Zvončica LEDENA PRINCEZA I MILIONER 1 Bocca Zvončica 1. Poglavlje Gospođice Montrouz - viknu i Hlijer - gde je, dođavola, ona poznanica s kojom treba da se vidim? Liz Montrouz se začudi. - Otkud bih ja to znala, gospodine Hilijer? - Pa to vam je posao! Kao moja pomoćnica trebalo bi to da znate! Liz se zagledala u Kema Hilijera. Od pre nedelju i po dana radi za njega kao ispomoć, dok se njegov stalni asistent ne vrati s bolovanja. Ipak, brzo je shvatila da je njen novi šef izuzetno zahtevan i arogantan. I kako sada da reši problem kašnjenja njegove poznanice? Očajno se osvrnula oko sebe. Sedela je u kancelariji njegove sekretarice Moli Svonson, koja joj je pružila slušalicu značajno se osmehnuvši iza Kemovih leđa, a Liz je poželela da je zagrli iz zahvalnosti. - Pobrinuću se za to - reče Liz svom šefu. On sleže ramenima i ode u svoju kancelariju. - Kako joj je ime? - prošaputa Liz preuzimajući slušalicu. - P orša Pengeli - došapnu joj Moli. Liz se namršti. - Nije valjda ona manekenka i starleta? - Moli klimnu glavom. - Gospođice Pengeli, javljam se u ime gospodina Kamerona Hilijera... Nekoliko sekundi kasnije, preneraženog izraza lica, vratila je slušalicu Moli. - Š ta je rekla? - upita Moli. - Da bi radije izašla s kanibalom nego s njim. Kako to da mu prenesem? Kancelarija Kema Hilijera bila je minimalistički uređena: debeli zeleni tepih, žaluzine boje slonove kosti, prostran pisaći sto od hrastovine s kožnim naslonjačem iza i dve manje fotelje ispred njega. Gotovo prazna prostorija delovala je umirujuće, a umetnost na zidovima prikazivala je dve glavne potpore Kemovom statusu multimilionera: konji i ribolovna flota. Imena konja i brodova odavala su šefovu sklost Šekspiru: pastuvi su dobili imena po Hamletu, Prosperu i Otelu, a brodovi po Mirandi, Juliji, Kordeliji... Liz je i ranje radila za uspešne biznismene i nikada nije naišla na probleme; činilo se kao da je talentovana za rad s takvim ljudima. Ali nikada ranije nijednom od njih nije morala da saopšti ovo što sad treba da prenese Hilijeru... Još je nešto Kema Hilijera izdvajalo od ostalih. Bio je mlad, tek zašao u tridesete, ekstremno dobro građen, visok i širokih ramena. Imao je tamnu gustu kosu i duboke plave oči; lice mu, doduše, nije bilo lepo u konvencionalnom smislu reči, ali pogled tih očiju izazivao je prijatnu jezu. 2 Bocca Zvončica Zapravo, Liz je nevoljko priznala sebi da nije ostala imuna na moćnog i muževnog Kema Hilijera. Shvatila je to tek pre nekoliko dana... Bio je vreo dan u Sidneju i uputili su se pešice na sastanak, samo dve ulice dalje od njegove kancelarije. Buka saobraćaja odbijala se od fasada višespratnica, a na trotoaru je vladala gužva. Odjednom se Lizina potpetica zaglavila između dve betonske ploče. Saplela se i sigurno bi pala da je Kem nije uhvatio za ramena i uspravio. - Hvala - promucala je. - Je li sve u redu? - upitao je uzdignutih obrva. - Jeste - slagala je jer, naime, ništa više nije bilo kao pre. Dodir njegovih ruku, njegova blizina, svest o njegovom snažnom telu... Sve ju je to uzdrmalo do temelja. Međutim, najviše ju je iznenadio osećaj uzbuđenja, telo joj je bridelo od njegove blizine. Srećom, brzo se pribrala ne odajući ništa, inače bi u zemlju propala od stida. Nastavili su dalje. Ako je Kem nešto primetio, nije to ničim pokazao. Ipak, nešto duboko u njoj nije želelo da se kontroliše u šefovoj blizini i to ju je iznenadilo, ali i uplašilo. Pošto se Kem korektno poneo prema njoj, bilo je neshvatljivo zašto je pomišljala na seks! Nije se osmehnuo kada je podigao pogled s dokumenata na pisaćem stolu i upitno pogledao Liz. - Gospođica Pengeli... - Liz proguta knedlu. Kako to da mu saopšti, zaboga?! - Ovaj... ona neće doći. Kem Hilijer se namršti i tiho opsova sebi u bradu. - Tek tako? - ljutito je pogledao Liz. - Manje - više - Liz oseti da joj se boja vraća u obraze. Kemove usne razvukoše se u neodoljivi osmeh koji odmah potom iščeze. - Shvatam. Žao mi je što sam vas doveo u neprijatnu situaciju. Preostaje samo jedno rešenje: moraćete da uskočite umesto Porše. - Sigurno to neću učiniti! - uzvrati Liz. - A zašto? To je samo koktel - zabava. Liz ostade bez daha. - Ako je tako, zašto ne odete sami? - Ne volim da odlazim na zabave sam jer me onda neprestano saleću. Porša je - dodade on sa žaljenjem - bila idealna pratilja koja je napadne dame držala podalje od mene - on sleže ramenima. - Takvoj lepoti nema premca. Liz zatrepta. - Zar je ona bila samo...? Ali gospodine Hilijer, pa ni svog redovnog asistenta ne biste poveli da... vas odbrani od napadnih dama. - Tačno - složio se. - Rodžer bi mi obezbedio odgovarajuću pratnju. 