Smešten u jednom od najlepših kvartova Los Anđelesa, Lejkvudu, restoran „Altadena“ je privlačio sve veći broj gostiju, koji su voleli da jedu nesvakidašnje specijalitete internacionalne kuhinje, u modernom i elegantnom ambijentu. Zbog prijatne atmosfere, perfektne usluge i izuzetno bogate vinske karte, mesto u restoranu se zakazivalo mesecima unapred. Hostesa restorana,Medison Bozvort, je svakodnevno primala na desetine poziva ljudi, zainteresovanih za rezervaciju stola u udarnom, večernjem terminu. Niko nije imao posebne povlastice, pa ni stalni gosti koji su pravili visoke račune i ostavljali izdašne napojnice. Medison je, po pitanju odabira gostiju, bila neumoljiva. Za nju su svi biii podjednako važni, uprkos tome što su slavne ličnosti podizale rejting restoranu. Nimalo se nije obazirala na zvučna imena, na intervencije agenata i publicista, na pokušaje podmićivanja i šarmiranja. Zbog takvog stava je umela da izazove bes onih, kojima su svi drugi izlazili u susret, kojima su se svi drugi dodvoravali. Ona se na to nije obazirala. UživaIa je u zahvalnosti anonimnih građana, za koje je znala da su dugo štedeli kako bi, bar jednom u godini dana, probali kvalitetnu hranu i bili bogovski usluženi. Koleginica koja ju je povremeno menjala, Skarlet Finigan, je bila daleko popustljivija, pa je često pravila duple rezervacije, kako bi nekome udovoljila. Skarlet je, za razliku od Medison, bila veoma slaba prema poznatim glumcima i pevačima. I sama je imala ambiciju da zauzme svoje mesto u Holivudu. Bila je mlada i lepa, i sa završenom glumačkom školom. Za razliku od nje, Medison je imala ambicije da radi sa decom, da postane trener sinhronog plivanja, vodenog baleta kojim se i sama do nedavno bavila. Njena interesovanja su bila okrenuta ka sportu, dobroj kondiciji, zdravlju, eleganciji. Nimalo nije bila impresionirana dešavanjima u Holivudu ili na muzičkim scenama. Nije volela glumce, ali je izgledala kao glumica. Bavljenje sinhronim plivanjem je njeno telo, držanje, hod i pokrete učinilo veoma gracioznim. Medison su svi posmatrali dok bi, ritmično i lako, kao da klizi po ledu, hodala između stolova u restoranu, demonstrirajući gipkost svojih zglobova. Lepo oblikovani mišići su se jasno ocrtavali ispod bledosive uniforme, sastavljene od uzane suknje i košulje, dodatno ukrašene belim detaljima. Tokom radnog vremena, Medison je svoju poludugu kosu boje meda savijala u punđu, čime joj je lice dobijalo na izrazu ozbiljnosti. Šminkom je vešto isticala zelene oči, visoke jagodice, kao i pune, lepo izvajane usne. Medison su mnogi čežnjivo gledali, ali je bilo malo onih koji bi smogli hrabrosti da joj se obrate ili udvaraju. Zazirali su od njene ozbiljnosti, od toga što se uvek ponašala strogo profesionalno. Imala je stav, umela je da se snađe u svakoj situaciji, raspolagala je odličnim komunikacionim sposobnostima, i zato je vlasnik restorana, Vejn Palmer, odbijao da je grdi ili kazni kada bi dobijao pritužbe na njen rad. Te pritužbe su izricale slavne ličnosti, kojima Medison nije želela da izađe u susret, povodom prihvatanja rezervacija. On bi se, kasnije, izvinjavao u njeno ime, ali bi nju samu štedeo bilo kakvih komentara. Gajio je puno razumevanje za njene profesionalne kriterijume, ali je kao vlasnik restorana imao obavezu da bude fleksibilniji, da povlači poteze koji su se ticali njegovog najvišeg interesa. Tako je, usred letnje sezone, kada su vladale najveće gužve, postao prinuđen da otkaže nekoliko rezervacija, kako bi dodelio stolove važnim gostima. Nije mu bilo jednostavno da o tome obavesti Medison, ali nije imao drugog izbora. Pozvao je nju i Skarlet, u svoju kancelariju, ne krijući nelagodnost. – Upravo sam prihvatio molbu Brajtona Čeninga da mu obezbedim stolove za momačko veče njegovog prijatelja, Fredija Hopkinsa – objavio je, unapred podižući ruke, u aktu odbrane. – Tražili su ukupno dvadeset mesta. Dakle, potrebno je da otkažeš pet rezervisanih stolova, Medison. I ne misli da ne znam koliko to nije fer, koliko nije pošteno! Sve znam! Samo uradi ono što sam tražio od tebe, molim te! – Brajton Čening i Fredi Hopkins dolaze večeras u restoran?! – Skarlet se sva zarumenela od uzbuđenja. – Ne mogu da verujem! Njih dvojica su najlepši muškarci na svetu! – Na stranu to što su lepi – ubacio se Vejn Palmer, prateći kako bes sve više narasta u Medison. – Brajton Čening je trenutno užasno popularan! Kroz nekoliko godina će harati Holivudom! Sa njegovim dolaskom ćemo dobiti fantastičnu reklamu! Da sam ga odbio, verovatno bi svima razglasio kako nismo uslužni, niti dostojni poverenja! – Mi nismo uslužni, niti dostojni poverenja, gospodine Palmer – nadovezala se Medison, sa dramatičnom ozbiljnošću. – Upravo će tako da nas okarakterišu ljudi kojima ćemo morati da otkažemo rezervacije. – Brajton Čening je glumac koji gostuje u svim mogućim medijima! On daje intervjue na televiziji, radiju, portalima, u novinama! Ima ga na svim stranama! Kada bi samo prilikom jednog gostovanja rekao nešto protiv restorana, čuli bi ga