Sarajevo, januar-mart. 1902. GLASNIK rJIACHlIK ZEMALJSKOG MUZEJA 3EMAJbOEOr MY3EJA u y BOSNII HERCEGOVINI. B0CHHJI XEPD;Er0BHHH. Pojedini nalazi iz rimskog doba.. Piše clr. Karlo Patsch, kuato ■ boe.·berceg. zemaljskog muzeja. (Sa 24 slike u tekstu.) Ove moje bilješke o pojedinim nalazima otpočinjem sa najvazru1rm nalazom ove vrste, prvim velikim kamenim kipom, što se dosad našao u ovim zemljama. U mahali Lončari, općine Vinja.ni u području ispostave Počitelj stolačkog kotara (Hcrcegovina), našao je 16. februara 1899. godine seoski glavar .Aute Lončar na svojoj krčevini, udaljenoj kakovih 160 koračaja od seoskog groblja kameni kip, prikazan u slilcama 1. i 2. Taj kip ležao je na oniskoj uzvisini usred k;amenog tla ko u kakovoj grobnici, a pokrivao ga jedva pedalj zemlje. Uokolo bijahu razbacane kamene ploče; zidovima, opekama i sličnim stvarima ne bijaše traga niti na samom nalazištu ni u okolini njegovoj, glava statue bila je odlomljena od trupa, te je seljaci odnesoše vinjanskomu župniku, fra Tadiji Beljanu. Slučajno se podigla onog dana oštra bura te potraja ravi1ih 14 dana; praznovjerni seljaci navale zbog toga na župnika, da se ova glava natrag odnese na nalazište, jer da je »stari Bog" - ljutit što mu se odnijela glava - spremio tu buru. Seljaci se obratiše dapače i na političku oblai,t, no ova spremi i glavu i trup u zemaljski muzej. Kip je visok 1·93 m, nadmašuje dakle naravnu visinu; širina u ramenima mjeri 0·555 m,. Obrisi glave i trupa izdjelani su tek u zametku; na svakom mjestu raspoznaju se još danas tragovi od klesarskog uazubljenog čekića. Noge su odbijene. Lik žene izdjelan je u mirnom položaju s lica; desna je noga u koljenu ponešto ugnuta i napred ispružena. Iznad stolle zastrto je čitavo tijelo širokom pallom s mnogo nabora, koja preko lijevog ramena i spuštenog lijevog lakta pada unapred do nezastrte ruke te je povrh desnog ramena i čitave desne strane prevučena na grudi, odakle je u jakom i d11gačkom naboru prebačena preko lijevog ramena na legja. Desni posvema zastrti lakat počiva na grudima, a desna ruka prihvatila je odijelo na lijevom ramenu. U kosi jasno se ističe samo široka pletenica, koja je od zat.iljka povedena preko tjemena do u čelo. Ovakovo namještanje kose, koje se vidi i na glavi iz Konjica ("Glasnik", god. 1894., stJ.'. 718., sl. 7.), bilo je u modi u Rimu u pošljednjim dvijem trećinama trećeg i u obim prvim desetgodištima četvrtog stoljeća posl. Hr. Ovom će vremenu pripadati naš kip, koji će valjda prikazivati gospogju pokrajinskog ili gragjanskog plemstva. Statua 1 ., '·· ,_ r I 2 izdjclala se na mjestu gdje se našla. U dokaz tome govore istaknute već okolnosti pa i to, što je kamen, od kojeg se jo isk]esala ona.j isti što so nalazi na tome m.iostu. Slika 1. !':lik!\ 2. Mjesto radnje zgodno tSeodabralo, pošto loži u blizini srediiita V oliki Galići, odakle so vrlo lako dolazi u predjele Imotski, Županjao i Posu~jc, što su bili na gusto posuti rimskim mjestimai). Bilo bi suvišno razbijati si glavu pi.tanjem: što je dosta vještog majstora ponukalo, da ovo svojo djelo nije doVJ:šio, već ga je pohranio na ozmačeni način; biće da je to učinio iz razloga čisto privatne prirode. ') Isporedi B:illil-Patsoh, .Romischo Strassen in Bosnien und der Ilercegovina.~, I., str. 2!'1. i 31. 3 U Vinjanima zove se jedno mjesto Crkvina, a drugo u njegovoj neposrednoj blizini Grebeni; ovdje se često nagju ocliomci od cigle i izdjelauog kamenja. Vele, da se jedan ovdje nagjeni stup prodao u Imotski. Da je ovaj kraj već u predrimsko doba bio prilično naseljen, dokazuju gromile oko Galića i Vinjana 1 ); ove pošljednje leže kraj ceste što vodi u Posušje. Zenica-Bistua. Kad se planiraše lirpe iskopanog grumenja na zemljištu dvostruke bazilike, 01)isane od dra Ćire Truhelke u ovom "Glasniku", god. 1892., str. 340. i d., nagjoše se mjeseca decembra 1900. i u februarn 1901. uz raznovrsne ornamentalne :fragmente iz srednjeg ·vijeka još i ova dva rim- ska odlomka, što ih je ravnateljstvo središnje kaznionice i;;premilo u zemalj- ski muzej. .A.ko su o~,j odlome-i i ne- znatnj, ipak im valja pripisati stano- vitu vi-ije<lnost. Odlomak, prikazan u slici 3. je okrajak s donje strane u ravno izdub- ljenog poklopca oc1 sarkofaga, izdjelanog od kamena pješčenjaka. Postrane akroterije ukrašene su ma- skama. U skupini spomenika ovog razreda nije ovaj ornamenat u nas dosacla bio zastupan. Slika 3. Slika 4. • Dragi odlomak, sbilca 4., potječe od ploče (vapnenac), koja na otražnjoj strani nije izdjelana te je 0·796 m visoka, 0·13 m debela. Udubljeno, profiliranim okvirom opasano pravokutno polje pokazuje lik pokojnikov i životinje, kojima se najvolio zabav- ljati. Pokojnik, s lica prikazan u gornjem odjelku, drži za uzdu konja, što korača na desno. Kosa na glavi kratko je pockezana te se čini, da ima punu bradu. Lik je odjeven podvezanom t1111ikom dugih rukava, povrh koje je zaogrnut naborani, na desnom ') V. Radimsky, 01-'rehislorička nalazišta", sti-. 