PROLOM VODA PRIRODNI DOPRINOS OPĆIM, NEFARMAKOLOŠKIM MJERAMA U PREVENCIJI OSTEOPOROTIČNIH PRIJELOMA Marin Deškin, dr. med. specijalist internist, subspecijalist endokrinolog-dijabetolog Osteoporoza; definicija, uvodne napomene Osteoporoza je progresivni metabolički poremećaj arhitektonike kostiju. U osnovi se radi o smanjenoj koštanoj gustoći, odnosno niskoj koštanoj masi (BMD). Definira se kao smanjenje BMD za 2,5 i više standardne devijacije u odnosu na prosječnu koštanu masu mlađih, zdravih osoba. Klinički najvažnija značajka je u povećanom riziku prijeloma s obzirom na izraženiju krhkost kostiju, odnosno osjetljivost na mehaničke podražaje, ponajprije udarce i padove. U nekim situacijama već i blaže saginjanje, naprezanje, čak i kašljanje može uzrokovati prijelom. Kliničke manifestacije Glavna klinička manifestacija jest prijelom. Važno je naglasiti da ne postoji tipična simptomatologija ranijih, tzv. subkliničkih faza poremećene arhitektonike, koje bi „najavljivale“ prijelom. Bolovi u leđima već mogu biti i rana manifestacija kompresivnih prijeloma kralješaka. Oko 60 – 70 % prijeloma kralješaka manifestira se kao bol u leđima, uz to prisutno je i smanjenje tjelesne visine koju češće prvi primijete ukućani. Najčešći su upravo ti tzv. vertebralni prijelomi. Prijelomi kuka drugi su po učestalosti. Od njih su svega 5 % spontani, ostali su, uglavnom, posljedica padova. Iako, svega desetak posto padova starijih osoba završi prijelomom. Treća lokalizacija po učestalosti jest distalna podlaktica. Prijelomi kuka povezani su i sa značajnom stopom smrtnosti. (Stopa je oko 20 % u prvoj godini nakon prijeloma kod žena starijih od 50 godina.) Epidemiologija Približno trećina žena i petina muškaraca u dobi iznad 50 godina, u razvijenim zemljama, dožive osteoporotički prijelom. Trećina žena između 60 i 70 godina ima osteoporozu, dok je učestalost u žena starijih od 80 godina čak dvije trećine. Nakon 60. godine raste broj vertebralnih prijeloma, dok frakture kuka češće nastaju u starijih od sedamdeset. Najčešći prijelomi – vertebralni, vrlo su često asimptomatski, manje od 10 % njih zahtijeva hospitalizaciju. Učestalost vertebralnih prijeloma najviša je kod postmenopauzalnih žena u Skandinaviji (26 %), a u Sjevernoj Americi kod žena bijele rase iznosi oko 20 – 24 %, dok je najniža u istočnoj Europi (18 %). Inače, incidencija osteoporoze i posljedičnih prijeloma je u porastu, tako da predstavlja sve značajniji čimbenik pobola, invaliditeta, a i smrtnosti današnje populacije. Čimbenici rizika osteoporoze i prijeloma Općenito gledajući, dijelimo ih na one na koje možemo, odnosno na koje ne možemo utjecati. Uključuju stariju dob, ženski spol, raniju menopauzu, rasu (bijela rasa predstavlja veći rizik u odnosu na crnu), nisku tjelesnu težinu, podatak o prijelomu kuka u krvnom srodstvu, pušenje, pretjeranu konzumaciju alkohola, nedostatak vitamina D, kalcija, silicija u prehrani, poremećaje štitnjače, spolnih hormona, hipogonadizam, kao i cijeli niz kroničnih bolesti. Tu je i prethodna dugotrajna imobilizacija, asimptomatski vertebralni prijelom ili onaj kao posljedica manje traume. I primjena određenih lijekova predstavlja povišen čimbenik rizika osteoporoze i prijeloma – poglavito glukokortiokoida, antikonvulziva, kemoterapije. No najznačajniji rizični čimbenik zapravo je prethodni osteoporotički prijelom. Navedeni čimbenici rizika uključeni su u numeričku procjenu rizika prijeloma – FRAX risk koji od 2008. g. predstavlja koristan i nezamjenjiv alat za procjenu individualnog rizika. Kalcij i vitamin D u prevenciji i liječenju osteoporoze Što se kalcija tiče, smatra se da je potreban dnevni unos hranom od oko 1000 – 1200 mg. Namirnice bogate kalcijem jesu mlijeko, sir, vrhnje, riba, kelj, smokve. Kalcij se u pravilu unosi prehranom, a suplementacija se preporučuje, u pravilu, ako adekvatni unos nije dostatan. Ako postoji nedostatak kalcija, pojačano