DEZINFEKCIJA OZONOM ..pdf - RijadP

Please enable JavaScript to view the full PDF

DEZINFEKCIJA AUTA / KLIME OZONOM PUNJENJE KLIME Dragi vozači sigurno ste se već zapitali kako da se riješite neugodnog mirisa u vašem automobilu, mirisa plastike, dima cigareta ili slučajno zaostale hrane. Najčešće ne pomaže nikakvo pranje, sprejanje raznim osvježivačima prostora jer nakon nekog vremena neugodan miris se vraća. Mi imamo rješenje za vas, a to je dezinfekcijski tretman putničke kabine OZONOM koji vas neće osloboditi samo neugodnog mirisa, već će uništiti i grinje koje su se nastanile u vašem vozilu, uništit će i hiljade raznih bakterija te plijesni i tako sačuvati vaše zdravlje. Dezinfekcija ozonom jedini je učinkovit način potpune dezinfekcije putničke kabine vozila jer je ozon najjači prirodni sterilizator i oksidator (priznat je kao antibakterijski tretman od strane američkog FDA). Ozon prodire u samu površinsku strukturu materijala te uništava mikroorganizme. Uređaj kojim se tretira unutrašnjost automobila vrlo je učinkovit kod vozila u kojima se puši ili se u njima prevoze kućni ljubimci. Nakon tretmana ozonom unutrašnjost vašeg automobila bit će potpuno očišćena od mikroba i neugodnih mirisa te će dugo zadržati ugodnu svježinu. Da bi se postiglo trajno uklanjanje neželjenih mirisa unutrašnjost automobila treba najprije grubo očistiti, isprazniti pepeljare i eliminisati sve moguće izvore mirisa. Za tretman unutrašnjosti vozila u pravilu je dovoljno do 30 minuta, ali kod izrazito jakih mirisa kao recimo kod starijih automobila moguće je da se postupak mora ponoviti. Ozon je izuzetno učinkovit. Uništava bakterije 3 000 puta brže od hlora. U doticaju s bakterijom, virusom ili sporom, uništava jezgru mikroorganizma. Budući da bakterija ima ćelijsku membranu i ćelijsku opnu, ozon će uništiti ćelijsku membranu i time ubiti bakteriju, jer se bakterija sastoji od proteina, RNK i DNK. Ozon će prodrijeti u bakteriju, oštetiti sloj proteina i tako ubiti bakteriju. Dodatni atom kisika oksidacijskom reakcijom potpuno "konzumira" tvari poput mirisa. Umjesto da maskira neugodan miris, ozon hemijski uništava tvar koja ga uzrokuje. Potom se ostatak ozona prirodno vrlo brzo rastvara ponovo u kisik. Ozon (aktivni kisik) je najjači poznati prirodni dezinfekt koji priroda stvara kako bi pročistila zrak i vode na Zemlji, a najpoznatiji proces njegovog prirodnog stvaranja je grmljavinsko nevrijeme. Ozon učinkovito uklanja molekule tvari koje uzrokuju neugodne mirise, mikroorganizme kao što su bakterije, viruse, gljivice, plijesan i spore plijesni te alergene. Ozon, odnosno aktivni kisik dokazano uništava sljedeće štetne mikroorganizme:  bakterije: Bacillus atrophaeus, Bacillus anthracis (Anthrax), Escherichia coli, Salmonella choleraesuis, Methicilin resistant Staphylococcus aureus (MRSA), Pseudomonas aeruginosa, Salmonella typhimurium, Tubercle bacillus, Streptococcus pyogenes, Listeria monocytogenes  viruse: virus gripe tipa A, virus ptičje gripe H5N1, virus svinjske gripe H1N1, virus herpesa, virus vaccinia, adenovirus, SARS  plijesan: Aspergillus niger, Stachybotrys chartarum (crnu plijesan), pri čemu valja napomenuti da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra da je plijesan uzrok 60% svih alergija! Visok stepen učinkovitosti dezinfekcije zraka pomoću ozona potvrdile su brojne ugledne svjetske ustanove i nezavisni laboratoriji kao što su, npr. američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) ili švicarski laboratorij SGS. Ozon nije