milioni! To nije slučaj sa ljudima, kojima ćeš da otkažeš rezervaciju, Medison. – Kakvo je to momačko veče, koje se ne zakazuje mesecima unapred? – interesovala se Medison nabusito. – Koliko sam shvatio, budući mladoženja je bio na nekom snimanju u Evropi i ništa nije stigao da organizuje. Ne vredi da ulazimo u detalje, Medison! Samo uradi ono što sam tražio! Otkaži rezervacije, a onda organizuj momke da sastave stolove za glumce i njihove prijatelje! – U redu – Medison je nevoljno prihvatila, uviđajući da nije imala izbora. – Šta ćemo da ponudimo gostima, kao izvinjenje zbog otkazanih rezervacija? – Neki novi, fini termin. – Mislim da im dugujemo besplatne obroke. – Ne dolazi u obzir! – Vejn Palmer je samo odmahnuo rukom. – I drugi restorani otkazuju rezervacije. Nismo mi jedini. Šta bi bilo da nas je zatvorila neka inspekcija? – Besplatni deserti? – Medison je nastavila da insistira, na njoj svojstven, hladnokrvan način. Vejn Palmer je pomirljivo uzdahnuo. – U redu. Obećaj im besplatne deserte. Po našem izboru. – To jednostavno nije elegantno, gospodine Palmer. Budite na visini, kao što ste to uvek. – Popustiću ti, kao što to uvek činim, Medison! – ljutnuo se Vejn Palmer. – Još samo da otkrijem zašto... – dodao je sebi u bradu. Tek što su zakoračile u hodnik, po izlasku iz Palmerove kancelarije. Skarlet je ushićeno poskočila. – Mogu li ja da budem zadužena za Čeninga i njegovu ekipu?! Molim te, Medison! – Ne možeš! – do njih je dopro glas Vejna Palmera, koji je očigledno čuo ono što je Skarlet zatražila. – Drži se podalje od njih! – Više nisi klinka, Skarlet! – opomenula ju je Medison. – Kako je moguće da se i dalje oduševljavaš fiktivnim likovima?! – Brajton Čening nije fiktivan. On je stvaran! – Ali ga ti ne poznaješ u stvarnosti! Poznaješ ga preko njegovih uloga! Ko zna kakav je, u privatnom životu?! – Božanstven je, eto kakav! Moraću da ga zamolim da se fotografišemo, uprkos uputstvu koje mi je Palmer dao! – Samo mene ne petljaj u to, molim te! Dovoljno si me iznervirala, za danas! – Zaista mi nije jasno šta imaš protiv glumaca, Medison. Svi ih jure, a jedino ti bežiš od njih. – Hej! – Medison je naterala Skarlet da zastane i obrati pažnju na nju. – Trebalo je, već, da uvidiš, na osnovu iskustva stečenom u restoranu, da su poznate ličnosti sujetne, umišljene, uobražene, sebične i izveštačene. Što su manje uspešne, to su više iritantne. Naravno da ću da bežim od njih, takvih. – E, pa, nazovi me nezrelom i detinjastom, ali se ja radujem dolasku Brajtona Čeninga! On je veoma uspešan! I nije nimalo iritantan, na protiv, uvek je opušten i nasmejan! – Na filmu – ironisala je Medison. – I u prirodi! – branila ga je Skarlet. – To ćemo, tek, da vidimo... – promrmljala je Medison nezadovoljno, odlazeći da izarši dobijene instrukcije. * * * Ignorišući snažan unutrašnji bunt, Medison je brzo i efikasno sprovela Palmerove naloge u delo. Otkazala je, uz brojna izvinjenja, nekoliko davno rezervisanih stolova, organizovala je njihovo spajanje u odvojenom delu restorana, pripremila je veći broj jelovnika, platnenih salveta i komada obaveznog pribora. Bila je potpuno pribrana kada je primetila da veoma bučna grupa mladića ulazi u restoran, iako je u sebi osećala veliku odbojnost prema njima. Pozdravila ih je i usiljeno se osmehnula, držeći se kruto i ne pokazujući nijedan znak ushićenja. – Ja sam Fredi Hopkins! – predstavio se zgodni glumac, stupivši pred nju. – Uskoro se ženim! Pozvao sam moje drugare da se proveselimo, dok sam još momak! Obećao sam svojoj verenici da ću to da uradim na pristojnom mestu! A ovaj restoran je takvo mesto, zar ne? Nakon što joj je postavio to pitanje, Fredi Hopkins joj je namignuo i bezobrazno se iscerio. To je samo uvećalo tihi prezir koji je osećala prema njima. – U pravu ste. Ovaj restoran je pristojno mesto. Ponašajte se u skladu sa tim. – Uuu...! – uzviknuo je Fredi oduženo, dok su se drugi momci nasmejali. – Šta si ti, srce? Ministarka kulture? – Nisam. A nisam ni srce! – strogo je odbrusila, učinivši napor da ne reaguje još burnije. Za razliku od nje, Skarlet nije mogla da sakrije svoje uzbuđenje. Oči su joj bile širom otvorene dok je pozdravljala pridošle goste, prepoznajući, među njima, mnogo poznatih javnih ličnosti. Savladala ju je potpuna euforija kada je, kao poslednji, u restoran ušao Brajton Čening. I Medison ga je prepoznala, s obzirom na to da je zaista bio popularan, i da je nedavno odgledala film, u kome je igrao glavnu ulogu. Dobar deo njene odbojnosti se otopio, kada je konstatovala da je, u prirodi, zračio beskompromisnom privlačnošću. Kao žena je postala prinuđena da ustukne pred njegovom klasičnom lepotom, pred okolnošću da je zadovoljavao sve standarde muške lepote. Medison se, uglavnom, nisu dopadali plavooki i plavokosi muškarci, ipak, izgledu Brajtona Čeninga baš ništa nije moglo da se prigovori. Bio je visok, zgodan, lep. Erotičan. Posedovao je sve atribute istinske muškosti. Nosio je odlično skrojeno tamno odelo, uz ležerno otkopčanu, belu košulju. Širina