BO ANSKA UPOTREBA LI NIH ZAMJENICA Ž Č Prividna gramatička neuređenost prelazi u stilsku markiranost. Tvoračke sposobnosti Teksta. Upotreba razli itih li nih zamjenica za izra avanje prvog lica ima evoluciju u povijesti č č ž razli itih kultura. Uputno je skicirat č i raznovrsnost upotrebe li nih zamjenica za prvo lice č jednine i mno ine da bi se ta upotreba mogla jasnije kontrastirati sa upotrebom li nih ž č zamjenica u Kur'anu , budu i da on redovno zasijeca u tradiciju, u ljudsko iskustvo ć op enito, zato da bi bio lakše shva en i da bi istovremeno pokazao svoju nadmo ć ć ć nad iskustvom tradicije. U tradiciji zapadnog kulturnoga kruga dugo je u upotrebi autorsko "mi", kojim se, navodno, eli istaknuti autorska skromnost ž (mi skromnosti, nos modestiae). No, dobro je zapa eno da se upotreba ove zamjenice mo e katkada razumjeti kao autorova te nja ž ž ž da se zakloni "iza 'mo nije' mno inske forme, kao da daje ve u te inu onome što je ć ž ć ž napisao (kao da njegove tvrdnje dijeli grupa istomišljenika), što u suštini jeste artificijelni postupak". 1 Upotreba autorskog "mi" mo e sadr avati i pritajenu te nju da ž ž ž se njome relativizira ili amortizira eventualna autorska odgovornost za ono što je napisano. Ipak, zamjenica ja osvaja prostor u nau nim tekstovima i ini se prirodnom, č č neartificijelnom i neafektiranom, istinski autorskom Afektiranost koju sadr i ž mi kao topos skromnosti izra ava se u usmenom kazivanju i toposima tipa ž moja malenkost, što je neprimjereno, ini mi se i neumjesno, sa stanovišta individualiteta, ili sa č stanovišta nu ne autorske personalnosti. Posebno razmatranje zahtijevala bi injenica da ž č ovako neadekvatna upotreba zamjenice utje e na deformiranje relacija izme u prvog č đ lica-govornika i njegovog slušaoca/recipijenta, ili ih izra ava kao ve deformirane. ž ć U tradiciji zapadnog kulturnoga kruga poznato je i tzv. kraljevsko "mi", kojim se, vjerovatno radi isticanja kraljevske distanciranosti, obra alo podanicima. ć 2 1 M. Katni -Bakarši , ć ć Stilistika , Ljiljan, Sarajevo, 2001., str. 248. 2 Više o tome vid.: Ibid., str. 249. U orijentalno-islamskoj tradiciji druk ija je upotreba ovih zamjenica. č 3 Autorsko "mi" nije se odoma ilo u toj tradiciji. U njoj se koristi uglavnom ć autorsko "ja", oduvijek na više na ina uranjano u ljudsku skromnost koja uop e nije bila č ć artificijelna ni afektirana, ve istinski nu na. ć ž 4 Naime, autorsko "ja" u toj tradiciji diferencira se od (bo anskog) ž tvoračkoga principa, povla e i se u nekoliko slojeva č ć nepatvorene skromnosti: 1. U orijentalno-islamskoj tradiciji autori su ispisivali djela tako što su svoje ime navodili samo u tekstu invokacije (u svojevrsnom tekstu-preambuli ). Dakle, ime autora nikada nije bilo prvi podatak koji bi se ugledao na djelu (kao što je kasnije postala praksa): ime je uzidano u tekst, u njegovu dubinu, pa se katkada treba potruditi da se otkrije, i – što je vrlo va no – ono dolazi poslije obaveznog ž invokacijskog slavljenja i zahvale Allahu, blagosiljanja Poslanika i td. 2. Autorovo ime tako uzidano u tekst obavezno je oblagano mehkim atributima skromnosti ubogi i siroti , rob ponizni i sl., atributima koji su bili iskreni jer su isticali autorovu ubogost i svekoliku ovisnost u odnosu na tvoračku moć Allaha: stvaranje pripada Njemu, a stvaralaštvo ovjeku ije ime ne mo e do i prije zasi ene zahvale č č ž ć ć Allahu i pohvale Njegovu Poslaniku. 