3 Bocca Zvončica Verovatno iz eskort servisa, pomisli Liz s gnušanjem. - Ne želim da idem - reče ona odsečno. - Uostalom, nemam dar Porše Pengeli za... odbranu od napadnih dama. Kem Hilijer ustade i obiđe pisaći sto. Seo je na ivicu stola pomno posmatrajući Liz. - Veoma ste zanimljiv tip žene - promrmljao je. - Pa šta? - Liz pogleda niz svoju elegantnu, jednostavnu lanenu haljinu krem boje. - Uostalom, nisam obučena za odlazak na zabavu! - S tim svetloplavim očima, svetlom kosom, u toj strogoj haljini odajete utisak ledene princeze. Siguran sam da biste bili podjednako delotvorni kao i Porša. Liz se zacrvene od besa, pa duboko udahnu nekoliko puta da se smiri. On je strpljivo čekao ne skidajući pogleda s nje. - Dobro, ići ću na zabavu, ali treba mi nekoliko minuta da se osvežim. U očima mu je sevnula iskra zadovoljstva. - Mnogo vam hvala, gospođice Montrouz. Cenim to. Vidimo se za petnaest minuta u foajeu. Liz se umila u toaletu za osoblje. Osećala se duboko uvređenom, a istovremeno je jedva čekala da se osveti Kemu. Uzdahnuvši, pogleda se u ogledalu. Za posao se namerno oblačila jednostavno i strogo, a njena majka bila je izvrsna krojačka pa je mogla da izvoljeva. Uz krem haljinu imala je odgovarajući svileni blejzer sa okruglim izrezom, diskretnim naramenicama, uskog kroja. Liz zasuka rukave blejzera i nehotice se osmehnu ugledavši transformaciju iz ozbiljne kancelarijske radnice u parti devojku, i to samo zahvaljujući zasukanim rukavima. Izvukla je šnale iz kose, koja joj se rasula po ramenima, a onda je umesto naočara pažljivo stavila kontaktna sočiva. Pregledavši sadržaj torbe, shvatila je da će morati da se snađe s minimalnim dnevnim mejkapom: senkom, maškarom i sjajem za usne. Poprskala se parfemom i očetkala kosu. Srećom, na nogama je imala kožne cipele koje su savršeno pristajale uz blejzer. Još jednom je proverila svoj odraz i bila je zadovoljna izgledom. Ipak, zašto je on doživljava kao ledenu princezu? Oh, kad bi znao... Kada je ušla u foaje, Kem Hilijer je bio udubljen u razgovor s Moli. Leđima okrenut Liz, primetio je da je Moli zadivljeno raširila oči pa se okrenuo. U prvom momentu nije je prepoznao. Kada ju je drugi put odmerio, oteo mu se prigušeni zvižduk. Liz bi to shvatila kao kompliment da je pogledom nije premeravao od glave do pete, a onda joj se zagledao u oči pogledom kojim su muškarci ženama davali na znanje da su dobrodošle u njihov krevet. 4 Bocca Zvončica Liz neveselo primeti da je njegov pogled u njoj izazvao ista ona zbunjujuća osećanja kao i onomad na trotoaru: ubrzano disanje, lupanje srca i uznemirujuća spoznaja da je Kem neodoljiv. Zahvaljujući tome što se naljutila na sebe, uspela je da je spase crvenila u obrazima, pa je prkosno isturila bradu. On je gurnuo ruke u džepove i ozbiljno rekao: - Žao mi je ako sam vas uvredio, ali nisam znao da možete da izgledate tako... neodoljivo. Dobro, hajdemo. U rekordnom roku stigli su na mesto gde se održavala koktel zabava jer je vešto vozio svoj sivi "Aston Martin" izbegavajući gužvu na putevima. Ne pokazujući ni trunku nervoze pred njim tokom vožnje, tek kada su stigli na cilj, ona je primetila: - Verujem da ste promašili zanimanje, gospodine Hilier. Trebalo je vozite Formulu 1. - U mladosti sam vozio na trkama, ali mi je to brzo dosadilo. - Ovu vožnju svakako ne bih opisala kao dosadnu. Ali ne bi trebalo ovde da parkirate, zar ne? Blokirao je prilazni put jednoj kući koja je bila tik uz jarko osvetljeno veliko imanje ograđeno visokim zidovima. Očito se tu održavala ta zabava. - Neće biti problema - promrmljao je. - A ako vlasnik kuće bude hteo da se odveze ili doveze? - Vlasnik nije kod kuće. Bili su u Belvju hilu, jednom od najotmenijih predgrađa Sidneja, i Liz je shvatila da je očekuje otmena koktel - zabava. A to je ni najmanje nije privlačilo. - Dobro - posegnula je rukom da otvori vrata. - Hajde da završimo s tim. - Samo trenutak - uzvrati Kem Hilijer žurno. - Shvatam da sam vas uvredio i želeo bih da se izvinim. Ali postoji li neki razlog za vašu namrštenost? Liz ostade bez reči osećajući vrelinu u obrazima. - Šta vam se tačno ne dopada? - upita je on. Liz je uspela da se pribere. - Ako baš hoćete da znate... - Da, želim da znam. Zaustila je da mu kaže, ali se predomislila. - Zaboravite. Ko sam ja da sudim o bilo čemu? Pustite, nije važno - ispravila je leđa i zabacila kosu. Kem Hilijer ju je neko vreme posmatrao, a onda se desilo nešto čudnovato. Vazduh u automobilu odjednom je počeo da pršti od napetosti. Liz je opet postala svesna njegovih širokih ramena pod sakoom tamnozelenog odela, uz koji je nosio bež košulju i kravatu nešto zagasitije boje. Jasno je videla sitne bore oko njegovih usana i dubokih plavih očiju. 