ljubavni roman V enera zaljubljena u prodaji od 1. 3. 2011. 40 dinara 1,20 KM CG 0,50 € CHF 2,50 EU 1,50 € BROJ 52 Izlazi dvomesečno 2 S A A 0 A R D M A A NA KIOSCIMA SVAKOG 1. U MESECU! NOVO! NOVO! NOVO! NOVO! NOVO! Cena 20 dinara! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CE CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CE 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN CENA 20 DINARA! CENA 20 DI CENA 20 DINARA! CENA 20 DI 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN CENA 20 DINARA! CENA 20 DI CENA 20 DINARA! CENA 20 DI 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN CENA 20 DINARA! CENA 20 DI CENA 20 DINARA! CENA 20 DI 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN CENA 20 DINARA! CENA 20 DI CENA 20 DINARA! CENA 20 DI 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DIN CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CE CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CENA 20 DINARA! CE $FOBEJOBSBt&6 Njt$)' t#J) ,.t$( Njt.,%&/ Podeli sa drugima svoju životnu priču! Najlepših 9 priča naših čitateljki za 20 dinara dinara 20 #SPKt.BSU Pošaljite svoju priču i zaradite! 800 DINARA ZA SVAKU OBJAVLJENU PRIČU! Bila sam "kraljica neba" str. 4 Moj brat je svoju suprugu prevario na njihovom venčanju str. 12 Jedan telefonski poziv potpuno je promenio moj život str. 20 Zaljubila sam se u svog zeta str. 8 Volim iako mi je šezdeset godina str. 16 ISSN 2217-4982 7 RECEPATA po vašem ukusu Piletina sa mlincima str. 39 POŠALJITE: t SVOJU LJUBAVNU ILI ŽIVOTNU PRIČU t PRIČU NEKOG OD NAJBLIŽIH t SVOJU FOTOGRAFIJU AKO ŽELITE ( NIJE OBAVEZNO ) t POPUNJEN UGOVOR SA STR. 50 Ako je vaša ljubavna ili životna priča uzbudljiva i rado biste je svima ispričali, a da pritom zaradite 800 dinara, naše novo izdanje ”Moja priča” pruža vam priliku da, ukoliko dosad niste bili dovoljno hrabri da to uradite, podelite svoje ljubavne ”zavrzlame” kao i ”slatke” tajne, bilo da su vaše ili vaših bližnjih i dragih ljudi. Priče možete slati na adresu: ”Color Media Enigmatika”, Temerinska 102, 21000 Novi Sad sa naznakom ”Za časopis ’Moja priča’” ili na mejl: ljubavnaizdanja@color.rs Uz priču pošaljite i svoju fotografiju, ukoliko želite da ona bude objavljena, i popunjen ugovor sa strane 50. Svaku objavljenu priču honorarisaćemo iznosom od 800 dinara. 2 2 0 D D D I I NARA! 2 2 0 D D D I I NARA! D D D I I N N A A A A R R R A A A A ! ! C C E E E N N N A A A 20 DIN D D D I I N N A A A A R R R A A ! ! C C E E E N N N A A A 20 DIN C E E N N N A A A 2 2 E E N N N A A A 2 2 0 C E E N N N A A A 2 E E N N N A A A 2 0 20 DINA I N N N N A A A A R R A A 20 DINA I N N N N A A A A R R ENA 20 DINA 2 2 2 0 0 D D D D I I I I ENA 20 DINA 2 2 2 0 0 D D D I I DINARA! CENA 20 N N A A A R R R A A A DINARA! CENA 20 N N A A A R R A A A A 20 DINARA! CENA 20 D A 20 DINARA! CENA 20 D A! CENA 20 DINA A! CENA 20 DINA O S V O J T E 800 DINARA ZA OBJAVLJENU PRIČU Č a s o p i s k o j i v i k r e i r a t e ! 3 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 P opodnevni sati u hotelu „Belveder” bili su najmirniji. Najviš e o d - lazaka bilo je pre podne, a novi gosti očekivali su se tek uveče. Da dnevnom portiru radno vreme ne bi bilo predugo, hotelska se- kretarica Renata fon Linden zamenjivala ga je dva sata u tom najmirnijem delu dana. Naravno, život u hotelu nikada nije zamirao, pa su se tako tog trenutka otvo- rila vrata i jedan gospodin zakoračio je u hol uputivši se prema recepciji. Preko svetlog odela nosio je lagani mantil. Nje- gov nastup bio je smiren i samouveren. Skinuo je šešir koji je pokrivao njego- vu tamnu, talasastu kosu i ljubazno se osmehnuo Renati pokazujući niz pra- vilnih belih zuba. Imao je zdrav, prepla- nuo ten.. Sve u svemu, bio je to zgodan muškarac koji je mogao da se dopadne svakoj devojci. Nije bio prvi put ovde i malo ga je za- čudilo to što umesto portira vidi mladu, plavu, neobično lepu devojku, ali nije se- bi dozvolio da pokaže zbunjenost. – Nipošto nisam razočaran što sam da- nas sreo tako dražesnu, mladu damu, ali ipak ću vam postaviti jedno pitanje: zar portir Ernest Amling više ne radi ovde? – Gospodin Amling, naravno, još uvek radi u hotelu. Zamenjujem ga samo dva sata dnevno kada ovde nema mnogo po- sla. Inače radim kao sekretarica u hotel- skoj kancelariji. – Onda sam imao mnogo sreće što sam došao baš u ovo vreme. – Ali zašto? Pa, mimoišli ste se sa por- tirom Amlingom! – On mi neće pobeći. Ali... u drugo vreme ne bih vas upoznao! – propratio je te svoje reči dugim pogledom tamnih očiju u kojima se pojavio topli sjaj. Pošto je radila u hotelu, gde je sretala mnogo muškaraca, trebalo bi da je navikla na komplimente. Uhvatio je sebe u samo- dopadljivim mislima da je njegova pojava sigurno ostavila utisak na nju. – Sigurno niste odavno ovde jer bismo se svakako