5 Zamjenicu mi autor nije mogao koristiti i zbog 3 U orijentalno-islamskoj kulturi ina e, posebno u arapskoj, ne samo da je bila neuobi ajena upotreba č č zamjenice mi za govorno lice u jednini ve i obra anje sagovorniku sa ć ć vi (tzv. persiranje): zamjenice mno ine rijetko su koriš ene za lice u jednini, ali se danas, pod sveop im utjecajem zapadnog kulturno- ž ć ć civilizacijskoga kruga, slobodnije uvodi i persiranje. Umjesto persiranja, orijentalno-islamska kultura koristila je (koristi i danas) pravo obilje atributa ija raskoš se da prenijeti jezi ki u zapadni kulturni krug, ali ne č č i kulturološki, jer se u novom okru enju "osje a" neudobno; ova ž ć atribucija znatno je prirodnija od persiranja i sposobnija je da ponese više sadr aja, te da uspješnije izrazi slo enost odnosa. ž ž 4 Više o tome vid. u: Esad Durakovi , ć Arapska stilistika u Bosni. Ahmed Sin Hasanov Bošnjak o metafori , Orijentalni institut, Posebna izdanja, XXIII, Sarajevo, 2000., str. 37. 5 Ovome treba pridodati injenicu da se autoritet tradicije uvijek silno poštovao, tako da su autori č izra avali skromnost i u odnosu na tradiciju. Kasnije je iskrenost ovoga toposa u velikoj mjeri zamagljena. ž Upotreba autorskih atributa skromnosti , umjesto zamjenica, pokazuje kako je orijentalno-islamska kultura uspješno izra avala relacije atributima a ne zamjenicama. ž jednog posebnog razloga: tu zamjenicu za jedninu upotrebljava samo Allah za Sebe, pa bi autorovo prisvajanje iste zamjenice bilo svetogr e. No, o Bo ijoj upotrebi zamjenice đ ž mi bit e rije i u nastavku izlaganja. ć č Razli itu upotrebu ovih zamjenica u dva kulturno-civilizacijska kruga trebalo bi č posmatrati, vjerujem, u povijesnom i kulturno-civilizacijskom kontekstu svakog posebno, ali i u njihovim kontrastima. Me utim, to izlazi iz okvira mojih trenutnih interesovanja, đ osim jednim suštinskim dijelom koji smatram va nim za pripremu daljeg izlaganja. ž Naime, razli ita upotreba ovih zamjenica ima krajnje ishodište u razli itom poimanju č č Bo ije ž tvoračke moći i ovjekova č stvaralaštva U tradiciji Zapada – i na samim njenim vrelima – ovjek je, prema vlastitome uvjerenju, u stalnom nadmetanju s Bogom č upravo u domenu stvaranja; ovjek je svojevrstan Bo iji rival, esto i korektiv, pa se i č ž č njegova svijest o autorstvu odre uje u skladu s tim. Na vrelima te kulture zati emo đ č polubogove tipa Herakla, koji se s bogovima spore i sukobljavaju, u ijem stvaranju č bitno interveniraju; zati emo antropomorfna bo anstva obilje ena nesavršenstvom i td. – č ž ž sve do Hrista kao Bogo- ovjeka. U orijentalno-islamskoj civilizciji i kulturi ni eg takvoga Č č nema: Bog je Apsolutni Tvorac svega – od ivota i Smrti do volje ovjeka, ije se Ž č č stvaralaštvo kre e isklju ivo u skromnim (ubogim) okvirima Bo ije neograni ene ć č ž č tvoračke mo i. ć U ovaj kontekst sada mogu uvesti razmatranje na ina na koji Allah u č Kur'anu koristi li ne zamjenice kao upu enice na Sebe, odnosno na imenicu č ć Allah , i time elim ž pokazati nekoliko stvari: 1. Kur'anska upotreba li nih zamjenica za prvo lice razli ita je od upotrebe istih č č zamjenica u oba kulturno-civilizacijska kruga i u odnosu na svekolika iskustva njihovih kultura; 2. Na taj na in se zamjenice za prvo lice – korištene u č Kur'nu kao upu enice na ć imenicu Allah – pokazuju za udnim u odnosu na