njegovog blještavog osmeha je jednostavno obarala sa nogu. Čak je i Medison zaključila daje neodoljiv, da je njegova pojava upečatljiva na hipnotišući način. Uprkos tome, nije pokazala ni najmanji gest naklonosti prema muškarcu, na koga su žene uvek burno reagovale. Međutim, njeno telo je to učinilo umesto nje... Hemijska reakcija, lučenje feromona, neverbalni signali... Brajton ih je sve osetio i prepoznao. I u njemu se nešto pokrenulo. Odmerio je Medison od glave do pete i zadovoljno se osmehnuo. Procenio je da je njena figura bila besprekorna, a lice izrazito lepo. Pokušao je da joj uhvati pogled, ali mu je Medison okrenula leđa. Pozvala je bučnu grupu da je slede do, za njih, nameštenih stolova. Podelila im je jelovnike, predstavila im konobare i poželela prijatno veče. Kada se vratila za pult, za kojim je inače stajala, zatekla je Skarlet i Brajtona u živom razgovoru. Brajton Čening se obilato rasipao svojim nepresušnim šarmom, dok je Skarlet jedva hvalata vazduh, između dve izgovorene rečenice. Prekršila je sva pravila profesionalnog ponašanja kada je zamolila jednog od konobara da fotografiše nju i Čeninga. Medison se na svoj način izborila sa tom neprimerenom situacijom. Jednostavno je okrenula glavu. Za Brajtona je ta reakcija predstavljala prvorazredni izazov. Već je imao na umu da se obrati Medison, jer mu se veoma dopala na prvi pogled, a nakon njenog hladnokrvnog gesta nije oklevao da to učini. Stupio je pred nju i obasjao je veličanstvenim osmehom, od koga su ženama klecala kolena. Pročitao je pločicu sa njenim imenom i zavodljivo joj se obratio. – Medison... – Ja sam gospođica Bozvort – ispravila ga je, odolevajući strelicama Brajtonove neumoljive muževnosti koje su joj bockale kožu. – Gospođice Bozvort... – mazno ju je oslovio. – Stojim vam na raspolaganju, ako i vi želite da se slikate sa mnom... – Vrlo ljubazno od vas. Ipak, ne bih vas zadržavala. Prijatelji čekaju da im se pridružite. – Ako vi ne želite da se slikate sa mnom, mogu li ja da se slikam sa vama? Učinili biste mi čast... Pre nego što je Medison stigla da reaguje, Brajton je stao uz nju, obavio joj rukom ramena i okrenuo se ka Skarlet koja je stajala u neposrednoj blizini, ne skidajući pogled sa slavnog glumca. – Slikaj nas, sunčice! – zatražio je, pokazujući rukom na njen mobilni telefon. Skarlet je odmah reagovala i napravila nekoliko fotografija.Na jednoj je Medison bila izenađena, a na svim ostalim je izgledala besno i gotovo uvređeno. Na jednoj se, čak, videlo da pokušava da se izmakne van domašaja Brajtonovih ruku. – Zamoliću vas da me više ne dodirujete! – ?Medison je oštro zatražila, odmičući se. – U protivnom ću da pozovem obezbeđenje! lli policiju, još bolje! – Čemu taj bes, gospođice Bozvort? – Brajton je nastavio da se izmotava. – Sasvim je izlišan! Žene obožavaju da se fotografišu sa mnom! – Ne sumnjam da je tako – procedila je Medison kroz zube, uz kiseli osmeh. Brajton je tada izvadio novčanicu od sto dolara i spustio je na pult – Ovo je za vas. gospođice Bozvort. Potrudite se da momci maksimalno uživaju. – Uzmite svoj novac – poručila mu je Medison, hladno i strogo. – Ovde se maksimalan tretman gostiju podrazumeva. – Mislio sam da se i uzimanje napojnice podrazumeva! – Odvešću vas do vašeg mesta gospodine! – namerno ga nije oslovila, na šta se Brajton bezobrazno nasmejao. Nimalo joj se nije dopalo to što su novopridošli gosti bili bučni i što ju je Fredi Hopkins odmeravao na veoma nepristojan način. Pokazala je Brajtonu na slobodno mesto, a kada je htela da se povuče, Fredi joj je mahnuo jelovnikom. – Uputite nas u izbor jela u restoranu, gospođice... – zastao je, kako bi pročitao ime sa pločice i uspu tjoj pogledom obuhvatio grudi. – Bozvort! Drugarima je, gestikulacijom, stavio do znanja da mu se dopalo to što je video, nakon čega su svi krenuli da odmeravaju Medison i došaptavaju se među sobom. Ona je pocrvenela od besa, ali se uzdržala od neke nagle i nepromišljene reakcije. – Ovde je sva hrana vrhunskog kvaliteta. Šta god da izaberete, ne možete da pogrešite. – A vina? – Fredi Hopkins je nastavio da se interesuje, u očiglednoj nameri da zadirkuje Medison. – Predložite nam neko! I ne obraćajte pažnju na cene! Ja večeras častim! – Dobro vino ne mora da bude skupo – procedila je Medison. – Rado bih vam preporučila neko, međutim, izbor vina zavisi od izbora hrane. Moje kolege su tu, da prime narudžbine! Medison je dala znak kelnerima da priđu, a ona se brzo udaljila, osećajući nebrojene poglede na svojim leđima. * * * Jedva je disala od besa kada je došla do svog pulta. Otkrivši da ne uspeva da se umiri, odlučila je da izađe na trenutak na svež vazduh, iako to nije bilo u skladu sa propisima. Na samom ulazu ju je sustigla Skarlet koja se, pak, nalazila u potpuno drugačijem raspoloženju. – Moram da ti pokažem tvoje fotografije sa Brajtonom, Medison! Na jednoj ga gledaš kao da ti je najveći neprijatelj na svetu! A ja sam super ispala! Pogledaj! – Prestani! – Medison je ljutito ciknula na Skarlet. – Ponašaš se kao