Stanovništvo i naselja Rakitna u zapadnoj Hercegovini Terenskoistraživačkim radom obuhvaćeno je ispitivanje porijekla stanovništva, naselja i migracijskih procesa u Rakitnu u zapadnoj Hercegovini, uz nužne dopune iz postojeće literature, odnosno histo- rijskih izvora. Starijih izvora iz srednjega vijeka nema toliko koliko ih je bilo za Površ, što je sasvim razumljivo. Dok je površka oblast bila u srednjem vijeku jedna od najfrekventnijih s obzirom na kara- vanske putove koji su povezivali Dubrovnik s unutrašnjosti Balka- na, a imala je i značajan geopolitički položaj u susjedstvu odlično or- ganizirane Dubrovačke Republike, dotle je mala oblast Rakitno, na krajnjem zapadu Hercegovine, uz istoimeno polje, s okolnim naselji- ma na prosječnoj visini oko 900 m, bila udaljena od svih centara i značajnijih komunikacija u prošlosti. Stoga nije čudno što je i fond 110· O. Đ.urić-Kozić, o. c., 1227-28. 471 historijskih podataka za starije razdoblje siromašan. Potpuniji poda- ci za stanovništvo datiraju tek od polovice 18. stoljeća, zapravo od· 1743. i 1768. godine. To su zapravo izvještaji dvojice kanonskih vizi- tatora, koji su u zapisnike bosanskog vikarijata (zapisi su sačuvani u Arhivu Propl;lgande u Rimu) bilježili svake treće godine broj katolika u Bosni i Hercegovini, počevši od 1741. odnosno 1743. do 1768. godi- ne. U tim zapisnicima navedeni su točni podaci svih katoličkih župa u Bosni i Hercegovini (osim onih župa koje su pripadale tzv. trebin- sko-mrkanjskoj biskupiji, lijevo od toka Neretve), prezimena obitelji s imenom domaćina u latinskoj grafiji i broj članova obitelji. 111 Osim tih podataka raspolagao sam i s podacima o stanju duša (Status ani- marum) iz 1850. za sela: Sutinu, Vrpolje i Poklečane, koja zapravo predstavljaju oblast Rakitno. Osim tih podataka koristio sam i podatke koje je o porijeklu sta- novnika Rakitna objavio J. Dedijer 1909. godine, 112 a dobro su došli za uspoređivanje s tradicijom današnjih stanovnika. Kada je već riječ o tradiciji i njenoj očuvanosti kod današnjeg stanovništva Rakitna, onda moramo naglasiti da je, što se tiče porijekla i starine pojedi- nih rodova, relativno slabo očuvana. Potrebno je ovdje zabilježiti i jednu pojavu za koju možemo reći da je specifičnost Rakitna. To je neobično velik broj nadimaka koje svaka obitelj ima, odnosno svaki odrasli muškarac u jednoj obitelji. Nije rijedak slučaj da samo u jednoj obitelji bude i po deset nadi- maka. Iako ponekad pred stranim osobama nerado govore o nadim- cima, jer su u njima često sadržana podrugljiva svojstva i obilježja, ipak je to gotovo jedini način da se može točno identificirati odre- đena osoba odnosno njeno dijete ili dotična kuća. Koliko smo mogli pratiti današnja njihova prezimena i nadimke, s podacima koji su ranije objavljeni, nismo mogli ustanoviti da su nadimci prerasli u prezime (osim u jednom slučaju), kao što se to može registrirati u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Najvjerojatnije je tome raz- log što je rimokatolička crkva u svojim maticama redovito ubilježa- vala prezimena i nije_ dozvoljavala da nadimci, koji su služili za lo- kal_nu međusobnu identifikaciju, prelaze u prezime. Naša terenska proučavanja hrvatskog stanovništva Rakitna, obav- ljena 1976. godine i uspoređena su starijim podacima u navedenoj li- teraturi, govore da na području Rakitna, koje se sastoji od tri osnov- na sela s većim brojem zaselaka, prevladavaju rodovi koji svoje pori- jeklo vode iz zapadne Hercegovine, sa susjednog područja Lištice (Si- roki Brijeg), zatim rodovi starijeg porijekla, nepoznatog porijekla i pojedinačni doseljenici iz Bosne i Dalmacije. Ako se uzmu u obzir najstariji podaci s kojima raspolažemo, onda se Rakitno može uvrstiti u dosta stara naselja. U historijskim izvo- 111 P. D. Mandić, Chroati cat};10lici Bosnae et Herzegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma 1962. 