univerzalna tradicijska iskustva, č postaju i istovremeno stilski markirane u tolikoj mjeri da više ni rije ć č začudnost nije u stanju ponijeti tu izuzetnu obilje enost; ž 3. Takva upotreba li nih zamjenica za prvo lice u tijesnoj vezi je s č poimanjem/predstavljanjem Bo ije tvora ke mo i ili Bo ijeg "autorstva" Univerzuma; ž č ć ž 4. Ovdje elim pokazati, kao što sam ve nagovijestio, kako se obi ne gramati ke ž ć č č kategorije neobi no preobra avaju u gorostasne stileme, a ovi u krajnjem rezultatu č ž postaju kognitivni, budu i da me stilisti ka interpretacija ć č Kur'ana uvijek dovodi do zaklju ka o njemu kao o revelacijskoj argumentativnoj tvorevini, a ne kao o djelu koje č kona an smiraj posti e u sferama estetike. č ž Vjerovatno nema itaoca č Kur'ana koji nije bio za u en na inom na koji Allah koristi č đ č li ne zamjenice za Sebe. Allah povremeno koristi prvo lice jednine ( č Ja ), zatim prvo lice mno ine ( ž Mi ); naravno, koristi i tre e lice jednine ( ć On ), ali ne i tre e lice ć mno ine, zbog razloga koje u kasnije objasniti. ž ć Kur'an obiluje tom smjenom zamjenica i njihovom imenicom, esto na malome prostoru i bez sistema koji bi se dao uo iti č č ve na prvi pogled. Nad takvim postupkom ne zastajemo za u eni samo pri prvome ć č đ itanju Teksta, ve on i pri svakom narednom itanju privla i pa nju: uvijek se pitamo č ć č č ž zašto se upravo sada, na ovome mjestu i na ovaj na in, smjenjuju zamjenice?! Time č se posti e prvi efekat: za udnost je optimalna; takva upotreba zamjenica djeluje ž č za u uju e. Istovremeno – i ne slu ajno – naša maksimalna pa nja, ili za udnost, č đ ć č ž č vezuje se za Bo ije Bi e, jer se ovakva smjena zamjenica ne koristi ni za jedno ž ć drugo bi e. Dakle, italac se u udu pita zašto se razli ite li ne zamjenice koriste ć č č č č samo za Allaha. Nedobronamjerni, pa i nedovoljno obrazovani i nesenzitivni itaoci, posebno iz kruga č orijentalista, pose u za ovom sinonimijom kao va nim argumentom, navodno, o jezi koj, ž ž č stilskoj pa i logi koj neure enosti č đ Kur'ana 6 No, budu i da postoji niz veoma uo ljivih ć č elemenata stilske i op enito strukturalne ure enosti kur'anskoga Teksta, onda se ć đ razlo no postavlja pitanje: Otkuda ova potpuno iznenadna smjena zamjenica za imenicu ž u jednini?! Primjera ima mnogo, ali u za potrebe ove analize navesti samo sljede e. ć ć 6 Vidjeti, npr., poglavlje "Kur'an", u: Fran esko Gabrijeli, č Arapska književnost , Svjetlost, Sarajevo, 1985., prev. Milana Pileti i Sr an Musi . ć đ ć U suri 25. od ajeta 45. do 55. djeluje izvanredno dinami na smjena imenica i njihovih č zamjenica/upu enica: ć 45. Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj rasprostire sjenu - a kada bi htio , mogao bi je nepokretnom učiniti - te kako smo sunce njenim vodičem učinili, 46. Potom s lahkoćom k Sebi uzima mo je! 47. On je Taj Koji za vas noć kao pokrivku i san za smiraj dao je, a dan je dao za ustajanje; 48. On je Taj Koji vjetar kao radovjesnika odašilje ispred Milosti Svoje i Mi s neba spušta mo vodu koja čista je 49. Da predio mrtvi oživi mo njome i da napoji mo stoku koju stvorili smo , te mnoge ljude; 50. I njima raspodijelili smo je zato da bi opametili se, ali većina ljudi osim nevjerništva odbija sve, 51. A kada bismo htjeli, poslali bismo opomenitelja u svako naselje - 52. Zato nevjernicima ne pokoravaj se, već protiv njih svim silama bori se. 53. I