dosad sreli. Ili je to bio moj peh da ste uvek bili van mog pogleda! ČUDESNI SVET LJUBAVI 1. poglavlje 4 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 – Pogodili ste. Ovde sam tek dva me- seca i ostajem samo još nekoliko dana jer prelazim na drugo radno mesto. – Zamalo ste mi izmakli i bio bih siro- mašniji za jedno lepo poznanstvo! – Nije to baš razlog zbog kojeg vas treba žaliti – prihvatila je njegov šaljivi ton. – Ipak, bila bi šteta kada bi naše po- znanstvo ostalo tako površno. – A šta je u našem životu trajno? – uzvratila je pomalo ozbiljno. Kao da je htela da završi privatni razgovor, upi- tala je pristojno da li želi da odsedne u hotelu. – U stvari, zbog toga sam i došao ov- de. Inače se unapred najavim, ali sam to ovoga puta propustio. Nadam se da imate još neku sobu. – Razume se! Koju ste obično uzi- mali? – Ako se dobro sećam, sobu 112 na drugom spratu. Renata je bacila pogled na raspored soba. – Imate sreće, možete da je dobijete. – Ovaj dan moram da obeležim u ka- lendaru. Danas sam očigledno imao više sreće nego pameti. – Gde vam je prtljag? – Napolju, u gepeku automobila. Na- dam se da imate slobodnog mesta u garaži? – Poslaću odmah momka – rekla je Renata pritisnuvši zvonce. Momak se odmah pojavio i duboko naklonio pred gostom. – Dobar dan, gospodine grofe. Stojim vam na usluzi! – Dobar dan, Fridrih. Lepo je videti poznata lica jer u tom slučaju nisu po- trebna detaljna objašnjenja. Evo ti klju- čevi. Donesi kofere u sobu 112, a auto odvezi u garažu! – Odmah, gospodine grofe! – Uz ovakvu uslugu čovek se dobro oseća i stiče utisak da je rado viđen gost. A i vi se radujete, gospođice... – Renata, Renata fon Linden. On joj je pružio ruku. – Egon, grof Fon Libtov. Mlada devojka je prebledela čuv- ši njegovo ime. Njeno lice odavalo je iskreni strah. – Živite u Bergsfeldu? – upitala je go- tovo zamucavši. – Da, gospođice Fon Linden. Ali da- nas dolazim iz Diseldorfa. Zašto ste tako iznenađeni? Nisam ja hohštapler. Hoćete li da vidite moje isprave? – pose- gnuo je u unutrašnji džep sakoa. – Evo, uverite se! Renatino lice je još više pobelelo. – Ah, ne, gospodine grofe! Sasvim pogrešno tumačite moje iznenađenje. To je samo neobična slučajnost. Kao što sam vam već rekla, za nekoliko da- na prestaću da radim ovde u hotelu jer sam dobila mesto sekretarice na jednom imanju. Danas sam dobila obaveštenje od grofice Fon Libtov da mogu početi da radim sledećeg prvog. – To je zaista gotovo neverovatna slu- čajnost. Ja sam već četrnaest dana na putu. Znao sam da je dosadašnja sekre- tarica najavila odlazak i da je tražena nova. Pošto ste već dobili potvrdu od moje majke, želim vam srdačnu dobro- došlicu. Nameravao sam da se zadržim u hotelu samo nekoliko dana, ali sada ću ostati do kraja i povešću vas sa sobom. – Ne mogu da očekujem od vas, gos- podine grofe, da zbog mene produžite boravak za skoro osam dana. – To je sitnica. Nadoknadiću ja te da- ne. A da se ne bih previše dosađivao, možete da mi pomognete. Možemo da odemo u pozorište, na neki koncert ili 5 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 nešto slično, jer ste kao sekretarica si- gurno slobodni uveče. Momak se vratio noseći kofere. Rena- ta je pružila gostu ključ od sobe. – Dakle, gospođice Renata, dogovorili smo se. Do skorog viđenja! – doviknuo joj je pre nego što je ušao u lift. *** Tokom popodnevnih sati, u vreme ka- da je Renata bila na recepciji, grof Fon Libtov trudio se da je redovno obiđe i da nekoliko minuta proćaska s njom. Kada joj je posle tri-četiri dana rekao da je nabavio karte za koncert, prihvatila je poziv teška srca. Najzad, za nekoliko dana će biti zaposlena na njegovom ima- nju i prisni odnos mogao bi joj to otežati. Međutim, nameravala je da se potrudi da stvori potrebnu distancu kada počne da radi na imanju. Posle koncerta navratili su u jedan fini restoran da, uz bocu vina, razmene utiske. Pomislio je da mlada devojka na- spram njega izgleda očaravajuće u crnoj večernjoj haljini. Na recepciji je uvek nosila belu uniformu. – U vaše zdravlje, gospođice Renata! – rekao je kada im je konobar napunio čaše. – Mogu da pretpostavim da vam rad u hotelu ne prija. Tu je isuviše živo. Na dobru Bergsfeld sasvim je drugačije, videćete. – Nemam ništa protiv živosti u hotelu, čak smatram da je interesantno. Mogu da upoznam mnogi ljudi, a uvek me je zanimalo proučavanje različitih karak- tera. Ali, taj posao ima i tamnu stranu. Učtivost zaposlenih prema gostima je dužnost koja se podrazumeva. Ali neka gospoda to pogrešno shvataju i mnoge od nas košta mnogo nerava da se izbe- gne nametljivi gost, a da čovek ne bude uvređen. – Ne čudi me što je to naročito slučaj sa vama. Vaša pojava je privlačna, vrlo privlačna, ako smem da primetim! Opet je na nju upravio zadivljeni po- gled svojih tamnih očiju, od koga