163. 4 ramenu zakopčani ogrtač sa dvije· kite na vertikalnom rubu; kojim je zastrt lijevi lakat, dok je desni nepokriven. Ovaj ogrtač siže do koljena. Ova vrsta odjeće u nas je običajna; no kako smo do sada poznavali samo ovako odjevena poprsja, to nam ni.jesu bili jasni razmjeri ove odjeće po duljini. Od obuće rasp·oznaje se, jer je taj dio lika vrlo istrošen, samo gornji obrub lovačkih čizama, što sižu do koljena. Da su muški stanovnici Bistue bili vješti jahači, znali smo već otprije na osnovu dvaju na istom ovom mjestu nagjenih relijeia 1 ). Vještina jahačka njegovala se u velike kod nas u ono doba (pa i u srednjem vijeku 2 ) i u sadašnjosti), što dokazuju mnogi kameni spomenici 3 ), nagjeni u raznim mjestima Bosne i Hercegovfoe 4). Dosta dugo pred rimsku okupaciju uvažali su se iz Italije konji u sjeverozapadni dio provincije Dalmacije; godine 170. prije Hr. dozvoljeno je izaslanicima plemena Karnera, Histreja i u Lici i oko Bihaća nastanjenih Iapoda „ut denorum equormn iis com.mercium esset educendique ex Italia potestas fieret" 5). Kako je uvažanje konja bilo onda vezano na naročitu dozvolu; u kojoj se broj konja tačno označavao, može se zaklju- čiti, da su se konji brojili u ratni pribor i da su naši domaći ljudi tada ko jahači polazili u rat. Donji ocljelak našeg relijeia odvojen je plinthom ocl gornjeg; tu vidimo dva psa, ka~o trče jedan spram drugog i jedno drvo s velikom krošnjom i jakim kore- njem; odatle može se izvoditi, da je pokojnik bio i lovac. Potpunije je ovaj prizor prika.zan na relijefu iz Lisičića kod Konjica na Neretvi, gdje lovac jaši na konju 6 ). Zvjerki, koja se tada lovila, bilo je onda u Bosni i Hercegovini na pretek, što je dokaza.no nalazima iz rimske tvrgjave Mogorelo kod Čapljine. Osim divlje svinje, srne i megjeda živio je tada i jelen 1 koji je megjutirn u ovim zemljama, kako je poznato, već izn~'o 7 ). Mjesto, gdje su nagjena ova dva odlomka, nije identično sa njihovim prvobitnim stajalištem; oni su ko i ostali rimski spomenici doneseni na to mjesto kao gragjevni materijal za bazilike 8). Nije za sada poznato, gdje je ležalo groblje ili grobaljska cesta mnnicipija Bistua-Zenica. ') Isp. naše "Wisaenschaftliche Mittl.teilaugeu", sv. I., str. 278., tab. I., sl. 2. i 3. ') Ovo je posvjedočeno nadgrobnim spomenicima; vidi rasprnvu d.r. Ć. 'l'rnholke u našim "Wissensclwftl. Mittheil.", lll., str. 4H,. • 3) U Putičevu i Vitezu u dolini Lašve (Hoernes, .Arcl1aologisclt-cpigraphische M.ittheilungcn", .rv., str. 198. i dalje i A. Roffer u našim .Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 249. i 256.); u Mihalje;ićima na Drini (naše "Wissenschaftl. Mittheil. ", VIII., str. 109., sl. 47 .). •) U prehistoričko doba bila je već kod nas zastupana neka vrsta malenih konja, što je dokazane kostim.a iz prehistoričke sojenica n Ripč\1 kmj Biliaća; isp. J. N. Woldrich u našim "Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 110. •) Livius, XLIII., 5. 6 ) Isp. na.še "Wissenschaftl. Mittheil. ", IV., str. 269., sl. i:39. 7 ) Jzmegju prizora na sarkofagu iz Salone, o kojima je A. Conze ffRomiscl,e Bildwerke einheimischer :Fundorte in Oesterreich", I., str. 17. i dalje, tab. IV. potai1ko raspravlj1to, za tirn na jednom relijefu u stolnoj crkvi u Spljetu vidi se i lov na kozoroge. To se ali ne smije uzeti ko dokaz, da je kozorog živio u Dalmaciji; klesn.r je mogao izraditi te prikaze po dobavljenom sa strane uroeku. Spram tMnog istraživanja kustosa O. Reisera nijesn se nigdje na balkn.nskom poluostrvu našli ostaci kozoroga. •) fap. naAe "Wissenschaftl. Mitthoil.", I., str. 27 5. j dalje. 6 Podcrkvina (u kotaru vlaseničkom). Na humku "Crkvinau kra.j sela Podcrkvine općine Cikote u vlaseničkom kotaru razabiru se ostaci od više perioda. Na njemu su razvaline neke gragjevine (možtla crkve) i više nego 300 srednje,1ekovnih nadgrobnjh spomenika, izmegju kojih se nalazio Sli.ka 5. takogjer spomenik, prikazan u slici 5., a pohranjen sada u zemaljskom muzeju. Ovaj nadgrobni spomenik, koji svakako potječe iz najbliže okoline, ima naročito tu vrijednost, što je njime zasvjedočeno, da je u Podcrkvini postojala rimska naseobina. Kako nam je dojavljeno, nagjene sn takogjer na rečenom humku, kad se kopaše temelji za novn istočno-pravoslavnu crkvu: "duboko u zemlji četiri stare gvozdene mamuze, rimska fibula na luk s ukrašenim glavicama i ostaci zidina". 