5 Bocca Zvončica Najednom su joj se izoštrila čula. Osećajući na sebi njegov prodorni pogled, celo telo joj se naježilo. Sedeli su toliko blizu jedno drugom da je Liz odjednom obuzela nerealna želja da oseti njegove ruke na sebi, njegove usne na svojima... Naglo se okrenula da bi prekinula tok takvih misli. On je ćutke otvorio vrata. Liz je učinila isto. Iako je bila spremna na otmeni ambijent, ostala je bez daha po ulasku u vilu. Široki hodnik vodio je do prve od tri prostrane terase s pogledom na Sidnejsku luku pod zalaskom sunca. Fenjeri su osvetljavali terase i glinene saksije sa egzotičnim biljkama, dok je na najnižoj terasi akvamarinskoplavi bazen blistao poput najfinijeg dijamanta. Uzbuđene glasove brojnih gostiju pratili su hipnotišući ritmovi bubnjeva i afričke muzike koja je dopirala sa srednje terase. Konobar u fraku, s belim rukavicama prišao im je i ponudio šampanjac. Kem je uzeo dve čaše i pružio je jednu Liz. Domaćica zabave požurila je da ih pozdravi. Bila je visoka i upadljiva u ružičastom kaftanu, s mnoštvom zlatnog i dijamantskog nakita na sebi, dok su joj u srebrnosivoj kosi bleštali ružičasti pramenovi. - Kem, dragi! - zacvrkutala je. - Uplašila sam se da nećeš doći! - okrenuvši se prema Liz, podigla je obrve. - A ko je ovo? - Dozvolite da vas predstavim: Liz Montrouz, Narel Hejstings. Liz pruži ruku. ženi i promrmlja: - Drago mi je. - I meni je - Narel ju je hitro odmerila od glave do pete. - Dakle, vi ste zamenili Poršu? - Ne, ne - požuri da objasni Kem. - Liz radi kod mene kao ispomoć, umesto Rodžera, pa sam je manje - više primorao da dođe. - Dragi - opet zacvrkuta Narel - ne očekuj da u to poverujem - okrenula je prema Liz. - Previše ste lepi za sekretaricu, dušo, a Kem je privlačan na svoj način. To je sasvim prirodno. Ali - ponovo se obratila Kemu - kako je Arči? - Na kraju živaca je. Dane mu ispunjava Venonin lavež. Narel se odmahnu. - Pozdravi ga. O, izvinite, evo još gostiju. I da ne zaboravim - obratila se Liz - život nam nije dat da ga provedemo u radu, odričući se svih radosti. Uživajte u vremenu s Kemom dokle god možete! - potom se udaljila. - Nemojte mi reći kako da se ponašam - upozori ga Liz. - Ni u ludilu! Narel ume da bude pomalo ekscentrična. - Ipak, znala sam da ovo nije dobra ideja - dodala je natmureno. Slegnuvši ramenima, Kem je uzvratio: - Nemojte ovome pridavati previše važnosti. 6 Bocca Zvončica Liz ga ošinu besnim pogledom, ali sve što je time postigla bilo je da podseti sebe na neodoljivu, opasnu privlačnost Kamerona Hilijera. Nikakvo čudo što žene nisu mogle da odvoji pogled od njega. - Nije reč samo o vašoj reputaciji - reče ona. - Verovatno je već... - zastala je i ućutala. - Ruinirana? - predložio je. Liz odvrati pogled osetivši da ga je verovatno bespotrebno uvredila, pa požuri da promeni temu. - Veličanstvena kuća - otpila je gutljaj šampanjca. - Postoji li poseban povod za zabavu? Iznenađen neočekivanim primirjem, Kem se osmehnu i odgovori: - Ne verujem. Narel nema običaj da čeka priliku ili povod. Ona je jedna od najvažnijih figura sidnejskog visokog društva. - Zanimljivo - ljubazno primeti Liz. - Zar je po vašem mišljenju pogrešno prirediti zabavu zabave radi? - upita on. - Pa ako čovek to sebi može da priušti... - ona pokaza raskoš oko sebe. - Uostalom, Narel je moja tetka. - O... - Liz skrušeno otpi gutljaj pića. - Hvala - reče ona. Na njegov upitni pogled, ona dodade: - Za objašnjenje. Ponekad... dešava se da ponekad razmišljam naglas - priznala je. - Ali o bilo čijoj tetki imala bih samo lepe reči. Kem Hilijer se na to glasno nasmeja. - Šta je smešno? - Ni sam nisam siguran - odgovorio je vedro. - Možda to što se potvrđuju moje slutnje da ste veoma direktni? Ili su možda tetke za vas svetinja? Liz se namrštila. - Dobro znate na šta mislim. Po pravilu ne zalazim rado u lične sfere tuđih života. Pogledao ju je u neverici. - Ali kako to da vam ta očita direktnost ne stvara probleme na poslovnom planu? - I sama se ponekad to zapitam. Iako je većini ljudi moja iskrenost pravo osveženje, trudim se da je zauzdam. - Ali preda mnom to ne pokušavate? Liz se odsutno zagleda u svoju čašu i otpi još jedan gutljaj. - Da budem iskrena, nikada dosad nisam bila u prilici da prenesem svom šefu da bi žena, koju je trebalo da vodi na zabavu, radije... izašla s kanibalom nego s njim. Kem Hilijer prigušeno zviznu. - Mora da je strašno ljuta zbog nečeg. 7 Bocca Zvončica - Da, zbog vas. Potom, vaša primedba da nikako ne biste mogli sami otići na zabavu jer bi se inače armija dama obrušila na vas... tu sam imala malo problema... - Posredi je samo moj novac - ubaci on. - U to ne mogu da poverujem - reče Liz sarkastično, a onda se trže na iznenadni blesak blica. - Ali kad se uzme u obzir to da me ljudi verovatno smatraju vašom devojkom i da sam se nasmrt isprepadala tokom vratolomne vožnje po ulicama Sidneja, nije neobično to što ne mogu da zauzdam svoj jezik, zar ne? - Verovatno nije - složio se. - Želite li da date otkaz? - Oh - Liz pogleda čašu i iznenadi se ugledavši je dopola praznu, a onda podiže oči na Kema. - Zaista ne bih. Potreban mi je novac. Mnogo bi mi značilo ako bismo se ubuduće pridržavali normalnog radnog vremena. On se zamislio. - Koliko vam je godina i kako ste došli do ovog posla? - Napunila sam dvadeset četiri i imam diplomu poslovne