je po- crvenela. Gotovo je zažalila što je kazala ono što misli. Možda bi bilo bolje da nije spomenula svoje zaposlenje na grofovom dobru, jer bi u tom slučaju on otputovao i ne bi bilo prilike za zbližavanje. Ali bila je dovoljno poštena pa je priznala sebi da ju je obradovao njegov poziv. – Pušite li, gospođice Renata? – upitao je izvlačeći iz džepa tabakeru. Odmahnula je glavom. – Da li će vam smetati ako ja pripalim? – Ne, nimalo, gospodine grofe! – Nemam ništa protiv ukoliko dama puši. – Samo jednom sam probala ali sam toliko kašljala da sam izgubila svaku volju za tim. – To nije veliki porok. Mnoga uzbu- đenja ili ljutnje ublaže se time ili se bar skrenu misli. Ali nisam hteo da vas na- govaram da pripalite cigaretu da biste izbegli uzbuđenje ili bes. Renata je morala da se osmehne. – Puste želje, gospodine grofe. Ne bih mogla da zamislim život bez neprijatnih događaja. Ko može da bude pošteđen toga? Ugasio je dopola popušenu cigaretu posegnuvši za čašom. – Nazdravimo budućoj uspešnoj sa- radnji! Nešto kasnije, kada je razgovor ponovo skrenuo na promenu Renatinog radnog mesta, rekao je: – Sigurno biste želeli da saznate nešto o sredini u kojoj ćete raditi i o osobama koje ćete tamo sretati. 6 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 – Da znate da bih, gospodine grofe! – Osim personala koji ćete upoznati kada budete obračunavali plate, tamo su moja majka i moja sestra Gizela. I ja, na- ravno. Tu i tamo dolaze nam u posetu bu- dući suprug moje sestre, grof Fon Talken, i baronesa iz najbližeg susedstva, inače prijateljica moje sestre koja bi želela da mojoj majci bude snaha. Ali to je još ne- izvesno... Eto, ispričao sam vam u grubim crtama. Ostalo ćete sami videti na licu mesta. Za razliku od hotela, tamo mo- žete da obavljate svoj posao bez pritiska. Imaćete dovoljno slobodnog vremena. A sada, ispričajte mi nešto o sebi. Toliko ste mladi da tu verovatno nema mnogo toga za priču, ali zanima me i to malo. Preko Renatinog lica preletela je sen- ka, kao i uvek kada bi se prisetila ili kada bi razmišljala o događajima iz prošlosti. Toliko gubitaka, toliko bola! – Da, u pravu ste, nema mnogo toga da se ispriča. Ali i to malo je neveselo. Rano sam izgubila majku, a moj otac je poginuo kada smo pokušali da pobegne- mo iz Istočne Pruske. Ja sam uspela da prebegnem sa jednom tetkom, ali ni ona više nije živa. – Oprostite mi što sam dirnuo u bolno mesto. Nisam pitao iz puke radoznalo- sti. Vi ste još veoma mladi i budućnost je pred vama. Vreme leči i najdublje rane. – Ne žalim se. Moja sudbina je samo jedna među stotinama hiljada. Mnogi su i teže pogođeni. – Treba da vedro gledate u budućnost! Gospodar Bergsfelda sam ja, a uveren sam da ćemo se dobro slagati, Renata. – Nikada neću zaboraviti da ste mi šef! – uzvratila je posebnim tonom, koji mu se, izgleda, nije dopao. – Samo bez preteranih formalnosti. Ja u svojim zaposlenima vidim saradnike! Dopunio joj je čašu. – Morate da pijete, gospođice Renata, a ne samo da vrtite čašu. Vino rasteruje melanholične misli. Voleo bih da vas vi- dim malo vedriju. Imate razloga za to! Radujte se svojoj mladosti i šarmu! Poslušala ga je i prebrzo iskapila svo- ju čašu, ali je ostala potištena. Možda je to bila slutnja onoga što je čeka u Bergsfeldu. *** Auto se zaustavio ispred prostrane kuće u Bergsfeldu. Grofica Fon Libtov i njena kćerka stajale su na verandi. Obe su bile začuđene što je Bernard dovezao jednu mladu damu. On im je veselo mahnuo rukom i poveo Renatu prema njima. Ljubazni izraz grofičinog lica ostao je nepromenjen. Sa Gizelom je bilo sasvim drugačije. Njen dotad prezrivi pogled do- bio je oholi izraz kada joj je mladi grof predstavio buduću sekretaricu. Gizelin stisak ruke prilikom pozdrava bio je go- tovo omalovažavajući. – Slučajno smo se upoznali u hotelu „Belveder” i bilo je sasvim normalno da povezem našu sekretaricu! Kontesa Gizela ironično se nasmejala. – Čudna neka slučajnost! – Da, moglo bi se reći. Ja sam bio izne- nađen! – Ja nisam iznenađena, Bernarde. Če- mu podvale? Tom „slučaju” sigurno je nešto pripomoglo! Renata je pocrvenela. – Kako to mislite, konteso? Ni gospo- din grof ni ja nemamo razloga da to pred- stavljamo drugačije nego što je bilo. Kao što sam napisala u svojoj prijavi za posao, bila sam sekretarica u hotelu „Belveder”, u kojem vaš brat, kako sam saznala, rado odseda. Dok je unosio podatke u knjigu 7 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 gostiju, saznala sam njegovo ime i nisam imala nikakav razlog da prećutim svoje novo zaposlenje. Otuda ponuda gospo- dina grofa da me poveze svojim kolima. Gizela je stisnula usne. – Pa, u svakom slučaju to je bilo vrlo pažljivo s njegove strane. Zar ne mislite tako? – Nije bilo nikakvog razloga da odbi- jem ponudu svog budućeg šefa! – Mogu da zamislim! I zašto