju, primoravaju ili da se njima manipuliše. Prije kontakta potrebno je procijeniti sposobnost vaspitanja. Kontakt ne mora biti jedan na jedan niti licem u lice. Neki očevi koji su tražili kontakt nikada se nisu isključivo brinuli o djetetu i veoma malo su znali o djetetu, njegovim navikama i potrebama, stoga isključiva briga nije poželjna. Može se desiti da se ne zna kako organizovati kontakt s djecom na način prihvatljiv djetetu i prilagođen njegovom uzrastu. Potrebno je stručno vođstvo da bi se osiguralo da posjete podstiču djetetovu dobrobit i blagostanje i da nisu opasne, da nema zlostavljanja ili da su djetetu jednostavno dosadne. Prikladniji je kontakt s drugim srodnicima (baka i deda, tetke, strine, ujne, tetci, stričevi, ujaci) s ili bez prisutnog oca (pod uslovom da srodnici ni na koji način nisu saučesnici u nasilju, na primjer, smanjivanjem uticaja nasilja). Kontakt licem u lice – kada do njega dođe mora biti ograničen na ono što odgovara djetetu, možda par sati umjesto cijelog vikenda. Mora se redovno provjeravati s djetetom. 26 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Svaka odluka za dozvolu kontakta se mora zasnivati na procjeni potreba bezbjednosti djeteta i njegovog primarnog staratelja/majke. Ako se kontakt ponovo uspostavi nakon pauze mora ga nadzirati stručnjak/kinja da bi se procijenio uticaj na dijete i njegov život kod kude. Sve promjene aranžmana (npr. uvođenje nodenja) moraju se pažljivo procijeniti i revidirati. Djetetova bezbjednost je najvažnija, a njegove brige, kao i brige primarnog staratelja/majke, se moraju shvatiti ozbiljno. Pristup neophodnim resursima da bi kontakt bio bezbjedan, kao što su centri za nadzor kontakta ili programi za počinioce koji se bave pitanjima vaspitanja, od suštinske je važnosti za podsticanje djetetove dobrobiti i blagostanja. Ako je u bilo kom trenutku dijete potrebno primiti pod staranje moraju se uzeti u obzir njegove konkretne potrebe i, kada je to mogude, o njemu moraju da se brinu ljudi iz iste kulture. Ako to nije mogude mora se osigurati da djetetove potrebe ne budu zapostavljene – tu spada odgovarajuda njega kože i kose i vjerski običaji (uključujudi način ishrane). U slučaju nepoštovanja ovih pitanja dolazi do institucionalnog rasizma koji je veoma štetan po djetetovo zdravlje i emocionalno blagostanje. Ako dijete bude odvojeno od majke, njoj bi trebalo pomodi da razumije pravne procedure i da definiše i postigne promjene koje mora učiniti da bi joj dijete bilo vradeno. Finalni rad u grupama Cilj ove finalne runde jeste sumirati i ocijeniti iskustvo učenja. Svaka grupa ima isti zadatak – da napravi poster ili neki drugi vizuelni prikaz naučenog koji opisuje korake preduzete da se riješe problemi i daju odgovori na pitanja postavljena u drugoj rundi rada u grupama. U ovoj fazi važno je pokazati šta mogu uraditi u sopstvenoj praksi na primjeni novih postupaka i ideja kako bi bolje zadovoljili potrebe djece s kojima dolaze u kontakt u svakodnevnom radu. Postavljaju se posteri i svi čitaju postere svih grupa. U posljednjoj fazi moderator/ica sastavlja sadržaj datog dana. U kojoj mjeri su uključeni stručnjaci/kinje definisali/e promjene koje mogu koristiti u praksi da bi poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? U kojoj mjeri je bilo mogude definisati promjene koje se moraju napraviti kako bi stručnjaci/kinje poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? Važno se pobrinuti da svaki učesnik/ca ode s obuke s minimalno jednom idejom koju može upotrijebiti u radu i, nadati se, nekim korisnim novim kontaktom. PRAKTIĈNI PRIMJER M3: OSIGURATI DA SE ĈUJE GLAS DJETETA Važno je uvijek u prijavi navesti mišljenje djeteta o nasilju u porodici, citiranjem ili likovnim radovima. Djecu treba ohrabriti da se izraze kroz likovni rad, pozorišne projekte, pisanje, radio projekte, pjevanje, muziku te njihove radove prikazati, objaviti, emitovati i izvoditi. Likovna djela djece mogu se iskoristiti za ukrašavanje svakodnevnih stvari i dati na prodaju radi prikupljanja sredstava. Sve to osnažuje djecu. 27 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Modul 4: Seksualizovano nasilje nad djecom Uvod Moderator/ica grupi poželi dobrodošlicu na sesiju obuke i svima da da kažu kako se zovu, iz koje organizacije dolaze i navedu svoju ulogu u njoj. Nakon toga moderator/ica daje veoma kratak uvod u temu. Uvod ne bi trebao da traje više od 10 minuta i trebao bi da naglasi sljedede tačke: Djeca koja odrastaju s nasiljem u porodici su pod povedanim rizikom od direktnog zlostavljanja i sama budu seksualno napastvovana. Nekoliko studija porodica u kojima su djeca seksualno napastvovana od očeva ili očinskih figura pokazuju veliku učestalost nasilja u porodici nad djetetovom majkom48. Retrospektivne studije o odraslima koji su odrastali s nasiljem u porodici ustanovile su da ih je tredina ili više iskusila seksualno nasilje kod kude dok su bili djeca49. Finkelhor je ustanovio da je najbolja zaštita djeteta protiv iskustva seksualnog nasilja kod kude snažna majka50, a istraživanja pokazuju da je majka prva i jedina osoba kojoj dijete ispriča da je doživjelo seksualno nasilje51. Nasilje u porodici podriva autoritet žene kod kude. Ona rijetko svjedoči seksualnom napastvovanju djeteta. Neko ponašanje svog partnera smatra čudnim ili zabrinjavajudim, ali njenu sposobnost da posumnja ili da se suprotstavi bilo čemu što radi njen