učinkovit samo za dezinfekciju zraka, već djeluje i u porama svih predmeta i materijala u prostoru, npr. zavjesa, tepiha, zidova, prekrivača itd. Proizvođači automobila preporučuju da se klima-uređaji u vozilima povremeno dezinficiraju jer bi u protivnom mogli postati opasni za zdravlje. Klima-uređaji u vozilima gotovo su savršeni za razvoj raznih vrsta mikroorganizama koji ne samo što uzrokuju neugodne mirise u kabini vozila, već i astmu i ostale zdravstvene probleme. Za zdrav i svjež zrak u automobilu povremeno treba čistiti klima-uređaj. Možemo li izliječiti infekciju corona virusom (kineski novel corona virus) primjenom ozonske terapije? Dokazano je da plin ozona ubija korovirus SARS, a budući da je struktura novog koronavirusa 2019-nCoV gotovo identična strukturi korovirusa SARS-a, relativno je sigurno reći da će djelovati i na novi koronavirus, iako ba napomenuti da do danas nema studija osim one koja je u Kini na Institutu za virusologiju u Hubeiu trenutno u toku. Napredak te studije pokazao je da ona djeluje, a studija bi trebala biti završena uskoro i službeno objavljena u časopisu Virology. Postoji više od 17 znanstvenih studija koje pokazuju da je ozon plin sposoban uništiti koronavirus SARS-a. Ozon je prirodni plin stvoren iz atoma kisika. Molekula kisika sastoji se od 2 atoma kisika. Te se molekule kisika koronskim ispuštanjem razbijaju u atome tokom gromova ili UV zrake Sunca. Pojedinačni atomi kisika ne mogu postojati sami bez ponovnog pregrupisanja u dvo-atomske molekule kisika. Tokom ove faze rekombinacije neki će se atomi pregrupisati u slabo povezani triatomski kisik. Ova nova molekula naziva se Ozon ili O3. Antipatogeni učinci ozona dokazani su već prije nekoliko desetljeća. Njegovo djelovanje na bakterije, viruse, gljivice i na mnogim vrstama protozoa služi kao osnova za sve veću upotrebu u dezinfekciji komunalnih opskrba vodom u gradovima širom svijeta. Tipično su virusi male, nezavisne čestice, izgrađene od kristala i makromolekula. Za razliku od bakterija, oni se razmnožavaju samo u ćeliji domaćina. Ozon uništava viruse difuzijom kroz proteinski omotač u jezgru nukleinske kiseline, što rezultira oštećenjem virusne RNK. U većim koncentracijama ozon oksidacijom uništava kapsidnu ili vanjsku proteinsku ljusku. Mnogobrojne obitelji virusa, uključujući poliovirus 1 i 2, humane rotavruse, virus Norwalk, parvovirusi i hepatitis A, B i ne-A ne-B, među mnogim su drugima osjetljive na virucidno djelovanje ozona. Većina naučnih napora na virusuidnim efektima ozona usredotočena je na sklonost ozona da razdvaja molekule lipida na mjestima konfiguracije više veza. Doista, jednom kad se lipidna ovojnica virusa fragmentira, njegova DNK ili RNK jezgra ne mogu preživjeti. Virusi bez envelopa (Adenoviridae, Picornaviridae, naime poliovirus, Coxsachie, Echovirus, Rinovirus, Hepatitis A i E i Reoviridae (Rotavirus) također su se počeli proučavati. Virusi koji nemaju omotnicu nazivaju se "goli virusi". Sastoje se od jezgre nukleinske kiseline (sastavljene od DNK ili RNK) i omotača nukleinske kiseline, ili kapsida, izrađenog od proteina. Međutim, ozon, osim dobrog prepoznatljivog djelovanja na nezasićene lipide, može također komunicirati s određenim proteinima i njihovi sastojci, naime aminokiseline. Doista, kad ozon dođe u kontakt s kapsidnim proteinima, nastaju proteinski hidroksidi i proteini hidroksidi i proteinski hidroperoksidi. Virusi nemaju zaštitu protiv oksidativnog stresa. Virusi su obično osjetljiviji na fizičko-hemijske izazove