administracije. Bila sam najbolji student u generaciji, u što vam je verovatno teško poverovati. - Odmah sam to shvatio po načinu na koji ste obavljali svoju dužnost - reče on. - Videlo se da ste pametni. - Ah? - Liz se iznenadi. - Po čemu to? - Sećate li se "Fortunine" ponude, one trgovine morskom ribom? Još prvog dana dao sam vam predmet i rekao da se pobrinete za to. Liz klimnu glavom. - Sećam se. - Bacio sam vas u vatru, a vi ste me prijatno iznenadili svojom snalažljivošću. Liz otpi gutljaj šampanjca. - Hvala. - A Moli mi je rekla da ste pravi IT ekspert. - Nisam baš ekspert, ali volim kompjuterski svet. - Pitam se zašto radite kao ispomoć umesto da gradite sopstvenu karijeru - upita on oprezno. Liz se osvrnu oko sebe umesto da mu odgovori. Nekoliko parova bilo je na plesnom podijumu i obuzela ju je želja da se sasvim prepusti afričkim ritmovima, zovu bubnjeva, divljine. Da zaboravi na sve probleme... uz partnera s kojim može da pleše, da se zabavlja, koji bi učinio da joj teško breme postane lakše. Davno je bilo kada je poslednji put plesala, zaboravila je taj osećaj. Vrativši pogled na Kema, primetila je da ju je sve vreme pomno posmatrao. Zapitala se da li može da joj čita misli. Da li je naslutio kako sebe zamišlja u 8 Bocca Zvončica njegovom naručju dok joj se telo njiše u ritmu muzike? Brzo se pribrala shvativši da ne bi bilo pametno flertovati s njim. Da bi se vratila u stvarnost, rekla je prvo što joj je palo na um: - Ko je Arči? - Moj nećak. - Čini se da je ljubitelj životinja. Liz se spremila da sluša, ali Kem izgleda nije želeo da priča o svom nećaku. Slegavši ramenima, okrenula se da posmatra goste oko sebe. Nije mogla da poveruje očima kada je pogledom obuhvatila visoku priliku na drugom kraju terase. Čovek koji joj je nekada davno značio sve na svetu... Najednom je dodala Kemu svoju čašu. - Izvinite - rekla je uzrujano - idem... da operem ruke - požurila je u kuću. Pronašla je toalet i narednih deset minuta provela pokušavajući da se smiri, ali emocije su joj se uskomešale do te mere da više nije mogla da razmišlja. Odlučila je da se neprimetno išunja iz kuće, ali put joj preprečila Narel koja se pred vratima pozdravljala s gostima. Zato je počela da luta hodnicima dok se nije obrela u kuhunji. Srećom, tamo nije bilo nikoga. Pokušaći na zadnji izlaz!, pomislila je. Izašavši na dvorište, u daljini je na visokom zidu ugledala kapiju, koja je, nažalost, bila zaključana. Stisnula je šake shvativši neprijatnost ove situacije. Kako će objasniti Kemu Hilijeru, a kamoli njegovoj tetki, to što se bez dozvole šunja po kući? Ako pokuša da preskoči zid, neko bi je mogao videti. Onda joj pade na pamet da je kuća pored ove, na čijem se prilazu Kem parkirao, prazna. Treba samo da se popne na zid i... Ali kako to da uradi? Brzo se sklonila u senku kada su se najednom otvorila vrata kuće a neko od osoblja ubacio je kesu smeća u kantu. Ne primetivši Liz, čovek se vratio u kuću i zatvorio je vrata za sobom. Ali dao joj je sjajnu ideju. Odguraće kantu do zida i popeće se na nju, pa na ogradu. Pre nego što je kienula prema kanti, još jedan radnik izašao je da izbaci smeće. Liz je bila primorana da još jednom razmisli o svom planu. Ne može doveka ostati u ovom dvorištu. Kada se spremila da se vrati u kuhinju, dogodilo se nešto što joj je pomoglo da odluči. Iza vrata je odjeknuo muški glas koji je objavio da će zaključati vrata. I odmah potom se čuo ključ u bravi. Duboko udahnuvši, odgurala je kantu do zida, izula cipele i prebacila ih preko zida. Potom je stavila tašnu na rame, skupila haljinu i popela se na kantu. Penjanje na zid nije bilo problem, ali spuštanje s druge strane jeste. Nije bilo daleko do zemlje, ali od silne napetosti Liz je nezgodno doskočila i pritom 9 Bocca Zvončica pocepala čarapu i ogulila koleno. Odjednom su se otvorila krila kapije i začuo se zvuk motora na prilazu. Okamenjena, zurila je u farove automobila koji se zaustavio pored nje. Prozor s vozačke strane bešumno se spustio. Liz se sagnula da pogleda unutra. Sve joj je odjednom postalo jasno kada je ugledala lice Kema Hilijera. - Shvatam - rekla je razjareno. - Kuća pripada vama. Zato nije bio problem da blokirate prilaz. - Tačno tako, Liz. Ali nije mi jasno šta to izvodite. 