On je Taj Koji dva mora razdvo jio je - ovo pitko i slasno je, a ovo slano i gorko je - među njima prepreku i branu neprobojnu način io je; 54. I On je Taj Koji stvor io je čovjeka iz vode, pa mu srodstvo po krvi i po tazbini dade - tvoj Gospodar Svemoćan je. 55. Umjesto Allahu , oni klanjaju se nečemu što im ne koristi niti im nanosi štete - protiv svoga Gospodara nevjernik otvoreno djeluje. Naprosto, italac nije u stanju do kraja pro itati ovaj dio Teksta a da ga smjena č č gramati kih lica i imenica ne zapanji sinonimijom. Dramatiku djelovanja u Univerzumu – č o emu govore ovi ajeti – prati potpuno neuobi ajena izmjena zamjenica i imenica, č č tako da upravo ta izmjena, odnosno sinonimija lica, postaje izvanredno sredstvo za postizanje napregnute jezi ke i stilske dramatike; stilska uzbudljivost Teksta premašuje č sva o ekivanja, utoliko više što izvanredno sara uje sa predstavljanjem sadr ine. č đ ž Ako bih u razmatranje ove sinonimije uveo i smjenu lica i imenica u navedenim ajetima a koje se ne odnose na Boga ( tvoj, njenim, vas, njima, ti, vi, oni, i td.), dramatika bi dobijala na intenzitetu, ali je ovdje moj zadatak da pratim samo sinonimiju lica i imenica koje se odnose na Allaha. Citirani Tekst je smisaono ure en, konzistentan i logi an, pa u takvome Tekstu smjena đ č lica ne mo e biti haoti na, ve je jasna i logi ki konzistentna. injenica da se ta ž č ć č Č gramati ka lica ipak neuobi ajeno smjenjuju signalizira da je potrebno tragati za č č svrhovitoš u ovakvoga postupka. Sinonimija o kojoj je rije zapravo potencira sadr inu ć č ž Teksta, odnosno njegov ideologijski sloj, pored toga što cijeli Tekst stilski veoma sna no markira, jer se pa ljivome itaocu zapravo name e saznanje o ž ž č ć sakralnosti u kojoj tako sjajno i namjeravano funkcionira sinonimija imenica ( Gospodar , Allah ) i njihovih upu enica ( ć On , Mi , Sebi , Svoje i sl.). Da je u ovome fragmentu upotrebljavana samo jedna imenica ili samo jedna zamjenica, Tekst ne bi bio stilogen kao što jest, ne bi bio na istoj razini dramatike koju realizira sinonimija svih ovih gramati kih lica za jednu imenicu i italac ne bi bio u poziciji da se č č začuđeno zapita: Šta se krije iza te svekolike sinonimije; kakav je to Gospodar, zapravo, kad za Sebe upotrebljava sve te imenice i zamjenice?! Sakralnost Teksta bila bi, o ito, znatno č reducirana. S druge strane, nezamislivo je da tzv. obi an, nesakralni tekst, tekst iz č pera ljudskoga bi a, na ovakav na in koristi imenice i njihove upu enice i da ga pri ć č ć tome prihva amo kao suvisao tekst. elim re i da je ovo jedan od naro itih faktora ć Ž ć č izgradnje sakralnoga stila te da se tim sredstvom Kur'an sna no i nu no diferencira u ž ž odnosu na iskustva tradicije op enito, kao i u odnosu na tekstove profetskoga ć karaktera; njegova neponovljenost i neponovljivost ovdje su o igledni. č Iz mnoštva primjera kur'anske sinonimije lica mo da bih mogao navesti dva ajeta koji, ž budu i da slijede jedan za drugim, na veoma malom prostoru realiziraju ovu gramati ku ć č dramatiku, posti u i optimalnu stilogenost, jer je o ito da u tome kratkom Tekstu ž ć č u estala smjena lica i imenica ne mo e biti posljedica nepa nje ili haoti nosti: č ž ž č 10. Nebesa je stvor io bez stupova koje vidjeti mogli biste, a u zemlju je čvrsto usad io planine da vas ona ne potrese i razas uo je po njoj životinje svake vrste; s neba smo spustili i vode, te učinili da po njoj niče svakovrsno plemenito bilje. 