biste kada se već ukazala tako zgodna prilika! – iz- govorila je reč „prilika” sa neobičnim pri- zvukom. Ignorisala je pogled svog brata, pun prebacivanja. – Najozbiljnije moram da te opome- nem, Gizela, da se maneš svojih blesavih insinuacija! Grofica se namrštila. – Dragi Bernarde, ne budi tako strog prema sestri! – Samo sam izgovorila pretpostavku koja, po mom mišljenju, nije daleko od istine – pravdala se Gizela. Grofica je prekinula raspravu koja je mogla da se pretvori u neprijatnu scenu. – Previše je sveže na verandi. Treba da uđemo. Gospođica Fon Linden i Bernard sigurno žele da se osveže posle vožnje. Srešćemo se opet u trpezariji. Ah, evo i sobarice Lizbet, ona će vas odvesti u vašu sobu i pomoći vam da se raspakujete. Lizbet je odvela Renatu u mali apart- man pripremljen za nju. Bio je na prvom spratu i sastojao se od malog predvorja, dnevne i spavaće sobe, kupatila i garde- robe. Smeštaj je bio lepši nego što je Re- nata mogla da sanja. Jedan sluga doneo je njene kofere. Dok je vadila stvari iz kofera slažući ih u ormar, razmišljala je o proteklim doga- đajima. Sa groficom će se verovatno do- bro slagati. To što ju je Gizela dočekala neljubazno, gotovo neprijateljski, nije je mnogo brinulo. Mladoj kontesi je, izgle- da, osećaj za takt bio sasvim nepoznat. Renata se mnogo više uznemirila kada su se njene misli vratile mladom grofu. Bila je sigurna u to da bi bilo bolje da se nisu upoznali u hotelu. Pre nego što je kontesa Gizela uspela da zamakne u svoju sobu, grof Bernard ju je zgrabio za ruku. – Izgleda da si zaboravila na dobro vas- pitanje. Kako si mogla da izneseš onako netaktične primedbe? I to u prisustvu majke, koja se sigurno stidi tvog ispa- da. Novoj sekretarici ime je Renata fon Linden. Govori nekoliko stranih jezika i obrazovanija je od tebe. Tebi je, izgleda, svejedno šta ona misli o tebi. – Ona je u mojim očima samo služ- benica. A ti si se malo zaboravio kada si mogao da me opomeneš pred njom. – Pa, ti si mi za to dala povod! Šta imaš protiv te devojke? – Ne mogu da podnesem te devojke nedužnih, plavih očiju iza kojih se kri- ju debelokošci. To je posebna sorta koja samo želi da ostavi utisak na muškarce. Tebe je već sasvim zaludela svojim ne- vinim izgledom. Najpre je dovedeš ovde pod nerazjašnjenim okolnostima, a onda izigravaš njenog zaštitnika jer je, navod- no, uvređena! – Ne samo navodno. Zaista si se pobri- nula za to da je uvrediš! – Samo zato što nisam toliko blesava da verujem u slučajnost! – Mašta ti je veoma bujna, sestrice, ali nije baš najčednija! 2. poglavlje Prve noći pod nepoznatim krovom Renata nije najbolje spavala. Čim je otvorila prozor, pozdravili su je jutarnje 8 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 sunce, kukurikanje petla i vedri cvrkut ptica. Sve to podsetilo ju je na stari za- vičaj. Nije više toliko patila, godine su učinile da prošlost izbledi. Sadašnjost se nametnula u prvi plan. Hladan tuš ju je razbudio i bila je spremna za novi dan. U osam sati Lizbet joj je donela do- ručak u sobu. Renati se svidela ljupka i ljubazna devojka. – Kao što znate, gospođice Fon Lin- den, ime mi je Lizbet. Stojim vam na raspolaganju ako imate bilo kakve želje. Prvo morate da se priviknete na život na imanju i da se upoznate s navikama. Za ručak i večeru očekuju vas u trpe- zariji. Osim grofovske porodice, tamo ćete redovno sretati upravnika imanja. Ako u međuvremenu imate neku želju, slobodno dođite u kuhinju! Renata joj je zahvalno klimnula gla- vom. – Koliko dugo ste ovde, Lizbet? – Duže od pet godina, gospođice Fon Linden. – Onda sigurno sve dobro poznajete. Ako želim nešto da saznam, smem li da vam se obratim? – Sasvim razumljivo. Ako mogu ne- kako da vam pomognem, rado ću to učiniti! U birou je srela upravnika imanja, ko- ji joj je pružio sve informacije potrebne za rad. Bio je to smiren čovek pedesetih godina koji je jednom davno ostao bez svoga imanja na istoku. Delovao je do- bronamerno i činilo se da je spreman da odgovara na sva njena pitanja. – Svakoga dana zaviriću ovde na pola sata, tako da ćete brzo ovladati materi- jom. Nešto kasnije pojavio se gospodar ku- će, grof Bernard. – Dođite, gospođice Renata, da vam pokažem štale i vrt. Prilikom obilaska sreli su kontesu Gi- zelu, koja se vratila sa redovnog jutarnjeg jahanja i upravo je predavala konja štal- skom momku. Pozdravila ih je kratkim klimanjem glave. U štali su bila četiri lepa konja koja je trebalo odvesti u koral. – Imamo samo ovo malo jahaćih ko- nja. Poljoprivredne radove obavljaju traktori. Renata se divila negovanim životinjama i s mnogo ljubavi pomilo- vala im je njuške. – Umete li da jašete, gospođice Renata? – Da, pomalo. – Ova kobila zove se Valeri i s njom treba da se sprijateljite. Ona će vam biti na raspolaganju. Kasnije ćete verovatno ići s mojom sestrom