112 J. Dedijer, Hercegovina, SEZb, knj. 12, Naselja, knj. VI, Beograd 1909. 472 rima spom1nJe se 1326. godine, kada je neki Stjepko, sin Miroslava, opljačkao jednog trgovca iz Trogira. 118 Osim toga, Rakitno se navodi kao Zupa u povelji kralja Ostoje od 28. XII. 1408. godine, što znači da je predstavljalo jednu širu oblast. 114 Šezdeset godina kasnije to područje je već u rukama Osmanlija. Stanovništvo se je tada uglav- nom razbježala, a ono što je ostalo bilo je malobrojno. Područje Ra- kitna bilo je uvršteno u sumarni popis Bosans'kog sadžaka iz 1468/69. godine, koji predstavlja prvi popis ovoga kraja pod osmanlijskom upravom. Ono je, kao i veći broj naselja, od Mostara do Imotskoga, bilo u pisano u has tadašnjeg bosanskog sandžak bega Isa-bega Isha- kovića koji je ta osvajanja i izvršio. Taj turski katastarski popis def- ter iz 1468. godine navodi Rakitno kao .selo sa 13 domova, koji su bili zaduženi s feudalnim. porezima u iznosu od 450 akči. 115 U istom tom defteru iz 1468/69. godine spominje se i selo Sutina (ono je da- nas sastavni dio Rakitna) s devet kuća koje su bile opterećene feu- dalnim davanjima u iznosu od 300 akči. 116 U zbirnom popisu herce- govačkog sandžaka iz oko 1589. godine navode se sela Mostarske na- hije koja su spadala u timare članova posada tvrđave Hercegovačkog sandžaka. Tu je i selo Sutina upisano u timar Mustafe, sina Ferhata, člana posade tvrđave Vrgorac. U njemu je upisan čifluk Arslana, koji sada drži Ferhat-ćehaja i plaća odsjekom 80 akči. 117 Poslije tih izravnih podataka o Rakitnu i Sutini u 15. i 16. stoljeću, duže vremena 11emamo nikakvih vijesti koje bi nam omogućile stva- ranje potpunije slike o stanovništvu i prilikama u tom kraju. Mo- žemo samo pretpostaviti da je to bilo vrijeme previranja u demo- grafskom pogledu, na prvom mjestu, ali isto tako i doba svojevrsne stabilizacije, kada se, poslije turskih osvajanja, izbjegla stanovništvo ponovo vraća u svoj kraj. Dakako, sve je to ovisilo o vanjskim fak- torima, prvenstveno o tursko-mletačkim odnosima, koji su se svaka- ko odražavali i na prilike u zapadnoj Hercegovini. Turski defteri nam govore da je i nakon osvajanja znatan broj stanovništva, odnosno ku- ća bio relativno visok (npr. Rakitno 1468. godine 13 domova, Sutina 9 kuća). Tek kasnije, od sredine 17. stoljeća, zbog sve če~ćih sukoba Turske i Venecije i dugotrajnog kandijskog rata, makarski biskup fra Marijan Lišnjić nakon svoje vizitacije obavještava da su »potpu- no opustjela sela: Rakitno, Drežnica, Brišni'k, Roško polje .... « a sve to zbog rata i pustošenja turskih i mletačkih četa.11 8 Fra Marijan Lišnjić pohodio je zapadnohercegovačke župe između 1667. i 1668. godine, dakle u vrijeme dok je još trajao kandijski rat. Nemirnom 113 T. Smičiklas, Codex diplom;iticus, IX, br. 243. 114 E. Fermendižin, Acta Bosnae, Zagreb 1892, 88. 115 A. S. Aličić, Lištica pod turskom vlašću u 15. i 16. stoljeću, GZM, N. S., sv. XXIV-XXV; Etnologija, Sarajevo 1970, 102, 111. 116 Ibid., 102, 111. 117 Ibid., .110. 118 K. Jurišić. Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine, Zagreb 1972, 59. 