11. To je Allahovo stvaranje, a pokažite Mi šta oni mimo Njega stvoriše! Ne, nego su oni nasilnici sred zablude očite! (Kur'an, 31:10-11.) 7 Pošto je Tekst Kur'ana zapravo veoma dobro ure en (to je bri ljivo rimovana i đ ž ritmizirana proza), onda se smjena imenica i zamjenica o kojima je ovdje rije č predstavlja kao (prividno) odstupanje od ure enosti, ukazuju i na taj na in, na jednoj đ ć č strani, na ljepotu ure enosti Teksta, a na drugoj strani usredsre uje se pa nja upravo đ đ ž na tu sinonimiju kao na nešto što na prvi pogled remeti op i sklad i ure enost Teksta ć đ i iji smisao treba odgonetati, budu i da stilogenost zapravo nastaje u stalnoj "borbi" č ć ure enosti i neure enosti. U ovome slu aju sinonimija imenica i zamjenica za Allaha, te đ đ č njihovo neo ekivano izmjenjivanje funkcionira na dvije razine stilogenosti: na jednoj č razini, odmah isti e stilsku ure enost okru enja, a na drugoj i višoj razini objavljuje se č đ ž i njihova stilogenost, utoliko ve a što je neo ekivana, što se od nas stalno zahtijevalo ć č da tragamo za svrhovitoš u takve upotrebe, te što je potpuno oneobi ena u iskustvu ć č tradicije op enito. ć Nadam se da sam pokazao kako je sasvim neobi na smjena ovih gramati kih č č kategorija prerasla u sna na stilska obilje ja sakralnoga Teksta. Me utim, ranije sam ž ž đ rekao da stilogenost nije krajnji cilj ovakve upotrebe zamjenica i imenica (onih koje se odnose na Allaha), ve da iza toga stoji svojevrsna spoznajna vrijednost dostojna ć ovoga Teksta i stepena njegove oneobi enosti. Treba dodati da ni u ovoj posljednjoj č fazi – u fazi kognitivne vrijednosti sinonimije imenica i lica – njihovo stilsko stasanje ne 7 Kao i u prethodnom odlomku iz Kur'ana, ovdje nailazimo na izvanrednu koncentraciju gramati kih lica i č imenica (uzimaju i u obzir sva lica, zamjenice i imenice u ovome kratkom Tekstu) koje – svojom ć gustinom i smjenjivanjem, udesnim upravo s obzirom na tu gustinu - stvaraju izvanrednu napetost; č kumulacija gramati ki oneobi enih subjekata i predikata je prevelika, gotovo bez relaksiraju ih apozicija i č č ć deskripcija, tako da je Tekst silno ote ao gramati kim informacijama i sav je u dramati noj dinamici. ž č č zaustavlja se, naprotiv –ono upravo u toj fazi kulminira. No, prije toga završnog razmatranja, potrebno je izlo iti još jedno zapa anje o upotrebi li nih zamjenica za ž ž č Allaha. Tragaju i za smislom i sistemom u ovakvoj upotrebi li nih zamjenica, uo io sam va no ć č č ž pravilo. Naime, prvo lice mno ine ( ž Mi , Nas i sl.) Allah koristi samo onda kada govori o Svojim "aktivnostima", o Svome "odnosu" prema ovjeku, upravo na relaciji č Bog – ovjek. Dakle, Allah se u strogo odre enim situacijama obra a ovjeku s č đ ć č pozicije množine , a pošto se zamjenice ina e koriste situacijski i kao upu enice na č ć imenicu, iz konteksta je potpuno jasno da se radi zapravo o jednini (Allah), koja je sudbinski va na za cijeli Tekst. Na taj na in dospijevamo u fazu izvanrednog stilskog ž č oneobi avanja zamjenica. č Me utim, kada đ Kur'an govori o kvalitetu i slo enosti obrnute relacije ( ovjek – Bog), ž č ne upotrebljava pluralnu zamjenicu koja bi makar i u primisli mogla podstaknuti na sumnju u Allahovo Jedinstvo: nikada Allah ne ka e, na primjer, ž Obožavajte Nas , nego: Obožavajte Mene; Obožavajte