1 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET ŠUMARSTVA I DRVNE TEHNOLOGIJE ŠUMARSKI ODSJEK Igor Anić UZGAJANJE ŠUMA SKRIPTA ZA STUDENTE DIPLOMSKIH STUDIJA Zagreb, 2021. 2 Sadržaj 1. Prirodnost šuma i uzgajanje šuma .................................................................................... 4 Raznolikost hrvatskih šuma ............................................................................................................... 4 Prirodnost hrvatskih šuma ................................................................................................................. 4 Definicija i postanak šumarstva ......................................................................................................... 7 Prirodno uzgajanje šuma u Hrvatskoj ................................................................................................ 9 2. Prašuma .............................................................................................................................. 12 Definicija ............................................................................................................................................ 12 Namjena prašume ............................................................................................................................. 12 Prašume u Hrvatskoj ......................................................................................................................... 13 Razvojne faze prašume ..................................................................................................................... 15 Tekstura i dinamika prašume............................................................................................................. 19 Korištenje rezultata istraživanja prašuma u gospodarenju šumama ................................................. 22 3. Metode njege šuma prorjedom .......................................................................................... 25 Uvod ................................................................................................................................................... 22 Opće značajke prorjeda ..................................................................................................................... 25 Klasifikacija stabala u sastojini .......................................................................................................... 28 Metode prorjeda ................................................................................................................................. 36 Povijesni razvoj prorjeda .................................................................................................................... 45 Povijesni razvoj prorjeda u Hrvatskoj................................................................................................. 46 4. Uvjeti za prirodno pomlađivanje ........................................................................................ 50 Uvod ................................................................................................................................................... 50 Fiziološki preduvjeti............................................................................................................................ 51 Stanišni preduvjeti.............................................................................................................................. 52 Orografski preduvjeti .......................................................................................................................... 60 Biotski preduvjeti ................................................................................................................................ 61 5. Prirodno pomlađivanje oplodnim sječama na malim površinama .................................. 64 Uvod ................................................................................................................................................... 64 Mala pomladna površina .................................................................................................................... 64 Pomladno razdoblje ........................................................................................................................... 66 Pomladna jezgra ................................................................................................................................ 67 Usporedba pomladnih jezgri u prirodnim gospodarskim šumama i prašumama .............................. 68 Pomlađivanje oplodnim sječama na malim površinama u obliku krugova ........................................ 69 Pomlađivanje oplodnim sječama na malim površinama u obliku pruga ............................................ 72 Usporedba s klasičnim metodama pomlađivanja kod nas................................................................. 74 6. Kombinirane metode prirodnoga pomlađivanja ............................................................... 