6 Ovaj je spomenik 1 ·'77 m visoka, 0·71 m široka i 0·29 m debela, u više komada (od kojih se nekoliko nije našio) raspucana ploča oc1vapnenca. Zagvozdicom na donjem rubu bila je ta ploča vertikalno usa.gjena u podlogu a na vršku imala je krunište, jer se na toj surovo otesanoj plohi vidi dlijetom izdubena rupa za klin i oluk za ulijevanje olova. Lice razdijeljeno je na dva polja: sada sasvim ostrugano natpisno polje, zarubljeno profiliranim okvirom i gornje nešto manje pravokutno polje sa poprsjima muža i žene. Spram običaja u našim krnjevima posvuda rasprostranjena smješten je ženski lik· desno od muškog. Poprsje muža je većim dijelom odlomljeno, ali se ipak raspoznaje, da je iznad tunike bio odjeven bogato naboranim, na desnom ramenu s jednom iib11lompri- kopčanim ogrtačem. Žena je desnu ruku s ispruženim srednjim i kažiprstom položila na gn1di; odjevena je tu.rukom dugih rukava, koja je - na što upućuje raspored nabora - prikopčana povrh obija ramena. Kosa je valovit-0 raščešljana i ruje zastrta. Ovime se razlikuje taj ženski lik od nošnje u žena oko Ivan-planine, koje su pokrivale kosu dolje spuštenim dugačkim rupcem. Pravilne proporcije glave u ovog ženskog lika stoje u izraz.itoj oprjeci s nespretno izveclenim tijelom. Pažljivo se je takogjer iz1·adila bordira, kojom su polja opasana. Pruga iz.megju obiju polja sastoji od poredanih rozeta. Gornje je polje uokvireno dvim raznovrsnim prugama od povijenog lišća, dok .ie donje polje opasano ornamentom u obliku vrpce. Ko da.Inji maleni prilog za rimska mjesta do sad slabo proučenog vlaseničkog kotara, kroz koji je prolazila rimska cesta iz Sarajevskog polja preko Romanije planine u dolinu Drine 1 ), valja mi još navestii da je zemaljski muzej iz sela Podžeplje, jugoistočno ocl Vlasenice nabavilo ova tri denara: Mussid.ia, Babelon 6; Postumia, Babelon 10 i Vespasian, Oohen 105. Rimska naseobina kraj Šuice. Vijesti o odnošajima. naseljenja prilično prost.rane, ali vrlo krševite visoravni Šuice za prehistoričkog i rimskog doba 2 ) bile su povod, da sam mjeseca maja godine 1898. p1·ekinuo 11amišljeno putovanje u svrhu iskapanja u Županjcu-Delminiumu, o kojem ću govoriti u zasebnoj raspravi i da sam ravno pošao u Šuicu na istraživanje tragova rimskog života, koje sam ovdje tim pouzdanije naslućivao, jer je konstatovano, da se je upravo tu košto je to i danas slučaj, spajala rimska cesta iz livanjskog polja s onom, koja ovamo vodi iz Županjcas). Brzo i bez velike muke postigao se. željeni 1·ezultat, jer su u katoličkom župnom dvoru bili pohranjeni ovi odlomci, koji se sada već nalaze u muzejskim zbirkama : 1. dva na širokim st.ranama zavijena fragmenta okrugle plinthe od kamena vapnenca s promjerom od 0·93 m i visinom od 0·095 m (slika 6.). Ovi fragmenti ne pristaju jedan ') Isp. Ballil-Patsch, .Romische Strassen in Bosnien nnd der Hercegovina", I., str. 88. i daJje. •) Isp. osim 1\L Hoernesa .Dinarische Wandenmgen", str. 283. i dalje takogjor C. pl. Marchesetti-a u našim ,Wissenschaltl. Mittheil.", 1., str. 319. Yalja još dod:iti gromile i nadgrobne spomenike na paxce• Jama. .Šuički mašeti" i .Dvojne", za tim one kod Abdinog J,a.na.. 3 ) Ballil-Pa.tscll, .Rl;mische Strassen in Bosnien nnd der Hercegovina.", T., str. 22. i 27., isp. takogjer str. l:!. i tab. IV., sL 7. 7 uz drugi; njihova gornja ploha nije uglagjena zbog toga, da na njoj može čvrsto poči vati dotični zavještajni predmet. Slika 6. . . . . sac(1·u1n). P. A.el(i'us) Pi[. ... v(otum)] s(olvit) l(oco) d{ato) p(ublice). Kamen ima oveću lokalnu važnost, pošto pokazuje, cla je naseobina kod Sttice imala z~ačaj općine. No da li je bila samost.alna ili samo selo, podregjeno kojoj varoši, možda Zupanjcu-Delminiumu, ne može se za sada ocb.'editi 1); što manjka d(ecurionwm) d(em·eto), ne da se navesti u prilog druge mogućnosti; 2. kapitel (glavica) od glatkog stupa, vapnenac, s promjerom ocl 0·232m, (slika 7.); abakus mu je kvadratičan i mjeri svaka strnna 0·375m; Slika 7. 