nego goli virioni. Iako je učinak ozona na nezasićene lipide jedno od njegovih najboljih dokumentovanih biohemijskih djelovanja, poznato je da ozon uzajamno djeluje s proteinima, ugljikohidratima i nukleinskim kiselinama. Novi koronavirus je virus sa ovojnicom. Tekst preuzet i preveden sa stranice: https://www.researchgate.net/post/Can_we_cure_corona_virus_Chinese_Novel_corona_virus_infection_using_o zone_therapy Učinkovitost ozona u ubijanju korovirusa SARS-a dovodi do teorije o COVID-19 Quail Systems izvještava da, budući da je dokazano da ozon ubija 99,999% patogena u zraku, uključujući korovirus virusa SARS i gripe poput H5N1, istraživači predviđaju da bi on mogao biti važno sredstvo u sprječavanju širenja bolesti coronavirusa 2019 (COVID-19 ). "Dokazano je da ozon ubija korovirus SARS", izjavio je Robert Smith, predsjednik i izvršni direktor Quail Systems, LLC. "Ovaj virus ima izgled sličan SARS-u; prema tome, pretpostavljamo da bi ozon mogao ubiti novi, jači virus, COVID-19.. Desetljećima smo vidjeli da je ozon najsigurnija i najisplativija opcija zaštite ljudi od zaraze opasnim virusima i drugim prijetnjama", dodao je Smith. Virusi su male čestice sastavljene od kristala; ozon uništava viruse napadajući jezgru nukleinske kiseline, oštećujući na taj način virusnu RNK. Nakon uništavanja ovih čestica, ozon se rasipa i ostavlja kisik kao jedini nusprodukt. COVID-19 je virus sa ovojnicom. U prošlim istraživanjima 99 % virusa je uništeno i pokazalo je štetu na proteinima ovojnice nakon 30 sekundi izloženosti ozonu. To može rezultirati neuspjehom virusa da se prikopča na normalne, zdrave stanice, a raspad jednostruke RNK može dovesti do uništenja virusa. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, koronavirusi su velika obitelj virusa koji uzrokuju bolesti u rasponu od prehlade do težih bolesti poput sindroma respiratornog sindroma na Bliskom istoku (MERS- CoV) i teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS-CoV). COVID-19 nije ranije identificiran kod ljudi. Kao najjače dezinfekcijsko sredstvo dostupno javnosti, ozon se sigurno već desetljećima koristi u kućama i firmama. Korištenje ozonirane vode za pranje ruku ubija bakterije i viruse prilikom udara. Ozon stvaraju posebni generatori koji ga ispuštaju u zrak radi pročišćavanja ili ga ubacuju u vodu za dezinfekciju površina. Tekst preuzet i preveden sa stranice: https://finance.yahoo.com/news/ozones-effectiveness-killing-sars-coronavirus-000000776.html Ozon se može koristiti za uništavanje novih područja coronavirusa i dezinfekcije Kako se koronavirus i dalje razvija i postaje sve više virulentan, postoji mnogo neodgovorenih pitanja jer na njemu još nisu provedena odgovarajuća klinička ili naučna istraživanja s obzirom na njegove osobine itd., Postoje pitanja koliko dugo virus poput koronavirusa može preživjeti izvan domaćina, tj. na površinama. Virus gripe može preživjeti bilo što između 5 sati i 7 dana na vanjskoj površini, ovisno o temperaturi i vlažnosti okoline, dok norovirusi koji obično napadaju gastrointestinalni trakt, mogu preživjeti i do četiri sedmice na površinama, čak i u vrućim i suhim uslovima i mogu izdržati većinu dezinfekcijskih sredstava. Obično većina respiratornih virusa, kao što je koronavirus, pogoduje hladnijoj temperaturi. Do sada nisu provedene studije o novom koronavirusu, pa čak ni virusu SARS, njegovom "bliskom rođaku" na to koliko dugo može preživjeti vani na površini. Pogrešno je pretpostaviti da koronavirus može ostati aktivan na površini