76 Uvod ................................................................................................................................................... 76 Bavarska (Gayerova) grupimična sječa ............................................................................................. 76 Bavarska kombinirana sječa .............................................................................................................. 78 Švicarsko skupinasto-grupimično gospodarenje ............................................................................... 79 Slobodna tehnika uzgajanja šuma ..................................................................................................... 80 Wagnerova rubna sječa na kulise...................................................................................................... 81 Eberhardova klinolika sječa ............................................................................................................... 83 7. Umjetno pomlađivanje ....................................................................................................... 85 Uvod ................................................................................................................................................... 85 Sjetva sjemena .................................................................................................................................. 86 Sadnja biljaka..................................................................................................................................... 88 Broj biljaka i količina sjemena za umjetno pomlađivanje ................................................................... 91 3 Izbor između uporabe sjemena i sadnica .......................................................................................... 93 Podsadnja .......................................................................................................................................... 93 Predsadnja ......................................................................................................................................... 94 Oplemenjivanje i očetinjavanje sastojine ........................................................................................... 95 Izbor između prirodnoga i umjetnoga pomlađivanja .......................................................................... 96 8. Neki posebni oblici gospodarenja visokim šumama ....................................................... 98 Gospodarenje s pričuvcima ............................................................................................................... 98 Dvosastojinsko gospodarenje ............................................................................................................ 99 Šumsko-poljsko gospodarenje........................................................................................................... 100 9 . Prevođenje šuma ............................................................................................................................... 104 Uvod ................................................................................................................................................... 104 Prevođenje sastojinskih oblika........................................................................................................... 104 Prevođenje uzgojnih oblika ................................................................................................................ 110 Prevođenje gospodarskih oblika visokih šuma ................................................................................. 117 Prevođenje degradacijskih oblika šuma ............................................................................................ 122 10 . Potrajnost u uzgajanju šuma ....................................................................................................... 125 Uvod ................................................................................................................................................... 125 Pojava i razvoj načela potrajnosti u kontekstu odnosa čovjeka prema šumi..................................... 125 Pojava i razvoj načela potrajnosti u Hrvatskoj ................................................................................... 127 Načelo potrajnosti u gospodarenju šumama u Hrvatskoj danas ....................................................... 129 11 . Šumskouzgojni postupci u šumama Hrvatske ........................................................................ 130 Uvod .................................................................................................................................. 130 Kontinentalne šume ........................................................................................................................... 131 Nizinske šume.................................................................................................................................... 131 Ritske šume ...................................................................................................................... 