10 Bocca Zvončica 2. Poglavlje - Ko je on? - Kemovo pitanje bilo je teško kao olovo. Liz je sedela na udobnoj smeđoj sofi. Nad kaminom, između dvoja vrata koja vode na verandu, visila je slika idiličnog australijskog pejzaža. Pored sofe i dve fotelje u istom stilu bilo je tu nekoliko odabranih ukrasa, ukusno poređanih na parketu. S prozora se pružao pogled na bazen osvetljen podvodnim reflektorima, na visoke čemprese i udaljena svetla sidnejske luke. Kuća Kema Hilijera možda nije bila spektakularna poput tetkine, ali je odavala izvrstan osećaj za stil u vrednosti od nekoliko miliona dolara. Domaćin ovog zgodnog "kućerka" sedeo je naspram Liz u fotelji. Skinuvši sako i kravatu, otkopčao je gornja dva dugmeta košulje. Oboma je sipao brendi. Čim je ušla u vilu, Liz se uputila u kupatilo da skine poderane čarape, očisti ranu na kolenu i da na nju zalepi flaster. Potom se umila i oprala ruke; nije se ponovo našminkala. To ionako ne bi pristajalo uz pocepanu haljinu i zaprljani blejzer, da ne spominjemo bose noge. Jednu cipelu je, posle temeljne potrage, pronašla u buretu punom kišnice. Liz je dosad rekla samo to da je na zabavi videla nekoga s kim nije želela da se sretne, pa je zato pobegla. Popila je gutljaj brendija osetivši da joj se mišići opuštaju. Primetila je da Kem u majici kratkih rukava i razbarušene kose deluje podjednako upečatljivo kao i na zabavi. Činilo se da tim fascinantnim plavim očima prodire pravo u njenu dušu... - On? - promrmljala je. - Kako to mislite...? - Ne pravite se blesavi, Liz - glas mu je bio odsečan. - Nijedna žena u vama ne bi mogla izazvati tako ekstremnu reakciju. Primetio sam da vam se pogled zaustavio na jednom muškarcu i da ste pobeleli pre nego što... ste utekli. A posledica toga bilo je nekoliko neprijatnosti po mene - dodao je. - Napadne dame? - upitala je nevino. Prostrelio ju je mračnim pogledom. - Ne. Ali kada se niste vratili, zamolio sam Narel da vas potraži u toaletu. Bila je oduševljena - primeti on kivno. - I onda? - Pošto ste nestali bez traga, zaključili smo da ste se taksijem odvezli kući. - Za to vreme lutala sam po dvorištu - Liz uzdahnu. - U redu, bio je muškarac. Mi... Bili smo zajedno, ali veza nije uspela, pa... nisam želela da ga vidim - objasnila je mucajući. Kem Hilijer klimnu glavom. 11 Bocca Zvončica - To mogu da shvatim. Ali zašto ste nestali bez reći objašnjenja? I zašto niste izašli na glavna vrata? - Bila sam u šoku - priznala je. - Pre će biti da vas je uhvatila histerija. Narel je mogla pomisliti da njuškate po njenoj kući. Moga je pozvati policiju. Ni pomislio nisam da biste mogli reagovati tako neracionalno. Dobro, ali nisi upoznat sa okolnostima, pomisli Liz i ohrabri se gutljajem brendija. - Pitanja srca i ljubavi umeju da budu... kompiikovana - reče ona tiho. - Aha. Dakle, vi niste baš toliko nepristupačna ledena princeza, gospođice Montrouz? Liz ne odgovori, a on se namršti. - Upravo sam se setio nečega. Vi ste samohrana majka, zar ne? - istog trena lice joj se pretvorilo u ledenu masku. - Nemojte mi zameriti, ali čini se da zato radite kao ispomoć? - Tako je - ona se ponovo opusti. - Pričajte mi o svom detetu. Zamišljeno je vrtela čašu u ruci. Telom joj se razlio talas topline, kao i uvek kada je mislila na svoje dete. - Moja kćerka Sani uskoro će napuniti četiri godine i jednostavno je... očaravajuća. - Ko brine o njoj dok ste na poslu? - Moja majka. Živim s njom, otac mi je umro. - I lepo se slažete? - zanimalo ga je. - O da, vrlo lepo - uzvrati ona. - Sani voli moju majku, a mama... Pa mama ume da bude ekscentrična, što nije uvek jednostavno. Ali dobro se slažemo i razumemo. - A Sanin otac? - Oprostite,gospodine Hilijer,ali to se vas zaista ne tiče. Ignorišući njenu iznenadnu promenu raspoloženja, nastavio je da je propituje: - Gospođice Montrouz, i te kako me se tiče činjenica da ste nepozvani ušli na moj posed i da ste se šunjali po kući moje tetke. Pošto su obe kuće prepune vrednih stvari, smatram da ste mi dužni objašnjenje. - Pojma nisam imala da je ovo vaša kuća niti da će se zabava održavati u kući vaše tetke - uzviknula je ljutito. - Samo bi idiotu palo na pamet da opljačka obe kuće. - Ili samohranoj majci s finansijskim problemima - primeti on zajedljivo. - Koja se, uz to, veoma dobro odeva. Liz je bila van sebe od besa. 12 Bocca Zvončica - Moja odeća nije skupa! Majka mi ju je sašila! - suočena s njegovim sumnjičavim pogledom, popustila je. - U redu. Muškarac sa zabave je Sanin otac. Godinama se nismo ni čuli ni videli. - Jeste li pokušali? Odmahnula je glavom. - Medu nama je gotovo za sva vremena. Za njega je to bila avantura, pa nisam imala izbora nego da... - gorko se osmehnula - ... da se saberem i povučem. Problem je bio u tome što... - Niste znali da ste u drugom stanju - prekide je Kem. - O jesam, znala sam da sam trudna - pokušala je da potisne suze koju su navirale. - Ali niste mu rekli - dodao je Kem. - Naravno da jesam. Na to je odgovorio da je abortus u datim okolnostima najbolje rešenje i da će mi pružiti podršku. Već je imao novu devojku i planirao je da se preseli u drugu državu gde ga čeka bolje radno mesto. Verujem da je čak pomislio da sam namerno zatrudnela u pokušaju da ga primoram na brak... - rezignirano je slegnula ramenima. - Odbila sam njegovu pomoć i rekla da ću se snaći. Od onda ga nisam videla... Potom sam otputovala na studije u inostranstvu, pa pojma nemam da li je pokušao da stupi u kontakt sa mnom pre nego što se odselio. - Dakle, on ne zna da ste rodili dete? - Ne. - I ne želite