na jutarnje jahanje. – Teško da će se to desiti, gospodine grofe. Bili ste svedok i videli koliko se odbojno kontesa ponašala prema meni. – To će se sigurno promeniti! – Gospodine grofe, vi se mnogo bolje ponašate prema meni nego što treba pre- ma jednoj službenici. – Ako već govorite o službenici, treba da se zna da je ona na visokom, odgo- vornom položaju. A, osim toga, u hotelu sam saznao da ste vi, zapravo, baronica Fon Linden! – U mojoj situaciji titula ništa ne znači i radije ćemo je zaboraviti. – Ali ja vas poštujem upravo kao baro- nicu, jer vi to jeste! – Došla sam ovde da radim kao se- kretarica, da vodim knjige i to ću raditi najbolje što umem. Samo mi je žao što se ne dopadam kontesi. – Ona je pomalo ćudljiva, ali u duši nije loša. Osećam da ćete postati prijateljice. – Kontesa ne veruje u to da smo se slu- čajno sreli u hotelu. Misli da sam se ovde ubacila pomoću laži! – Ja ću joj to objasniti. 9 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 Tog popodneva Gizela je došla u Re- natinu kancelariju. – Htela bih da vam izdiktiram jedno pismo, gospođice Renata. Mogla je tih nekoliko redova, upu- ćenih jednoj modnoj kući, sama da ot- kuca na mašini, ali je htela da pokaže da je službenica tu i za nju. Renati je to odmah bilo jasno ali je ostala verna svojoj odluci da po svaku cenu sačuva svoj mir. – Napišite još adresu i zalepite marke. Možda već znate u kojoj su fioci marke. Gizela je bila već pred vratima kada se još jednom okrenula. – Htela sam još nešto da vam kažem, gospođice Renata. Večeras očekujemo posetu. Ovo vam naročito naglašavam da ne biste izvukli pogrešne zaključke. Dolazi baronesa Rut fon Vajdenberg a ona je, takoreći, verenica moga brata. – Zašto to toliko naglašavate, kon- teso? Meni, kao službenici, sasvim je svejedno koji gosti dolaze u posetu gospodi! – Zaista to mislite? – sumnjičavim pogledom okrznula je Renatu, koja je ustala sa stolice. – Šta to treba da znači, konteso? Uop- šte ne razumem vaše neprijateljstvo. Va- ša porodica je tražila sekretaricu, ja sam se prijavila i dobila posao. Ovde sam tek jedan dan. Ako ne budem u stanju da obavljam svoj posao, onda će prekor biti opravdan i ja ću snositi konsekvence. Ali šta vi sada imate protiv mene? Kontesa Gizela gledala je Renatu du- go prodornim tamnim očima. – Zato što niste iskreni, gospođice Renata! – Ne vidim u kom smislu. – Vi to nećete da vidite. Navodna slu- čajnost prilikom susreta u hotelu ipak je bajka za malu decu! – Ne razumem vašu sumnju, konteso. Nemam nikakav razlog da govorim ne- istinu! – Zato ja imam razlog da sumnjam u to! – Onda verujete i u to da vaš brat laže! – Stalo mi je do moga brata. Razgo- varala sam telefonom sa hotelskim služ- benikom. Prvobitno je bilo predviđeno da se tamo kratko zadrži a ostao je duže od nedelju dana iako nije imao nikakvog posla. – Nisam na to uticala ni u kom pogle- du. Zar je trebalo da ga pošaljem kući? – Ne baš to! Ali ste mu rado pravili društvo. Da li je tu bilo i nečeg više, to ćete morati da odgovorite sebi kada po- gledate u oči baronesu Fon Vajdenberg! Renata je pocrvenela i protiv svoje vo- lje. – Trebalo bi da obuzdate svoju maštu, konteso! – Vaš ton je neprimeren, gospođice Renata! – A vaš je uvredljiv. – Zasad nemam više šta da vam kažem! – uzvratila je Gizela i izašla iz biroa. Mladi grof je lično došao po Renatu da je otprati na večeru. – Neraspoloženi ste, gospođice Renata! Da li je uzrok tome moja sestra? Video sam da je po podne izašla odavde. – Već vam je poznata ta rasprava. Ona, jednostavno neće da poveruje u to da je naš susret u hotelu bio slučajan. – Time i od mene pravi lažova, ali uskoro će je to proći! *** Porodica se već okupila za večerom ka- da je sluga najavio da je stigla baronesa Fon Vajdenberg. Grof Bernard je ustao da 10 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 je dočeka. Renata je posmatrala pridošli- cu širom otvorenim očima. Posumnjala je da joj se priviđa pa je nesvesno rukama stegnula ivicu stola. – Dame se ne poznaju – rekao je grof. – Gospođica Linden, naša nova sekre- tarica; baronesa Fon Vajdenberg. Baronesa je prebledela kao kreč, a usne su joj zadrhtale. – Šta vam je, baroneso? – upitao je iznenađeni grof. Ona se polako povratila. – Od jutros se osećam užasno loše. To je zbog proleća, od juče je otoplilo za nekoliko stepeni. Možda se nisam odgo- varajuće obukla – duboko je uzdahnula. – Evo, već mi je bolje. Grof Bernard ju je otpratio do njene stolice. Sela je baš naspram Renate. Ia- ko je pogled na Renatu prouzrokovao u njoj iznenadnu slabost, nije želela to da pokaže. – Celog dana imala sam jaku glavo- bolju. Možda je trebalo da ostanem kod kuće. Ali, nije ništa ozbiljno. Već se ose- ćam bolje! Kontesi Gizeli, koja je umela pažljivo da posmatra, nije promaklo to da je gošći pozlilo kada je