nezrela šiparica! Ti više nisi tinejdžerka, Skarlet! Živiš u Los Anđelesu i radiš u vrhunskom restoranu u koji svakodnevno dolaze poznate ličnosti! Nije mi jasno zbog čega si baš večeras izgubila razum! – Zbog Brajtona, jasno! Ja sam njegova obožavateljka! Presrećna sam zbog toga što imamo zajedničku fotografiju! Jedva čekam da je objavim na svim društvenim mrežama i da odgovaram na ljubomorne komentare! – Brajton Čening je prostak, kao i svi njegovi prijatelji! A ti, Skarlet.. Odrasti! Još više uznemirena, Medison je izašla iz restorana i otišla do dela na parkingu, gde nije bilo nikoga. Sela je na obod zidane žardinjere i duboko udahnula vazduh. Zatvorila je oči i oslušnula tišinu, u pokušaju da savlada nervozu. Kada ju je Skarlet oprezno dodirnula, naglo je ustala. – Želim da budem sama, Skarlet! Ostavi me na nekoliko minuta, molim te! – Došla sam da ti se izvinim – Skarlet je to skrušeno izgovorila. – Ne volim kada si ljuta na mene. – Nisam ljuta na tebe. Samo sam... razočarana. Krivo mi je što tako površno posmatraš ljude. Ne mogu da razumem tvoju histeriju za nekim, koga ne poznaješ. – Pa, videla si da je Brajton baš fin! Pričljiv je i pristupačan. Međutim, mene najviše fascinira njegov izgled. Priznaj da dobro izgleda! – Da, Skarlet – procedila je Medison, gubeći strpljenje velikom brzinom. – Brajton Čening odlično izgleda! – Mislim da si mu se ti dopala. Flertovao je sa tobom. – A ja mislim da on flertuje sa svim devojkama, Skarlet. Ako to bude pokušao i sa tobom, dobro razmisli o tome kako ćeš da se postaviš. Skarlet je tužno uzdahnula i kratko slegla ramenima. – Eh... Nisam ja te sreće... Poznato je da se Brajton zabavlja sa veoma lepim devojkama, da ih traži među svojim koleginicama i manekenkama. – Tebi nije potreban momak, draga moja, već dostojanstvo! Pronađi ga, što pre! – poručila joj je Medison grubo. Vratila se u restoran, gde je popila čašu mineralne vode i posvetila se svojim obavezama. Pokušavala je da se ne obazire na buku koju su proizvodili gosti Fredija Hopkinsa, na njihov neprimereno glasan smeh. Ponavljala je sebi da će i to veče da se završi, i da ce se sve, veoma brzo, vratiti na staro. Prema očekivanju, ostali su među poslednjima u restoranu. Medison se radovala tome što će uskoro da ih isprati i što se približio kraj radnog vremena. Nije ni pretpostavila da ju je, pre odlaska kući, čekala još jedna, neprijatna obaveza. – Hoću da ti odneseš račun Frediju Hopkinsu i da ga naplatiš – saopštio joj je Vejn Palmer, pružajudi joj fasciklu, u kojoj se nalazio račun. – Zašto ja?! – pobunila se Medison, naglo crveneći. – Neka to učine momci koji su služili! – Zato što račun iznosi dvadeset i pet hiljada dolara. Logično je da ga naplati menadžer, a ne kelner. – U redu. Preživeću... – prihvatila je Medison, kojoj dobijena obaveza nimalo nije prijala. Prišla je stolu sa bučnim i pripitim mladićima, držeći pogled prikovan za fasciklu. U tom trenutku se baš nijedan od brojnih konobara, koji su bili zaduženi za služenje, nije nalazio u blizini stola, zbog čega je osetila nelagodnost. Prišla je Frediju Hopkinsu i spustila pred njega fasciklu. – Tražili ste račun! lzvolite! – Pretpostavljam da primate sve vrste kartica? – upitao je Fredi, nakon što je bacio brz pogled na iznos na računu. Zvučao je pristojno i utoliko više se Medison iznenadila kada je osetila njegov dlan na svojoj zadnjici. Nije reagovala na taj prvi dodir, za koji je pomislila da je slučajan, ali je naglo odskočila kada ju je Fredi Hopkins veoma sugestivno uštinuo. – Kako se usuđuješ?! Prostačino! – uzviknula je, da bi mu potom, sva crvena od gneva, opalila sočan šamar! II Prisutni mladići su burno reagovali. Skočili su sa svojih mesta i krenuli da upućuju Medison pogrdne uzvike. – Šta ti je?! – Fredi Hopkins ju je ljutito oslovio. – Šta sam ti uradio?! – Dobro ti znaš šta si uradio! – Medison se još više razjarila, kada je shvatila da se poznati glumac pravio blesav. – Ja nisam konobarica u drumskoj kafani, koja dozvoljava da je štipaju kamiondžije za mali bakšiš! – Hej! – Brajton Čening je tada stupio pred Medison, spreman da je optuži i da zaštiti svog prijatelja. – Svi ovde znamo šta radiš! Prestani! – O! A šta ja to radim?! – planula je, zagledavši se neustrašivo u Brajtonovo lice. – Nisi prva koja izmišlja napade slavnih ličnosti, da bi ostvarila neki svoj mizerni cilj! Ispunjena nevericom, Medison je dohvatila čašu sa vinom i prosula je Brajtonu u lice. Dogodilo se to upravo u trenutku kada je Vejn Palmer prišao stolu. – Medison! – oslovio ju je iznenađeno! – Kakvo je to ponašanje?! Zašto si to uradila?! – Zato što me je ovaj bednik nepristojno pipkao i uštinuo me! – žustro je odgovorila, uverena da će Vejn Palmer stati na njenu stranu. – Nisam te ni dotakao! – odvratio je Fredi, glumeći da je veoma uvređen i da mu nije jasno za šta je optužen. – U pitanju je jeftina izmišljotina! – Garantujem za svog prijatelja! – ponovo se oglasio Brajton, brišući vino sa lica. – On se uskoro ženi! I znate sa kim? Sa Valerijom Pragom! Zar