473 stanju doprinosila su i hajdučka četovanja, koja su prisiljavala mir- no stanovništvo na napuštanje svojih domova i bijeg na sigurnije mjesto. Mletačkim vlastima bilo je u interesu da se na njihovu teri- toriju sklanja bosansko i hercegovačko stanovništvo, kako hi ga mo- gli iskoristiti u borbi protiv Turske. U tom pogledu su i predstavnici crkve, gvardijani i župnici, bili instruirani od provdura Leonarda Foscola još na početku rata 1645. godine. Pre'bjegavanje stanovništva u Dalmaciju naročito je intenzivno za vrijeme trajanja tzv. bečkog rata (1683-1699), kada velike grupe naroda, predvođene serdarima i župnicima, prelaze i naseljavaju mletački teritorij. Franjevci iz ram- skog samostana sv. Petra prelaze 1687. i 1688. godine sa oko 5000 katolika iz svojih parohija po Glamoču, Kupresu, Livrru, Skoplju, Duv•· nu, Rakitnu, Doljanima i Rami - u Cetinu i u gornju Zagoru, pa namjeste doseljenike u ona sela gdje su i ranije, 1671. i 1677. godi- ne, bili doveli prve doseljenike. 119 Međutim, sve te nedaće u kojima se nalazilo stanovništvo zapadne Hercegovine i Bosne, iseljavanja stanovništva u Dalmaciju pa i da- lje kraj.eve, kao da nisu u potpunosti uništile žiteljstvo spomenutih oblasti. To nam, uostalom, potvrđuju i prvi detaljni podaci o naselji- ma i katoličkom stanovništvu samo nekoliko desetljeća poslije nave- denih događaja. Podaci se odnose na relacije kanonskih vizitatora, biskupa Pavla Dragićevića i Marijana Bogdanovića, koji su sredinom 18. stoljeća, godine 1743. i 1768. posjetili ove krajeve i zabilježili sve obitelji koje su se tih godina nalazile u Rakitnu. 120 Detaljno su zabi- lježena imena i prezimena domaćina s brojem odraslih članova obi- telji i posebno djece. Na taj način pružena je mogućnost usporedbe s današnjim stanovništvom. U izvještajima se govori samo o selu Ra- kitnu, a ne i o Sutini, za koju -znamo da je i ranije postojala. Tako- đer se ne navode Poklečani i Vrpolje, također sastavni dijelovi Ra..:. kitna. U Dragićevfćevom izvještaju iz 1743. godine selo Rakitno se na- vodi zajedno s Drežnicom, koja je tada brojila samo 4 katoličke ku- će. Ovdje navodim u cijelosti imena stanovnika Rakitna, kako ih na- lazimo u dokumentima. In 1,. Rachitno - Drexniza 1. Mattheus Vuchadinovich (odrasli 7, djeca 4; u daljem tekstu na- vodit ćemo u zagradi samo brojke); 2. Andrea-s Topich (9, 3); 3. Mar- cus Radich (7, 6); 4. Georgius Cablinovich (2, 3); 5. Joannes Buchva (8, 6); 6. Bartholomaeus Raicevich (5, 3); 7. Vitus Bonich (4, 1); 8. Thomas Ivancovich (14, 5); 9. Laurentius Raicevich (12, 12); 10. An- dreas Bonich (3, 4); 11. Michael Tochich (16, 4); 12. Chrysanthus To- 119 S. Zlatović, Franovci države presv. odlrnpitelja i hrvatski puk u Dalma- ciji, Zagreb 1888, 152-154. 120 P. D. Mandić, o. c. 474 chich (13, 10); 13. Matthaeus Petrovich (5, 2); 14. Joannes • Miliche- vich (5, 4); 15. Thaddaeus Milichevich (6; 10); 16. Lucas Miaglievich (3, 4); 17. Blasius Drinovaz (4, 3); 18. Matthaeus Miaglievich (4, 2); 19. Michael Drinovaz (6, 1); 20. Magdalena Drinovka (2, 2); 21. Mar- tinus Perchovich (6, 4); 22. Chrysantus Vidossevich (2, 2); 23. Elias Vidossevich (3, 5); 24. Florentius Vidossevich (4, 1); 25. Gregorius Brechalo (3, -); 26. Matthaeus Perchovich (6, 4); 27. Joannes Jovich (10, 4); 28. Doymus Pipunich (9, 4); 29. Matthaeus Pipunich (8, 5); 30. J oseph Pipunich (9, 1); 31. Thomas Dumanchich (10, 3); 32. Ni- colaus Vulich (5, 4);. 