partner ugrožavaju godine zlostavljanja. Oporavak djeteta povezan je s oporavkom majke. Popravljanje ili jačanje odnosa između djece i majki zahtijeva vrijeme i napor, ali majke su glavna podrška djeci i mladima. Početak Nakon uvoda učesnici/ce se dijele u grupe od četvoro ili petoro. Važno je da grupe budu dobra kombinacija osoba u smislu profesionalne uloge i radnog mjesta. Pošto je obuka usmjerena na stručnjake/kinje koji/e rade s djecom očekuje se da oni/one ved imaju neko iskustvo u radu s djecom koja su bila izložena ili su trenutno izložena nasilju u porodici. Cilj ove prve sesije rada u grupama jeste saznati ono što učesnici/ce ved znaju o ovoj temi. Svakoj grupi se daje ista situacija za diskusiju. Imaju vremena da govore o svom shvatanju i iskustvu u datoj situaciji. Istovremeno se međusobno upoznaju i saznaju koje su različite uloge, odgovornosti i prioriteti raznih agencija uključenih u dječiju zaštitu. Kreiraju i kontekst za drugi korak uvođenja novih informacija. M4: Rad u grupama 1 – Situacija o kojoj se diskutuje Obratila vam se predškolska vaspitačica koja traži savjet o jednom četvorogodišnjem dječaku u njenoj grupi. Brine je kroz šta dječak prolazi kada provodi vrijeme s ocem svakog drugog vikenda. Njegova majka je nedavno napustila partnera i tvrdi da ju je kontrolisao i zlostavljao. Ona i sin trenutno žive u skloništu za žene. Dječak je pričao o čudnim igrama koje otac igra s njim u kadi, pri čemu mu se „piša ispravi“ i o filmovima koje gleda kod tate s „tetama bez odjede koje se igraju jedna s drugom“. Ne može da vjeruje šta čuje, poznaje dječakovog oca koji je obrazovan, privlačan, ima dobar posao i „uzoran je otac“. Grupni zadatak jeste postidi zajedničko razumijevanje situacije koju su dobili i, ako je mogude, redi šta očekuju od obuke pri tretiranju ovog pitanja. Kroz sve vježbe moderator/ica mora da se pobrine da svi/e učesnici/e uzmu u obzir preklapanje po službama i da se pozabave potrebama žena crne kože i žena iz manjinskih grupa, djece mješovitog 28 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) porijekla, kao i žena i djece s fizičkim i mentalnim problemima. Posebne potrebe svake porodice ponaosob određuje to kako ovi i drugi faktori utiču na njihovu sposobnost da pristupe resursima i podršci. Uloga moderatora/ice je da prošeta od grupe do grupe, oslušne ih, doda informacije, ako je potrebno, povede diskusiju i zajedno s njima dođe do ideja. Nakon određenog vremena (svi moraju imati dovoljno vremena da daju svoj doprinos) svaka grupa predstavlja rezime svoje diskusije drugima. Te prezentacije omogudavaju moderatoru/ici da sazna šta ko zna. Stručnjaci/kinje koji/e imaju više iskustva ili znanja mogu više doprinijeti diskusiji, a oni/one kojima su informacije nove mogu učiti tokom diskusije tako da svi manje ili više budu na istoj početnoj tački. U toku prezentacija moderator/ica se može osvrnuti na sljedede tačke: Ova stranica se može kopirati (može joj se nešto dodati ili se može promijeniti) i podijeliti. Nakon povratnih informacija i diskusije grupi se daje dugačka pauza za vrijeme koje učesnici/ce mogu razgovarati o tačkama u neformalnom razgovoru. Radni materijal M4:1 – Seksualno zlostavljanje djeteta i nasilje u porodici Nasilje u porodici kod kude stvara uslove u kojima može dodi do fizičkog, emocionalnog, finansijskog i seksualnog nasilja i zlostavljanja djece i ostati neotkriveno. Kao prvo, nasilje u porodici pokazuje odsustvo inhibicije za povređivanje bliskih članova porodice pri čemu nasilje i zlostavljanje postaje interakcija koja je uobičajena. Nasilje u partnerskoj vezi često podrazumijeva seksualno nasilje. Iako je utvrđeno da samo 10% djece svjedoči seksualnom nasilju nad majkom52, mnogo više ih čuje da majku zovu seksualno pogrdnim imenima i da je optužuju za seksualno neprikladno ponašanje. Nasilje u porodici pažnju usmjerava na počinioca. Porodični život ne određuju potrebe djece nego način na koji se izbjegava nasilje i zlostavljanje ili to kako se nasilje kontroliše ili preživljava. Majčinu sposobnost vaspitanja ugrožava to što mora da se nosi s nasilničkim odnosom, a njenu brigu o djeci počinilac namjerno ometa53. Nasilje u porodici sprečava otkrivanje seksualnog nasilja nad djecom tako što podriva majčinu sposobnost da zaštiti djecu ma koliko se trudila. Žene rijetko razgovaraju s djecom o nasilju u porodici, a neke se nadaju da djeca nisu svjesna šta se dešava. Ta tišina uči djecu da se o „tihoj zavjeri“ o nasilju koje proživljavaju kod kude ne smije govoriti. Kako bi se održao privid normalnog porodičnog života kontakt s prijateljima/cama, komšijama/nicama i rođacima/kama je ograničen. Tako se porodica izoluje i smanjuje se broj odraslih koji pružaju podršku, a kojima se djeca mogu obratiti za pomod. Svaki nagovještaj da dijete pati tumači se kao reakcija na nasilje u porodici kod kude. Kada seksualno nasilje nad djecom kod kude izađe na vidjelo mnogi ljudi ne vjeruju da je mogude da majka nije svjesna šta se dešava njenom djetetu. Ali to što se „vidi“ veoma je nejasno. Kod mnogih seksualnih napada na djecu prisutno je ponašanje koje ne ostavlja vidljive fizičke dokaze, kao što je masturbacija ili proizvodnja seksualizovanih fotografija. Kod porodica postoje različite granice o tome šta se smatra primjerenim u smislu kupanja djece, kupanja s djecom, zajedničkog korištenja kupatila, nagosti u porodici te toga što djeca i roditelji spavaju u istom krevetu. 