133 Šume crne johe ................................................................................................................ 138 Šume poljskog jasena ...................................................................................................... 140 Šume hrasta lužnjaka ....................................................................................................... 145 Šume brežuljaka ....................................................................................................................... 151 Šume hrasta kitnjaka................................................................................................................. 151 Šume običnoga graba ....................................................................................................... 153 Šume pitomog kestena ..................................................................................................... 154 Šume obične breze ........................................................................................................... 156 Brdske šume ............................................................................................................................ 158 Šume obične bukve .......................................................................................................... 159 Šume lipe i tise .................................................................................................................. 165 Gorske šume ............................................................................................................................. 166 Jelovo-bukve šume........................................................................................................... 166 Šume gorskog javora i običnog jasena ............................................................................ 171 Šume obične smreke ........................................................................................................ 172 Šume crnog bora i običnog bora ...................................................................................... 174 Pretplaninske šume................................................................................................................... 175 Šume sredozemlja ............................................................................................................................. 177 Uvod .......................................................................................................................................... 177 Silvidinamika sredozemnih šuma .............................................................................................. 178 Borove šume sredozemnoga područja ..................................................................................... 179 Hrastove šume sredozemnoga područja .................................................................................. 182 Degradacijski stadiji sredozemnih šuma .................................................................................. 184 4 1. PRIRODNOST ŠUMA I UZGAJANJE ŠUMA RAZNOLIKOST HRVATSKIH ŠUMA Raznolikost šuma u Republici Hrvatskoj je velika. Biljni svijet izgrađuje približno 4500 vrsta višeg bilja, od čega gotovo polovica raste u opsegu šumske vegetacije. Šumsku vegetaciju tvore 102 šumske zajednice. Šume su uglavnom mješovitog sastava. U njima raste oko 260 drvenastih vrsta. Dendrofloru tvori 75 vrsta drveća i poludrveća. Trećinu šuma tvore dvije vrste drveća, a polovicu tri i više vrsta drveća (Anić i Matić 2016). Prvi razlog velike raznolikosti naših šuma je prirodni pristup gospodarenju šumama koji tradicionalno obilježava hrvatsko šumarstvo. Takav se pristup posebice intenzivno razvijao kroz zagrebačku školu uzgajanja šuma. Tijekom svoje duge povijesti hrvatsko šumarstvo nije izvorne prirodne šume pretvorilo u umjetne šume (šumske kulture, intenzivne šumske kulture, šumske plantaže), već je prirodnim pomlađivanjem stvorilo i njegovanjem oblikovalo nove generacije raznolikih prirodnih šuma. Povijesno gledano, šumarstvo je najzaslužnije što Hrvatska danas ima očuvanu i raznoliku prirodu u kojoj je šuma temeljni fenomen. Drugi razlog velike raznolikosti šuma Republike Hrvatske je raznolikost šumskih staništa. U relativno kratkom horizontalnom profilu od rijeke Drave do Jadranskog mora prostiru se četiri biogeografske regije (kontinentalna, mediteranska, alpska i panonska) te dvije vegetacijske regije (eurosibirsko-sjevernoamerička i mediteranska). U vertikalnom pogledu niže se pet vegetacijskih pojasa u kontinentalnome dijelu Hrvatske i dva vegetacijska pojasa u njezinu sredozemnom dijelu. Svaki pojas karakteriziraju posebne stanišne prilike. Razlike u staništima postoje i unutar vegetacijskih pojasa gdje se luče vegetacijske zone, pa geografska raščlanjenost šuma Hrvatske u konačnici izgleda ovako: 1. kontinentalne šume (eurosibirsko-sjevernoamerička vegetacijska