to da mu kažete? - Tako je! - Liz uz tresak odloži čašu na stočić. - Kada je Sani došla na svet, znala sam da ona pripada samo meni. On nije želeo čak ni da se rodi, pa zašto bi je delio sa mnom? I dalje se tako osećam, ali... - potišteno je oborila glavu. - U jednom trenutku moraću da se suočim sa Saninim pitanjima. Kada odraste i počne da shvata, poželeće da sazna nešto o svom ocu. - A dotad on ne sme znati za nju? Dakle, zato ste se večeras tako uspaničili - zamišljeno se zagledao u nju. - Mislite li da bi večeras drugačije reagovao? Liz duboko uzdahnu. - Pojma nemam, ali teško je zamisliti da bi bilo ko odoleo Sani. Toliko podseća na njega... Nedavno sam čitala članak O njemu, postao je uspešan i u braku je četiri godine, a nema decu. Možda sam paranoična, ali plašim se da bi mi on i njegova žena mogli oduzeti Sani. - Liz - reče on odlučno - vi ste Sanina majka i niko vam je ne može oduzeti... osim ukoliko ne možete da se starate o njoj. - Pravno gledano, ne bi imao šanse, ali postoje druge mogućnosti. Kada Sani odraste, možda neće moći da mu odoli. Ugledan je i živi u prvoklasnim uslovima. A ja... S mukom sastavljam kraj s krajem. Ućutala je, savladana osećanjima. 13 Bocca Zvončica - Jeste li ga preboleli, Liz? - Nisam ni zaboravila ni oprostila - utonula u misli, zagleda se u bazen napolju. - Nisam oprostila ni sebi što sam bila tako naivna i glupa. - Nemojte biti strogi prema sebi. To se dešava, doduše, ne uvek s takvim posledicama, ali život nas neprestano uči. Ugledavši razumevanje u Kemovim očima, Liz je sasvim razoružalo njegovo saosećanje lišeno svake osude. Oborila je pogled na bosa stopala u pokušaju da sakrije suze. Odjednom je shvatila da se upravo poverila potpunom strancu koji joj je pritom poslodavac! Odlučno se uspravila na sofi. - Oprostite - rekla je promuklo. - Shvatiću ako poželite da me izbacite na ulicu. Važno mi je samo da mi verujete. - Verujem vam - reče Kem Hilijer bez oklevanja. - I... neću vas izbaciti na ulicu, ali ću vas odvesti kući - iskapio je čašu i ustao. - Mogu da pozovem taksi - reče ona, žurno ustajući sa sofe. - Neću da čujem ni reč! - ogrnuo je sako i u tom trenutku zazvonio mu je mobilni. Pogledao je ekran. - Ah, Porša - promrmljao je. - Verovatno hoće da doda još malo žuči. Jednim pritiskom na dugme isključio je mobilni i vratio ga u džep. - Nije trebalo ono da vam kažem. Verovatno je htela da se izvini. Mislim da treba da se čujete s njom. U njegovim plavim očima zaiskri interesovanje. - Svaka čast što brinete za moj ljubavni život, gospođice Montrouz, ali Porša i ja smo završili. Hajdemo. Pokretom ruke pokazao je Liz da pođe ispred njega. Kem Hilijer ju je ostavio pred njenom zgradom posmatrajući je kako korača prema ulazu. Insistirala je da obuje obe cipele iako se iz jedne cedila voda. Nehotice mu se oteo tihi zvižduk kada je primetio njene duge vitke noge koje bi se svakako mogle merit i s Poršinim. Vitka je i graciozna. Kako to ranije nije primetio? Pa da, zavarale su ga njene naočare, stroga frizura, silovit nastup... Nema sumnje da se iza te fasade nepristupačne ledene princeze krije neodoljiva srcolomka. Umeo je sa ženama i morao je priznati da ga je zaintrigirala. Možda zbog izazova, potrebe da se razbije ledeni omotač dok se ne ukaže strasna žena? Svidelo se to njoj ili ne, primetio je da ni ona nije imuna na njega. Ipak, pomislio je, nestaće iz njegovog života za dve nedelje. Osim ako... Narednog jutra Liz je pripremala kćerki doručak kada je u kuhinju ušla njena majka Meri Montrouz. - Sinoć te nisam čula kad si stigla - reče ona. 14 Bocca Zvončica Da, srećom po mene, pomisli Liz. Nije imala volje da s majkom zalazi u detalje te večeri... Zato je zadovoljila Merinu znatiželju skraćenom verzijom priče. Meri uzbuđeno reče: - Jednom sam kreirala haljinu za Narel Hejstings. Da li je ona zaista tetka Kamerona Hilijera? - Tako je - smešeći se, Liz je puterom premazala parče tosta za Sani. Znala je da je njenu majku zanimalo sve o visokom društvu. - Hm... - Meri se zamislila na tren. - Porodice Hejstings i Hilijer zadesilo je nekoliko tragedija. Liz obrisa mrvice sa Sanine brade i poljubi je u vrh nosa. - Dobra devojčica, sve si lepo pojela. Kakve tragedije? - okrenula se majci. - Kameronovi roditelji poginuli su u avionskoj nesreći, a onda je i njegova sestra izgubila život u odronu lavine. Kako ti se on čini? - Sasvim je u redu - pogledala je na sat. - Moram da krenem. Šta vas dve planirate za danas? - Posetićemo koale u zoo - vrtu. Je li tako, bako? - uzviknu Sani. - I druge životinje, dušice - potvrdi baka raspoloženo. - I ja se tome radujem. Liz pomisli koliko bi lepo bilo provesti ovaj sunčani dan u šetnji zoo - vrtom, a onda energično ustade i spremi se za odlazak u kancelariju. Liz je s majkom i Sani živela u predgrađu Sidneja. Stan je bio komforan... majka se pobrinulas za to... ali kvart nije bio otmen, što