nekoliko sati kako to sugerira jedna zdravstvena organizacija putem svoje internetske stranice, što tvrdi da je vodeći izvor informacija o koronavirusu kada za to ne postoje naučni dokazi.Virusi sami po sebi zapravo nisu živi organizmi. Oni su složene bio-molekule kojima je potrebna živa ćelija da bi bile aktivne. Da bismo bili sigurni, jer još uvijek ne znamo koliko dugo ovi koronavirusi mogu preživjeti na površinama, najbolje je dezinficirati područja koja imaju dosta kontakata s ljudima bez obzira pokazuju li znakove zaraženosti ili ne. Jedan dobar način za to je korištenjem ozonskog plina. Dokazano je da plin ozona ubija koronavirus SARS, a budući da je struktura novog koronavirusa 2019- nCoV gotovo identična strukturi korovirusa SARS-a, relativno je sigurno reći da će djelovati i na novi koronavirus, iako mora biti napomenuo je da do danas nema studija osim one koja je u Kini na Institutu za virusologiju u Hubeiu trenutno u toku. Napredak te studije pokazao je da ona djeluje, a studija bi trebala biti završena uskoro i službeno objavljena u časopisu Virology. Postoji više od 17 znanstvenih studija koje pokazuju da je ozon plin sposoban uništiti koronavirus SARS-a. Tekst preuzet i preveden sa stranice: https://www.thailandmedical.news/news/ozone-can-be-used-to-destroy-the-new-coronavirus-and-disinfect- areas?fbclid=IwAR0991a1XFVcSLL2v1ILb07xRGZnNgdjCa_TSjxNa__lHHYk6D3IZiJchTg Ozon: Snažno oružje za borbu protiv epidemije COVID-19 Već više od 100 godina ozon, koji se u prirodi smatra ubicom virusa, ljudi široko koriste za dezinfekciju, sterilizaciju, dezodorizaciju, dezinfekciju, skladištenje i izbjeljivanje zahvaljujući snažnoj oksidaciji. I zbog toga bi se ozon trebao usvojiti kao oružje u globalnoj borbi protiv COVID-19. Ozon ima tri sljedeće osobine: 1. Potpuna pokrivenost Ozon stvoren generatorima ozona ili elektrostatičkim pročišćivačima zraka može doći do svakog ugla okoline, što može prevladati problem da ultraljubičasta sterilizacija može ići samo ravno gore-dole, ostavljajući neka mjesta nesterilizirana. 2. Prekomjerno korištenje deterdženta Oksidacija bakterija i virusa djeluje na način na koji djeluje ozon, bez otrovnih ostataka. Suprotno tome, hemijsko dezinfekcijsko sredstvo koje sada koristimo nije samo štetno za ljudski organizam, nego će uzrokovati i sekundarnu populaciju otrovnih ostataka. Tokom aktualne epidemije, prekomjerna upotreba vode za dezinfekciju ozbiljan je problem na koji bismo trebali obratiti pozornost. 3. Praktičnost. Ozon se može proizvesti jednostavnom opremom. Oprema, velika ili mala, može se koristiti za jednu sobu, veliki javni prostor ili načine javnog prijevoza poput autobusa, željeznica brzih brodova, aviona... Učinkovitost ozona u liječenju bakterija i virusa nije povezana samo s njegovom koncentracijom, temperaturama, vlagom i vremenom izlaganja, već je povezana i sa sojevima bakterija. Prema rezultatima eksperimenta o tome kako ozon ubija SARS virus proveden u nacionalnoj laboratoriji P3 koju je vodio profesor Li Zelin, ozon je učinkovit u ubijanju virusa SARS-a inokuliranog na bubrežnim ćelijama zelenog majmuna, ostvarujući stepen uništenja od 99,22%. Virus pronađen u Wuhanu i virus SARS pripadaju koronavirusu. Istraživači su otkrili da je novi koronavirus u svojim sekvencijama genoma 80% sličan virusu SARS. Razumno je predvidjeti da je ozon podjednako učinkovit u prevenciji i kontroli novog koronavirusa. Ozon, iako vrlo učinkovit za sterilizaciju i dezinfekciju, izazvat će nelagodu ili