regija, europska subregija) 1.1. nizinske šume (planarni vegetacijski pojas) 1.2. šume pribrežja, brežuljaka i niskih gora (kolinski vegetacijski pojas) 1.3. brdske šume (montanski vegetacijski pojas) 1.4. gorske šume (altimontanski vegetacijski pojas) 1.5. pretplaninske šume (subalpinski vegetacijski pojas) 2. šume sredozemlja (mediteranska vegetacijska regija) 2.1. šume toplijeg pojasa (mediteransko-litoralni vegetacijski pojas) 2.1.1. šume stenomediteranske vegetacijske zone 2.1.2. šume eumediteranske vegetacijske zone 2.1.3. šume submediteranske vegetacijske zone 2.2. šume hladnijeg pojasa (mediteransko-montanski vegetacijski pojas) 2.2.1. šume hemimediteranske vegetacijske zone 2.2.2. šume epimediteranske vegetacijske zone PRIRODNOST HRVATSKIH ŠUMA Velika je raznolikost u shvaćanju i definiranju pojma, kriterija i stupnja prirodnosti šume. To je posljedica razlika u prirodnim značajkama pojedinih područja, povijesti naseljavanja i korištenja zemljišta te metodama gospodarenja šumama (Parviainen 2005). Sveobuhvatno definiranje obično se ne pokazuje dobrim jer ne sagledava specifičnosti po područjima. 5 Hrvatska je u tom smislu u posebnoj situaciji jer ima, kako smo već naveli, dugu tradiciju prirodnog gospodarenja šumama i raznolika šumska staništa. Koliko je neka šuma prirodna može se ustanoviti usporedbom njezinih strukturnih, florističkih, faunističkih, stanišnih i drugih značajki s istovrsnim značajkama istovrsne prašume te ocjenom stupnja antropogenog utjecaja ili stupnja hemerobije (grč. hémeros – ukroćen, kultiviran, bíos – život). Iz toga proizilazi kako su opći kriteriji ocjene prirodnosti (Buchwald 2005): 1. postanak sastojine (prirodni, umjetni ili kombinirani), 2. prirodnost flore, faune i genofonda (izvorni ili manje-više izmijenjeni antropogenim utjecajem), 3. struktura i dinamika sastojine (prirodna ili manje-više izmijenjena antropogenim utjecajem), 4. potrajnost (povijest utjecaja uključujući i antropogeni utjecaj), 5. vrsta i intenzitet gospodarenja. Kombiniranjem tih kriterija dolazi se do ljestvice prirodnosti koja sadrži čak 14 kategorija u rasponu od primarne prašume do šumske plantaže aloktonih vrsta drveća. S obzirom na postanak ( stand origin ), u toj je ljestvici 10 kategorija šuma svrstano u prirodne šume (Tablica 1). Slika 1. Šume prema prirodnosti (Buchwald 2005) U našim bi uvjetima ljestvica u kojoj je naglasak na stupnju antropogenog utjecaja mogla izgledati ovako: - primarna prašuma, - sekundarna prašuma, - šuma visokog uzgojnog oblika, - šuma srednjeg i niskog uzgojnog oblika, - šuma u nekome od degradacijskih oblika, - šumska kultura, - intenzivna šumska kultura, - šumska plantaža. Međutim, ljestvica ne mora nužno izgledati tako. Neka sastojina većeg stupnja hemerobije može biti prirodnija od istovrsne sastojine manjeg stupnja hemerobije, mjereno prema strukturnim, florističkim, faunističkim, stanišnim i drugim elementima. Šumskouzgojnim postupcima možemo pozitivno utjecati na kriterije prirodnosti šume. To je jedna od zadaća prirodnog uzgajanja šuma. 6 Prašuma je iskonska šuma, najvišeg stupnja prirodnosti. Primarna prašuma je prirodno nastala šuma u kojoj se nikada nije gospodarilo, a opći čovjekov utjecaj nije promijenio njezin životni tijek. Sekundarna prašuma je prirodno nastala šuma koja je u prošlosti izuzeta iz gospodarenja, pa je postupno poprimila značajke bliske primarnoj prašumi. Šuma visokog uzgojnog oblika može biti regularna i preborna. Preborna šuma je prirodna šuma kojom se gospodari prebornim načinom. Takav način gospodarenja osigurava održivost visokog stupnja njezine prirodnosti, a istodobno održivost prirodnog pomlađivanja, njezine stabilnosti, vitaliteta te ispunjavanja gospodarskih i općekorisnih funkcija. Prirodnost preborne šume izrazito je visoka. Rezultati strukturnih i florističkih istraživanja pokazuju u istim stanišnim prilikama veću raznovrsnost jelovo-bukove preborne šume u odnosu na jelovo-bukovu prašumu (Anić i Mikac 2008, Trinajstić 1972). Regularna šuma visokog uzgojnog oblika nastala pod zastorom krošanja starih stabla, prirodnim pomlađivanjem oplodnim sječama ili umjetnim pomlađivanjem prema načelima prirodnog pomlađivanja, također ima visoki stupanj prirodnosti. Primjerice, fitocenološke, zoocenološke i stanišne prilike u gospodarskim šumama hrasta lužnjaka u potpunosti odgovaraju onima u prirodnim potencijalnim lužnjakovim šumskim zajednicama, šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom ( Genisto elatae-Quercetum roboris Horvat 1938) i šumi hrasta lužnjaka s običnim grabom ( Carpino betuli-Quercetum roboris /Anić 1959/ Rauš 1969). Fitocenološka, pedološka, ekološka i šumskouzgojna istraživanja pokazala su nenarušenu prirodnost takvih šuma u usporedbi s istovrsnim prašumama (Matić i dr. 1979). Tako je i u ostalim šumama u kojima se obavlja regularni način gospodarenja na načelima zagrebačke škole uzgajanja šuma. Panjača je prirodna šuma jer je nastala prirodnim vegetativnim pomlađivanjem. Bez obzira je li nastala ciljano kao niski uzgojni oblik ili slučajno kao rezultat degradacijskih procesa, florni sastav i stanišne prilike panjače obično su nepromijenjeni u odnosu na prirodnu potencijalnu šumsku zajednicu na istom staništu. Primjerice, lička panjača antropogenog podrijetla koja pripada šumskoj zajednici obične bukve s mrtvom koprivom (As. Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae /Horvat 1938/ Borhidi 1963) i raste na sačuvanim, prirodnim šumskim tlima, može se smatrati prirodnom šumom. Panjača poljskog jasena hidrogenog i zoogenog postanka u barskim staništima i na glejnim tlima Lonjskog polja također je prirodna šuma (As. Leucojo- Fraxinetum angustifoliae Glavač 1959), kao i klekovina obične bukve (As. Polysticho lonchitis-Fagetum /Horvat 1938/ Marinček in Poldini et Nardini 1992) klimatogenog postanka na gornjoj granici šumske vegetacije. Makija, pseudomakija i šikara su prirodne šume s obzirom na način pomlađivanja i florni sastav, ali su visokog stupnja hemerobije odnosno antropogeno degradirane. Nastale su kao rezultat degradacijskih procesa, dugotrajnih nekontroliranih sječa, brsta stoke i požara kojima su tijekom povijesti bile izložene nekadašnje šume hrasta crnike i šume hrasta medunca. Makija, pseudomakija i šikara sadrže sve elemente šume: drveće, grmlje, prizemno rašće i šumsko tlo. Zadovoljavaju sve kriterije definicije pojma šume koja glasi: pod šumom podrazumijevamo šumsko tlo koje je suvislo obraslo šumskim drvećem, grmljem i prizemnim biljem, na kojem se trajno proizvode drvna tvar i općekorisna dobra, a između staništa i biocenoze vladaju uravnoteženi odnosi. Razlika makije, pseudomakije i šikare u odnosu na neki od uzgojnih oblika šume je u činjenici da sloj drveća i sloj grmlja nisu jasno razlučeni, a drveće je morfološki deformirano degradacijskim procesima. Međutim, florni sastav i stanište eumediteranske makije odgovaraju klimatskozonskoj šumskoj zajednici hrasta crnike s crnim jasenom (as. Fraxino orni-Quercetum ilicis Horvatić /1956/ 1958), submediteranske šikare klimatskozonskoj šumskoj zajednici hrasta medunca s bijelim grabom ( Querco-Carpinetum orientalis Horvatić 1939), pseudomakije hemimediteranskoj šumskoj zajednici šuma hrasta 7 crnike i crnog graba ( Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstić /1965/ 1977) i sastojinama koje rastu na prijelazu između eumediteranske i submediteranske vegetacijske zone. Makija, pseudomakija i šikara mogu biti dendrološki raznolikije od istovrsnih šuma u nekom od uzgojnih oblika. Pionirske šume autohtonih vrsta drveća, ako su nastale prirodnim pomlađivanjem na za njih prirodnim i optimalnim staništima, također se smatraju prirodnima. Primjerice, sastojine ritskih šuma, alepskog bora, crnog bora, crne johe, poljskog jasena, crnog jasena i obične breze. Prirodno nastale šume alepskog bora i crnog bora su prirodne šume jer ih grade autohtone vrste drveća, a nastale su prirodnim pomlađivanjem, na za njih optimalnim prirodnim staništima. Tu spadaju šuma alepskog bora sa sominom ( Junipero phoeniceae- Pinetum halepensis Trinjastić 1988), šuma alepskog bora s tršljom ( Pistacio lentisci-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984), mješovite sastojine hrasta crnike s alepskim borom (as. Querco ilici-Pinetum halepensis Loisel 1971), mješovite sastojine hrasta crnike i dalmatinskog crnog bora (as. Querco ilici-Pinetum dalmaticae Trinajstić 1986), sastojine dalmatinskog crnoga bora (as. Erico manipuliflorae-Pinetum dalmaticae Trinajstić 1986), sastojine crnog bora na prijelazu prema kontinentalnim šumama ( Euphorbio trifoliae-Pinetum nigrae /Horvat 1956/ Trinajstić 1999; Ostryo-Pinetum nigrae /Anić 1957/ Trinajstić 1998; Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae Domac /1962/ 1965; Cotoneastro tomentosi-Pinetum nigrae Horvat 1938). Umjetne šume se prostiru u Republici Hrvatskoj na približno 3% obrasle šumske površine. Osnivaju se i podižu kao šumske kulture, intenzivne šumske kulture i šumske plantaže. Šumska kultura nastaje sjetvom sjemena i sadnjom sadnica na neobraslom šumskom zemljištu odnosno degradiranom šumskom tlu. Ako se nasad osniva sadnjom sadnica uz startnu gnojidbu u sadne jame nazivamo ga intenzivnom kulturom, a ako se nasad podiže uz intenzivne agrotehničke postupke i međuredno uzgajanje poljoprivrednih kultura u prvih nekoliko godina govorimo o šumskoj plantaži. Umjetne šume se osnivaju pionirskim vrstama drveća. One obavljaju biološku pripremu staništa za pridolazak flornih elemenata klimatogenih šumskih zajednica. S gledišta silvidinamike one mogu imati pionirski i prijelazni karakter. Zato bi se kod umjetnih šuma mogli razlučiti stupnjevi prirodnosti. Šumska kultura prijelaznog karaktera ima veći stupanj prirodnosti od šumske kulture koja je zadržala pionirski karakter. Ako od ukupne površine naših šuma oduzmemo površinu umjetnih šuma, ostaje nam 97% hrvatskih šuma koje s obzirom na spomenute kriterije ocjene prirodnosti možemo smatrati prirodnima. DEFINICIJA I POSTANAK ŠUMARSTVA Šumarstvo je znanost, struka i