29 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Neprikladan seksualni kontakt može biti veoma kratki incident i može se događati pod krinkom uobičajenih porodičnih aktivnosti, kao što je stavljanje djeteta u krevet. Sama djeca osjedaju se nelagodno ili posramljeno ili ne shvataju šta se dešava te de tokom vremena osjedaj za granicu biti poremeden. Njima se manipuliše kako bi povjerovali da su odgovorni za to što se desilo ili da su bili saučesnici jer su prihvatili „nagrade“ kao što su pokloni, čašdenja ili dodatna pažnja. Seksualno nasilje nad djecom kod kude može trajati godinama i što duže dijete ne kaže nekome za to, sve mu je teže redi. Boji se posljedica po porodicu i poželi da zaštiti druge članove porodice pa čak i počinioca. Otkrivanje seksualnog zlostavljanja djeteta nije trenutak nego jedan interaktivni proces bliženja trenutku istine koja možda nikada nede biti jasna. Ono što majka zna sastavlja se godinama od djelida ili kontradiktornih izjava zlostavljanog djeteta, njegove brade i sestara, zlostavljača i uključenih stručnjaka/kinja. Trenutak kada se roditeljski odnos završava zbog nasilja u porodici momenat je kada djeca, koja su doživjela seksualno nasilje kod kude, počnu da otkrivaju šta im se desilo. Ona više ne žive s počiniocem. O nasilju u porodici de se pričati i bide osuđeno kao pogrešno. Djeca de naučiti da svako ima pravo na život bez straha od nasilja ili zlostavljanja i tu informaciju primijeniti na sopstveno iskustvo i progovoriti, vjerovatno, po prvi put. Oporavak djeteta povezan je s oporavkom majke. Popravljanje ili jačanje odnosa između djece i majki zahtijeva vrijeme i napor, ali majke su glavna podrška djeci i mladima. Reorganizujte se tako da sada svaka grupa ima nove članove/ce koji/e ranije nisu bili zajedno. Svim grupama se daju iste informacije i imaju isti zadatak. M4: Rad u grupama 2 – Situacija koja se razmatra Obratilo vam se lokalno sklonište za žene. Brine ih štidenica koja razmišlja da se vrati kudi svom partneru. On ju je u prošlosti kontrolisao i zlostavljao, ali je obedao da de se više truditi da bude bolji muž. Ona smatra da je on uvijek bio dobar otac i nedostaje sinu i želi da se vrati kudi. Ona sinu želi da ima dobar i bogat dom i brine se da nede uspjeti sama kao samohrana majka. U vrtidu su joj rekli da ih brine šta dječak priča o posjetama ocu (VIDI PRETHODNU GRUPNU VJEŽBU). Ona kaže da joj sina moraju izgrditi što to govori. Insistira da njen partner nikada ne bi uradio tako nešto i da sigurno nije perverznjak ili homoseksualac! Ogorčena je što ljudi mogu pomisliti tako nešto o njenoj porodici. Grupni zadatak NIJE PRONADI RJEŠENJA nego DEFINISATI PREPREKE I TEŠKODE. Informacije koje su im date ni u kom slučaju nisu detaljne i namjera je da stimulišu nove ideje o načinu rada. Koje promjene su potrebne: U njihovom načinu rada? U načinu na koji organizacija funkcioniše? Na institucionalnom nivou? Na zakonskom nivou? Mogu li se procedure pojednostaviti? Postoje li resursi? Šta bi zaista pomoglo da se postigne pozitivan ishod? 30 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Svaka grupa predstavlja rezultate svoje diskusije. Pošto svaka grupa ima iste informacije kojima se bavi moderator/ica mora sakupiti glavna pitanja i probleme od svih grupa. U toku diskusije s povratnim informacijama svi mogu dati doprinos odgovaranjem na pitanja i nalaženjem rješenja za probleme pod vođstvom moderatora/ice. Nakon ove sesije ide pauza za osvježenje radi neformalnih razgovora i upoznavanja. Radni materijal M4:2 – Podrška majkama da pomognu i zaštite djecu Oporavak djeteta povezan je s oporavkom majke. Popravljanje ili jačanje odnosa između djece i majki zahtijeva vrijeme i napor, ali majke su glavna podrška djeci i mladima. Uprkos prelasku na zajedničko vaspitanje još uvijek se dešava da se majke smatraju više odgovornim za zaštitu djeteta nego otac. Često se postavlja pitanje, kada se otkrije seksualno nasilje nad djecom kod kude koje vedinom čine odrasli muškarci, zašto majka nije zaštitila svoje dijete. Sama žena očekuje da mora znati šta se dešava njenom djetetu i biti u stanju da ga zaštiti čak i od nečega što ne očekuje, čemu svjedoči ili što joj se kaže. Kada se žena suoči s dokazima da joj je dijete doživjelo neprikladan seksualni kontakt kod kude često je u nevjerici. Prvo, teško joj je da prihvati da joj je dijete živjelo s takvim problemom, a da joj nije reklo. Drugo, bude šokirana da bi partner s kojim je odlučila da zasnuje porodicu bio u stanju da seksualno napastvuje svoje sopstveno dijete. Brkaju se pojmovi kao što je „pedofil“ koji sugeriše da se muškarac koji čini seksualne prekršaje nad djecom potpuno razlikuje od „porodičnog muškarca“ koga, u suštini, seksualno privlače odrasle žene. Slično tome, brka se između muškaraca koji čine seksualizovano nasilje nad dječacima i homoseksualnosti. Neki počinioci seksualnih prekršaja žele da zlostavljaju samo djevojčice, a neki samo dječake. Drugi zlostavljaju i dječake i djevojčice, kako im se ukaže prilika. Djeca su relativno nemodna protiv odraslih, pogotovo protiv odraslih u svojoj porodici koji su odgovorni za njihovo blagostanje. Počinioci koriste seks kao sredstvo iskorištavanja i neravnoteže modi. To ne govori ništa o njihovoj seksualnoj orijentaciji niti o tome kako se odnose prema odraslim ženama. Žena često ima snažan osjedaj krivice zbog