3. prednji dio poklopca od sarkofaga, 1miljika, 0·12m visok) 0·53m š.i:rnki 0·25m dugačak sa glatkim. zabatnim poljem i ne- ukrašenim postranim akroterijama; 4. dva odJomka od sarkofagnog po- klopca, koji se po ornamcntici podudaraju s onima, što su nagjeni na "karauli" u Županjcu; 5. na donjoj strani odlomljeni, 0·93 m visoki pilov (pilaster) od muljike s pravo- kutnim prorezom (0·27 X 0·20 m), koji na gornjoj strani prelazi u ostatak stupa., visok 0·07 m a promjera 0·19 m. Na prednjoj stra- Slika 8. Slika 9. nici vidi se u udubljenom, profiliranim okvi- rom opasanom polju stilizovana loza sa listićima, uvijenim u obliku rozete, i sa ptičijim gla- vicama. Otražnja i desna postrana stranica jesu glatke; u lijevu stranicu usječen je 0·08 m širok vertikalni oluk, u koji je bila umetnuta ploča (F-Ullplatte). Ocliomak potječe dakle od nekog naslona (Ballustrade) i to od njegovog desnog kraja. Isto ovaki fragmenti 1 ) }fommsen, .Romisches St.aatsrecbt", m., str. 765. i dalje. 8 nagjeni su i u drugim mjestima Bosne; isporedimo primJence ostatke neke crkve u Dabravini, koji zasvjedočuju cvatanje ornamentalne plastike za srednjeg vijeka u našijem krajevilμa 1 ) i 6. pilov kvadratičuog proreza, 0·336-m visok, ukrašen povitkom od palmete. Strn- nice njegove mjere O·l m. Gore pre~zi pilov u glatki stup, kojemu je promjer 0· 1 m. Spram oluka, širokih 0·0361n a udubljenih s obiju strana, imao je ovaj pilov istu svrhu ko onaj pod brojem 6. opisani; no pogledom na njegove manje dimenzije bio je nekoć smješten u unutrašnjosti crkve u sredini dmgih pilova. Mi imademo dakle i ovdje posla sa upravo onakovom mješavinom spomenika, kao što smo ju našli na rečenoj karauli kod Županjca pa nam je moguće i za ovo novo nalazište utvrditi analognu prošlost: da je naime ti1 bila crkva, koja je djelomice sagra- gjena od antiknog (rimskog) materijala, posabrana po okolici, naročito odlomcima od zavještajnih i nadgrobnih spomenika. Naše nalazište je oranic~ Mije i Nikole Kutlešića u selu Bogdašiću, kojoj je, što je za naše područje upravo značajno, ime „Crkvina". Ta oranica leži uz lijevu obalu rječice Šujce u rukavcu udoline, zašt.ićene bregovima sa sviju strana. Razgrnjeni ostaci od zidina svjedoče, da se je ovdje godine l 896. kopalo, no to istraživanje nikako nije provedeno u korist znanstvenog rada. ~ni dijelovi od sarkofaga, koji vire iz ovih zidina svjedoče pak, da je sasvim opravdan tada na osnovu gore navedenih nalazaka stvoreni zaključak u pogledu doba, u koje pada ta gragjevima. Tloris zgrade mogao bi se sastaviti jedino na osnovu sistematskim načinom obavljenog iskapanja, a ovo bi nam dalo takog,ier tačne obavijesti o položaju ove rimske naseobine, koju svakako valja tražiti negdje u blizini rimske ceste, zvane u ovomu kraju „St.ržanjski put". Pokraj susjednog „Stržanjskog grada" zaštićava.la je ovu rimsku cestu stražarnica u obliku kule 2). Seljaci iz okoline pripovijedaju, da je sa „Crkvin.e" razvučeno mnogo materijala na sve strane; u kući Frana Matića vidio sain jedan stup, od koga izdnboše korito. Iznad „Crkvine" diže se humak „Drinova glavica", na kojem sam našao ostatke zidina i mnoge brbine od zemljan.ih posuda. Kao treće mjesto, gdje se nalaze ovakove ruševine, označiše mi oranicu „ Čar dak" uz desnu obalu Šuice nedaleko od mlina, zvana „Nevolja". Vele, da su ovdje pod zemljom ostaci velikih, n okrugu izvedenih zidina, kojima seljaci dadoše ime ,,tamnice". Fra Paško Ra,doš, prijašnji šnički župnik pripovijedao :mi je, da se u Bogda- šićima još prije okupacije našlo starog novca. Biće, da iz tog sela potječe sesterac Otacilia Severa, Cohen 56, pohranjen n našoj mimizmatičkoj zbirci pod oznakom ,,Suica". (Broj inventara 194.) Velika vrata kod Kupresa. Pokojni kustos Franjo Fiala zabilježio je (,,Wissenschaitlicho Mittbeilungen", IV., str. 183.) sve nalaske, što su u klancu „Velika Vrata" nagjeni godine 1892., kad se je popravljala za trgovački promet vrlo važna cesta, koja vodi iz Bugojna preko ') V. Radimskj u našim n Wissonscbaftl. Mittheil. ", II., str. 76. i dalje. 2) V. Radimsky u našim n Wissenschaftl. Mittbcil. ", li., str. •65. 9 Kupresa i Suice u Žnpanjac i Livno. Na osnovu ovih nalazaka, utvrgjeno je, da je na ovom mjestu postojala omanja zgrada, ,,aljda stražarnica za zaštitu ceste i). Prigodom nabrajanja navedenih nalazaka potkrale su se omanje omaške, koje treba ispraviti u interesu važnosti ovog nalazišta takogjer za promet u runsko doba 2 ), i to tim više, jer se je broj tih nalazaka od onda ponešto umnožio hvalevrijednim nastojanjem gosp. 11adcestara Eduarda Koblera. Skupina novo pridošlog starog novca posabrala se iza obilnije kiše na ovom nalazištu, koje leži s desne strane ceste, a nagjena je tom zgodom i ranorimska bron- Slika 10. cana fibula na baglamu, slika 10., kojoj je visina 0·017 1n; ona je na žalost na nožici nešto oštećena. Ova gragjevina obilovala je starim novcem, jer su u n!OJ c. i kr. časnici u prvim godinama posljje okupacije višeput iskopali dosta takvog novca. Kako nam je dojavio gosp. nadzornik J. Blažek, "sabrao je gosp. natporučnik Erbcn god.ine 1883. na "Veli.lcim vratima" oko 200 komada bakrenog· novca, megjn ostalim jednog Hadri- anusa". Nije se moglo saznati kamo je dospio taj novac. Naša muzejska zbirka priku- pila je iz ovog nala.zišta ove komade, isključivo manje broncane primjerke 3 ): 1. i· 2. Gallienus, Cohen1. 