mislite da bi, uoči samog venčanja,rizikovao svoj brak?! – Ne, ne mislim – usledio je odgovor Vejna Palmera, odgovor koji je Medison šokirao. – Izvinjavam se zbog ovog incidenta. Svima. Ako ste spremni da zaboravite šta se dogodilo, mi smo spremni da vam, na ime predstojećeg venčanja, poklonimo ovu večeru. – Gospodine Palmer! – Medison nije imala nameru da odustane, uprkos tome što su je svi besno gledali, uključujući i vlasnika restorana. – Oni nama duguju izvinjenje, a ne mi njima! Ne mogu da verujem da ćete da im platite večeru, koja košta dvadeset i pet hiljada dolara! Vejn Palmer je podigao fasciklu, u kome se nalazio račun, i predao je Medison. – Ja neću da im platim večeru. Ali ti hoćeš. Fredi Hopkins je ustao od stola i pružio ruku Vejnu Palmeru. – Smatrajte da će, ovaj incident, ostati među nama. Vaš restoran će, od mene, dobiti najbolju moguću preporuku, ko god je bude zatražio. – Hvala vam gospodine Hopkins! I izvinite, još jednom, zbog nastale neprijatnosti! – Vejn Palmer je to izgovorio uz naklon, zbog koga ga je Medisou zapanjeno pogledala. Lično je ispratio sve goste, Uz razmenu izvinjenja, zahvalnosti i pozdrava. Medison mu je krenula u susret, ne krijući koliko je razočarana. – lzdali ste me... – tužno je izgovorila. – Zašto? – Ovo je veoma loš trenutak da razgovaramo o incidentu koji si zvala, Medison! – Vejn Palmer joj se obratio sa do tada neispoljenim besom. – Mogao bih da ti kažem i ono što ne želim, a što ti se nimalo ne bi dopalo! – Dovoljno ste rekli! – Medison nije imala nameru da ućuti ili da se povuče. Okrenuli ste mi leđa pred onim prostacima! Stali ste na njihovu stranu! – Dosta, Medison! Očigledno je da još uvek nisi naučila kako, u ugostiteljstvu, stvari funkcionišu! Neko, ko je doveo dvadeset ljudi na večeru, u ovaj restoran, ne može da se nazove prostakom! Prostaci se ne hrane u „Altadeni”! – Ali zato pipkaju hostese! To je prostački gest! Glumci nisu, obavezno, pristojni! Među njima ima velikih prostaka! Uverila sam se u to, upravo radeći u ugostiteljstvu! – Pa, možda ti je vreme da počneš da radiš u nekim drugim institucijama, u nekoj drugoj poslovnoj sferi: – Vejn Palmer je to izgovorio sa zastrašujućom hladnoćom. Medison je ustuknula, odbijajući da poveruje u ono što je čula. – Da li ste mi upravo uručili otkaz, gospodine Palmer? – Jesam. Smatraj da sutra ne moraš da dođeš na posao. Ali ćeš račun morati da platiš. Sva preneražena, Medison nije uspela da se pobuni, da kaže još nešto u svoju odbranu. Mogla je samo da nemo gleda kako Vejn Palmer odlazi u svoju kancelariju, čija je vrata snažno zalupio za sobom. * * * Ovo nije moguće, Medison je to ponavljala u sebi, dok je paralisano zurila u vrata Palmerove kancelarije. Ovo nije fer! Ovo je neka greška! Neka gruba, ozbiljna greška! lako se trudila, Medison nije uspevala da prihvati ono što joj se upravo dogodilo. Sve vreme je očekivala da joj neko priđe i kaže joj kako je ispala žrtva neslane šale, dobro organizovane i dobro odigrane. U svemu su učestvovali glumci, uostalom! Oni su mogli sve to da odglume bez greške! Ali, niko se nije pojavio da joj kaže kako, konačno, i ona može da se smeje odigranoj sceni. Kako može svima da čestita na tome što su se uspešno našalili sa njom. Pogledom je zatražila podršku i razumevanje od svojih kolega, koji su ubrzano raspremali stolove, što su, prema protokolu, činili po završetku radnog vremena. Obično su me– đusobno ćaskali, međutim, tada su ćutali. Svi su, očigledno, čuli ono šta joj je Vejn Palmer rekao. Niko se nije usudio da joj priđe, da je ohrabri ili uteši. Niko nije želeo da se suprot– stavi Palmeru i time dovede u pitanje svoju poziciju, svoje radno mesto. To je dodatno porazilo i razočaralo Medison. Uhvatila je vazduh, u nameri da vikne i svima poruči da su kukavice, ali se u poslednjem trenutku uzdržala. Shvatila je da su njene kolege lakše pristajale na to da budu kukavice, nego da budu bez posla. Mediison se, tada, zapitala kako je Skarlet razmišljala.Sa žaljenjem je konstatovala da ona nije videla šta se dogodilo u sali, s obzirom da je imala administrativna zaduženja. Pronašla ju je u kancelariji, u kojoj je proveravala redosled dolazaka dobavljača. – Da li bi mogla da večeras prespavaš kod mene? – jednostavno ju je upitala, osećajući potrebu za njenim društvom. Skarlet joj je uvek bila naklonjena i uvek joj je slepo verovala. A to je, te noći, Medison bilo potrebno. – Šta se dogodilo? – Skarlet je intuitivno osetila da nešto nije bilo u redu. – Pričaću ti. Hoćeš li brzo da završiš posao? Ja bih da krenemo što pre. – Krenućemo odmah! – prema očekivanju, Skarlet je ugasila računar, spremna da postupi po želji svoje koleginice i bliske prijateljice. Dobro ju je poznavala i mogla je da pretpostavi da joj se nešto vanredno dogodilo, nešto što ju je učinilo napetom, i pomalo nesigurnom. Naviknuta na to da Medison uvek demon– strira unutrašnju snagu, Skarlet se zapitala šta je moglo da je ugrozi, u tolikoj meri da zatraži njeno društvo, tokom noći. Nije reagovala na poveću