umijeće gospodarenja i očuvanja šuma i staništa, odnosno čitavoga šumskog ekosustava, za trajnu dobrobit društva, okoliša i gospodarstva. Ono se brine o uravnoteženom i potrajnom gospodarenju šumama i drvnim zalihama, maksimalnim prinosima i optimalnom pomlađivanju uz trajnu stabilnost šumskih ekosustava, istodobno vodeći brigu o bujnom životinjskom svijetu, obilnim i trajnim rezervama pitke vode, atraktivnom i rekreacijskom okolišu kako u prirodnim tako i u urbanim sredinama te o raznovrsnim uslugama i proizvodima. Zadaća je šumarstva gospodariti i očuvati šume kako bi optimalno i trajno mogle ispunjavati svoju ulogu i pružati svakovrsne blagodati. Šumarstvo sadrži biološku, ekološku, tehničku i ekonomsku komponentu koje prožimaju šumarsku praksu, obrazovni sustav i šumarsku znanost. 8 Šumarstvo kao umijeće postupanja sa šumom se razvijalo usporedno s civilizacijom jer je čovjek oduvijek bio povezan sa šumom bilo neposredno (drvo, šumski plodovi, ljekovito bilje, gljive, divljač) ili posredno (životni uvjeti, pitka voda, zaštita od bujica, poplava, erozija, lavina, klimatskih ekstrema). Prvi znaci šumarstva kao organiziranog postupanja sa šumom se javljaju u rimskoj provinciji Galiji gdje se spominju, prema Pliniju, uređene šume, takozvane sylvae caeduae . U Hrvatskoj se počeci šumarstva naziru u nekim statutima starih hrvatskih gradova i otoka, u odredbama o sprječavanju šumokrađe i prevelikih sječa: Ninskom 1103., Korčulanskom 1214., Splitskom 1240., Dubrovačkom 1272., Trogirskom 1322., Mljetskom 1345., Krčkom 1388. i drugima. Šumarstvo također spominju Vinodolski zakonik 1288. i Verböczyjev Tripartitum 1514. godine (Klepac 2009). Šumarstvo kao struka nastaje u Europi, u drugoj polovici XVIII. stoljeća. Pojavi šumarstva prethodile su nekontrolirane sječe šuma u doba prve industrijske revolucije. Obešumljenje je imalo ekološke i gospodarske posljedice koje su najizraženije bile tamo gdje je industrijski razvoj bio intenzivan, kao što su nizine i rječne doline srednje i zapadne Europe te područja ugljenokopa. Strah od težih posljedica koje bi nastupile nastavkom obešumljenja i potreba za potrajnim gospodarenjem šumskim dobrima te očuvanjem površine šuma su bili temeljni razlozi pojave šumarstva (Matić i dr. 2015). Šumarstvo se do danas razvija na temeljnoj postavci o šumi kao samoobnovljivom prirodnom resursu. U okrilju šumarstva nastalo je i počelo se razvijati načelo potrajnog ili održivog gospodarenja šumama. Šumarska struka u Hrvatskoj je nastala istodobno s ostatkom Austro-Ugarske Monarhije i Europe. Njezin nastanak su obilježili događaji koji su se zbili u kratkom razdoblju od 1764. do 1769. godine: - prva inventura, opis i kartiranje šuma, - ustrojavanje prve šumarske službe, - donošenje prve zakonske uredbe o šumama. Prva inventura, opis i kartiranje šuma u Hrvatskoj obuhvatili su velebitske i kapelske šume u Ličkoj, Otočkoj i Ogulinskoj graničarskoj pukovniji 1764. i 1765. godine. Šume su kartirane u mjerilu 1:3800 fortifikations hvati, na višebojnoj karti koja predstavlja jedinstveni primjer takve vrste. Preciznom inventurom je utvrđeno kako na površini od 126.141 hektara raste 42.017.128 stabala različitih vrsta drveća od čega je 27% jelovih i 50% bukovih u odnosu na ostale vrste drveća (Kosović 1914). U opisu šuma se nalazi mnoštvo vrijednih informacija o njihovoj strukturi i djelatnostima povezanima sa šumama i šumarstvom – kartografiji, otvaranju šuma šumskim prometnicama, cestogradnji, uređenju bujica, obešumljenju krša, pošumljavanju krša, toponimiji, političkim i uopće životnim prilikama toga doba. Prva šumarska služba u Hrvatskoj je ustrojena 23. veljače 1765., odlukom o osnutku prvih šumarija u Krasnu, na Baškim Oštarijama i na Petrovoj gori. Taj se datum može uzeti kao početak šumarstva u Hrvatskoj (Anić i dr. 2012). Prvu zakonsku uredbu o šumama objavila je Marija Terezija 22. prosinca 1769. godine. Taj se dokument može smatrati našom prvom instrukcijom za uređivanje šuma, prvim udžbenikom šumarstva, a svakako i najznačajnijim spisom u povijesti šumarstva Hrvatske (Meštrović 1995). Šumarstvo kao znanost ima svoje začetke u 18. stoljeću kada su francuski naturalisti Reaumur, Buffon, Duhamel du Monceau i Varenne de Fenille postavili njegova načela: drvni volumen najstarijega dobnog razreda jednak je volumnom prirastu svih dobnih razreda u uređenoj (normalnoj) šumi. Apsolutna zrelost šume definirana je kulminacijom prosječnoga dobnoga prirasta (Klepac 1998). U Njemačkoj je Johann Carl von Carlowitz 1713. definirao pojam potrajnog korištenja šume. U Hrvatskoj se načela apsolutne zrelosti i potrajnosti 9 spominju u isto doba, u zakonskoj uredbi Marije Terezije. Uredba je propisivala sječne zrelosti (ophodnje) za glavne vrste drveća. Gospodarenje šumom uređeno je metodom razdiobe šumske površine na godišnje sječine čiji broj odgovara broju godina ophodnje (Matić i dr. 2015). Kako vidimo iz ovog kratkog povijesnog prikaza šumarstvo našim šumama gospodari više od dva i pol stoljeća. Razvoj šumarske prakse, obrazovanja