33. Vitus Pipunich (5, -) ; 34. Lucas Dumancich (12, 8); 35. Jacobus Vulich (2, 6); 36. Laurentius Marcotich (3, 4); 37. Elias Marcotich (6, 12); 38. Mathaeus Milichievich (9, 9); 39. Michael Beslich (6, -) ; 40. Nicolaus Beslich (6, 2); 41. J oannes Milichievich (5, 4); 42. J acobus Gerech (7, 5); 43. Petrus Gerech (6, -) ; 44. Marcus Petrovich (11, 6); 45. Matthaeus Jacoyglevich (6, 4); 46. Nicolaus Sa- rich (5, 3); 47. Gregorius Jurich (3, 4); 48. Michael Jurich (6, 5); 49. Michael Raicevich (5, 2).121 • Od broja 46. navode se prezimena obitelji iz Drežnice. Za razliku od ·Dragićevića, biskup Bogdanović 1768. godine posebno navodi selo Rakitno: a posebno Drežnicu. V. Rakitno 1. Marcus Milichevich (14, -); 2. Nicolaus Covacevich (7, 3); 3. Michael Kovac (12, 4); 4. Petrus Gerek (9, 6); 5. Nicolaus Raicevich (6, 5); 6. Jacobus Raicevich (7, -); 7. Lucas Gerek (5, 3); 8. Georgius Tokich (16, 14); 9. Petrus Barisich (8, 5); 10. Mattheus Petrovich (11, 6); 11. Marcus Petrovich (17, 10); 12. Marcus Jakovglevich (8, 5); 13. Stephanus Raicevich (5, -); 14. Mattheus Tokich (4, -); 15. Andreas Topich (8, 3); 16. Gregorius Romich (12, 2); 17. Nicolaus Petrovich (8, 3); 18. Gregorius Ivankovich (9, 4); 19. Thomas Ivankovich (11, 4); 20. Laurentius Raicevich (9, 6); 21. Joannes Bonich (7, 2); 22. Laurentius Bandich (4, 2); 23. Martinus Garbesich (6, 2); 24. lVIattheus Mihaglevich (7, 1); 25. Joseph Drinovaz (7, 4); 26. Joannes Jovich (6, 2); 27. Nicolaus Jovich (3, 6); 28. Mattheus Petrovich (8, 6); 29. An- dreas Pippunich (7, 5); 30. Antonius Dumancich (2, 5); 31. Georgius Dumancich (16, 6); 32. Antonius Pippunich (11, 5); 33. Michael Vi- dovich (4, 10); 34. Elias Marcovich (6, 1); 35. Antonius Marcovich (6, 8); 36. Joseph Pipunich (7, 3).12 2 U Rakitnu je, kao što se vidi iz navedenih popisa godine 1743, bilo 45 kuća s ukupno 382 stanovnika (od toga odraslih 194 i 188 djece), a 25 godina kasnije, 1768, bilo je 36 kuća s ukupno 446 stanovnika (293 odrasla i 153 djece). Broj stanovnika se kroz 25 godina riije znat- nije povećao. štoviše, broj kuća je u tom razdoblju čak smanjen, što 121 Ibid., 26. m Ibid., 133. 475 bi se moglo različito tumačiti. U svakom slučaju osJeca se izvjesna stabilizacija, što bi moglo značiti da je stanovništvo manje prelazilo mletačku granicu, ili se pak vraćalo u svoj kraj, usvajajući poziv turskih vlasti, koje su nekako u to vrijeme proglasile opću amnestiju za bjegunce preko granice. Tim područjem je 2. lipnja 1785. godine prošao austrijski obavje- štajac zastavnik Božić, koji za Rakitno kaže da je selo od 24-25 krš- ćanskih kuća. 128 Božićev iskaz o broju kuća u Rakitnu, samo 17 godi- na poslije Bogdanovićeva izvještaja, čini nam se dosta umanjenim u odnosu na ranije stanje. U Status animarum župe Rakitno za 1867. godinu, gdje se pod župom podrazumijevaju sela Sutina, Vrpolje i Poklečani a i Drežnica, bilo je u Poklečanima 38 kuća i 468 žitelja, u Sutini 61 kuća s 462 stanovnika i u Vrpolju 53 kuće s 373 žitelja, dakle ukupno 152 kuće s 1303 stanovnika.1 24 Od navedenih obitelji iz 1743. godine danas više nema: Radića, Ka- blinovića, Bukve, Vi'doševića, Jovića, Vulića i Beslića. 125 Neke obite- lji koje se spominju 1743. godine vremenom su promijenile prezime. Takav je slučaj s Vukadinovićima, koji su promijenili prezime u Ro- mić. Današnji Lucović'i u Sutini postali su 1873. godine od Pipunića. Isto tako, samo iz nešto kasnijeg vremena; u Sutini su bili Vuletići 1852. godine, od kojih su postali današnji Reza. Vuletići se u matič nim knjigama spoimnju sve do 1880. godine, a Rezo 1850. godine. Današnja naselja i stanovništvo U vrijeme kada je Dedijer ispitivao Rakitno, a to je bilo prije 67 godina, naveo je sljedeće: »Rakitnom se naziva u pravcu SZ-JI jako i:nduženo, 10 do 12 km dugo karsno polje ... Seljaci su pola kmetovi pola slobodni. U ime haka daju petinu od žita, a za livadu daju ma- sloi sir. Age su mahom Mostarci. Ima četiri sela i to: Potklečani (Milićevići 30 k., Sablje 8 k., Bušići 8 k., Romići 10 k., Ivanjci 20 k., ćurde 6 k., Bonići 15 k., Mialji 15 k., Markote 20 k.). Sutina (Zlomislići 12 k., Topići 15 k., Perci 20 k., Vu- koje 20 k., Šarići 20 k., Rezo 20 k., Lucovići 6 k., Markote 4 k.). Vrpo- lje (Barišići 15 k., Dumančići 10 k., Milićevići 10 k., Tokići 1 k., Đe reci 1 k., Oreči 5 k., Sarići 4 k.). Petrovići (Petrovići 15 k.). Seljaci misle da u Rakitnu ima 400 kuća. • Seljaci izgone ljeti stoku po okolnim planinama, po kojima i ze- mlju obrađuju. Krupna se stoka vraća u planinu u po zime da po- troši piću. m H. Kreševljaković i H. Kapidžić, Vojno-geografski opis Bosne pred Du- bički rat od 175. godine, Naučno društvo NR BiH, Građa, knj. VII, Sarajevo 1957, 85. 124 šematizan fra Petra Bakule. Preveo s latinskog originala iz god. 1867. dr. fra Vencel Kosir, Mostar 1970, 121. • 125 P. D: Mandić, o. c., 133. 476 Karta 2. Seoska naselja Rakitna u Hercegovini U selu ima bezbroj predistorijskih i rimskih starina. Današnji se- ljaci naseljeni su na tragovima starijih naselja. Ipak seljaci vele za svoje selo, da ·ono »u starini nije bilo selo već planina« (katun), s koje u Efendići naplaćivali travninu«.rn 6 Dedijerova zapažanja o starini su sasvim ispravna, tako da su ·domišljanja seljaka »da nije bilo selo već planina« samo djelomično točna. Rakitno, koje se i samo nalazi na 900 m nadmorske visine, s obližnjim brdima i planinama oduvijek je predstavljalo ispasište stoci, ne samo Rakičancima nego i stanov- ništvu župnijih krajeva zapadne Hercegovine - bilo je i ranije na- seljeno i to ne samo kao povremeno stočarsko ispasište nego kao stal- no naselje i srednjovjekovna župa. Rezultati naših ispitivanja Rakitna u lipnju 1976. godine, koji su se također zasnivali na bilježenju narodne tradicije i usporedbe s matičnim knjigama, govore nam da se pod Rakitnom podrazumijeva čitavo područje kome pripadaju sela: Poklečani, Vrpolje i Sutina. Unutar svakog sela postoji još i podjela na zaseoke, koji obično nose m J. Dedijer, o. c., 330. 477 ime najstarije ili najbrojnije familije ili pak naziv po nekom prirod- nom svojstvu. Kako Poklečani zauzimaju svojim položajem središnji dio Rakitna, a vjerojatno je tako bilo i ranije, oni se dijele na Gornje, Srednje i Donje Poklečane, s pripadajućim zaseocima. Po toj podjeli prikazat ćemo današnje stanovništvo. POKLECANI Gornji Poklečani Zaglavica. U ovom zaseoku danas žive sljedeće obitelji: Miličević-i (9 kuća) s nadimcima: Ivkić, Kikanović, Kuntić, Mujičić, žutković. Pravilniji naziv za prezime je Milićević, kako su se ranije vodili u maticama. Inače, davno su doselili u Rakitno iz Broćanaca u Posušju. To isto navodi i Dedijer. Ima ih još u Vrpolju i u Sutini. U Rakitnu se navode 1743. i 1768. godine. Sablje (6), nadimci: Barić, Buljubašić, Mašići, Musići, Zovkušić. Doselili su iz Kočerina prije 130 godina. U Poklečanima se spominju u Status animarum 1850. godine. Rajiči (3) su odavno doselili iz Drežnice. Kao Raičević spominju se u Rakitnu i u Drežnici 1743. i 1768. godine. Dedijer za njih kaže da su prije 100 godina doselili iz Drežnice. Bušić (4), nadimci: ševići, Mucavičić, Ti- čić. Starinom su iz Gorice u Posušju. U Poklečanima se navode u Sta- t-us animarum 1850. godine. Romići (5), nadimci: Blažović, Čiputović, Macanović, Rapić. Prema narodnom predanju oni potječu od Vuka- dinovića iz Seonice u Duvnu pa se pokatoličili, kako navodi Dedi- jer. 127 U Rakitnu se međutim navodi 1743. god. Matthaeus Vucadino- vich sa 11 članova obitelji, 1768. godine ih uopće nije bilo u Rakitnu, ali se te iste godine nalaze u Seonici kod Duvna: Georgius Vukadi- novich sa 11 članova obitelji, Petrus Vukadinovich sa 5 članova, Mi- chael Vukadinovich sa 15 članova, Petrus Vukadinovich sa 6 članova i Mattheus Vukadinovich s 8 članova obitelji. 