izbora takvog partnera, zbog ostanka s njim toliko dugo, što nije uspjela da zaštiti dijete od traume, što nije prepoznala šta se dešavalo i zbog toga što joj se dijete nije moglo povjeriti. Često uz osjedaj krivice idu i optužbe i kritika djeteta ili drugih majki u porodici ili zajednici. Ženi je potrebno vrijeme da shvati šta je čula i da joj se pristupi tako da to ne produbljuje njenu krivicu. Zbog toga de se samo osjedati još defanzivnije. Seksualno zlostavljanje njenog djeteta može izazvati osjedaje o seksualnom zlostavljanju koje je i sama iskusila. Potrebna joj je pomod da se nosi sa sopstvenom traumom. Žena često oklijeva da otkrije seksualno nasilje koje je proživjela sa svojim partnerom. Ne zna kako bi to izrazila. Svekrva možda govori o dužnosti i ne smatra da je silovanje u braku seksualno nasilje. Stoga, žena koja je iskusila seksualno nasilje od muža ne može koristiti riječ silovanje. Ženi je potrebno vrijeme da se izbori s osjedanjem šoka, gubitka, tuge, krivice i stida i pomiri se s onim što se desilo prije nego što razgovara s djetetom. Često postoji hitna potreba da otkrije od djeteta kada, gdje i kako se to dogodilo. Dijete to može shvatiti kao ispitivanje i može biti kontraproduktivno. Žena je u boljoj poziciji da zaštiti dijete kada prevaziđe njegovu prvu reakciju. 31 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Način na koji majka reaguje kada joj dijete otkrije seksualno zlostavljanje od suštinske je važnosti za vezu djeteta i majke. Ako se ta veza može održati i ojačati, služide za zaštitu djeteta od bilo kakvog kontinuiranog ili sličnog zlostavljanja u bududnosti (osim ako porodični sud ne naloži ženi da dijete šalje u posjete počiniocu). Važno je ne odvajati pomod ženi od pomodi djetetu. Mora se cijeniti odnos između ženinih potreba i djetetovih potreba pri pružanju usluga. Pomaganje majci je obično najbolji način pomaganja djetetu. Međutim, u nekim slučajevima majke nisu u stanju ili ne žele da zaštite dijete pa u tom slučaju, da bi se zaštitilo, dijete se mora odvojiti od majke. Finalni rad u grupama Cilj ove finalne runde jeste sumirati i ocijeniti iskustvo učenja. Svaka grupa ima isti zadatak – da napravi poster ili neki drugi vizuelni prikaz naučenog koji opisuje korake preduzete da se riješe problemi i daju odgovori na pitanja postavljena u drugoj rundi rada u grupama. U ovoj fazi važno je pokazati šta mogu uraditi u sopstvenoj praksi na primjeni novih postupaka i ideja, kako bi bolje zadovoljili potrebe djece s kojima dolaze u kontakt u svakodnevnom radu. Postavljaju se posteri i svi čitaju postere svih grupa. U posljednjoj fazi moderator/ica sastavlja sadržaj datog dana. U kojoj mjeri su uključeni stručnjaci/kinje definisali/e promjene koje mogu koristiti u praksi da bi poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? U kojoj mjeri je bilo mogude definisati promjene koje se moraju napraviti kako bi stručnjaci/kinje poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? Važno se pobrinuti da svaki učesnik/ca ode s obuke s minimalno jednom idejom koju može upotrijebiti u radu i, nadati se, nekim korisnim novim kontaktom. PRAKTIĈNI PRIMJER M4: KUĆE DJETINJSTVA Ako se sumnja na zlostavljanje djeteta ono se odvodi u kudu djetinjstva radi istrage. Takve kude prilagođene su djeci. Dijete pregledaju doktori/ce i ispituje policija i socijalni radnici/ce koji/e su posebno obučeni/e za ispitivanje djece. Policija ne nosi uniformu i razgovor se snima tako da dijete iskaz da jednom, a stručnjaci/kinje informacije prenose između sebe kako dijete ne bi moralo da ponavlja stresne detalje nekoliko puta. Ovaj koncept vodi porijeklo s Islanda, a brzo se proširio u Danskoj i drugim skandinavskim zemljama. Sada u Njemačkoj postoji nekoliko kuda djetinjstva, a ova ideja se širi i na druge zemlje. 32 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Modul 5: Posljedice nasilja u partnerskim vezama na majĉino vaspitanje Uvod Moderator/ica grupi poželi dobrodošlicu na sesiju obuke i svima da da kažu kako se zovu, iz koje organizacije dolaze i navedu svoju ulogu u njoj. Nakon toga moderator/ica daje veoma kratak uvod u temu. Uvod ne bi trebao da traje više od 10 minuta i trebao bi da naglasi sljedede tačke: Približno jedna od četiri žene iskusi nasilje u porodici, a jedna polovina u tom momentu ima 54 djecu . Procjenjuje se da je do 30% sve djece doživjelo nasilje u porodici55. 30% žena navodi da su trudnoda i rođenje prvog djeteta bili početak nasilja u porodici ili da je tada značajno eskaliralo56. Početak Nakon uvoda učesnici/ce se dijele u grupe od četvoro ili petoro. Važno je da grupe budu dobra kombinacija osoba u smislu profesionalne uloge i radnog mjesta. Pošto je obuka usmjerena na stručnjake/kinje koji/e rade s djecom, očekuje se da oni/one ved imaju neko iskustvo u radu s djecom koja su bila izložena ili su trenutno izložena nasilju u porodici. Cilj ove prve sesije rada u grupama jeste saznati šta to učesnici/ce ved znaju o ovoj temi. Svakoj grupi daje se ista situacija za diskusiju. Imaju vremena da govore o svom shvatanju i iskustvu u datoj situaciji. Istovremeno se međusobno upoznaju i saznaju koje su različite uloge, odgovornosti i prioriteti raznih agencija uključenih u dječiju zaštitu. Kreiraju i kontekst za drugi korak uvođenja novih informacija. M5: Rad u grupama 1 – Situacija o kojoj se diskutuje Kakav uticaj nasilje u porodici ima na majčino