torbu, koju je Medison iznela iz restorana, torbu u kojoj su se nalazile njene stvari. Ona je očekivala da Medison napreduje u restoranu, nikako da iz njega bude izbačena. Obe devojke su ćutale tokom vožnje do zgrade, u kojoj je Medison imala stan. Kada je izašla iz taksija, Medison se ozbiljno zapitala hoće li uspeti da zadrži taj stan, s obzirom na to da je ostala bez posla i da je dugovala Vejnu Palmeru dvadeset i pet hiljada dolara. Ona je volela svoj stan, stanare četvorospratne zgrade, kao i ulicu. Nalazila se u umereno prometnom kraju, na desetak minuta hoda od plaže. Medison se samoironično nasmejala, pri pomisli na to da će, možda, morati da se preseli kod Skarlet. Ona ju je odavno pozivala da to uradi. Međutim, Medison je volela svoj svoju rutinu, i iako je volela i Skarlet, smetala joj je njena neumerena pričljivost, kao i nedostatak zrelosti. –Trebalo je da kupimo pivo... – konstatovala je Medison, kada su ušle u stan. –Ili bilo kakav alkohol... –Ti ne piješ pivo, Medison – podsetila ju je Skarlet. – Niti bilo kakav alkohol. Otkud, sada, potreba za tim? – Dobila sam otkaz! – Medison je to poverila Skarlet, bacajući se na sofu. – I dugujem Palmeru dvadeset i pet hiljada dolara! * * * Dobijena informacija je bila potpuno neočekivana i svakako dramatična, ipak, Skarlet je odmah uvidela da je bila istinita. Medison nije imala razloga da izmišlja takve stvari, potom, videlo se na njoj da je uznemirena, da je doživela nepravdu. – Ne mogu ni da pretpostavim šta se dogodilo... – izustila je, sedajući u fotelju, nasuprot Medison. – Fredi Hopkins me je uštinuo za zadnjicu, dok sam mu pružaja račun – Medison je morala da duboko udahne vazduh i potisne navreli bes. – Negirao je to, naravno. A Brajton Čening ga je u tome podržao. Rekao je da Fredi ne bi rizikovao predstojeće venčanje sa Valerijom Pragom. Polila sam ga vinom, a Hopkinsu sam opalila šamar. – Oh, Medison... – Skarlet ju je saosećajno pogledala. – Žao mi je što si doživela tu neprijatnost, ali ti čestitam na tome što si se suprotstavila tim drznicima. – Pa, to me je skupo koštalo... – Medison je umorno promasirala slepoočnice. – Ko je ta Valerija Praga, sa kojom se Fredi Hopkins ženi? – Čerka holivudskog producenta – Skarlet je, prema očekivanju, bila dobro upućena u sva tabloidna dešavanja. – Prebogata je i prelepa. Ona i Fredi Hopkins se zabavljaju svega tri meseca. Mislila sam da je u pitanju velika ljubav, kada su odlučili da se tako ishitreno venčaju, ali sada sumnjam u to... – Ta Valerija nije svesna za koga se udaje... Trebalo bi joj blagovremeno javiti da je izabrala prostaka za muža... – Da li je Fredi Hopkins bio pijan, kada je to uradio? – Ne zanima me! Ništa ne opravdava njegov gest! – Ne, naravno... – Skarlet je besno huknula. – Koliko shvatam, niko nije stao na tvoju stranu? – Niko nije video šta se zaista dogodilo. Palmer se uplašio da bi incident mogao da dospe u javnost i ugrozi reputaciju restorana. Zato je poklonio Hopkinsu večeru, odnosno, naložio je meni da platim taj račun. Ne bi me iznenadilo ako bi se pokazalo da me je Hopkins uštinuo upravo sa tim motivom, sa tom namerom... – Medison se ta mogućnost naprasno učinila kao krajnje logična. – Imaš li ideju o tome u kom pravcu se kreće karijera Fredija Hopkinsa? – On odavno nema karijeru! – uzviknula je Skarlet prezrivo. – Pre par godina je bio zaista izuzetno popularan, a onda je nestao sa javne scene! Negde sam pročitala da je počeo da se drogira, međutim, novinari umeju da lažu i da preteruju. Pogotovo oni tabloidni. – Hm... – Medison se polako uspravila – Fredi Hopkins je prestao da dobija uloge. Postoji sumnja da se drogira. Odlučio je da se naprasno oženi sa ćerkom holivudskog producenta. To zaista liči na bankrot, na totalni životni sunovrat, iz koga pokušava da se izvuče ženidbom. Ha! Kada je došao u „Altadenu" kladim se da nije imao ni dolara na kreditnim karticama! Sigurno je sve vreme razmišljao kako da izbegne plaćanje računa! I, eto, dosetio se! I taj prljavi plan mu je uspeo! Vejn Palmer je na njega naseo, a ja sam ispala žrtva! – Bojim se da ne postoji način da sve to dokažeš... – Skarlet je u potpunosti prihvatila teoriju koju je Medison izložila. – Kakvi prevaranti... Pitam se da li je Brajton Čening bio deo tog plana, s obzirom na to da je podržao Hopkinsa! – Ne verujem! On nije prostak. Na njega bi pre ličilo da preuzme na sebe plaćanje računa, nego da podrži ono što je njegov prijatelj uradio. – I dalje ga idealizuješ! Sve i da si u pravu, on je ipak prijatelj jednog drznika i prevaranta! Zašto se nas dve ne družimo sa takvim ljudima, Skarlet?! Zato što smo i same poštene! – Fredi Hopkins je glumac, Medison. U stanju je da odglumi sve, pa i poštenje. On se, pretpostavljam, ponaša kao najveći pravednik, dok kuje zavere kako da se dokopa novca, droge, slave, ili šta mu je već potrebno. – Verovatno sve to zajedno! – Medison je prezrivo huknula. – Eto, bila sam u pravu kada sam se bunila protiv dolaska te grupe nitkova! I kada sam tebe, Skarlet, grdila zbog