128 Pod imenom Vuka- ,dinović spominju se, s prekidom 1768, u Poklečanima sve do 1906. godine. Romići ·se, međutim navode u Rakitnu 1768. go'dine. 129 Srednji Poklečani Ivankov Dolac. Ovdje žive Romići (3) s nadimcima·: Rorić, Sušić, Zanić. O porijeklu obitelji isto kao u G. Poklečanima. Ivankovići {17) s nadimcima: Cubić, Glišić, Jajotović, Javruzović, Josković, Lević, Pezić, Stanić, Šudurović, Tadijić. Ne znaju za svoje porijeklo. U Ra- kitnu se navode 1743. i 1768. godine. Ne nalazimo ih 1850. u Stat-us animarum. Dedijer kaže da su Ivanjci s Poga više Mostara. 130 U D. 127 Ibid., 330. 12s P. D. Mandić, o. c., 129. m Ibid., 133. 1311 J. Dedijer, o. c., 330. 473 Pologu zaista postoje Ivankovići i tu su od starine. Na području Lišti- ce ima ih na više mjesta i nisu svi istoga porijekla. 131 Curde (5), na- dimak švabić (>, po didi«). Nije im poznato porijeklo njihove obitelji. U Poklečanima se spominju 1850. god. u Status animarurn. Za njih Dedijer kaže da su od Mihajla ispod grede u Livnu i da su doselili prije pet koljena. Ima ih u selu Gorici u Rami. Odatle su i. Mialji. 132 Međutim, u Gorici kod Rame ćurde su još za turskog vremena došli i'z Rakitna. 133 Mialji (Mihalji) u Doljanima i Krančićima u Rami su također iz Rakitna.1s 4 Bonića Draga. U tom zaseoku žive Banići s nadimcima: Celić, Ju- kasović, Kašarovići, Rakovići, Talići, Udžetovići. Bonići su odavno u Rakitnu i ne znaju za dalju starinu. U dokumentima iz 1743, 1768. i 1850. spominju se u Rakitnu. Saldo (1), nadimak Sojdić. Doselio iz zaseoka Barbića u D. Poklečanima. Bunt-ić (1), nadimak Dušić, ne- davno doselio iz Barbića. Mihalj (1) doselio iz Mihalja u D. Pokleča nima. Pričaju da su prije drugog svjetskog rata, a i poslije, mnogi selili u okolicu Požege, u Slavoniju. Donji Poklečani Markote. U tom zaseoku žive isključivo Marlcote. Ne znaju za dalju starinu svoje obitelji. Kao Markotić navode se 1743. i 1768, a pod imenom Markote spominje ih Status animarum iz 1850. u Poklečani ma. Dedijer navodi da su Markotini pradjedi došli iz Broćna. 135 Za Bošnjake nismo uspjeli ispitati porijeklo, ali pretpostavljamo da su iz G. Crnča, koji pripada Lištici. Mihalji. U tom zaseoku žive samo Mihalji po kojima je zaselak i dobio ime. Za sebe kažu da su mađarskog porijekla. Međutim, to neće biti točno, isto kao i Dedijerov navod da su iz Gorice u Rami (v. o tome pod Curde u Srednjim Poklečanima). Pod imenom Miaglievich spominju se 1743. i 1768. u Rakitnu, i 1850·. u Poklečanima. Barbići. U tom zaseoku danas žive Mihalji (3) s nadimkom Lepić, Skobić. Drinavac {3), ne znaju za dalju starinu. U Rakitnu se spomi- nju 1743. i 1768. Declijer je zapisao da potječu od Barbićeva najam- nika, koji je prije četiri koljena došao iz Dalmacije. 136 Ivankavić (1), Saldo (1) se u Poklečanima navodi 1866. godine. T,o bi se moglo sla- gati s Dedijerovim navodom da su došli iz Kočerina prije 70 godina. 137 m M. Petrić, Etnička poršlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Hercegovini, GZM, N. S., sv. XXIV-XXV, Etnologija, Sarajevo 1970, 53. m J. • Dedijer, o. c., 330. 188 Mil. S. Filipović, Rama u Bosni, SEZb, knj. LXIX, Beograd 1955, 124. 134 Ibid., 56. 1s:-; J. Dedijer, o. c., 330. m Ibid., 331. 187 Ibid., 330. 479 VRPOLJE Petrovići. U tom zaseoku najbrojniji su Petrovići s nadimcima: Bilić, Karidžić, Kolić, Malanović, Zvirčević. U Rakitnu se Petrovići navode 1743. i 1768. godine, a u Status animarum 1850. u Vrpolju. Dedijer bilježi da su došli veoma davno iz Drežnice. 