vaspitanje Grupni zadatak jeste postidi zajedničko razumijevanje situacije koju su dobili i, ako je mogude, redi šta očekuju od obuke pri tretiranju ovog pitanja. Kroz sve vježbe moderator/ica mora da se pobrine da svi/e učesnici/ce uzmu u obzir preklapanje po službama i da se pozabave potrebama žena crne kože i žena iz manjinskih grupa, djece mješovitog porijekla, kao i žena i djece s fizičkim i mentalnim problemima. Posebne potrebe svake porodice ponaosob određuje to kako ovi i drugi faktori utiču na njihovu sposobnost da pristupe resursima i podršci. Uloga moderatora/ice je da prošeta od grupe do grupe, oslušne ih, doda informacije, ako je potrebno, povede diskusiju i zajedno s njima dođe do ideja. Nakon određenog vremena (svi moraju imati dovoljno vremena da daju svoj doprinos) svaka grupa predstavlja rezime svoje diskusije drugima. Te prezentacije omogudavaju moderatoru/ici da sazna šta ko zna. Učesnici/ce koji/e ved imaju iskustva ili znanja mogu više doprinijeti diskusiji, a oni/one kojima su informacije nove mogu učiti tokom diskusije tako da svi manje ili više budu na istoj početnoj tački. 33 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) U toku prezentacija moderator/ica se može osvrnuti na sljedede tačke: Ova stranica se može kopirati (može joj se nešto dodati ili se može promijeniti) i podijeliti. Nakon povratnih informacija i diskusije grupi se daje dugačka pauza za vrijeme koje učesnici/ce mogu razgovarati o tačkama u neformalnom razgovoru. Radni materijal M5:1 – Kakav uticaj nasilje u porodici ima na majĉino vaspitanje Da li se odgovorima datim u krugu gdje se daju povratne informacije spominje zajedničko vaspitanje ili se odgovornost za vaspitanje stavlja na jednog roditelja? Ako je tako, šta to govori o institucionalnom odgovoru na muško nasilje kod kude? Svaki uticaj koji nasilje u porodici ima na majčino vaspitanje57 je privremen i može se poboljšati šest mjeseci nakon razdvajanja58. Počinilac često kritikuje ženino vaspitanje da bi narušio njeno samopouzdanje. Pored toga, žena se boji da de joj služba za dječiju zaštitu oteti dijete zbog čega se mnoge žene pribojavaju bilo kakvog uplitanja stručnih lica59. Počinilac često manipuliše djetetom kako bi ono povjerovalo da majka nije u pravu, a neki podstiču djecu da im se pridruže u zlostavljanju majke te tako podrivaju vezu između majke i djeteta. Poznato je da počinilac često cilja na majčino vaspitanje (na primjer, tako što ne dozvoljava majci da odgovori bebinim potrebama) pa žena nije u stanju da odgaja dijete onako kako bi inače to radila. Podrivanje majčinog samopouzdanja u vaspitanje se javlja i prije nego što se beba rodi. Žena razvija strategije preživljavanja koje utiču na vaspitanje, kao što je zloupotreba supstanci koje imaju negativan uticaj na vaspitanje i mora se prepoznati i rješavati. Razumijevanje stručnih lica o tome kako se to desilo od suštinske je važnosti za rad na oporavku60. Sve agencije koje rade na slučajevima nasilja u porodici frustriraju žene koje ostaju s nasilnim partnerima. Važno je imati na umu da problem nije u tome što žene ostaju u vezi, one često napuštaju partnera na nekoliko sati ili dana, ali im se vradaju61. Kada žena napusti partnera ima puno prepreka koje mora prevazidi, kao što je dobijanje pristupa novcu i stanovanju, nošenje s pritiskom djece ili drugih članova/ica porodice/zajednice da se vrati, osjedanje usamljenosti i nedobijanja podrške kao samohranog roditelja. Istovremeno se njen bivši partner veoma kaje i obedava tačno ono što je žena uvijek htjela iskorištavajudi njene strahove i bojazni. Teškode se javljaju ako stručnjaci/kinje smatraju da njihovo znanje ima vedu težinu od znanja preživjelih. Neiskorištavanje podrške koja se nudi može biti usljed ženinog osjedaja da se njene osnovne potrebe ne zadovoljavaju. Problem može biti u tempiranju – dugo čeka na pomod, a onda ima osjedaj da je požuruju. Može odustati od traženja pomodi ako osjeda da reakcija nije odgovarajuda62. Intervencija mora biti pregovaranje. Ako se ponuđena pomod odbije važno je otkriti da li je korijen toga u strahu ili prinudi i da li se ti problemi mogu riješiti. Ako to nije slučaj onda razmislite da li su prihvatljivi neki drugi vidovi pomodi ili da li se vremenski okvir može prilagoditi63. Važno je imati na umu da je vjerovatnije da porodice s jednim roditeljem žive u siromaštvu i da su žene i dalje diskriminisane na tržištu rada. Žena osjeda da je u najboljem interesu djece da trpi nasilje u porodici. Ta odluka zasniva se na veoma realističnoj procjeni životnog standarda u porodici s jednim roditeljem. Što je viši životni standard u porodici to više žene i djeca rizikuju da izgube u smislu materijalnih pogodnosti. Odluka da ode nije laka i važno je prikupiti priče o uspjehu i imati lokalne uzore kako bi se pokazalo da je uspješan život mogud na slobodi. 