Meri nije odgovaralo. Ali zato je bio u blizini ulice Oksford, pune otmenih butika i kafića. U blizini je i park u koji su Liz, Sani i Meri često odlazile na piknik. Stan je bio prostran pa je Meri imala radnu sobu u kojoj je primala redovne mušterije za koje je kreirala garderobu. Posle smrti Lizinog oca ostvarila je životni san i otvorila sopstveni butik. Nažalost, posao je propao, ali ne zbog slabe potražnje, već zbog Merinog nedostatka osećaja za biznis. Tada je izgubila svu svoju ušteđevinu. Pošto je zahvaljujući majci Liz uvek bila dobro obučena, nije se primećivalo da živi od ograničenih sredstava. I danas je sjajno izgledala u uskim crnim pantalonama koje su prikrile flaster na kolenu, crno - beloj bluzi s tričetvrt rukavima i kaišem oko struka. Uz to je obula crne kožne cipele s visokim potpeticama od plute i srebrnu ogrlicu u više redova, sa crnim i belim perlama. Kosu je pustila, a umesto naočara stavila je sočiva. Dok se autobusom vozila na posao, u mislima se neprestano vraćala na Kema Hilijera. Više puta je pomno prečešljala događaje iz prethodne večeri. 15 Bocca Zvončica Kem Hilijer je nije osuđivao, pogotovo ne u vezi sa Sani... Posle katastrofalne veze sa Saninim ocem Liz se usredsredila na to da izgradi život za kćerku i sebe. Bila je sita muškaraca. "Ko se na mleko opeče, taj i u jogurt d uva". To joj je bio moto. Nesvesno je izgradila i do savršenstva dovela ekstremno delotvornu fasadu nepristupačne ledene princeze. To je, naravno, uzelo svoj danak jer je morala teško da radi da bi krpila kraj s krajem, pri čemu ju je neprestano grizla savest što ograničava život svojoj majci. Često je strahovala da će prevremeno ostariti i da nikada više neće naći sreću s muškarcem zbog razočaranja koje ju je pritiskalo poput nevidljivog bremena. Priznala je sebi da je ipak osetila telesnu privlačnost prema Kemu Hilijeru, koji je u njoj izazivao osećanje ljubavi i mržnje istovremeno, iako tu, naravno, nije moglo biti reči o ljubavi. S jedne strane, bio je besramno arogantan, a juče tako pun razumevanja da mu je poverila sve što joj tišti srce i dušu. Čemu sve to?, pomislila je. Uskoro će nestati iz njegovog života. Rezignirano je izašla iz autobusa ne sluteći šta je očekuje. Posle kraćeg pešačenja ušla je u zgradu "Hilijer korporacije" i požurila kroz foaje prema liftovima. Prvi koji se zaustavio stigao je iz podzemne garaže. Liz je ušla u njega i tek kada su se vrata zatvorila, primetila je da je u liftu sama sa svojim šefom. - Dobro jutro, gospođice Montrouz - reče on. - Dobro jutro, gospodine Hilijer. Pogledom ju je odmerio od glave do pete, a uglovi usana podrugljivo mu se izviše. - Teško je zamisliti da ste vi provalnica koja je sinoć preskočila zid. Liz ga ošinu ljutitim pogledom, a potom se zagleda u pod. - Jeste li se oporavili, Liz? - Jesam - hladno je uzvratila i nakon kraćeg razmišljanja dodala: - Hvala. Bili ste... - nije se setila prikladne reči. - Hvala. - Nema na čemu. Lift se zaustavio, ali oboje su i dalje stajali. Kao juče u Kemovom autu, atmosfera u liftu počela je da pršti od napetosti. Elegantno odeven, u sivom odelu sa svetloplavom košuljom i srebrno - plavom prugastom kravatom, izgledao je sjajno. Uz to, bio je svež, istuširan i obrijan, s pažljivo očešljanom kosom, fascinantno plavim očima i lepim rukama. Liz se zavrtelo u glavi od čulnosti kojom je zračio budeći u njoj čežnju za telesnim kontaktom... za dodirom, strasnim poljupcem... Pogledi im se sretoše i Liz primeti nervozni trzaj mišića na Kemovom licu, koji joj otkri da su i njegova osećanja uskomešana. Njegovi pogledi sinoć otkrili su joj da je više nije smatrao samo kancelarijskim inventarom. Poput strujnog udara protrese je pomisao na to da je možda želi kao i ona njega. 16 Bocca Zvončica Tek kada su se vrata lifta polako zatvorila, oboje su se trgnuli iz nepomičnosti. Pritiskom na dugme Kem je otvorio vrata i propustio Liz. Ona se bez reči uputila u svoju kancelariju. Moli je podigla pogled sa papira pred sobom i oboma je uputila prijateljski osmeh. - Liz, dođite za deset minuta u moju kancelariju da proverimo dnevni raspored. I molio bih kafu, Moli - naložio je pre nego što je nestao iza vrata. - Kako je bilo sinoć? - upita Moli. - Gospođica Pengeli je zvala već dvaput. Liz složi grimasu. - Bojim se da je s tim svršeno. - I bolje je tako - primeti Moli. - Treba mu prava žena, a ne te smešne filmske zvezde... I pas moje komšinice bolji je glumac od gospođice Pengeli! Osam minuta kasnije Liz se spremila da predstavi šefu raspored sastanaka. Nasula je u čašu vode iz frižidera, ali umesto da je popije, prislonila ju je uz čelo. Definitivno sam pomerila pameću, pomisli ona. A bogami je i on ako mu pada na pamet da se upusti u vezu sa mnom. Ili mu možda samo treba zamena za Poršu? Neko ko će ga odbraniti od napadnih dama... i ni u ludilu ne verujem da je tim ženama samo njegov novac na