138 Jakovljevići s nadimcima: Bonotić, Dedić, Mišković, Tulić. U Rakitnu se navode 1743. i 1768. godine, a u Status animarum 1851. u Vrpolju. Radoš (1), nadimak Odžić, porijeklom iz Borčana kod Duvna, gdje se i inače spominju u zapisima iz 1743. i 1768. godine. Barišići. U tom zaseoku žive Barišići s nadimcima: Joj ići, J elići, Sarinovci. Ne znaju za dalju starinu. Ima ih rta mnogo strana po za- padnoj Hercegovini, Dalmaciji, Bosni. U Rakitnu se spominju 1768, a u Vrpolju 1849. godine. Dedijer navodi da su im djedovi od gladi došli s Mrnjavaca. Zvali su se Caglji. Ima ih u Mrnjavcima (Imotski) i u Kupresu. 139 Tokić (1) došao iz susjednog zaseoka Jelice. Miličević (1) »došlo« iz Zaglavice u G. Poklečanima. Jelica. Taj zaselak je dobio ime po izvoru Jelica. U njemu žive: Tokići s nadimcima: Karlovići, Mačkovići, Piškušići, Soldatovići, Si- ljegovići. Kažu da su starinom iz Brotnja. Dedijer za njih navodi da su prije četiri koljena doselili iz Mostarskog Blata. 140 To nismo mogli provjeriti, ali ih je bilo u Rakitnu 1743. i 1768. godine. Tomići (2), nije ispitano njihovo porijeklo. Kolobarići (2) se spominju 1884. u Status ani1narum u Vrpolju. Pavkovići, nadimak Svilići. U tom zase- oku su bili Radoši, pa su odselili u Valpova. Pavkovići, zaselak u kojem žive Pavkovići, koji se u Vrpolju spo- minju 1851. Dosel'io Jure Pavković iz Izbična (Lištice). Šarići, nadi- mak Bilanović i Cukinović .. Ovdje se spominju 1851. prema Status animarum. Mukinje je dobilo naziv po drvu mukinju koje daje jestive crvene plodove. U tom zaseoku žive: Đerek (1), za koje govore da su u Vrpo- lju najstariji. Spominju se u Rakitnu 1743. i 1768, a 1851. u Vrpolju. Govori se još da su došli iz Vira. Dedijer navodi da je Đere'kov šukun- djed doselio iz Mrnjavaca kod Imotskoga. »Uvik jedna kuća, pleme mu se nije tićilo«. 141 To i danas kažu za njih. Oreč (1) se spominje u Status animarum u Vrpolju. Doselila su dvojica iz Posuškog Gradca. Za njih Dedijer kaže da im je šukundjed došao iz Graca. 142 Duman- čići (8), nadimak Lukić, Mačić. Ovdje su iz Sutine. Za njih se kaže da su »najstar,ije kolino, ne zna se otkle su došli«. U Rakitnu se spomi- nju 1743. i 1768. godine, a 1851. u Sutini i 1852. god. u Vrpolju. De- dijer kaže da su veoma davno došli iz Kupresa. 143 Miličevići s nadim- 138 Ibid., 331. is 9 Ibid., 330. HO Ibid., 330. 141 Ibid., 330. 142 Ibid., 331. 148 Ibid., 331. 480 cima: Cakširić, Glavanović, Macić, Vričić. U Mukinju se Miličevići spominju 1850. godine, a u Rakitnu se navode 1743. i 1768. godine. Topići (2) su u Mukinje doselili iz Sutine. Pavkovići, nadimak Malu- canović, su došli iz zaseoka Pavkovića u Vrpolju. Daljom su stadnom iz Izbična. Sarići (6) su ovdje iz Sutine. Spominju se 1851. godine u Status animarum. SUTINA Vlašani. U tom zaseoku žive: Rezo (9) s nadimcima: Aleksić, Antu- kić, Bikić, Blažević, Stipić. Starinom su iz D. Crnča (Lištica) gdje se smatraju »starenicima«. Tu se zovu Rezići. 144 U Sutini se Reze spomi- nju 1850. godine prema Status animarum. Svi navode po predanju da su najprije bili Rezići, pa se prozvali Vuletići, a onda Rezo. Me- đutim, prema matičnim knjigama Reze se spominju od 1850. godine i pod tim imenom ih i danas ima. Vuletići se u Sutini spominju 1852. u Status animarum a navode se sve do 1880. godine. Prema predanju, doselilo je šestero braće, svi u Zagradinu (zaselak Vrpolja) i odatle se širili. Danas ih ima i izvan Rakitna, u Pleternici, Šoljanima i u Sl. Požegi. Tokići (2) su »došle« iz Vrpolja (Jelica) oko 1930. god. Nadi- mak: Jozanović, Mugić. Zlomislići (8) s nadimcima: Bikić, Grgići, Markovići, Rokić. Ovdje su došli iz zaseoka Šarića Dolac. Porijeklom su iz Donjeg Crnča. Dumančići (2) s nadimcima: Ladanović, Mujić. U Rakitnu se navode 1743. i 1768. a 1851. u Sutini. Za njih se kaže da su »najstarije kolino, ne zna se otkle su došli«. Dedijer za njih kaže da su došli veoma davno iz Kupresa. 