34 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Majke i djeca koje žive s uticajem nasilja i zlostavljanja u porodici često se bore protiv negativnih uticaja drugih vidova opresije i diskriminacije kao što je rasizam, nesiguran migrantski status, nedostatak javnih sredstava, siromaštvo, problemi vezani za majčinu ili djetetovu invalidnost. Suočavaju se s užasnim preprekama u pristupu pomodi i podršci. Smatra se i da je takvo ugnjetavanje (kao što je zlostavljanje na rasističkoj osnovi) dio nasilja ili zlostavljanja u porodici. Samohrane majke suočavaju se sa situacijama kršenja, kao što je diskriminacija pri zapošljavanju, nedostatak adekvatne brige za dijete i teškodama pri nalaženju smještaja koji mogu priuštiti. Važno je da te strukturalne nejednakosti budu prepoznate kao problem, a da pojedine žene ne budu stigmatizovane. Mora se priznati da oporavak djeteta zavisi od oporavka majke i važno je ne odvajati pomod ženi od pomodi djetetu. Te dvije stvari moraju biti povezane. Majke su najvedi zaštitnički faktor u životu djeteta i ako one uvide da se na interese njenog djeteta ne gleda kao na njene sopstvene interese, osjedaju da se njena pouzdanost u procjenu djetetovih potreba stavlja pod znak pitanja, a uloga nje kao majke remeti. Od suštinske je važnosti da različite službe sarađuju da bi pomogle i osnažile žene kako bi one mogle braniti svoja i dječija prava. Važno je imati na umu da su počinioci nasilja u porodici odgovorni za svoje postupke, koji su često krivična djela. Ako je žena zlostavljana to ne znači da je odgovorna za kopiranje nasilničkog odnosa. To ne bi trebalo da znači da joj se ne daje dovoljna podrška za izgradnju samopouzdanja i da se ništa ne radi s počiniocima, bilo da im se pomaže da se promijene ili da se krivično gone za nasilje prema ženama i djeci. Fokus mora biti na tome zašto muškarci nastavljaju da zlostavljaju žene i djecu namjerno ciljajudi ranjive žene (s djecom) koje vrebaju, bez ikakve kazne. U Engleskoj i Velsu samo 12–16% svih zabilježenih prekršaja nasilja u porodici rezultira presudom, a u Njemačkoj samo 8% bude procesuirano64. EU projekat CEINAV je naglasio problem prebacivanja odgovornosti za dobrobit i bezbjednost s države na pojedince i zajednicu, pri čemu se od njih očekuje da kontrolišu rizik. Fokusiranje na kontrolu rizika i procjenu rizika dekontekstualizuje ponašanje na pitanje individualnog izbora. Od žena se očekuje da same kontrolišu rizik svoje i djetetove izloženosti muškom nasilju i one budu okrivljene ako u tome ne uspiju, umjesto da se preispitaju strukturalna i institucionalna ograničenja koja smanjuju mogudnost slobode i bezbjednosti. Davanje odgovornosti onima koji imaju veoma malo resursa i izbora da se suprotstave muškom nasilju je onesposobljavajude, a kao posljedica se ženi pripisuje odgovornost dok počinioci istovremeno postaju nevidljivi65. Reorganizujte se tako da sada svaka grupa ima nove članove/ce koji/e ranije nisu bili/e zajedno. Svim grupama se daju iste informacije i imaju isti zadatak. M5: Rad u grupama 2 – Situacija koja se razmatra Vaš prvi susret sa ženom nakon što je u njen dom pozvana policija da istraži slučaj uznemiravanja u porodici. S njom živi dvoje djece školskog uzrasta koja su bila prisutna kad je policija bila tu i bila su vidno uznemirena. Koji su danas vaši prioriteti? Koji su aspekti bitni za bududnost? Podijeli se radni materijal M5:2 koji de učesnici/ce pročitati. Grupni zadatak NIJE PRONADI RJEŠENJA nego DEFINISATI PREPREKE I TEŠKODE. 35 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Informacije koje su im date ni u kom slučaju nisu detaljne i namjera je da stimulišu nove ideje o načinu rada. Koje promjene su potrebne: U njihovom načinu rada? U načinu na koji organizacija funkcioniše? Na institucionalnom nivou? Na zakonskom nivou? Mogu li se procedure pojednostaviti? Postoje li resursi? Šta bi zaista pomoglo da se postigne pozitivan ishod? Svaka grupa predstavlja rezultate svoje diskusije. Pošto svaka grupa ima iste informacije kojima se bavi moderator/ica mora sakupiti glavna pitanja i probleme od svih grupa. U toku diskusije s povratnim informacijama svi mogu dati doprinos odgovaranjem na pitanja i nalaženjem rješenja za probleme pod vođstvom moderatora/ice. Nakon ove sesije ide pauza za osvježenje radi neformalnih razgovora i upoznavanja. Radni materijal M5:2 – Šta je potrebno ţeni za efikasno vaspitanje nakon nasilja u porodici Žene koje su mnogo godina nalazile izgovore za ponašanje partnera i umanjivale uticaj takvog ponašanja na njih i njihovu djecu osjedaju se zbunjeno kada drugi osuđuju njihove postupke. Zbog života u konstantnom strahu od nasilja, zlostavljanja i kontrole osjedaju se jako nervozno, iznureno i zabrinuto. Pod prevelikim su stresom da bi obavljale svakodnevne zadatke i osjedaju se previše emocionalno zakinute da bi svojoj djeci dale najbolje od sebe. Da bi preživjele godine nasilja u porodici prestale su vjerovati sopstvenom instinktu i sposobnosti odlučivanja kao majke jer im se svijet vrtio oko toga da se pobrinu da zlostavljač bude zadovoljan. Potrebno im je vrijeme da postanu svjesne koliko je nad njima dominiralo nasilje partnera kao ženom i majkom66. Djeca su često više svjesna nasilja u porodici nego što odrasli misle, čak i ako su njihove majke pokušale da ih zaštite. Djeca koja su preživjela nasilje u porodici često pokazuju zahtjevno ponašanje. Imaju ispade nasilja, probleme sa spavanjem, osjedaju se uplašeno i ne mogu da spavaju u svom krevetu. Budu povučeni ili agresivni, ponekad udaraju majku, a nekada budu previše zaštitnički raspoložena prema djeci. Život s nasiljem u porodici ozbiljno utiče na djetetovo samopouzdanje, sposobnost donošenja odluka i njegovu/njenu sredu. Osjedaju smanjenu sposobnost da se izraze i boje se kritike, kazne ili zastrašivanja. Žene pokušavaju da zlostavljanje sakriju od djece i bolno i teško im je da priznaju njegove posljedice na djecu67. Primarna odgovornost roditelja je djetetova bezbjednost, ali ako se žena teško nosi s nasiljem u porodici nije u stanju da zadovolji djetetove potrebe kao što bi inače. Majčina sposobnost efikasnog vaspitanja sistematski je podrivana godinama kritikovanja zato što se ponaša previše zaštitnički, zato što je previše popustljiva, prestroga, previše radi za djecu, ne radi dovoljno i okrivljuje se za svaki problem. Mijenja i način na koji vaspitava dijete da bi izbjegla konflikt, npr. tjera dijete da bude tiho i ne smeta ocu ili da nešto radi u tajnosti68. 