Ga i sl.; ne upu uje ovjeka da Mu se obra a ć č ć rije ima č Vas obožavamo , nego rije ima č Tebe obožavamo Ni u kakvome kontekstu nije mogu e re i, misle i pri tome na Allaha: ć ć ć Mi obožavamo njih , ili Naređeno nam je da ih obožavamo i sl. Ve sam rekao da je smjena lica u ć Kur'anu neo ekivano esta – zati emo je ak u č č č č jednome ajetu – i da se na prvi pogled ne da uo iti sistem po kome se vrši ta č smjena. Me utim, kada se uo i temeljno pravilo na koje sam upravo ukazao, onda se đ č otkriva zapanjuju a dosljednost u diferenciranju ovih zamjenica u ć Kur'anu : ono što se u prvi mah moglo u initi haoti nim, pa ljiva analiza pobija i otkriva izvanredan sistem, na č č ž šta u ukazati u nastavku izlaganja. ć Zamjenice plurala afirmiraju Božiju Singularnost Diferenciraju i na izlo eni na in i nepogrješivo upotrebu zamjenica ć ž č jednine i množine , Kur'an zapravo afirmira Allahovu Singularnost, potcrtava Njegovo Jedinstvo i Jedinstvenost. Briljantno je to što afirmaciju Bo ijeg Jedinstva ž Kur'an ne posti e samo ž brojnim eksplikacijama i imperativima tipa Reci: Allah je jedan, nego tu eksplicitnost podr ava krajnje neobi nom upotrebom zamjenica, a efekti te potpore utoliko su ve i ž č ć što dolaze otuda odakle se uop e ne o ekuju: iz prividno nesistemati ne upotrebe ć č č zamjenica me u kojima je tako esta đ č pluralna zamjenica koju Allah koristi za Svoje Bi e. Allahova ć Singularnost obrazla e se i ž pluralnom zamjenicom zahvaljuju i njenom ć dosljednom diferenciranju sa singularnim zamjenicama koje se tako er koriste za Bo ije đ ž Bi e. To je potpuno frapantno! Stilogenost zamjenica ovdje je iznad o ekivanja i, ć č prema mojim saznanjima, mimo svakog tradicijskoga iskustva. Rezimiraju i ovaj aspekt stilogenosti zamjenica upotrijebljenih u ć Kur'anu za Allaha, elim ž podvu i dvije stvari. ć Prvo, obrazlo ena upotreba li nih zamjenica u ž č Kur'anu - uprkos oblicima mno ine pa ž i povremenoj impersonalnosti – afirmira temeljni princip Kur'ana : monoteizam 8 U islamu je najve i grijeh pripisati druga ili partnera Allahu ( ć širk ) – zapravo to izvodi iz islama – pa je stoga, naravno, osnovni cilj kur'anskoga Teksta da uvjerava u monoteizam. Dok nisam pristupio analizi upotrebe ovih zamjenica (sna an signal ž upu ivala mi je njihova neobi na izmjena), nisam mogao ni naslutiti da one tako ć č udesno sara uju sa cijelim Tekstom na istome zadatku. č đ Drugo, u dosadašnjem izlaganju koristio sam pozajmljeni termin sinonimija lica za pojavu koju razmatram, uvjeren da je termin podesan za moje prethodno razmatranje. 9 Me utim, termin đ sinonimija lica pokazuje se samo privremeno podobnim za moju analizu. 8 esti su bezli ni ili pasivni oblici u Č č Kur'anu , iako kontekst nedvosmisleno upu uje na Lice, kao: ... ć Također za one koji vjeruju u to što je tebi spušteno i što spušteno je prije tebe ... (2:4). 9 M. Katni -Bakarši , op. cit., str. 248. ć ć Naime, u postupnoj analizi upotrebe zamjenica Ja , Mi , On i sl. koje Allah koristi za Svoje Bi e inilo se da imamo pravu sinonimiju i da je zapravo nebitno koja zamjenica ć č je gdje upotrijebljena, jer uvijek nedvosmisleno upu uju na Allaha. Me utim, upravo ć đ utvr ena injenica o njihovom diferenciranju u vezi s relacijama Bog – ovjek i ovjek đ č č č - Bog, odnosno u vezi s njihovim funkcioniranjem u afirmaciji (islamskoga) monoteizma, pokazuje da u krajnjem