umu. Ali dok ga je upoznavala s rasporedom, atmosfera među njima bila je poslovna. - Dobro - reče on. - Jeste li dobili materijal za "Fortuna" konferenciju? Ona klimnu glavom. - Želim da budete tamo. Treba prikupiti još mnogo materijala. A potom ćete me odvesti u restoran "Bromvič" i doći ćete po mene kasnije. Tamo nema mesta za parking. - U redu - promrmljala je pomalo nesigurno. On je pogleda. - Ima li problema? - Treba li da vozim vaš automobil? - Zašto da ne? - Da budem iskrena... - Liz je nervozno zagrizla usnu - bojim se da ga ne ogrebem. On se zavali u naslonjač. - Nisam ni pomislio na to. Dobro, uzmite kola iz voznog parka. Liz se opustila. - Mislim da je to bolja ideja. Zadrhtao mu je krajičak usana i Liz je pomislila da će se on našaliti, ali na lice je smesta navukao beziražajnu masku. Liz je bila ljuta na sebe. U liftu je bila savršeno hladna i odbojna sve dok u vazduhu nije zavladala erotska nota a onda je njena maska spala. Znala je da bi veza s njim bila nezamisliva ludost, ali očito je delićem svog bića čeznula za njegovom pažnjom... 17 Bocca Zvončica Nakašljala se i ljubazno je upitala: - Kad želite da krenete? - U pola jedan. "Fortuna" konferencija zakazana je za pola deset. Liz i Moli zajedno su pripremile salu. Diskusija je protekla bez blema. Liz je podelila materijal, preuzela dokumenta, pobrinula se za kafu i vodu... i ljubaznim osmehom primila je preterane znake zahvalnosti od niskog, korpulentnog potpredsednika kompanije "Fortuna Sifud Grup". Osećaj peckanja na leđima nagnao ju je da se osvrne... i ugleda nezadovoljstvo u pogledu Kema Hilijera. Nije valjda pomislio da joj je stalo do komplimenata nekog potpunog stranca? S druge strane, Liz je znala za predrasude po kojima su samohrane majke u stalnom lovu na muškarce... Dok je vozila šefa u restoran u firminom "mercedesu", njegovo neraspoloženje postalo je očigledno. - Izuzetno ste oprezan vozač, gospođice Montrouz - prebacio joj je. - Automobil nije moj, a vodim računa i o vama. - Preterani oprez može da izazove nesreću - zareža on. - Rodžer je mnogo bolji vozač. Liz je kiptela od besa, ali uzdržalala se od komentara. - I uz Rodžera ne moram da brinem - nastavi on zajedljivo - o prljavim i niskim ponudama matorih drtina. Dovraga! Imali ste dovoljno mesta da obiđete autobus! To je bilo previše! Parkirala se uz bankinu, isključila je motor i, pruživši Kemu ključeve, smireno je rekla: - Ako hoćete da u jednom komadu stignete u "Bromvič", moraćete sami da se odvezete. I nemojte više tražiti da vam glumim vozača. Inače, sasvim sam sposobna da se odbranim od prljavih ponuda, a kritike na račun mog stila vožnje možete zadržati za sebe, jer ste vi slika i prilika opasnosti po bezbednost u saobraćaju. - Liz... Ne obazirući se na njega, otvorila je vrata i izašla. 18 Bocca Zvončica 3. Poglavlje Dva minuta kasnije Kem je sedeo na vozačkom, a ona na suvozačkom sedištu nemajući pojma da li je on van sebe od besa ili će je ismejati, iako je slutila da je ovo drugo verovatnije. - Dobro - reče on uključujući se u saobraćaj - nazovite restoran i obavestite ih da ne dolazim. - Ali ne možete... - O, mogu. Ionako nisam želeo da idem na taj glupi poslovni ručak. Od dvesta ljudi niko neće primetiti moje odsustvo. - Šta da kažem? - Recite... - zamisli se na trenutak - ... da, kažite im da sam frustriran posle svađe sa svojom sekretaricom koja ne samo da je pretila da će me rastaviti na sastavne delove, već me je označila kao opasnost po javnu bezbednost. Liz nije bilo do smeha. - Vrlo originalno! - frknula je. - Naravno, možete reći i da ću po tako lepom danu radije otići na plažu da tamo ručam. Tako je, počastićemo se ribom i pomfritom. Šta kažete? Ona se zavalila u sedište. - Verovatno nema smisla da vas ubeđujem da je to loša ideja. - Tako je - šarmanto se osmehnuo. - O tome je trebalo da razmišljate pre nego što ste mi predali "kormilo" u šake. - Ali bili ste nemogući! - Hm... - on se namršti. - Danas i jesam donekle van sebe. Osećate li se i vi tako? I šta se to zapravo desilo u liftu? - dodao je tiho. Liz se zagledala preda se pitajući se kako da odgovori na to. Ni sama nije znala zašto ta suptilna erotika neprestano izbija medu njima. Godinama nije o setila ništa slično i sada se uplašila. Setivši se neplaćenih računa, ponovo se vratila u stvarnost. Ne sme reskirati gubitak radnog mesta! - Želela bih da izvinim za svoj ispad - izgovorila je pokajnički. - Verovatno nisam dobar vozač. Nedostaje mi iskustvo, ali pokušala sam. Kameron Hilijer joj je dobacio podrugljiv pogled. - Nemate ništa da dodate na to? Znala je da aludira na situaciju u liftu, primetio je da je izbegla odgovor na to pitanje. Nervozno je kršila prste donekle smireno uzvrativši: - Ne. Neko vreme vladala je tišina, a onda je on rekao: - To zvuči konačno. Mislite li da među nama ne može biti ničeg što bi prelazilo granice poslovnog odnosa? 19 Bocca