ugledala Renatu. A pošto je njena priroda bila takva, radoznala, odlučila je da odmah otkrije uzrok te promene. – Imam odlično sredstvo protiv glavo- bolje! – rekla je. – Doneću ga! Izletela je iz prostorije pre nego što je baronesa stigla nešto da odgovori. Napo- lju je srela slugu koji je najavio posetitelj- ku i odmah mu se obratila: – Vi ste otvorili vrata baronesi Fon Vaj- denberg i uveli ste je u trpezariju? Sluga je potvrdio klimnuvši glavom. – Jesam, gospođice. – Moram nešto da vas pitam, Johane. Da li se baronesa osećala loše? Sluga je odmahnuo rukom. – Baš naprotiv, gospođice. Bila je vedra i čila, kao i uvek. Kao i obično, ustrčala je uza stepenice. – Hvala, Johane, to sam htela da znam! – potom se vratila u trpezariju. – Nažalost, nisam ih pronašla, Rut. Ali, kao što vidim, vratila ti se boja u lice. To je, znači, bila samo prolazna neprijatnost. – Mnogo ti hvala što brineš, Gizela. Zaista mi je bolje. – Hvala Bogu, već sam se uplašila da ćeš se ozbiljno razboleti. Dok je večera trajala, Gizela je kao usput upitala baronesu da li je ranije upoznala gospođicu Fon Linden. Nije joj promaklo da je ova, pre nego što je odgovorila, bacila plahi pogled na Renatu. – Otkud ti to? Da smo se već znale, ne bismo se sada upoznale! – Samo sam pomislila da je moguće. Svet je mali. Baronesa se okrenula Renati. – Vi ste tek od juče ovde, gospođice Fon Linden? – bile su to prve reči koje je uputila Renati. – Tako je, baroneso. – Pa, ubuduće ćemo se češće sretati. – Svakako će tako biti. Reči koje su izmenile dve devojke ništa nisu govorile, ali je kontesa Gizela prime- tila koliko su obe bile usiljene. Delovale su napeto, ali je baronesina zbunjenost bila primetnija. Gizela ju je posmatrala neupadljivo, ali pažljivo. Po spoljašnjosti je baronesa delovala gotovo bledo pored elegantne sekretarice. Kada bi bila sasvim poštena, ne bi zamerila svom bratu ako bi mu se svidela mlada, plava devojka čija se lepota ne može poreći. Ukoliko bolje razmisli, prema baronesi nije osećala duboko prijateljstvo. Znale su se, bile su istog statusa i istih godina. 11 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 Njen brat se još nije ozbiljno opredelio za baronesu. U svakom slučaju, odlučila je da u ovoj situaciji bude neutralna. Grofica je predložila, pošto je bilo toplo prolećno veče, da još malo posede na ve- randi uz piće. Na putu prema terasi Gizeli nije bilo jasno da li je to bio slučajni gest kada je Rut fon Vajdenberg prislonila prst na usne. Da li je Renata na to klimnula glavom ili ju je prevarila igra senki? Mada je njen brat posvećivao više pažnje gošći, pogledom je često tražio sekretaricu. Kontesi Gizeli je sve ovo postalo za- bavno. Dovoljno je bilo dosadnih dana. Ako sada treba da proživi nekakav ro- man, biće to pravo zadovoljstvo. Nije bila učesnik u njemu, već samo zainteresovani posmatrač. 3. poglavlje Renata fon Linden se pred društvom majstorski savladavala, ali kada se našla između svoja četiri zida, srušila se na stolicu jer je bila sasvim iscrpljena. Priti- snula je rukama slepoočnice u kojima je pulsiralo. Misli su joj se vratile u najgori dan njenog mladog života. Još i sada su je bolele oči od onoga što je morala da vidi, a u ušima su joj odzvanjali krici očajnih. Bilo je to u vreme kada su bežali sa istoka. U koloni begunaca, osim njene porodice Fon Linden, bila je i baronica Fon Vajdenberg sa kćerkom Rut i ba- štovanom Francom Fabijanom, koji je poveo svoju kćerku Gertrudu. Rut fon Vajdenberg, tada osmogodišnja devojči- ca, usput je umrla od zapaljenja pluća. Reku izbeglica presreli su ruski vojnici. Oboje Renatinih roditelja, kao i baroni- cu Fon Vajdenberg, pronašla je smrt pod tenkovima dok su se ostali raštrkali na sve strane. Do sada je verovala da su ba- štovan Fabijan i njegova kćerka takođe poginuli. Ali posle toliko godina Ger- truda je iskrsnula ovde predstavljajući se kao baronesa Fon Vajdenberg. Jedna daleka rođaka Vajdenbergovih, grofica Fon Beverzen, primila ju je u svoj dom. Naime, Gertruda je znala za to srodstvo zato što je njen otac dugo radio i u toj porodici. Kasnije joj je pala na pamet ideja da preuzme identitet umrle Rut. Porodice Vajdenberg i Beverzen bile su u dalekom srodstvu i godinama se nisu susretale. Samo su jedni drugima javljali važne porodične događaje, kao što su rođenja i smrti članova familije. Pošto je Gertruda Fabijan dobro po- znavala stanje na imanju Vajdenbergovih u Istočnoj Pruskoj, a bila je vršnjakinja pokojne Rut, lako je mogla da prevari groficu Fon Beverzen. A sada se namerila da postane grofica Fon Libtov! Bar je tako nešto nagovestila kontesa Gizela. Satima je Renata sedela i razmišljala, a ipak nije pronašla rešenje, nije znala šta da uradi. Kada je Gizela upitala navodnu baronesu da li poznaje njihovu novu se- kretaricu, Gertruda je