36 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Žena razvija strategije preživljavanja koje utiču na vaspitanje, kao što je zloupotreba supstanci koja ima negativan uticaj na vaspitanje i mora se prepoznati i rješavati. Razumijevanje stručnih lica kako se to desilo od suštinske je važnosti za rad na oporavku69. Važno je razumjeti kako sama žena vidi svoju situaciju. Vjeruje da su problemi kod kude njena krivica. Strogo se moralno protivi napuštanju partnera i vjeruje da je djeci uvijek bolje u porodici s oba roditelja. Vjeruje da de partner ubiti nju i/ili djecu ako ga napusti, a to se zaista dešava, neproporcionalno ženama crne kože i ženama iz manjinskih grupa. Vjeruje da de partner odvesti djecu od nje, vjerovatno u inostranstvo ili da de on podstadi službe za dječiju zaštitu da uzmu djecu pod staranje70. Takva shvatanja pojačava religija i zajednica u kojoj živi. Nađe se pod pritiskom svoje porodice ili u strahu od otkrivanja šta se dešava njenoj porodici. Žena osjeda da nije sposobna da se snalazi sama i održava životni standard koji uživaju ona i njena djeca. Odnos sa školom, službama za zaštitu djece i stanodavcima čini joj se zastrašujudim, pogotovo ako nije odrasla u zemlji u kojoj živi i ne govori tečno dati jezik. Nema pribježište u javnim sredstvima te, stoga, ima veoma ograničen pristup specijalizovanim i državnim službama za pomod i podršku. Ima nesiguran imigrantski status i boji se deportacije te nema pri ruci podršku porodice ili zajednice i plaši se da de njenim odlaskom ona i djeca postati beskudnici, siromašni odmetnici društva. Te strahove pojačava strukturalna nejednakost polova, ograničeni javni resursi, institucionalni rasizam i socijalna politika koja stigmatizuje ljude u nevolji. Zaštita djece i oporavak cijele porodice nije mogud bez poboljšanja bezbjednosti. To se oslanja na niz odgovarajudih intervencija za žene i djecu, zajedno i odvojeno, da bi se unaprijedila pomod za oporavak i umanjila šteta. Potrebno je i prepoznati da su žene i djeca koji su preživjeli nasilje u porodici raznovrsna grupa i da se bore s drugim vidovima ugnjetavanja i diskriminacije pored nasilja u porodici. Specijalizovane službe koje se bave nasiljem u porodici i inicijative koje vode preživjeli/le posebno su važne djeci i majkama zbog nivoa razumijevanja i baze vrijednosti koju oličavaju. Ako takve organizacije imaju resurse da zagovaraju za žene i djecu to ih može poštedjeti potrebe da iznova ponavljaju svoju priču ili suočavanja sa cinizmom ili nevjericom od strane pružalaca usluga. Kada se pruži bezbjednost i odgovarajuda pomod žene i djeca mogu da se oporave i to zaista i učine, prežive nasilje i stvore slobodu. Finalni rad u grupama Cilj ove finalne runde jeste sumirati i ocijeniti iskustvo učenja. Svaka grupa ima isti zadatak – da napravi poster ili neki drugi vizuelni prikaz naučenog koji opisuje korake preduzete da se riješe problemi i daju odgovori na pitanja postavljena u drugoj rundi rada u grupama. U ovoj fazi je važno pokazati šta mogu uraditi u sopstvenoj praksi na primjeni novih postupaka i ideja kako bi bolje zadovoljili potrebe djece s kojima dolaze u kontakt u svakodnevnom radu. Postavljaju se posteri i svi čitaju postere svih grupa. U posljednjoj fazi moderator/ica sastavlja sadržaj datog dana. U kojoj mjeri su uključeni stručnjaci/kinje definisali/e promjene koje mogu koristiti u praksi da bi poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? U kojoj mjeri je bilo mogude definisati promjene koje se moraju napraviti kako bi stručnjaci/kinje poboljšali/e usluge koje pružaju djeci? 37 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Važno se pobrinuti da svaki učesnik/ca ode s obuke s minimalno jednom idejom koju može upotrijebiti u radu i, nadati se, nekim korisnim novim kontaktom. PRAKTIĈNI PRIMJER M5: GRADSKE MAJKE Gradske majke su lokalne žene koje su prošle obuku o nasilju u porodici. One su iz zajednice, osjetljive su na kulturnu raznolikost i u stanju su da identifikuju porodice u riziku. Posjeduju veliko znanje o dostupnoj podršci na lokalnom nivou i mogu usmjeriti ljude na pomod i savjete po potrebi. One dijele život drugih, ne samo probleme. Nude lako dostupnu pomod porodicama koje žive s nasiljem u porodici i njegovim posljedicama. Ova inicijativa uvedena je u Njemačkoj gdje je dobro razvijena u mnogim gradovima i opštinama. 