nadražiti sluznicu kada dostigne određen stepen koncentracije. Stoga se uglavnom koristi u okruženju bez živih bića. Odnos ozona i mikroorganizma pokazuje izvrsnu ravnotežu živih tijela na zemlji. S jedne strane, bez zaštite ozonskog omotača, bakterije i virus ne mogu se naći na zemlji, a s druge strane, ozon s jakom oksidacijom uništit će bakterije i viruse. Znanje ljudi o ozonu još uvijek nije dovoljno. Trebali bismo napustiti predrasude ozona, pretjeranu budnost ozona, pokušati riješiti zagonetku ozona i u potpunosti istražiti karakteristike ozona za ljudsku upotrebu. Moramo osigurati pomoć ozona u vrijeme nove epidemije koronavirusa. Moramo zajedno raditi na tome da dobro iskoristimo ozon za pobjedu od epidemije. Zhou Muzhi profesor je sveučilišta Tokyo Keizai i predsjednik Instituta za urbana istraživanja u Cloud Riveru. Tekst preuzet i preveden sa: http://www.china.org.cn/opinion/2020-02/26/content_75747237_4.htm Vjerodostojan troškovno učinkovit tretman za koronavirus – TERAPIJA OZONOM Sažetak Mnogi virusi zahtijevaju smanjenu sulfhidrilnu skupinu za ćelijsku fuziju i ulazak. Corona virusi, uključujući SARS- CoV-2 (uzrok stanja koje se sada naziva koronavirusna bolest 2019. ili COVID-19), bogati su cisteinom, čiji ostaci moraju biti netaknuti za virusnu aktivnost. Sulfhidrilne skupine osjetljive su na oksidaciju. Ozonska terapija, vrlo jeftin i siguran modalitet može sigurno iskoristiti ovu kritičnu ranjivost u mnogim virusima, uključujući SARS-CoV-2. Osvrt "Novi koronavirus" SARS-CoV-2 brzo se širi širom svijeta sa značajnom stopom smrtnosti. Postoji realna prijetnja globalne pandemije lako prenosive bolesti sa značajnim oboljevanjem i smrtnošću od ove epidemije, ako ne i druge u budućnosti. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, SARS-CoV-2 ima najmanje 14-dnevni period inkubacije [1]. Zaražene osobe će izbjeći jednostavno otkrivanje po temperaturi, omogućavajući brz globalni prijenos. Kina je izolirala desetine miliona ljudi da odgovore na epidemiju. Koronavirusi sadrže obilje cisteina u svojim spiralnim proteinima, koji se mogu lako i sigurno eksploatirati terapijom ozonskom (ili drugom oksidacijom). Ostaci cisteina takođe su u izobilju u proteinima virusne membrane i moraju se „sačuvati“ za ulazak virusnih ćelija. Svrha ovog teksta je skrenuti pažnju na ozonsku terapiju kao novo liječenje „konvencionalno“ neizliječivih virusnih bolesti. Nauka o ozonu Ozon je triatomski kisik (O3), najmoćniji oksidant koji se nalazi u prirodi. Naša tijela zapravo proizvode ozon, što je posmatrano u zapanjujućem otkriću na Institutu Scripps [2]. Ozonska terapija (OT) koristi 1-5% ozona u 95-99% kiseonika kao gas (~ 10-70 mcg ozona po ccm plina). Ova smjesa se naziva "medicinski ozon". Ozonska terapija koristi se od kraja 1800-ih, ali je malo poznato. Nije patentirana za profit; prema tome, korporativni interesi nemaju poticaj za razvoj i širenje istih. Shodno tome, provedeno je nekoliko formalnih studija. Ipak, objavljeni su mnogi naučni članci o istraživanjima provedenim u Njemačkoj, Rusiji, Italiji, Kubi i drugdje, pokazujući snažne biohemijske učinke. Bocci i Menendez obje su objavile knjige sažimajući objavljena osnovna saznanja svojih istraživačkih skupina [3,4]. Ukratko, OT poboljšava reologiju krvi, isporuku kisika, iskorištavanje kisika, proizvodnju endotelnog azotnog oksida i imunološku modulaciju putem indukcije citokina. Bocci je privatno smatrao OT stvaranjem "super nadarenih crvenih ćelija" s povećanom isporukom kisika putem