odgovorila odreč- no. Da li je time što je prećutala da se ipak poznaju Renata postala saučesnica baštovanove kćerke? Šta da učini? Bi li bilo ispravno da dopusti da sve ide dalje svojim tokom, kao da se nije zaposlila ov- de kao sekretarica? Ali sada joj je bar sve jasno, zna šta se događa. I, zar nije njena dužnost da kaže ono što zna? Kršila je ruke u očajanju. „Bože, pomozi mi. Zar nije u ono vre- me doživela dovoljno užasnih trenutaka? Zar tome nije kraj? Zar senke prošlosti moraju da se protežu sve do današnjeg dana, dovde?”, pitala se Renata. Pritiskala ju je teška odgovornost. Sme li da ćuti? 12 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 Najzad je donela odluku. Porazgovaraće s lažnom baronesom i apelovaće na njenu savest. Te noći nije mnogo spavala i slutila je da se isto to dešava i lažnoj baronesi. Pretpo- stavila je da će Gertruda Fabijan pokušati da porazgovara s njom u četiri oka. Zato je po podne krenula u šetnju po ogromnom vrtu, koji je, bez preterivanja, mogao da se nazove parkom. Kada je stigla u najudaljeniji deo vrta, gde je park već prelazio u šumarak, „baronesa” joj je pošla u susret. Pružila joj je ruku ali je Renata previdela taj gest i samo je malo naklonila glavu u znak pozdrava. Nekoliko trenutaka gledale su se ne progovarajući, kao da svaka pokušava da odgonetne misli one druge. Na Renatinom licu primećivao se tužan izraz. „Kako bismo mogle rado- sno da se pozdravimo posle svega što smo preživele! Kako sam mogla da te zagrlim, jer sam doskora verovala da više nisi među živima. A sada...”, pomislila je Renata. Gertruda je progutala knedlu koja je pre- tila da je uguši. – Do sada si ćutala, Renata? – Jesam. – Nadam se da će tako biti i dalje. – To je sasvim nerealna nada, zar ne mi- sliš i ti tako? Juče ništa nisam rekla zato što sam prepustila tebi da razrešiš ovu neprijat- nu situaciju i da prestaneš da lažeš! Gertruda je zatresla glavom a njeno lice dobilo je prkosan izraz. – Ko bi imao štete od toga ako i dalje budem igrala svoju ulogu? Osim tebe, nema nijednog svedoka. Ako ti budeš ćutala, neće ti to naškoditi! – Molim te, ne pokušavaj da me uvučeš u sve to! Već sam ti postala saučesnik time što sam prećutala ono što znam. To što ti činiš, nezamislivo je! – Ako me odaš, Renata, reći ću da lažeš i budi uverena da ćeš ispasti smešna. Re- ći ću da si ovde zato što proganjaš grofa Fon Libtova i da izmišljaš bajke jer si lju- bomorna. A svi znaju za šta su sposobne ljubomorne žene. Dobićeš samo podsmeh, nikako poverenje! – Gertruda Fabijan! – izgovorila je glasno njeno ime. – Ti si užasnija osoba nego što sam u početku pomislila. Misliš li zaista da na prevaru možeš da se domo- gneš sreće? Savest ti neće dati mira, ako je uopšte imaš. – Moja savest nije uznemirena. Kada pomislim na ono što sam preživela u prošlosti, odgovara mi svako, ali baš svako sredstvo da sebi obezbedim udoban život! – Meni je možda bilo teže nego tebi ali ne pomišljam na to da skrenem s pravog puta. Ja radim da bih preživela! Gertruda Fabijan se resko nasmejala. – Ma nemoj! A zašto si se zaposlila baš ovde, na imanju Bergsfeld? Zato što nameravaš da upecaš mladog grofa! Ne gledaj me tako tim nedužnim očima! Pro- zrela sam te, prevarantkinjo! Renata ju je odmerila pogledom punim prezira. – Iz tvojih usta, Gertruda, nijedna uvre- da ne može da me pogodi. Možda ti je poznata izreka: Ono što kolevka odljulja... – Glupe reči! Ali neću dozvoliti da me uplašiš. Ja sam za svakoga, pa i za vas, gos- pođice Fon Linden, baronesa Rut fon Vaj- denberg! Zapamtite to! Kome će poći za rukom da dokaže suprotno? – Meni, moja gospođice! – Htela bih da znam kako? – Saznaćeš to na vreme! – Niko neće poverovati u tu tvoju bajku, pogotovo će ti se suprotstaviti kontesa Gi- zela. Ona te, čini mi se, ne voli baš mnogo. – To me ne brine jer njena odbojnost po- čiva na zabludi. Ali ti si vrlo sigurna u svoj naum. Ipak, varaš se ako misliš da nemam nikakve dokaze! 13 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 U pogledu Gertrude Fabijan primetila je iskricu nesigurnosti. – Baš sam radoznala. Mislim da blefiraš. Ali neću dozvoliti da me uplašiš praznim pričama! Renatin osmeh postao je gotovo sažaljiv. – Zadovoljiću tvoju radoznalost brže nego što se nadaš, da ne bi postala previše ohola, mala Gertruda! Renata je iz izreza svoje haljine izvukla srebrni lančić s medaljonom. – Dobro ga pogledaj, Gertruda. Ovo je pripadalo maloj baronesi Rut fon Vajden- berg. Njena majka ga je skinula sa svog mrtvog deteta i poklonila ga meni jer sam bila najbolja drugarica njene kćerke. U ovom medaljonu skrivene su dve male ali jasne fotografije: na jednoj je Rut sa rodi- teljima, a na drugoj samo Rut. Na poleđini te sličice, koju mi je ranije dala, ispisala je posvetu meni. Mala Rut je veoma ličila na svog oca. Mislim