38 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Modul 6: Odnos izmeĊu djeteta i majke nakon nasilja u porodici Uvod Moderator/ica grupi poželi dobrodošlicu na sesiju obuke i svima da da kažu kako se zovu, iz koje organizacije dolaze i navedu svoju ulogu u njoj. Nakon toga moderator/ica daje veoma kratak uvod u temu. Uvod ne bi trebao da traje više od 10 minuta i trebao bi da naglasi sljedede: Nasilje u porodici često nastaje ili eskalira u vrijeme prve trudnode, to utiče na majčinu sposobnost da se poveže s djetetom71. Počinilac ohrabruje ili nagrađuje djecu kada mu se pridruže u verbalnim i fizičkim napadima na 72 majku . Djeca se ljute na majku zato što je ostala, napustila nasilnog partnera ili mu se vratila73. Početak Nakon uvoda učesnici/ce se dijele u grupe od četvoro ili petoro. Važno je da grupe budu dobra kombinacija osoba u smislu profesionalne uloge i radnog mjesta. Pošto je obuka usmjerena na stručnjake/kinje koji/e rade s djecom očekuje se da oni ved imaju neko iskustvo u radu s djecom koja su bila izložena ili su trenutno izložena nasilju u porodici. Cilj ove prve sesije rada u grupama jeste saznati ono što učesnici/ce ved znaju o ovoj temi. Svakoj grupi daje se ista situacija za diskusiju. Imaju vremena da govore o svom shvatanju i iskustvu u datoj situaciji. Istovremeno se međusobno upoznaju i saznaju koje su različite uloge, odgovornosti i prioriteti službi uključenih u dječiju zaštitu. Kreiraju i kontekst za drugi korak uvođenja novih informacija. Grupna vježba posmatra uticaj djece u tri različite faze uzrasta: predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski. Ako je mogude svaka grupa neka diskutuje o svakoj fazi i neka ima vremena da razgovara o svom shvatanju i iskustvu uticaja nasilja u porodici na majčin odnos s djetetom tog uzrasta. Istovremeno, upoznaju jedni druge i čuju kakva iskustva ima svako u grupi. Kreiraju i kontekst za drugi korak uvođenja novih informacija. M6: Rad u grupama 1 – Situacija o kojoj se diskutuje Svi u grupi moraju da govore i podijele svoje znanje i iskustvo o uticaju nasilja u porodici na majku: Predškolske djece; Osnovnoškolaca; Srednjoškolaca; Grupni zadatak jeste postidi zajedničko razumijevanje situacije koju su dobili i, ako je mogude, redi šta očekuju od obuke pri tretiranju ovog pitanja. Kroz sve vježbe moderator/ica mora da se pobrine da svi/e učesnici/ce uzmu u obzir preklapanje po službama i da se pozabave potrebama žena crne kože i žena iz manjinskih grupa, djece mješovitog porijekla, kao i žena i djece s fizičkim i mentalnim problemima. Posebne potrebe svake porodice ponaosob određuje to kako ovi i drugi faktori utiču na njihovu sposobnost da pristupe resursima i podršci. 39 Sufinansirano iz Programa za prava, jednakost i građanstvo Evropske unije (2014-2020) Uloga moderatora/ice je da prošeta od grupe do grupe, oslušne ih, doda informacije, ako je potrebno, povede diskusiju i zajedno s njima dođe do ideja itd. Nakon određenog vremena (svi moraju imati dovoljno vremena da daju svoj doprinos) svaka grupa predstavlja rezime svoje diskusije drugima. Te prezentacije omogudavaju moderatoru/ici da sazna šta ko zna. Stručnjaci/kinje koji/e ved imaju iskustva ili znanja o sadržaju obuke mogu više doprinijeti diskusiji, a oni/one kojima su informacije nove mogu učiti tokom diskusije tako da svi manje ili više budu na istoj početnoj tački. U toku prezentacija moderator/ica se može osvrnuti na sljedede tačke: Ova stranica se može kopirati (može joj se nešto dodati ili se može promijeniti) i podijeliti. Nakon povratnih informacija i diskusije grupi se daje dugačka pauza za vrijeme koje učesnici/ce mogu razgovarati o tačkama u neformalnom razgovoru. Radni materijal M6:1 Bebe, dojenĉad i predškolska djeca Istraživanja pokazuju da nasilje u porodici često počinje ili eskalira u toku trudnode i nakon rođenja prvog djeteta74. Nasilje, prijetnje i strah štetno utiču na zdravlje fetusa i majčinu sposobnost da se poveže s novorođenčetom. Dijete je možda posljedica seksualnog nasilja i ta činjenica utiče na vezu majke i bebe, kao i na blagostanje majke i bebe75. Veda je vjerovatnoda da de žene s djecom iskusiti nasilje u porodici od žena bez djece, a predškolska djeca su nesrazmjerno zastupljena u domadinstvima u kojima dolazi do nasilja u porodici76. Policija izvještava da su djeca prisutna u više od polovine incidenata nasilja u porodici koje im bude prijavljeno, a vedina ih ima manje od 12 godina77. Majčinstvo se često koristi kao izgovor ili cilj zlostavljanja ili nasilja, npr. majke su optužene da posveduju previše pažnje, ne posveduju dovoljno pažnje ili posveduju pogrešnu pažnju djeci. Žene daju primjere počinilaca koji sprečavaju ženu da reaguje kada beba plače ili ometaju dojenje78. Nekim majkama nasilni partner i/ili drugi članovi/ice njegove porodice uskraduju odnos s djecom79. Prijetnje ili stvarni činovi nasilja nad djetetom ili zlostavljanja djeteta koriste se da bi se osigurala ženina poslušnost, npr. djeca de biti povrijeđena, bide odvedena od majke, bide poslata rođacima/kinjama (ako je mogude u drugu zemlju), ona de biti prijavljena službi za dječiju zaštitu zato što je loša majka80. Čak i veoma mala djeca reaguju kada se kod kude dešava muško nasilje. To se odražava u teškodama kod hranjenja i spavanja te, na primjer, u razvoju govora i jezika. Djeca čuju kako majku nazivaju pogrdnim imenima i podstiču se da se pridruže takvom ponašanju ili da se smiju „šalama“ koje majku omalovažavaju ili degradiraju. Djeca budu slučajno povrijeđena u toku fizičkih napada na majku i prisutna u toku seksualnog zlostavljanja majke. Djeca budu povrijeđena jer pokušaju da zaštite majku ili odu po pomod. Djeca čuju kako se majci neprestano govori da ne zna ništa i da je nepismena jer ne govori tečno lokalni jezik. 40
Enter the password to open this PDF file:
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-