povećanih 2,3 diglicerofosfata. Pomislio je na OT kao na "idealni induktor citokina". Njegov je rad utvrdio da ozon potiče gama interferon [5], za koji se zna da je bitan dio antivirusne odbrane tijela [6]. Kad se krv liječi ozonom, ona odmah reaguje dvostrukim vezama lipida i drugih molekula koje su bogate elektronima. To stvara dugotrajnije slabije oksidacijske metabolite nazvane ozonidi: reaktivne kisikove vrste i produkti oksidacije lipida, uključujući perokside, peroksile, alkene, alkane. Čini se da ovi molekuli djeluju kao glasnici za ključne biohemijske i imunološki modulirajuće efekte terapije. Kubanska skupina Menendez otkrila je da je predkondicioniranje životinja s ozonom jednako snažno kao i deksametazon u smanjenju faktora nekroze tumora α u kasnijem endotoksičnom šoku [7]. Ovo bi moglo biti izuzetno dragocjeno kao sredstvo za sigurno suzbijanje „oluje citokina“, što je često uzrok konačne smrtnosti od plućne virusne infekcije [8], uključujući koronavirus [9,10]. Elvis i Etka su saželi ozonsku terapiju: "Efekti su dokazani, konzistentni, sigurni i sa minimalnim i spriječivim nuspojavama. Medicinski O3 koristi se za dezinfekciju i liječenje bolesti. Mehanizmi djelovanja su inaktiviranjem bakterija, virusa, gljivica, kvasca i protozoa, stimulacija metabolizma kisika, aktiviranje imunološkog sistema [11]. " Ranjivost virusa U svom nedavnom preglednom članku [12], Rowen navodi: "OT može biti idealna terapija za viruse. Da bi uspješno prodrli u stanice, mnogim virusima je potreban membranski glikoprotein da bude u reduciranom R-S-H obliku, a ne oksidira (R-S-S-R)". Ozon direktno inaktivira mnoge viruse. Norwalk, kolofazni MS3, hepatitis A i poliovirus ovise o reduciranim sulfhidrilnim skupinama [13-18]. "Razmišljajući o smanjenju" kritičnih "disulfidnih veza za" ćelijski ulazak virusa vaccinia virusa ", Ryser je otkrio da inhibitori protein disulfid izomeraze ograničavaju ulazak HIV-1 u T ćelije [19]." Mirazmi i dr. pronađeno je da citomegalovirus gubi infektivnost ako se njegove tiolske grupe oksidiraju [20]. Ponovno smanjenje oksidiranih tiola (pomoću ditiotreitola) omogućilo je virusu da vrati 65% infektivnost. HIV je ovisan o smanjenim sulfhidrilnim grupama za infektivnost [21], kao što je izvješteno i da virus Ebola ulazi u stanice [22]. Poput ebole, struktura virusa corone takođe ima regije bogate cisteinom [23], uključujući proteine šiljka i ovojnice [24]. Cistein je aminokiselina koja sadrži sulfhidrilni (R-S-H) ostatak, koji se takođe naziva "tiolna" grupa. Otkriveno je da izmjene ovih ostataka "osakaćuju" svojstva rasta virusa najmanje za 2 trupaca niža od virusa divljeg tipa. Aktivni cistein je ključan za fuziju membrane [25]. To je u skladu s gore spomenutim istraživanjima sulfhidrila nekorone. Redoksni status (smanjeni ostaci cisteina u odnosu na oksidirane ostatke) može "prebaciti" aktivnost proteina na "uključen" ili "isključen" [26]. Tiolne S-H veze daleko su slabije od O-H veza u alkoholima i podložne su oksidansima na bazi kisika, koji mogu oksidirati sumpor do ostataka sulfonske kiseline (R-SO3-H). Virusi imaju ograničen "rok trajanja" na površinama. Koronavirusi navodno zadržavaju zaraznost do 9 dana na površinama, zavisnim od temperature, i brzo se deaktiviraju oksidirajućim dezinfekcijskim sredstvima [27]. Atmosferski kisik može polako razgraditi tiolske grupe, a to činiti brže na višim temperaturama. Cistein je vrlo ranjiv na oksidaciju do disulfida (R-S-S-R) ili drugih ostataka; koji će učinak suzbiti njegovu