da će ti dokazi biti sasvim dovoljni! Lažna baronesa naizmenično je bledela i crvenela. Njeno samopouzdanje bilo je uni- šteno. Očima koje su gorele od besa gledala je medaljon čija je sadržina mogla da uništi sve njene nade koje su bile zasnovane na lažima i najradije bi ga istrgnula sa Rena- tinog vrata. – Vidiš, u laži su kratke noge. Dajem ti osam dana da raščistiš ovu nemoguću si- tuaciju. Gertruda je shvatila da je sabijena uza zid pa je postala skrušena. – Imaš me u šaci. Držim te za reč da ćeš mi dati osam dana da se izvučem iz svega ovoga. – Naravno, dala sam ti reč! – potvrdila je Renata ne znajući šta je time sebi natovarila na vrat i koliko je time sudbinu okrenula protiv sebe... I upravo u trenutku kada su htele da se razdvoje posle tog teškog, sudbonosnog razgovora, pojavila se kontesa Gizela. Sum- nja da se njih dve poznaju odranije pojačala se u njoj. Njih dve povezuje neka tajna, ali šta bi to moglo da bude? Primetila je da su obe bile zbunjene njenim iznenadnim dolaskom. – Kakvo iznenađenje da vas dve nađem u poverljivom razgovoru! Jeste li se to do- govorile da se nađete ovde, da sklopite pri- jateljstvo ili je to bilo slučajno? Poslednje reči izgovorila je naglašeno ironično. – Šta ti kažeš, Rut? – okrenula se prija- teljici. Rut je u tom trenutku učinila sve što je mogla da deluje opušteno. Grčevito se uz- dala u obećani rok od osam dana. – Pa, nije prvi put da šetam po ovom vr- tu kada sam u Bergsfeldu. Gospođica Fon Linden poželela je isto i tako smo se srele i porazgovarale. Gospođica Fon Linden će ti to potvrditi. – Pravdaš se kao da je nedozvoljeno to što ste se srele na ovom skrovitom mestu u vrtu. Slučajnosti što se tiče, ne verujem baš mnogo gospođici Fon Linden. A zašto je tako, to gospođica dobro zna. Još jedna njena zlobna primedba! – Znam na šta aludirate, konteso. Ali već sam vam jednom rekla: sumnjajući u mene, svog brata pravite lažovom. A trebalo bi da ga poznajete! A sada me izvinite, molim vas. Ne sačekavši odgovor, okrenula im je leđa. *** Grofica Fon Beverzen u braku nije ro- dila decu. Posle muževljeve smrti dala je u zakup najveći deo zemlje i povukla se u manju kuću na imanju. Više nije bilo promena u njenom životu i u toj jedno- ličnosti zapravo je bila srećna. Onda joj 14 ............................................................................... ................................................................................ Venera zaljubljena 3/11 je došla daleka rođaka, posle mnogo go- dina potucanja, i potražila utočište kod nje. Bilo joj je žao što je baronesa Fon Vajdenberg tako kasno odlučila da dođe u njen dom. I... želela je da je zove tetkom. Sigurno neće biti zaboravljena ni u nje- nom testamentu. Rado je slušala priče o ljudima iz Istočne Pruske koji su nastra- dali. Volela je i da joj mlada rođaka pone- kad čita. Pomalo joj je smetalo oskudno obrazovanje njene nećake ali je to pripi- sivala teškim uslovima posle bekstva iz rodne kuće. Nije htela da se raspituje o detaljima jer je smatrala da su ti doga- đaji bili isuviše užasni, pa je bilo bolje ne dirati u stare rane. Posle iznajmljivanja ogromnog dela poseda domaćinstvo u kući znatno se smanjilo. Od personala sa groficom je ostao mladi baštovan Pol Ratke koji je povremeno radio kao sluga, a brinuo je i o konjima. Stara dama nije marila za automobile jer gotovo da nikoga više nije posećivala, osim suseda, Fon Libtovih. Uz nju je bila još samo jedna kuvarica, jedna sobarica i pomoćnica u kuhinji. Za Gertrudu Fabijan, koja se predsta- vila kao baronesa Fon Vajdenberg i koja je došla iz vrlo skromnih životnih uslova, ova promena predstavljala je znatan luk- suz. Mogla je, isto kao grofica, da dopusti da je služe i uživala je u ulozi gospoda- rice. Prilikom poseta porodici Fon Libtov, u koje je išla sa groficom, samo po sebi podrazumevalo se da se upozna sa kon- tesom Gizelom i mladim grofom. Čini- lo se da je veza s njim u interesu obeju porodica. Doduše, dosad joj se grof nije baš vatreno udvarao, uvek je ostajao ne- obavezujuće ljubazan. Gertruda Fabijan sedela je u svojoj spa- vaćoj sobi ispred ogledala. Za negu lica bilo joj je potrebno mnogo vremena. Sa- da je bila zadovoljna svojim odrazom u ogledalu i samozadovoljno se nasmešila. Ali, osmeh se brzo ugasio na njenom licu. Osetila je bolni ubod u srcu pa je tiho zastenjala. Kako je to mogla i za trenutak da zaboravi! Njen sadašnji život oročen je na samo osam dana! Strahovala je od budućnosti koja će je opet odvesti u siro- maštvo. Sve njene želje razbiće se o jedan mali srebrni medaljon. Ruke su joj se zgr- čile u pesnice, a divlja odlučnost iskrivila je njeno lice. Osećala je ubitačnu mržnju prema Renati, koja ju je ugrožavala. Eh, zašto nije poginula prilikom bekstva, kao toliki drugi? Odlučila je da je uništi, samo ako joj se