366, 390. 18. Va.lentinianus I., Cohen 56. 3. Quintillus, Cohen 22. 19. Valentinianus TI., Cohen 45 ili 4. Licinius pater (?), Oohen 42 (?). 'l'heodosius I., Oohen 49. 5. i 6. Constantinus I., Cohen 668. 20. Arcadius ili Honorius, Oohen 55., 7.-15. Constantius II., Cohen 224,226 21. Po svoj prilici Theodosius TI. (408. cio (četiri komada); 265 (dva komada); 279 450.). (dva komada). 22.--27. Šest izlizanih komada iz ill. i 16. Constans, Cohen 141. IV. stoljeća. 17. Roma, Cohen 13. Gragjevina je naprasno razorena, po svjedočanstvu najmlagjih kom.ada ovog novca za prvih llesetgodišta petog stoljeća. To je pošljedna vijest o toj rimskoj cesti Ali da, je cesta bila u upotrebi još i u prvoj polovini šestog stoljeća, može se zaključiti pogledom na svezu, u kojoj je Zenica-Bistua kao sjedište biskupa stajala posredovau.iem ove u unutrašnjost Bosne produžene ceste sa Salonom (Solinom), gdje se održavaše u godinama 530. i 532. pokrajinski crkveni sabori 4.). 1 ) Ovakovu stanicu uz ovu istu rimsku cestu zabiliežio sam gore str. S. kod Stržnia. U T'ogledn ovakilt kula-stražarnica valia ispoređjti: C. Tragao, .Archii.ologisch-epigraphischo Mittheilungen", ::\.'X:., str. 176. i dalje; M. pl. Groller, • .Der romische Limes in Ocstorreich", I., stupa.o 53. 2 ) Isp. Ballif-Patsch, .Romische Strassen in Bosnien nnd cler Rercegovin:~•, I., str. 23. 3 ) Gosp. profesor dr. J. BrunA,md u Zagrebu imao je dobrotu takogjer ispitati slabo održane komade broj 4., 19.-21. • 1 ) Isp .• Glasnik", 1900., str. 555.; A. HoBer u našim ;Wissenschaftl. Mitthejl. •, lIL, str. 247. i>,>)· 10 - Om1j "kamen s natpisom", što su ga po pripovijedanju starijih seljaka niza stranu ot.isnuli radnici kod „Koprivnice", kad se je prije okupacije ovdje gradio nekaki brauik C~ erhau), hice da je bio rimski miljokaz. Stolac. Husein beg Rizvanbegović našao je godine 1901. na svojem zemljištu u Stocu u maha]j Podgrad 1 ), koja uopće obiluje rimskim starinama, ogromnu ciglenu ploču, što ju je vazda revrn nadcestar gosp. Karlo Straka spremio zemaljskom muzeju. Ta skoro k:vadratična ploča (0·595 X 0·58 rn), debela 0·089 m, u mnogom je pogledu važna. Potpuno održane cigle od ove veličine uopće se rijetko nagju i još se nije dosad kod nas na ovakim ciglama našao biljeg; sa biljegom nagjoše se samo krovni crijepovi i Slika 11. Slika 12. opeke od stupova hiJJOkausta2). Biljeg Servili a (slilca 11.) 1 koji potpuno ispunjava 0·022m visoki i 0·l19m dugački okvir, nije dosad zasvjedočen, a pripadaće po svoj prilici jednoj ciglani, koja je postojala ili u Stocu ili u blizini ove varoši, je1· ovako velika i teška ploča jedva da bi bila podnijela t.ransport iz velike daljine. Sudeći po ostacima kreča na otražnjoj strani i jer joj je lice izlizano, ova je ploča jamačno bila upotrebljena u taracu. Trnovo (kotar sarajevski). U bašči za povrće kod c. i kr. vojničkog zapovjedništva u Trnovu našla se 8. februara 1901. u dubljini od 0·25m sretnim slučajem fara od kamena, nrikazana u slici 12. Rečeno zapovjedništvo dobrostivo je predalo tu žaru muzeju te je obećala, da će ovo nalazište pomnjivo pretražiti. Ova žara za pepeo sažganih mrtvaca (ossuarium) sastoji od glatko, valjkaste posude, visoke 0·28m, s promjerom od 0·321m, i od polukrugastog 0·185m visokog, 1 ) Isp. naise "Wissenschaft.L l\fi.ttheil.", VID., str. 102. 2 ) Vidi .Jahreshefte des osterreichiscl,en arcbiiologischen lnstitutes", L, dodatak:, stupac 123. 