se luči PTH (sekundarni hiperparatireoidizam) što mijenja arhitektoniku kostiju i nepovoljno utječe na koštanu masu. Isto tako, i nedostatna količina vitamina D dovodi do povišene razine PTH-a, odnosno sekundarnog hiperparatireoidizma. Ljudi koji žive u području iznad 40. stupnja sjeverne geografske širine, starije osobe, one tamnije puti, te kronični bolesnici imaju sklonost hipovitaminozi D. Smatra se da je za koštano zdravlje potrebna koncentracija veća od > 75 nmol/L, što odgovara dnevnom unosu od oko 1000 – 2000 UI kolekalciferola , a kod osoba koje su pod posebnim rizikom i višestruko više. Silicij Sve je više znanstvenih studija koje ukazuju da i silicij uz kalcij i vitamin D igra ključnu ulogu u formiranju, a i održavanju koštanog zdravlja. Postoji jasna korelacija između unosa silicija i BMD-a, smatra se da su mehanizmi, ponajprije, u sintezi i stabilizaciji kolagena i mineralizaciji matriksa. Isto tako, silicij smanjuje i gubitak kalcija – najodgovornijeg minerala za koštanu gustoću. Prolom voda jedinstvenog je sastava, a pripada kategoriji prirodno visokoalkalnih, silicijskih (koncentracija SiO2 45 mg/L), bikarbonatnih i oligomineralanih voda. Silicij aktivno sudjeluje u metabolizmu niza minerala; kalcija, kalija, fosfora, cinka, fluora i sumpora. Igra i važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, lipida i bjelančevina, kao i u sintezi kolagena koji u značajnom stupnju određuje starenje kose, kože, noktiju, zglobova i tetiva. Osnovna funkcija je strukturna, potporna, no ima i važno značenje u imunološkom i antiaterosklerotskom smislu. Starenje stanica može se povezati, na neki način, i s nedostatkom silicija, odgovornog za stanične metaboličke procese. Iz toga se može zaključiti da je silicij s pravom nedavno dobio epitet „anti-aging minerala“. Vrlo je zastupljen u tlu, no praktički ga vrlo malo unosimo prehranom. Iako biljna hrana ima dosta silicija, bioraspoloživost je ipak mala. PROLOM VODA sa svojim jedinstvenim sastavom predstavlja važan čimbenik sprečavanja kroničnog deficita silicija. Tjelesna aktivnost i osteoporoza Pored adekvatne prehrane s unosom kalcija, npr. i pića (npr. PROLOM VODA) s adekvatnom razinom silicija, suplementacije vitaminom D, tjelesna aktivnost vrlo je značajna sastavnica tzv. općih, nefarmakoloških mjera u liječenju osteoporoze. Vršna koštana masa, dostignuta u mladosti, ovisi upravo o tjelesnoj aktivnosti, poglavito vježbama jačeg intenziteta. Na taj se način u mladosti prevenira kasniji nastanak osteoporoze. Osnova mehanizma je u mehaničkom stresu i indukciji osteoblasta, kao i pojačanoj prokrvljenosti mišićnog i koštanog tkiva. Program vježbi za osobe s osteoporozom uključuje vježbe posture, hoda, koordinacije, ravnoteže, s ciljem snaženja mišića zdjeličnog obruča i stabilizatora trupa. Vježbe osnaživanja mišića ekstenzora kralježnice, koordinacije i ravnoteže posebice su važne i u rehabilitaciji osoba s prijelomom kralježaka. Medikamentozno liječenje osteoporoze Antiresorptivno djelovanje podrazumijeva smanjenje apsorpcije kosti, te se tako povećava koštana masa. Na taj način djeluju SERM-ovi (selektivni modulatori estrogenskih receptora), bisfosfonati, monoklonsko antitijelo – denosumab, a i hormonsko nadomjesno liječenje. Osteoanabolička terapija osteoporoze – parathormon, odnosno teriparatid pripada u grupu osteoanabolika. Potiču osteoblaste na stvaranje kosti. Teriparatid je rekombinantni aktivni fragment PTH-a. Literatura: 1) Koršić M, Giljević Z. Osteoporoza. U: Vrhovac B, Jakšić B, Reiner Ţ, Vucelić B, ur. Interna medicina. 4.izd. Zagreb: Naklada Ljevak; 2008. str. 1330-6. 2) Bonnick S.L. Bone densitometry in clinical practice. 2nd edition. Human Press 2004. 3) Johansson C, Black D, Johnell O, Oden A, Mellström D. Bone mineral density is a predictor of survival. Calcif Tissue Int 1998;63:190– 6. 