oboža– vanja istih! – Zaista si bila u pravu! – priznala je Skarlet, uzimajući mobilni telefon. – Odmah ću da izbrišem sve naše fotografije sa Čeningom! – Jednu bih mogla da odštampam i da ga naružim – Medison je nemoćno uzdahnula. – Ništa mi drugo ne preostaje, iako bih volela svima da natrljam nos, da im se osvetim! – Možda bi mogla nekom tabloidu da ispričaš šta se dogodilo – Skarlet je glasno razmišljala, dok je pregledala fotografije napravljene u restoranu. – Ha, kako si mrzovoljno gledala u Čeninga, kao da si znala šta će da se dogodi! – Daj mi da vidim! – zatražila je Medison, uzimajući telefon. Kockice su, odjednom, same počele da se slažu. – U pravu si, Skarlet... – promrsila je, lukavo se osmehujući. – Zaista bih mogla da prodam svoju priču nekom tabloidu. Za dvadeset pet hiljada dolara. Ali ne o onome, što se dogodilo u restoranu. Za to nemam nikakav dokaz. Ova fotografija, na kojoj Čening mene gleda zavodiljivo, a ja njega mrzovoljno, je dokaz. – Dokaz čega? – Statusa naše izmišljene veze... III – Sada te baš ništa ne razumem, Medison! – uzviknula je Skarlet, sluteći da je njena prijateljica smislia pakleni plan. – Zar hoćeš da prikažeš da si u vezi sa Čeningom?! Kome?! – Ko god bude želeo da za izmišljenu priču i pravu fotografiju plati dvadeset i pet hiljada dolara! Beti Mejdžors, na primer! Ona piše za jedan tabloid i često dolazi u restoran! U katalogu rezervacija imamo broj njenog telefona! Ti ćeš ga sutra naći, a ja ću da uradim ostalo! – Ali, Brajton Čening će da opovrgne ono što Beti Mejdžors bude napisala! – Neka opovrgne! Do tada će šteta već biti naneta! I moja osveta neće biti manje slatka! – Šta, konkretno, planiraš da kažeš o tvojoj i Čeningovoj navodnoj vezi? – Da je kratko trajala i brzo se prekinula zato što se Čening pokazo kao sebičan i loš ljubavnik! – Molim?! – Pogledaj sliku, Skarlet! On deluje zadovoljno, a ja uskraćeno! To je to! Biće to epohalni, apokaliptični udarac za njegov ego! – Vau! – Skarlet je potvrdno klimnula glavom. – Za jednog muškarca, koji drži do svoje reputacije, nema neprijatnije stvari... Oh, Medison! Tvoja ideja je zaista fantastična! Ubićeš dve muve jednim udarcem! Dobićeš novac, koji Vejn Palmer traži od tebe, i osvetićeš se Brajtonu Čeningu! Jedva čekam da taj plan sprovedeš u delo! – I ja, takođe! Ipak, neću se smiriti dok ne raskrinkam i Fredija Hopkinsa. Imam utisak da će se i za to, veoma brzo, stvoriti adekvatni uslovi. – To bi bilo pravedno! Medison je zadovoljno uzdahnula. – Nema lepše stvari od borbe za pravdu! I od pobede! – Možda bismo, ipak, mogle da odemo da kupimo pivo? – predložila je Skarlet, koja se i sama osećala uzbuđeno. – Pivo?! – ponovila je Medison, ustajući sa kauča. – Kupićemo šampanjac! * * * Beti Mejdžors, novinarka veoma čitanog tabloida „Sjaj", nije oklevala da objavi priču, koju joj je Medison ponudila. I ne samo da ju je objavila, već ju je stavila i na naslovnu stranu! Uz fotografiju, na kojoj se Brajton Čening zadovoljno cerio, a Medison ga mrzovoljno gledala, stajao je komentar: Dobar glumac – loš ljubavnik. Na unutrašnjim stranicama je Medison, prikladnim rečima, objasnila kako se kratko zabavljala sa Čeningom, jer on nije mogao da joj pruži zadovoljstvo u postelji, zato što je previše mislio na sebe i na svoje potrebe. Za Beti Mejdžors je ta priča predstavljala senzaciju, tako da ju je objavila po hitnom postupku, i to u duplom tiražu. Bila je spremna da plati Medison i više od dvadeset i pet hiljada dolara, međutim, ona je to odbila. Uzela je samo onoliko, koliko je dugovala Vejnu Palmeru, koliko joj je bilo potrebno da bi se, bez lične štete, izvukla iz situacije u kojoj je ispala nedužna žrtva. Prema očekivanju, sav tiraž tabloida se rasprodao već prvog dana, po objavIjivanju na kioscima, i naloženo je njegovo doštampavanje. Sočan trač o lošim ljubavničkim sposobno- stima Brajtona Čeninga se preneo na sve medije i činilo se da je čitav Holivud pričao samo o tome. Skarlet je pratila sve reakcije medija i prenosila ih Medison, a potom bi se obe naslađivale time što su uspele da ugroze, do tada besprekoran, imidž Brajtona Čeninga. Medison je uživala u tome što joj je pošlo za rukom da se osveti Čeningu, koji se nepravedno okrenuo protiv nje i podržao svog prijatelja, i nadala se da se on pušio od gneva, da je demantovao priču na sve strane i ulagao mnogo energije u to da sačuva svoj poljuljani ugled. Nadala se da je bio besan i da se osećao nemoćno, kao ona, one večeri, po dobijenom otkazu i nalogu da plati tuđi račun. Da se krio u kući, kako bi izbegao navale novinara, željnih još pikantnih informacija o njegovim ljubavničkim sposobnostima. Želela je da ga vidi rastrojenog, kako bi se još više nasladila efektima svoje osvete, ali je verovala da ga nikada više neće videti. Brajton ju je veoma brzo demantovao. Jednoga dana ju je, sedeći u beloj limuzini, čekao ispred ulaza u njenu zgradu. Kada se Medison pojavila na stepeništu, sređena za izlazak u grad, nonšalantno je izašao iz limuzine, i mahnuo joj. Nije delovao