17 iznutra izdubljenog poklopca, koji ne prelazi preko ruba same posude. Oba su dijela izdjelana od vapnenca. Poklopac pristaje uz posudu samo po svojoj težini. Izdubina posude ~jeri u dubinu O·183 m a u promjeru 0·235 m. Ograda je debela 0·043 m. Radnja je surovo izvedena zupčastim čekićem. Na dnu posude na.gjoše se uz pepeo kalcinirane kosti, za koje je c. i kr. pukovnijski liječnik u Trnovu rekao, da potječLt od djeteta. Još se t.u našlo: staklenih utaraka (pod sigurno ne može se to ipak reći, makar se je istraživanje vrlo savjesno provelo), četiri gvozdena čavla-sa velikim glavi- ca.ma i dva bronca.na novca, od vatre vrlo oštećena, od kojih je jedan komad dupondias Mare Aurela, Cohen 1 574 (isporedi VII., str. 165.) iz godine 165. poslije Hr., a drugi komad sesterc Faustina minor ili Lucille. Pod žarom ležale su hrbine od kakovih 1:ilika 13. Slika 14. Slika 15. Slika 16. deset zemljanih posuda, no oblik ovijeh nije se mogao prosuditi prema <lostavljenim nam odlomcima. Mrtvac je po svoj prilici sažgan na ovom istom mjestu, gdje se pepeo njegov položio u žaru. Trnovo je već otprije poznato ko nalazište rimskih starina. Po bilješkama pokojnog rudarskog kapetana V. Radimsky-a nagjeno je u tom mjestu prigodom neke gradnje u dubljini od 2 metra, mnogo ostataka od rimskih zemljanih posuda i pet dobro odr- žana komada gvozdenih kopalja, koji su sada pohranjeni u muzejskim zbirkama. Dva su koplja po veličini, radnji i obliku (sl?lca 13.) vrlo slična. Širina njihovog lista mjeri 0·041 m, dotično 0·045 m, duljina im je 0·44m, dotično 0·4 7 m. Treće koplje (sli7oo 14.), nešto je vitkije, duljina mu je 0·49m a list, pojačan snažnom brazdom po sredini, širok je 0·036m. Ćetvrto koplje (slika 15.) mnogo je manje, 0·32 m dugačko i 0·038 m široko te ima oštro rebro i držak s bridovima. Peto je koplje (slika 16.) sa.mo 0·20 m dugačko i u listu 0·031 m široko, te se i po obliku razlikuje od ostalih kopalja. 12 Mostar. U mostarskoj mahali Zahumlje, u predjelu Vukodol, našla se u avliji Ivana Zelenike prije dvije _godine slučaj110 žara za pep<:lo, prikazana u slici 17., a nedaleko odavle nagjena je mjeseca ma.rta 1901., druga ova.kova žara, slifca 18. Kad je o tome prispjela od g. V. Hawelke prijava, naredilo je muzejsko ravnateljstvo, da se to mjesto tačno pret.raži, što je učinjeno već 20. aprila 1901. Protiv svakog očekivanja postigao se samo neznatni rezultat; moglo se tek konstatovati, da je ona druga žara položena u jamu, gdje se ou·tvac sažgao, jedva 0·20m duboko pod sa.danjim niveau-om. Drugi Slika 17. Slika 18. se nalazi n okolici nijesn našli, jedini odlomak žmurnjaka (krovnog crijepa sa žlijebom) :svjedoči, da je u blizini postojala neka zgrada. Obadvije žare, hdjelane od kamena pješčenika, u glavnome su po svojim oblicima slične ifari iz Trnova, predočenoj u slici 12., samo su nešto man,je (čitava visina 0·30m, dotično 0· 346 rn, vanjski promjer 0·28 m, dotično 0·296 m), bok.ovi su im tanji (0·035 m, clotično 0·030m) a poklopci više uplošteni (0·075m, dotično 0·102m). Glavna razlika sastoji u tom. što je zapor u mostarskih fara bolji, jer imaclu žljebasti vijenac, u jedne na poklopcu (slika 17.), a u druge na posudi (s'IA"ka 18.). Izmegju sebe razlikuju se ove mostarske žare po tome, što je u žare slika 18., posttda izclubena valjkasta (premjer 0·235 m) i dublje (0·l 78 m) a poklopac sasvim u plitko (0·007 m), dok je u žare stifo 17. posuda izdubena konički (premjer 0·21 m) i u plitko (0·135 m) a poklopac closta duboko (0·086 ni). Žara slika 18., izdjelana je pomnjivije nego ona druga (slilca17.), koja je u ostalom kroz dvije godine bila nezašfaćena te je zbog toga prilično oštećena. Osim pepela i komailića ljudskih kostiju našla se u žari slika 17. samo malena ?Jemljana posuda, koju razbiše. Naprotiv je čitava saclržina žare slilca18. prispjela u zemaljski muz.ej. Iznad ostataka sažganog mrtvaca ležale su ove stvari: 1. prsten od jednostavne glatke broncane prutice, kojemu je .a••~ promjer 0·017 1n (slilca 19.); 'S, ) 2. 0·067 m dugačka, vrlo tank.a neuk.rašena pisaljka od bronca; 3. staklena čaša, visoka 0·071 m, široka na gornjem rubu (u pro- Slika 19. mjeru) 0·076111. Staklo je čisto ko voda i čvrsto, na poclnošku udeb- 13 ljano; bokovi su izbačeni i ukrašeni vertikalnim dosta velikim i plitkim, ali megju sobom nejednakim utiscima (slika 20.); 4. dupondius cara Gordian u sa ID., kovan u V:iminac:iumu(B. Pick, ,,Die antiken Mtinzen von Dacien und Mosien", I., str. 32. i dalje, br. 72. ili 77., ili 80. [COIL] sa izlizanim brojem godine). Po ovome su žare iz Mostara mlagje od one iz Trnova (isporedi gore str. 10.). Nije nimalo začudno, što se u Mostaru naša.o novac iz gornje Mezije. Već od prije poznati su nam ovi sesterci iz Bosne i Her- cegovine: 1. Gordianus III., Pick 76 (C!OL), Bosna. 2. Gordianus III., Pick 81 (CjOL), Klobuk kod Ljubuškog. 3. Philippus I., čuva se u samostanu Tolisi. Slika 20. 4. Etru scilla, Pick 137, Stolac. 6. Etruscus, Pick 142 (CAVS), Klobuk kod Ljubuškog. 6. Hostilianus, tipus istrošen, Pick 148. i dalje, kotar Fojnica. 7. Sasvim istrošen, pripada XII. godini, Ćelebić kod Livna. 8. Aemilianus, Pick 179 (A mjesto AVG), željeznička pruga kod Mostara. 