rezultatu nema prave sinonimije u upotrebi ovih zamjenica, jer bi njihovo nesistematsko premještanje, ili zamjenjivanje njihovih pozicija, dovelo do haosa na ideologijskoj ravni, ili na ravni zna enja; njihov optimalno ote ali č ž smisao upravo je u tome što s pozicija na kojima se nalaze suštinski participiraju u izgradnji i afirmaciji glavne Ideje Teksta – monoteizma. Najzad – i naizgled paradoksalno – njihova prvoizgledna sinonimi nost preobrazila se u diferenciranje: one č funkcioniraju samo ako ostanu na stabilnim, na precizno utvr enim pozicijama u Tekstu; đ brkati se ne smiju. Opet smo se zatekli u stanju za udnosti: tek što pomislimo da smo stigli do kraja, na č obzorju nam se otvori novi pejza stilogenosti. Valja na initi završni korak u tome ž č pravcu. Lingvisti tradicionalno definiraju zamjenice kao rije i koje se koriste situacijski, u smislu č da mogu uslijediti tek iza naziva na koji potom upu uju; samostalne i izvan situacije, ć one nemaju zna enje, a i kada ga steknu uvo enjem u situaciju i nakon navedene č đ imenice, one nisu sam naziv ve su ć zamjenice za njega, ili upućenice na naziv. Upotreba ovih li nih zamjenica u č Kur'anu , me utim, posti e druk ije efekte i izra ava đ ž č ž poseban sadr aj. U Tekstu ž Kur'ana zati emo jedinstvenu situaciju u kojoj jedan te isti č Subjekt koristi za Sebe i singularne i pluralne oblike li nih zamjenica. Ne vjerujem da č se mo e dati kona an i potpuno obuhvatan odgovor zašto je to tako, ali jedan od ž č mogu ih odgovora dao bi se sa eti u sljede em: Sasvim oneobi ena upotreba ć ž ć č gramati kih lica za jedan i isti Subjekt treba da uka e na to da je taj Subjekt, č ž zapravo, neuhvatljiv gramati kim licima. Za ljude je jedino suvislo da konzistentnom č upotrebom izabrane zamjenice na adekvatan na in i potpuno zasi eno izra avaju sâmi č ć ž naziv na koji zamjenica upu uje: ć ja , mi ili neka druga zamjenica uvijek je kadra da – s obzirom na stepen konvencionalnosti – zamijeni neku imenicu, izra avaju i je ž ć zamjeni ki bez ostatka. Me utim, kada je rije o Allahu - kao o ne bilo kojoj imenici č đ č - ove gramati ke kategorije nisu u stanju izraziti/zamijeniti Neobuhvatljivost i Suštinu č Njegova Bi a. Upravo ovakvom upotrebom zamjenica eli se re i kako Allah nije, ć ž ć zapravo, ni Ja , ni Mi , ni On , ve je sve to zajedno i istovremeno je nešto izvan ć toga; On nije ni u istoj singularnosti niti u istoj pluralnosti na na in na koji smo č č č navikli da zamjenice izra avaju ljudsku jedninu ili mno inu. Drugim rije ima - i upravo ž ž č imaju i u vidu raniju elaboraciju funkcioniranja ovih zamjenica kao naro ito ć č argumentiranje monoteizma - Allah jest jedan, ali Njegova Jednost nije ista kao jednost u svijetu koji mi poznajemo – ona je druk ija u tolikoj mjeri da gramati ka lica nisu u č č stanju izraziti je. Dakle, ovakva upotreba li nih zamjenica ne samo da argumentira č monoteizam, ve istovremeno argumentira Allahovu Jedinstvenost u smislu da nije ć mogu e izraziti je potpuno u jeziku. Upotreba gramati kih lica u ć č Kur'anu na opisani na in (odnosno zamjenica koje su predmet moga razmatranja) nudi "nadgramati ke" č č informacije. Dvojaki su efekti ovakvog dinamiziranja gramati kih kategorija, o emu sam ranije č č govorio kao o napregnutoj dinamici dramatike. 