nimalo rastrojeno već, naprotiv, veoma raspoloženo. Bio je uredan, nasmejan, sav u belom. I gledao je u Medison bez imalo ljutnje, kao da mu nije napravila prvorazrednu pometnju u životu. Medison nije znala šta da misli o tome što je Brajton Čening stajao ispred njene zgrade. Da ju je gledao ratoborno, bilo bi joj jasno da je došao da se obračuna sa njom. Ovako ju je zbunio, veoma. – Zdravo, Medison! – pozdravio ju je Brajton, veselo joj mahnuvši. – lzgledaš lepo, kao i obično! Ti si zaista vanserijski lepa devojka! – Šta radiš ovde, Brajtone?! – Medison mu se grubo obratila. – Odakle ti moja adresa?! – Odakle?! Ti si moja bivša devojka, Medison! Valjda znam gde stanuješ! – O... – izustila je Medison oduženo, uviđajući kontekst Brajtonovih reči. – Ne znam kako si saznao gde ja živim, ali bi bilo dobro da sada to zaboraviš! Htela je da prođe pored Brajtona produži niz ulicu, ali ju je on čvrsto uhvatio za članak na ruci. – Daj mi šansu da se iskupim za sve ono što sam ti uskratio, draga... – zavodljivo je mrmljao, držeći je toliko čvrsto, da je članak počeo da je boli. – Pusti me! – vrisnula je Medison, počinjuću da se otima. – Boli me tvoj stisak! – Ljubav ponekad boli, draga! Hajde, uđi u kola! Vidi kakvu sam limuzinu unajmio, specijalno zbog tebe! – Šta ti pada na pamet?! – Medison se sve upornije otimala, a Brajton ju je sve čvršće stezao. – Nemam nameru da krenem sa tobom! – Zašto si takva, srce? – umiljavao se Brajton, i dalje delujući nevino i bezazleno, dok je stisak njegovih prstiju odražavao pravo stanje u kome se nalazio. – Sve što želim je da mi pružiš još jednu šansu! Uvidevši u kom pravcu su se kretale Brajtonove misli i namere, Medison je počela da doziva pomoć na sav glas! Vikala je i vrištala, obraćajući se slučajnim prolaznicima i gubeći snagu na pokušaje da izvuče ruku i otrgne se. Svi su je ignorisali jer zgodnog momka, u limuzini, nisu doživljavali kao pretnju. Da će uspeti da se spasi, Medison je pomislila kada je ugledala policijski automobil. Počela je da maše svom snagom, pozivajući ih da dođu. Dva policajca, iz automobila, su odmah dotrčali. – Šta se to ovde događa?! – upitali su, zatečeni uvidom u to da je devojku, koja je dozivala u pomoć, držao za ruku poznati glumac koga su odmah prepoznali. – U pitanju je samo ljubavna svađa! – Brajton se prvi oglasio. – Moja devojka malo drami, ništa drugo! – Ja nisam tvoja devojka! – prasnula je Medison. – Ovo nije svađa, nego čista agresija! Recite mu da me pusti! Brajton je tada kucnuo o prozor limuzine i preuzeo od vozača tabloid, sa naslovnom stranom koja je govorila u prilog onome što je on tvrdio.Širom je otvorio vrata limuzine i po– kazao policajcima zadnje sedište, na kome su se nalazile kese iz najpoznatijih butika. – Kupio sam mnoštvo poklona svojoj devojci, a ona odbija da ih primi. Zašto? Žene su čudne, zar ne? Imam poklone i za vas dvojicu, poštovane čuvare reda! Ne ispuštajući Medison, Brajton je podelio policajcima kese, u kojima su se nalazili diskovi sa njegovim filmovima posteri, notesi, olovke, i razni propagandni materijal. Vidno zadovolj– ni time i uvereni da je Brajton imao najbolje namere, a da je Medison samo glumila žrtvu, policajci su otišli. Medison je, ispunjena nevericom, nemo gledala za njima, sluteći da joj se spremalo pravo ropstvo, iz koga će teško uspeti da se oslobodi. * * * Brajton je iskoristio to što se Medison nalazila u čudu i vešto ju je naveo da uđe u limuzinu. Ona se ustremila na suprotna vrata, u nameri da pobegne, ali su ona bila zaključana. Posegnula je za mobilnim telefonom u ručnoj torbi, međutim, Brajton ju je oteo i dobacio je svom vozaču. Potom je otvorio mini bar i krenuo da razgleda ponudu alkoholnih pića. – Šta želiš da popiješ, draga moja? – mirno je upitao Medison, glumeći bezazlenost – Slobodno izvoljevaj, ponuda je više nego odlična! – Sve što želim je da me pustiš, siledžijo! – zatražila je besno, uvidevši da je limuzina počela da se kreće. – Kuda me vodiš?! Tužiću te za nanošenje telesnih povreda! Pogledaj kako mi se kožs crveni na članku! Mogao si da ga slomiš! – lzvini. Žao mi je što sam morao da pribegnem tolikoj sili. Ne kajem se, međutim. Najvažnije od svega je da si sa mnom i da je pred nama duga, luda noć. – Molim?! – Medison je to uspela da izusti, iako joj se presekao dah. – 0 čemu to govoriš?! Brajton je ponudio Medison čašu sa viskijem, a kada je ona odbila, mirno je otpio gutljaj. – Mnogo sam razmišljao o nama, o onome na šta si se žalila... – glumatao je Brajton, potpuno uživljen u svoju ulogu. – Uvideo sam da si potpuno u pravu. Ja sam zaista sebičan, u posteIji, naviknut na žene kojima je jedini cilj da me usreće. Ti si drugačija. TrebaIo je da to uvidim na vreme. Prava je sreća što ni sada nije kasno, što imam još jednu priliku da se iskupim za sve ono, što sam ti do sada uskratio. Oh, bože, uzdahnula je Medison u sebi, uviđajući Brajtonove namere. Telom joj je prostrujao strah. Bilo joj je jasno da je Brajtonova namera, da joj održi lekciju, više nego snažna. Na jed