9. i 10. jedan komad iz Domavije (Srebrnice), koji se nikako ne može odrediti 1 ) jedan isti takvi novac, pohranjen u samostanu iojničkom 2 ). Ovamo valja još dodati veliki na1a.zak ovakog novca iz Sikirića na Drini, koji će se tačno proučiti i do zgode objaviti; isporedi naše n Wissenscha.ftl. Mittheil. "; I., str. 310. i d. Po ovim našim samo uzgrednim bilješka.ma može se rnzabrati, da je novac iz gornje Mezije bio i u ximskoj Dalmaciji u prometu. Ispod ovdje opisanng nalazišta još se je u Kavaz-bašinoj ulici kod ku<'iebroja 10. našlo odlomaka od žmnrnjaka (krovnog crijepa) i od posuda, izdjelanih rukom. Još se u Mostaru u Zahumskoj ulici: koja neposredno graniči sa Kavaz-bašinim sokakom te je takogjer uz lijevu obalu Neretve, našlo pet ravnih grobova. Kad se kopali temelji za novu kuću Mulage Bubića, došlo se mjeseca marta 1900. u dubljini od 2·60 do 2·80m do ovih kvadratičnih grobnica, sagragjenih i pokrivenih kamenim pločama. Tri su groba otkopa.na posve a dva donekle. U njima bijahu jedii10 kosturi, položeni polegjice spram istoka. Jedna lubanja prenesena je zauzimanjem gosp. Ilawelke u našu antropološku zbirku. Doba, iz kojeg su ove· grobnice, ne može se odrediti, jer se ne nagjoše upravo nikakvi prilozi, po kojima bi se to utvrditi dalo. Ustikolina kod Foče 3). Iz ove rimske naseobine nabavio je zemaljski muzej 7. novembra 1900. od Ibra- hima Omerpašića broncanu koljenastu fibulu, slik,a 21., koja je vrlo lijepo izragjena i potpuno održana, samo je nalaznik sjajno zelenu patinu donekle ostrugao. Ćvrsti, naro- vašenim rebrom ukrašeni luk diže se strmo od valjkaste, s vanjske strane bridoYite glave te se u nježnom zavoju svršava polukružnom narovašenom plohom sa sit.nom glavicom. Široka plojka za iglu ukrašena je s naličja zarezima (Tremolirstich). Valjkasta 1 ) Naše "Wissenschaftl. Mittheil. ~, I., str. 251. 2 ) Isto V., str. 174-. 3 ) Isp. naše ",vissenschaftl. Mittheil.", V., str. 239.; .J. ,,v. Kubitschek, "Wiener numismatische Zeit- schrilt", 1897 ., str. 187. i dalje. 14 - glava pokazuje na izvanjsko.i strani L1rezanepolukruge i ctiagonalne crte. Po malenim svojim razmjerima (duljina 0·033m, širina glave 0·02 m, visina 0·012m) služila je ova fibula za skapčanje tanke odjeće. Koljenasta fibula n raznim odlikama bila je u našim krajevima vrlo rasprostra- njena•), lijevala se od bronca i srebra 2 ). Od srebra je fibula, predočena u slicl 22., Slika 21. Slika 22. koja je svakako domaće proveniencije, ali se danas već ne može saznati, gdje i kada je nagjena. Po radnji i obliku surovija je nego prije opisana, pri čem ipak valja uzeti u obziT, da je selj~k s tom fibulom postupao nemilosrdno: odTezao je ispitivajnći kovinu čitave iverke. Igle više nema, nožica ima urezak za iglu i pravokutnu zaštitnu plojku. Ova je fibula 0·031 m dugačka i 0·01 m visoka; glava je široka 0·018m. Bila. Iz ovog sela travničkog kotara 1 čije je rimske naseobine P. A. Rol'fer s poznatom pomnjom istraživao 3), pot.ječe fibula životinjskog oblika, prikazana u slici 23., koju je g. Simo Jeremić, porezni oficijal u Žepču našemu muzeju darovao. Luk libule .izragjen Sljka, 23. je ll obliku konja; kako se i danas :ioš raspoznaje po nekim tragovima, bio je konjski lik izragjen nara.vni,ie nego se to vidi iz slike. Prednje noge prelaze n kuku za iglu; stražnje noge 1ujesu jzvedene, već prcbzi truplo u gužvu s baglamom. Fibula je 0·0441n dugačka i 0·07 m visoka. Slični eksemphtr, u kojeg je konj zauzdan, nagjeu je na Tiidžama kod Sarajcva 4). Han Kumpanija-Vitez. Od gosp. Ja.kova Pagjcna kupio je zemaljski muzej 19. novembra 1901. olovnu pločicu 1 sz.ika 24., o kojoj je rečeni gospodin umio kazati samo to, da ju je mjeseca J) Isp. J. Kellner u našim • Wissenschaftl. Mittheil.", V., str. 149. 2 ) Naše • Wissenschaftl. Mittheil.", VII., str. 69., sl. 42. •) Isp. naše • ,vfaseuschaftl. :Mittbeil.", V., str. 21-2. i clalje. •) Tsp. naae • Wjsseuscha[tl. llittheil.", V., str. 1c!8., sl. 47.d. - _15 juna ili jula godine 1900.; kad je bio u lovu, iza kiše našao na zemlji na 11 Crkvini(( s lijeve strane glavne ceste iz Han-Kumpauije u Vitez (u dolini Lašve). To je relijet o misterijama, i ta pločica vanredno se podudara po svojoj veličini (visina 0·094m, širina 0·077 m i debljina 0·0017 m) i po sadržini s onom, što se našla na Gradini u Halapicu kod Glamoča, i koju je E. Nowotny u ovom našem listu i u 11 Wissenschaft- liche :M:ittheilungenatts Bosnien-Hercegovina" (IV., str. 296. i c1alje) svestrano opisao 1 ), pak ce biti dovoljno, ako ovdje istaknemo samo razlike izmegiu obih ovih relijef.nih ploča. Stupovi aeclilrnle