145 Topići. U tom je zaseoku svih 47 domaćinstava Topića s nadimci- ma: Akaličić, An tičević, Kovačević, Petrović, Polj aričić, Šim unović, Šišić. Ovdje su odavno. Neki pričaju da bi mogli biti starinom iz Bo- sne. U Rakitnu se spominju 1743. i 1768, a u Sutini se vode u matič nim knjigama od 1850. godine. Perci. Većina obitelji u tom zaseoku su Perko s nadimcima: Juri- šić, Mladić, Vitezović. Doselili su davno iz lzbična. U matičnim knji- gama spominju se u Sutini 1850. godine. Srebrović (3), nije ispitano porijeklo. Markota (4), pričaju da su s dalmatinske međe. Kao Mar- kotići spominju se u Rakitnu 1743, a u Sutini 1850. godine. Dabio. U tom zaseoku žive samo Sarići (13) s nadimcima: Curdu- šić, Džorić, Gabrić, Ladanušić, Lukanović, Jurić, Milanović. Šarići su starinom iz Drežnice. Tamo se spominju 1743. i 1768. U Sutini se na- vode 1850. godine. Dedijer za njih kaže da su oni MHetići iz Drežnice, »krali pa ih otirali«. 146 Korita ili Vukojevo. Ovdje žive samo Vukoje (24) s nadimcima: Agići, Kamići, Lastvići, Martinčević, Perkušić, Viktorević. Neki kažu da su iz LjuboUća (Lištica), a drugi da su iz Kočerina. I Dedijer na- 144 M. Petrić, o. c., 57. 145 J. Dedijer, o. c., 331. 140 Ibid., 330. 31 ZBORNIK N, Ž. O. 481 vodi da su iz Kočerina prije 70 godina. 147 U Ljubotićima (Lištica) se Vukoje smatraju starosjediocima. 148 Vukoje se u Sutini spominju 1850. godine. Sarića Dolac. Najbrojniji su Sarići (38), koji kažu da su starinom iz Drežnice. Tamo se spominju 1743. i 1768, a u Sutini 1850. Zlomi- slići (13), starinom iz D. Crnča (Lištica). U Sutini se navode 1850. Solde (3), nadimak Lucoušić. U Sutini su 18'50. goidne. Gudelji (3) su porijeklom iz Crvenice kod Duvna. Spominju se 1869. u Sutini. Zagradina. Danas u tom zaseoku žive sljedeće obitelji: Rezo (33) s nadimcima: Bikić, Begović, Indić, Jukić, Mujić, Vukojušić. Detalj- nije o njima vidi Vlašani. Dumančići (6) s nadimcima: Bubić, Medić, Pavičić, Šoldić. V.idi Vlašani! Pejići (1) iz Gorice »došlo« kod Duman- čića oko 1890. godine. Saldo (6) s nadimcima: Jurić, Pilešić, Redže- pović, Sipalović. Spominju se u Sutini 1850. godine. Brekale (3) su iz Crnih Lokava (Lištica), gdje ih i danas ima. Svima im je starina iz Ljubotića (Lištica). Lucovići (5), nadimak: Ikić, Tica. Pod tim pre- zimenom javljaju se u Sutini 1873. godine. Prije su se zvali Pipunići, koje smatraju za najstariji rod na tom području. Pipunići se u Ra- kitnom spominju 1743. i 1768. godine, a kasnije ih nalazimo u mati- cama u Sutini od 1850. do 1882. godine. Dupovci. U tom zaseoku žive: Ivanković (1), nadimak Šipić. Mi- ličević (2), nadimak Galušić, Matić. Markota (8) s nadimcima: Andrić Culinović, Brkljačić, Lulković, Nikišić, Tentić. Solde (11) s nadimci- ma: Blaškovići, Kulić, Turčin, Zele. Mihalj (2), nadimak Tomšić. O svim ovdje navedenim rodovima prethodno je bilo govora, pa se ne navode detaljniji podaci o njihovu porijeklu. u 7 Ibid., 330. ue M. Petrić, o. c., 75. 482 Svinjača. Napuštena koliba. Foto: T. Dtimančić, pro( Planina Štihu·. Ljuti krš .. Foto: T. Duma.nčić, _pt"of. Pogled na dio Rakitna s poljem Foto: T. Duman.čić, prof ... lak šarića dolac u Sutini i. nekropola stećaka u dnu rakitskog polja. Foto: T. Dumanćić, prof. Polj~ Svinjača. Kolibe. Folo: T. Dumančić, prof.- Kolibe na. Svinjači. Foto: T. Dumančić, prof. Dio Vrpolja (Rakitrio). Foto: T. Dumančić, prot Stambena i gospodarska zgrada u Koritu (Sutina, Rakitno). Foto: T. Dumančić, prof.