4) Grgurević L, Bordukalo Nikšić T, Kufner V, Pauk M, Brkljačić J, Erjavec I. VII. hrvatski kongres o osteoporozi – U prilogu: Smjernice za dijagnostiku, prevenciju i liječenje osteoporoze (temeljene na EBM*). Dostupno na: http://www.medix.hr/vii-hrvatski-kongres-o-osteoporozi-smjernice. 5) Kanis JA. Diagnosis of osteoporosis and assessment of fracture risk. Lancet 2002;359:1929–36. DOI: 10.1016/S0140-6736(02)08761- 5. 6) Ballane G, Cauley JA, Luckey MM, El-Hajj Fulejhan G. Worldwide prevalence and incidence of osteoporotic vertberal fractures. Osteoporosis Int 2017;128:1531-42 7) Hansen L, Petersen KD, Eriksen SA, Langdahl BL, Eiken PA, Brixen K i sur: Subsequent fractire rate sin nationwide population- based cohort study with a 10-year perspective Osteoporosis In 2015;26:513-9 8) Casciaro E, Conversano F, Di Paola M, Pisani P, Quarta E ,Renna MD et al. Major osteoporotic fragility fractures: Risk factor updates and societal impact. World J Orthop. 2016 ;7(3):171-81. 10. 9) Cooper C, Geusens P, Harey NC. Osteoporosis and clinical features. U: Textbook on rheumatic diseases. EULAR, BMJ group; 2012. str. 768-92 10) Lane NE. Epidemiology, etiology, and diagnosis of osteoporosis. Am J Obstet Gynecol. 2006 ;194:S3-11. 11) Grazio S, Jajić I, Koršić M. Prevalence of vertebral fracture in an urban population in Croatia aged fifty and older. Wien Klin Wochenschr. 2005;117:42-7. 12) Johansson H, Siggeirdottir K, Harvey NC, Oden A, Gudnason V, McCloskey E i sur. Imminent risk of fracture after fracture. Osteoporosis In 2017;28:775-80 13) Kanis JA, Johnell O, Oden A, Johansson H, Mc Closkey EV. FRAX and the assessment of fracture probability in men and women from the UK. Osteoporosis Int 2008;19:385-97 14) Greenspan SL, Luckey MM. Evaluation of postmenopausal osteoporosis. U: Favus MJ (ur.). Primer on the Metabolic Bone Diseases and Disorders of Mineral Metabolism. 5. izd. American Society for Bone and Mineral Research; 2003., str. 355–60. 15) Eastell R. Management of Bone Health in Postmenopausal Women. Horm Res 2005; 64 (suppl 2): 76- 80 16) Cosman F, de Beur SJ, Le Boff MS, Lewiecki EM, Tanner B, Randall S i sur: Clinician guide to prevention anet treatment osteoporosis. Osteoporosis Int 2014;25:2359-81 17) J.-J. Body, P. Bergmann, S. Boonen et al., “Non-pharmacological management of osteoporosis: a consensus of the Belgian Bone Club,” Osteoporosis International, vol. 22, no. 11, pp. 2769–2788, 2011. 18) C. T. Price, J. R. Langford, and F. A. Liporace, “Essential nutrients for bone health and a review of their availability in the average North American diet,” Open Orthopaedics Journal, vol. 6, pp. 143–149, 2012 19) S. Giammarioli, M. Mosca, and E. Sanzini, “Silicon content of Italian mineral waters and its contribution to daily intake,” Journal of Food Science, vol. 70, no. 8, pp. S509–S512, 2005. 20) Mišigoj Duraković M. Koštana masa, gustoća kosti i osteoporoza. Mišigoj Duraković M i sur, Tjelesno vježbanje i zdravlje , Zagreb: Grafos; 1999:str 154-9 21) Haeney RP: Weight .- bearing activity during youth is a more important gactor for peak bone mass than calcium intake. J Bobe Miner Res 1995;10:172 22) Mora S, Gilsanz V: Establishment od peak bone mass. Endocirnol Metab Clin North Am 2003;32:39-63 23) Eastell R, Rosen CJ, Black DM, Cheung AM, Murad AH , Shoback D. Pharmacological management of osteoporosis in postmenopausal women: an Endocirne Soceity clinical practite guidiline. J Clin Endocirnol Metab 2019; 104:1595-622 24) Guesens P, Marin F, Kendler DL, Russo LA, Zerbini CA, Minisola S i sur. Effects of teriparatide compared with risedronate on the risk of fractures in subroups of postmenopausal women with severe osteoporosis: the VERO trial. J Bone Miner Res. 2018; 33:783-94 U Bjelovaru, 4. 1. 2023. Marin Deškin, dr. med. specijalist internist, subspecijalist endokrinolog-dijabetolog ____________________________
Enter the password to open this PDF file:
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-