llokazuju spiralne zareze a u lttku manjka astragalna vrpca. Slika 24. Č:etiri pruge slike nijesu razdijeljene crtama vec zahvataju jedna u drugu. Konji u četveropregu Heliosa, uz čiju, zrakama obasjanu glavu vidimo s obiju strana po jednu zvijezdu i koji drži u ljevici zemaljsku kruglu, prikazani su u cjelosti. Ženski lik u cb:ugoj pruzi, odjeven visoko potpasanom haljinom dugijeh rukava, koja si;;e do tla, nema u sredini pregaču, već drži u postrance od tijela spuštenim rukama k zemlji okrenute baklje. Obim jahačima manjka zvijezda. Onaj s lijeve strane čini se da je odjeven anaxyridima i kaputom; pod sigurno se raspoznaje lepršajuci chlamys i irigijska kapa. Desni je jahač gologlav; od njegove odjece raspoznaje se samo razmahana mantija. Riba, delfin, smještena je ispod prvog jahača; pod drugim leži 11 mrtvi kabir" s licem obrnutim k zemlji i ispruženim rukama. Ratnik prikazan s lica gleda spram sredine, ustobočio je koplje, odjeven je potpasanim vojničkim kaputom a obučen je u visoke čizme. Žena na desnoj strani prikazana je takogjer s lica i oln-enula je glavu p1·ema središtu. 1) lsp. F. Ot1mont, wTextcs et monuments ligures rol:ttils nux mysteres de Mitbra", II,, 526. i dalje. 16 Oveće razlike pokazuje treća pruga. U sredini sjede oko stola, s kojeg V1se rese, tri odjevene čovječje podobe. Srednja okrenula se licem k onoj što sjedi na lijevo, prihvatila je desnicom njezinu desnu ruku, a ljevicu pritisnula je na grudi Obje osobe sa strana po~azuju na okTuglu zdjelu s ribom kao da poziva.ju. Dva mladića s desne strane koracaju k ovomu društvu a da ne gledaju jedan u drugog. Na lijevoj strani tik uz društvo kraj stola postavljeno je drvo, s kojeg visi s jedne grane životinja bez glave. U četvrtoj pruzi zamjeniše lav i zmija svoja mjesta. Na stolu ne vidi se riba. Pred stolom i omzom ne vide se sitniji predmeti. Rupa od čavala nema na ovom našem relijeiu, koji je mjestimice vrlo tupo iskovan. Oštećen je zavijanjem u gornjim ćoškovima i na donjem rubu, a prelomom raspucao se. Još je ist.rošen kraj desnog stupa, gdje je neko kušao da ispita kovinu. Gornja Vogošća (kotar sarajevski). G. V. Škarić, profesor pri velikoj gimnaziji u Sarajevu upozorio me, da su se u gornjoj V ogošći kraj K.rsmanovog hana u predjelu Kamenja.ča prigodom oranja našli žmurnjaci i srebrni novac. Moje istraživanje na licu mjesta (5. aprila 1901.) potvrdilo je ovu vijest, i ja sam mogao bar utvrditi prostor ove rimske naseobine. Na desnoj obali i-ječice Vogošće uzdiže se mjestimice dosta strmo uzan, kojih 20 metara visok brežuljak sa dva sedla; onome njegovomu dijelu, koji ide od istočno pravoslavnog groblja do Krsmanovog hana kraj seoske džamije dadoše ime Kamenjača (na specijalnoj karti Kamenjače). Na prvi pogled rnspoznaju se DI!, tome brežuljku u zemlju utonule ploče i kamenite ograde srednjevjekovnog groblja. Rimski ostaci mogu se 11aći s malo više muke; oni sastoje od malenih odlomaka zemljanih cijevi za grijanje, žmurnjaka i ćeremita, zatim od broncanog, gvozdenog i staklenog komagja i od h:rbina zemljan.ih posuda. Nalazište stere se s obadviju strana brežuljka počevši od mlinova do rečenog hana, te se po oranicama nalaze oni odlomci i hrbinc u tolikoj množini, da se štošta od njih upotrebljavalo kod gragjenja kuća. Mnogo toga našlo se i s desne strane puta, što vodi u Sa.rajevo. Na grebenu b1·ežuljka nikako nije moglo biti pore- danih zgrada, jer i pored vrlo savjesnog kopanja ne mogosmo tu na.ići ni na najsitnije trag-qve zidina. Ovaj veliki prostor bio je pod sigurno već u predrimsko doba naseljen, jer smo prigodom pretraživanja oranica našli strelicu od kremena. U pogledu novca, što se je navodno ovdje našao, nije mi mogao ništa pouzdana kazati ni sam vlasnik hana, g. profesor dr. Kosta Krsmanović. I pokrajne udoline mora da su za rimskog doba bile naseljene, jer sam u obližnjoj dolini Jošavice na zemljištu uz desnu oba.lu potoka, kojemu je ime "Gradina", našao ostatke zidina neke rimske zg1·ade i mnoge odlomke od cigle. Moglo bi biti, da je povod ovoj gragjev:iru bilo sumporno vrelo "Snu·dljiva voda", koje ovdje izvire. Pripomenuću ipak; kako bih predusretnuo svakoj zabludi, da je na ovoj "Gradini" clo 11eclavnabio han s ku_ćom za stanovanje i štalom. Sve je to stradalo od požara pa je preostali materijal utrošen u gradnju kuće Bože Burnjaka. Taj nekadanji han imao je u tursko doba, kad je ovuda vodio živahni put u Kladanj i Donju Tuzlu, svoju važnost, no sada je taj kraj ostao na strani, pošto sa.danja cesta s Kladnjom i Donjom Tuzlom ide kroz dolinu Ljubi.ne.