biohemijsku aktivnost u proteinima, mijenjajući njihovu trodimenzionalnu strukturu. Enzimi mogu postati neaktivni kada oksidiraju smanjene tiole. Sam ozon će oksidirati SH grupe odmah nakon kontakta. Znajući da se ozon praktički gasi nakon kontakta s krvlju, stvarajući ozonide, moglo bi se tada zapitati: "Kako će ozon stići do dubokih rezervoara virusa?" Ozonidi su sami po sebi oksidanti. Oni imaju produžen život prema djelima Boccija i Menendeza, pružajući stalnu zaštitu nakon jednog tretmana. Ovi molekuli su manje reaktivni od ozona, ali posjeduju oksidacijsku moć i služe kao biohemijski signalni molekuli koji moduliraju imunološki sustav. Stvarajući više "oksidirano" okruženje, ozonska terapija može pomoći tijelu u inaktiviranju tiola u virusima u krvi i tkivima. (Poznato je da naš imunološki sustav stvara reaktivne oksidantne vrste, poput vodikovog peroksida, superoksida, dušikovog oksida, hipohlorne kiseline itd., Pa čak i samog ozona kao što je ranije spomenuto da se brani od infekcije). Virusi, za razliku od "živih" ćelija, nemaju mehanizam samopopravljanja. Sposobnost ozona da inaktivira proteine ovisne o cisteinu prijavljena je kao napad ozonida na papain ovisan o cisteinu, za koji se vjeruje da inaktivira enzim oksidacijom aktivne sulfhidrilne grupe do sulfitata ili sulfenske kiseline [28]. Nadalje, koronavirusni spike protein također je bogat triptofanom [29], koji je drugi na cistein po ranjivosti na oksidaciju [30]. Na osnovu prethodnog Rowen je smatrao da bi ozonska terapija mogla biti idealan tretman za smrtonosnu ebolu. Na poziv predsjednika Sijera Leone-a, otputovali smo u zemlju u oktobru 2014. godine kako bismo unijeli ozonsku terapiju za epidemiju. Naš tim je liječio 5 slučajeva ebole, dva kod ljekara, jedan u ženskoj zajednici ljekara koji je umro od bolesti i dva izložena pomoćnika. Svi su preživjeli bez pogoršanja simptoma nakon početka terapije ozonom, niti su imali komplikacija poslije ebole. Epidemija je zahtijevala 60% žrtava i preživjele ožiljke s postotkom komplikacija od 70% [31]. Za liječenje su potrebni ozonski generator, komprimirani kisik medicinske klase, šprica (i leptirska igla za DIV metodu). Generator može raditi sa akumulatorom automobila u udaljenim područjima. Ozonska terapija je izuzetno sigurna, sa zabilježenom stopom komplikacija od samo 0,7 na 100 000 tretmana. Otkriveno je da su svi neželjeni efekti sekundarni od nepravilne primjene [32]. Komentari Ozonidni lijekovi su sada postavljeni kako bi se moglo popraviti rastuća otpornost plazmodijuma na artemisinin, koji molekul na svom aktivnom mjestu nosi rijedak prirodni oksidirajući endoperoksidni most. Industrija traži lijekove ove klase [35]. U međuvremenu, ozonska terapija, direktna metoda stvaranja endogenih ozonida, stoljećima se koristi s izvrsnom pozadinom istraživanih učinaka, sigurnosti i minimalnim troškovima, ovisno o metodi i mjestu gdje se primjenjuje. Zabilježeno je da je ozonska terapija izuzetno sigurna [32]. Ozonska terapija je svestrana i može se koristiti za prevenciju i liječenje akutnih i hroničnih bolesti. Naše ordinacije leče i ozonske akutne (neh hospitalizirane slučajeve) i hronične virusne i bakterijske bolesti. Nije bilo izvještaja o sukobu sa standardnom medicinskom zaštitom, uključujući terapiju lijekovima. Doziranje ovisi o načinu primjene. DIV ozon obično započinje s 1100 mcg ozona (20 cc plina na 30-55 mcg ozona po ccm plina) s povećanjem do 6600 mcg (120 cc plina) prema potrebi i tolerira ga pacijent. Vrijeme liječenja