10 Prvo, recipijent/vjernik se na izvjestan na in, Bo ijom voljom, smješta na distancu u č ž odnosu na Bo ije Bi e, ali istovremeno – ma koliko to izgledalo paradoksalno – Allah ž ć ga unekoliko pribli ava k Sebi upotrebom "ljudske" zamjenice ž Ja Drugo, o ito je da ovakva upotreba zamjenica proizvodi svojevrsnu emfazu koja, s č jedne strane, silno oboga uje stilogenost ovoga sakralnog Teksta, a s druge strane ć svjedo i o ovjekovoj č č i ništavnosti i va nosti u odnosu na Boga. ž Najzad, valja ponuditi odgovor na implicirano pitanje o tome kako se kur'ansko funkcioniranje li nih zamjenica odnosi prema tradicionalnom shva anju lingvista po kome č ć one nemaju samostalno zna enje i javljaju se samo kao upu enice na prethode u č ć ć 10 Upor.: Roman Jakobson, Lingvistika i poetika , Beograd, Nolit, 1966., str. 72. imenicu. Jer, cjelokupno prethodno izlaganje dopušta mogu nost da se ovakav stav ć lingvista relativizira – naravno, kada je u pitanju sakralni Tekst koji analiziram. Da kur'anski Tekst konzistento koristi jednu li nu zamjenicu – kao što je slu aj u č č djelima ljudskoga uma i duha – spomenuta lingvisti ka definicija bi je potpuno č obuhvatila. Me utim, upotreba li nih zamjenica na opisani na in relativizira navedenu đ č č definiciju, jer zahvaljuju i tome što se ove zamjenice javljaju u ć neočekivanoj sumi , one upravo kao suma dobivaju i samostalno zna enje, ali, naravno č , u jednom širem kontekstu - u kontekstu Kur'ana Naime, kada u jednome ajetu, ili u nekoliko uzastopnih ajeta, utvr ujemo smjenu ovih zamjenica, pokazuje se da one upravo đ smjenom u oneobi enom č zbiru dopuštaju odsustvovanje imenice, budu i da je jasno da ć tako mo e govoriti samo Bog. Dakle, ove ž zamjenice u oneobi enom zbiru te e da se č ž predstave kao sami naziv, a ne kao zamjenica za njega na na in na koji to jesu č zamjenice u nesakralnome tekstu. Sakralnome Tekstu uvijek predstoji veliko naprezanje: da argumentatitvno izla e o ž Bo ijem Bi u ovjeku koji Ga svojim znanjem i iskustvom ne mo e sasvim obuhvatiti; ž ć č ž da biva u jeziku koji nije kadar izraziti bez ostatka uzvišene sadr ine Onostranosti; da ž sve to posti e stilom koji e plijeniti pa nju italaca i vjernika, ak itaoca i vjernika u ž ć ž č č č jednome licu. Takav Tekst dvojako djeluje: itaocu prire uje veliku radost upu ivanjem u č đ ć vlastitu stilsku raskoš, a ako je italac i vjernik – usre uje ga saznanjem o bo anskom č ć ž ishodištu Teksta s kojim uspijeva pozitivno i ushi eno komunicirati. ć Analiza funkcioniranja li nih zamjenica u č Kur'anu pokazuje da on na mnoštvo na ina č komunicira s ljudskim iskustvom op enito, te da je njegova kontekstualnost, kao va an ć ž uvjet za razumijevanje, uvijek impresivna, ali u tome komuniciranju redovno se ukazuje njegova superiornost u odnosu na zate eno iskustvo ije granice stalno razmi e, ak i č č č č sredstvima od kojih se to ne o ekuje. č Vjerovatno je ovaj prilago eni ispis đ Kur'ana u cjelini, kakav je dostavljen ljudskom rodu, sa svim svojim neo ekivanim ljepotama, jedna vrsta zamjenice/upu enice za ljepotu č ć Apsolutnog Izvornika na Brižnočuvanoj Ploči, na Levhi-Mahfuzu. Stilska za udnost Teksta realizira se tako er neo ekivano, ak u njegovim „osnovnim č đ č č jedinicama“ – kao da upravo eli naglasiti kako nema kraja stilskom usavršavanju ž Teksta. Naime, 29 kur'anskih poglavlja po inje zagonetnim konsonantskim skupovima č nad ija zna enja se ljudi nadnose vjekovima, s razli itim domašajima istra ivanja. č č č ž