i znanosti tekao je usklađeno. Tijekom tako dugoga razdoblja hrvatsko šumarstvo nije kao u većini zapadnoeuropskih zemalja čistom sječom uklonilo prirodne šume, degradiralo šumska staništa i podiglo umjetne šume. Dogodilo se upravo suprotno. Hrvatsko šumarstvo prirodnim pomlađivanjem doslovno je stvorilo današnju generaciju raznolikih i prirodnih šuma. PRIRODNO UZGAJANJE ŠUMA U HRVATSKOJ Općenito se razlikuju prirodni i umjetni pristup uzgajanju šuma. Prirodni pristup uzgajanju šuma promatra šumu kao složeni prirodni ekosustav koji optimalno i trajno proizvodi drvnu tvar i općekorisna dobra. Temelji se na prirodnim šumskim sastojinama koje karakteriziraju prirodna struktura, prirodna dinamika i prirodno pomlađivanje. Uzgojni zahvati u prirodnim šumama proizlaze iz strukture sastojine, značajki staništa i fitocenoze te iz ciljeva gospodarenja koji uz proizvodnju kvalitetne drvne tvari uključuju i općekorisne funkcije šuma te višenamjensko potrajno gospodarenje šumom kao cjelinom. Umjetni pristup uzgajanju šuma promatra šumu prvenstveno kao biotvornicu za brzu proizvodnju velikih količina drvne tvari. Taj se pristup temelji na umjetnim šumskim sastojinama u kojima su vrste drveća, struktura sastojine i uzgojni postupci u funkciji ispunjenja ekonomskog cilja maksimizacije proizvodnje drvne tvari u što kraćoj ophodnji. U skladu s tim ciljem, zagovornici umjetnoga pristupa zalažu se za uzgojne postupke kao što su obrada i prihrana tla te umjetna obnova u kratkom pomladnom razdoblju. Nisu protiv uzgajanja alohtonih vrsta drveća i obnove sastojina čistom sječom ako je to u skladu s temeljnim ciljem gospodarenja. U hrvatskom šumarstvu tradicionalno je naglašen prirodni pristup uzgajanju šuma. Prirodni pristup uzgajanju šuma u Hrvatskoj je poprimio specifična obilježja zagrebačke škole uzgajanja šuma. Zagrebačka škola uzgajanja šuma počela se razvijati 14. ožujka 1921., istodobno s utemeljenjem Zavoda za uzgajanje šuma na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tadašnji sveučilišni profesori uzgajanja šuma prof. dr. sc. Andrija Petračić i prof. dr. sc. Milan Anić pokrenuli su znanstveni, nastavni i stručni pristup gospodarenju šumskim ekosustavima kojim se podržava prirodno uzgajanje šuma. Šume kojima se gospodari po načelima zagrebačke škole uzgajanja šuma zadržavaju optimalnu prirodnu strukturu koja im osigurava bioraznolikost, stabilnost, maksimalnu proizvodnju, optimalno prirodno pomlađivanje i potrajnost. Zagrebačka škola uzgajanja šuma model je za postupanje sa šumama bez obzira na činjenicu uživaju li status zaštite ili ne. Ona nudi rješenja kako za gospodarske šume tako i za šume posebne namjene, među kojima su i one u sklopu zaštićenih objekata prirode te zaštitne šume. Zagrebačka škola uzgajanja šuma i primjena njezinih načela u praktičnom šumarstvu temeljni su razlozi visoke prirodnosti i biološke raznolikosti šumskih ekosustava u Republici Hrvatskoj. Prirodne šume Hrvatske izvorni su proizvod hrvatskog šumarstva, a to znači šumara koji su školovani na zagrebačkom Šumarskom fakultetu sukladno načelima zagrebačke škole uzgajanja šuma. Zahvaljujući tome prirodne šume postale su jedna od temeljnih vrednota hrvatske prirodne riznice (Anić 2012). Temeljne značajke Zagrebačke škole uzgajanja šuma su (Anić i dr. 2020): 10 1. Podržavanje prirodne dinamike i strukture šuma Uzgojni postupci u šumskoj sastojini povezani su s njezinom prirodnom dinamikom koja na obešumljenim i degradiranim staništima počinje pionirskom sastojinom, nastavlja se prijelaznom sastojinom, a završava konačnom sastojinom. Prema zagrebačkoj školi uzgajanja šuma, uzgajanje šuma prati prirodnu silvidinamiku i prilagođava joj šumskouzgojne postupke imajući istodobno u vidu i ciljeve gospodarenja šumom. Uzgojni postupci imaju za cilj pomlađivanjem stvoriti i njegom oblikovati strukturu šumske sastojine koja će biti prilagođena vrstama drveća iz prirodne šumske zajednice, staništu i ciljevima gospodarenja, koji uključuju gospodarske i općekorisne funkcije šuma. 2. Prirodno pomlađivanje šuma pod zastorom krošanja Prirodno pomlađivanje ili prirodna obnova proces je izmjene generacija u šumskoj sastojini, i to njezinim vlastitim reprodukcijskim materijalom, generativnim ili vegetativnim. Zagrebačka škola uzgajanja šuma zagovara generativno prirodno pomlađivanje šumske sastojine pod zastorom krošanja. Takav način pomlađivanja odgovara većini naših vrsta drveća, posebice klimatogenim vrstama drveća. Prirodno pomlađivanje pod zastorom krošanja vrhunac je životnoga ciklusa šumske sastojine i odraz uravnoteženog odnosa svih sastavnica zreloga i vitalnoga šumskoga ekosustava. Njime se osigurava kontinuitet suvisloga sklopa krošanja nad šumskim tlom, očuvanje šumskoga staništa i prirodnost šumske fitocenoze. 