je nekoliko do nekoliko minuta. Novija inovacija ozona je varijanta MAH tehnike, koja se naziva hiperbarični ozon. Dvjesto ml krvi ozonisano je 200 cc medicinskim ozonskim plinom pri 70 mcg / cc pod pritiskom i vraćeno pod pritiskom. Ovo predstavlja jednu "propusnicu" (oko 15 minuta za tretman). Uobičajena praksa u evropskim i američkim klinikama ponavlja to za 10 prolazaka u jednom sedištu (45-90 minuta za lečenje, zavisno od venske „saradnje“). To će isporučiti 144.000 mcg ozona u jednoj sesiji liječenja. Naše klinike koriste ovu posljednju metodu za koju se čini da poboljšava brzi oporavak od lajmske bolesti čak i kod bolesnika sa neuspjehom liječenja antibioticima. Rowen trenira liječnike iz cijelog svijeta ovom metodom i anketirala ih je radi sigurnosti. Od poznatih 4.000 tretmana „deset prolaza“ nije bilo izvještaja o značajnim ili trajnim negativnim efektima zbog terapije [36]. Primijetili smo „Herxheimer-ove“ reakcije, vjerovatno zbog „odumiranja“ zaraznih organizama. Malo nas na terenu nije upoznato sa velikom pandemijom gripa iz 1918. godine. Međutim, malo je onih koji su također svjesni da je britanski liječnik Oliver koristio jeftini intravenski hidrogen peroksid koji je prepolovio smrtnost od gripe u Indiji [37]. Slično tome, druga oksidaciona terapija, terapija zračenjem ultraljubičastim krvlju, uspješno se koristi za liječenje 15 od 15 slučajeva virusne upale pluća kod hospitaliziranih pacijenata u četrdesetima [38]. Ultraljubičasta energija je dobro prihvaćena za uništavanje mikroorganizama, a upotrebljava se kao sredstvo za sterilizaciju i za pročišćavanje zraka. Ultraljubičasta energija uništava cistein u mikroorganizmima [39]. Izazov Ozona je da on ne donosi profit kako bi opravdao privatna istraživanja da bi ih prešla do „odobrenja“ regulatorne agencije, procesa koji zahtijeva desetine miliona dolara. Dakle, malo je onih koji su u medicini toga svjesni, a manje njih će razmotriti „neodobrenu“ terapiju čak i spasiti živote [40]. Pate od „efekta paradajza“ [41], jer se mnogim njegovim dostignućima smatra nemogućim vjerovati. Skoro da se sva upotreba koristi u privatnim kancelarijama, gde većina praktičara nema pristup institucionalnom odboru za pregled, što je sada uslov da se prihvati istraživanje za objavljivanje. Stoga napreduje ozonska terapija u redovnu medicinu i većina pacijenata, bez alternative konvencionalnoj terapiji, pati. Zaključak U svijetu već postoji najjeftiniji, siguran i vjerovatno učinkovit lijek za smrtonosne virusne bolesti, koji iskorištava njihovu redox osjetljivost na kritičnim membranskim mjestima cisteina / triptofana. Ozonska terapija mogla bi se lako implementirati širom svijeta, čak i u veoma siromašnim zemljama. Uz nekoliko konvencionalnih tretmana virusne upale pluća, ova bi epidemija mogla pružiti poticaj za etičko proučavanje ozonske terapije pod pokroviteljstvom nadzornog odbora ustanove za liječenje, ozon terapijom, teško bolesnih pacijenata, koji inače mogu isteći. Blaži slučajevi bi se mogli tretirati i za proučavanje sposobnosti ozonske terapije za usporavanje ili zaustavljanje kliničkog pogoršanja. Takva studija mogla bi ozonsku terapiju staviti u prvi plan sveobuhvatnog upravljanja zaraznim bolestima, dajući odgovore na naše rastuće probleme sa otpornom infekcijom. Preuzeto i prevedeno sa stranice: https://clinmedjournals.org/articles/jide/journal-of-infectious-diseases-and-epidemiology-jide-6- 113.php?jid=jide&fbclid=IwAR3qK32x--qad_IYtuYa77PEepChTSVeIFuXJhgZ7jzTbgFRNoWkghsaso8