3. Umjetno pomlađivanje šuma po načelima prirodnoga pomlađivanja Umjetno pomlađivanje ili umjetna obnova proces je izmjene generacija u šumskoj sastojini sijanim i sađenim reprodukcijskim materijalom. Prema zagrebačkoj školi uzgajanja šuma, ako se mora pribjeći umjetnom pomlađivanju, tada ga treba obaviti prema načelima prirodnoga pomlađivanja, s tom razlikom što se mladi naraštaj ne pojavljuje nakon prirodne naplodnje već iz posijanoga i posađenoga sjemena i sadnica domaćih vrsta drveća koje su prilagođene staništu i prirodnoj šumskoj vegetaciji. Umjetno pomlađivanje najčešće je izazvano specifičnim ekološkim, biološkim i strukturnim uvjetima u sastojini. Pribjegava mu se kada se na pomladnoj površini ne nalazi dovoljno biljaka nastalih prirodnim pomlađivanjem, zatim prilikom promjene sastojinskog i uzgojnog oblika, u slučajevima podsadnje i predsadnje, sanacije nakon vjetroloma, šumskih požara i slično. 4. Isključenje čistih sječa u gospodarenju šumom Među temeljna načela zagrebačke škole uzgajanja šuma spada i borba protiv uporabe čistih sječa kao metode obnove prirodnih šuma. Čista sječa ne podržava se zbog niza negativnih posljedica na šumski ekosustav u cjelini, posebice zbog toga što izaziva degradaciju šumskog tla, koje je jedan od temeljnih elemenata šume. Čiste sječe u dugoj povijesti šumarstva Hrvatske nikada nisu imale značajniju ulogu niti su ikada uzele maha. I to je jedan od razloga visokog stupnja prirodnosti i očuvanosti šumskih ekosustava Hrvatske, posebice visokokvalitetnih šuma klimatogenih vrsta drveća. 5. Intenzivna njega šuma od rane mladosti Polazište zagrebačke škole uzgajanja šuma jest da samo njegovane šumske sastojine mogu optimalno i trajno ispunjavati gospodarske i općekorisne funkcije. Njegovana šumska sastojina vitalnija je, stabilnija, kvalitetnija i regenerativno sposobnija od nenjegovane. Zbog 11 toga je njega nužna u svim šumskim sastojinama, bez obzira na njihovu namjenu. Njegom šuma na načelima zagrebačke škole uzgajanja šuma usmjeravamo razvoj sastojine sukladno prirodnim zakonitostima, optimalno koristeći stanišne uvjete, biološka svojstva i ekološke zahtjeve vrsta drveća koje njegujemo. Na taj način održavamo sastojinu u optimalnim strukturnim uvjetima gdje su vitalnost, stabilnost, produktivnost i biološka raznolikost temeljni pokazatelji optimalnog stanja. Mogućnost prirodne obnove tako njegovanih sastojina je olakšana (Matić 2009). 6. Višenamjensko, progresivno i potrajno gospodarenje šumama Načelo potrajnosti ili održivoga gospodarenja šumama bilo je europskom šumarstvu poznato već od 18. stoljeća. U šumarstvo Hrvatske to je načelo uvedeno 1769. godine, od kada se zakonski propisanom primjenom klasične škole uređivanja šuma, metodama rašestarenja podjednakih površina i podjednakih sječivih drvnih volumena, dugoročno moglo planirati i trajno osigurati podjednake godišnje prihode u drvu kao primarnom cilju gospodarenja (Matić i dr. 2015). Načelo potrajnosti do danas je evoluiralo u načelo višenamjenske progresivne potrajnosti. Ono se sastoji u tome da se šumski ekosustavi na istoj ili većoj površini poboljšaju glede biološke raznolikosti, produktivnosti, vitalnosti te ispunjenja gospodarske i općekorisne uloge (Klepac 1998). U novom tisućljeću ušli smo u razdoblje u kojem se sagledava odnos čovjeka prema cjelini šumskog ekosustava. Dugoročno održavanje biološke raznolikosti i funkcionalne cjelovitosti šumskih ekosustava postaje glavno načelo gospodarenja šumama (Čavlović 2013). Preduvjeti za to ista su ili veća površina prirodnih šumskih ekosustava te prirodni način uzgajanja šuma, u što se uklapaju načela zagrebačke škole uzgajanja šuma. 12 2. PRAŠUMA DEFINICIJA Prema Prpiću i dr. (2001) prašuma je prirodna šuma koja se oduvijek razvijala bez neposrednoga antropogenoga utjecaja, dakle isključivo pod utjecajem prirodnih čimbenika. Prema Prpiću i Seletkoviću (1996) to je prirodna šuma u kojoj se nikada nije gospodarilo, a opći čovjekov utjecaj na prašumsku sastojinu nije promijenio njezin životni tijek. Prema Korpelu (1995) prašuma je ekološki stabilna šuma, s čvrstim i dinamički uravnoteženim odnosima između klime, tla (staništa) i organizama (biocenoze), a istodobno očuvana od takvih čovjekovih utjecaja koji bi mogli izmijeniti zakonitosti životnih procesa i njezinu strukturu. Prema Leibundgutu (1982) pod prašumom podrazumijevamo prostrani šumski kompleks čiji su stanište, vegetacija i smjesa drveća podložni isključivo prirodnim utjecajima. Razlikujemo primarnu prašumu i sekundarnu prašumu. Ako prašumu pod navedenim definicijama smatramo primarnom, onda pod sekundarnom prašumom podrazumijevamo prirodnu šumu koja je izuzeta iz gospodarenja i prepuštena prirodnoj dinamici, pa je poprimila strukturne značajke bliske primarnoj prašumi. Sekundarnu prašumu moguće je dobiti prekidom svih čovjekovih aktivnosti u izabranoj prirodnoj šumskoj sastojini. Ovisno o stanišnim i strukturnim prilikama, potrebno je nekoliko desetaka godina (30 – 50) kako bi u takvoj sastojini počelo formiranje sekundarne prašumske strukture. U svakoj definiciji prašume naglašava se njezina prirodnost i isključenost neposrednog antropogenog utjecaja. Međutim, posredni utjecaj i neke neposredne utjecaje ne može se u potpunosti isključiti. Primjerice, i